Povežite se sa nama

Izdvojeno

BERANE I ULICA RATKA MLADIĆA: Jeste, ali nije tako

Objavljeno prije

na

Član Savjeta Miloš Raković (Demokrate) tvrdi da predlog o nazivu ulice  po osuđenom ratnom zločincu  Ratku Mladiću, nije mogao proći, jer on, kao sedmi član Komisije nije učestvovao u glasanju. Dok predsjednik Savjeta za imena ulica, trgova i objekata Goran Kiković (DF) tvrdi da je sve proteklo regularno, osim  Rakovića, još dva člana tog tijela iz redova beranskih vlasti, Perica Labudović (SNP) i Zoran Milović (predstavnik građana), to dovode u pitanje

 

Najmlađi član opštinskog Savjeta za imenovanje ulica, trgova i objekata u Beranama Miloš Raković (Demokrate), ostao je izgleda pribran u priči o navodnom predlogu za davanje imena  ulice u ovom gradu Ratku Mladiću, bivšem komandantu vojske BIH Srba, u Haškom tribunalu doživotno prvostepno osuđenom ratnom zločincu.

On za Monitor objašnjava da je odmah nakon što je predsjednik Savjeta Goran Kiković (DF) zakazao sjednicu tog tijela i dostavio dnevni red, i pošto je vidio da su neki od predloga kontroverzni i nezakoniti, tražio da se ta tačka skine sa dnevnog reda.

„Međutim, predsjednik Savjeta Kiković, po sopstvenom nahođenju, nastavlja da čita predloge i traži izjašnjavanje. Sastanak Savjeta se održava u atmosferi iz koje izostaje stroga forma, što je za posljedicu i imalo mogućnost za javljanje različitih spekulacija, čemu smo nakon toga i svjedočili” – tvrdi Raković.

Prama njegovim riječima jedna od takvih spekulacija je i ona kako je, navodno, i on glasao za predlog da se po Ratku Mladiću nazove jedna od beranskih ulica.

„To je zlonamjerna besmislica opozicije sa beranskog i državnog nivoa. Da nije tako, za nebuloze koje iznose imali bi i dokaze. Naprotiv, za sve što tvrde nemaju nikakvog okrića. Između ostalog, i zbog toga što se zapisnik sa te sjednice mora usvojiti na narednoj sjednici. Ukoliko išta u tom zapisniku bude konstatovano suprotno ovom što iznosim, naravno da ću uložiti primjedbu, izdvojiti mišljenje i glasati protiv takvog zapisnika” – kaže Raković.

On podsjeća da je inicijator ovog predloga vanparlamentarna partija iz Berana koja nosi naziv Srpski monarhistički pokret.

„Ja izražavam sumnju u uredne registracije ove partije u registru političkih subjekata, što nadležni treba da provjere. To bi mogli da provjere i oni koji ovu inicijativu dovode u vezu sa beranskom vlašću, kao da ne znaju da inicijativu o nazivu ulice može da podnese bukvalno bilo ko. U to smo se uvjerili i ovom prilikom. Potencijalno, i u nekoj opštini gdje je DPS na vlasti mogao bi se pojaviti neko sa sličnom inicijativom i šta bi onda trebalo, pripisati inicijativu DPS-u? To bi bila jeftina zamjena teza, isto kao što je i ovo što sada oni rade, pokušavajući da satanizuju vlast u Beranama” – kaže Raković.

Raković, čija je partija javno saopštila da je za njih Mladić ratni zločinac, imajući u vidu efekte koje je izazvao, ne isključuje mogućnost da je nezakoniti predlog smišljeno iniciran. „Na to ukazuje i činjenica da se u medijima informacija o navodnom imenovanju ulice pojavila čak 10 dana nakon što je sjednica Savjeta održana”, kaže  Raković.

Priča o Beranama, nazivu ulice i Ratku Mladiću otišla je predaleko.

„Glorifikovanje ratnih zločinaca, revizionizam i negiranje dokumentovanih i utvrđenih činjenica o ratnim događajima, uključujući ratne zločine, u suprotnosti je sa najosnovnijim evropskim vrijednostima”, kazala je portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Glasu Amerike. Slučaj je, tako, iz anonimnosti izvukao profesionalne četnike i samozvane srpske monarhiste, sa tri do eventualno četiri člana.

„EU očekuje od političkih lidera, uključujući one na lokalnom nivou, da poštuju žrtve konflikata i da iskreno afirmišu demokratiju, pravdu i pomirenje na Zapadnom Balkanu”, rekla je Pisonero.

Onima koji nisu iz Berana i ne poznaju galeriju likova koji su se odjednom našli u glavnim ulogama ove storije, teško je objasniti da sve nije bilo tako kako je predstavljeno u medijima, i da Berane nije grad u kome se javno glorifikuje četništvo.

Iz lokalne uprave je objašnjeno da nikakav dokument kao predlog nije stigao do resornog sekretarijata koji bi to dalje, eventualno, stavio u proceduru i da osim, kako kažu, sumnjivog zapisnika sa sjednice Savjeta, ne postoji drugi papirni trag.  Ipak, uslijedila je lavina reakcija i osuda, počevši od učesnika sjednice, preko nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, do visoke evropske zvaničnice.

Beranski imam Rahim Muratović je konstatovao kako se nije smjelo dozvoliti da na čelo takvog opštinskog tijela dođe Kiković.

„Taj čovjek je odbornik u opštini Berane, ranije je bio predsjednik Skupštine opštine. To je, pored predsjednika opštine, najveća pozicija. On se javno deklarisao kao četnik i slikao se u četničkoj uniformi, a i ostale njegove izjave su takve. Kako da tumačimo to što je tako osjetljivo pitanje kao što su nazivi ulica povjereno  takvom čovjeku, još da bude predsjednik tog organa”, zapitao je Muratović.

Muratović je izjavio kako su Bošnjaci muslimani Berana naviknuti na  provokacije, ali da je ubijeđen da ove poteze ne podržava većina građana.

On vjeruje da su svi događaji, počevši od pokušaja podizanja spomenika četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću, preko povremenih grafita, do predloga da se ulica nazove po Ratku Mladiću, djelo male grupe ljudi i da je jedan od motiva takvog ponašanja pokušaj da se naruše dobri međunacionalni odnosi u Beranama.

Dok predsjednik Savjeta za imena ulica, trgova i objekata Goran Kiković tvrdi da je sve proteklo regularno, osim  Rakovića, još dva člana tog tijela iz redova vlasti, Perica Labudović (SNP) i Zoran Milović (predstavnik građana), to dovode u pitanje.

Na spisku Monarhističkog pokreta bila su i imena popa Momčila Đujića, Pavla Đurišića (članovi Četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, proglašeni za ratne zločine)  ali na osnovu dostupnih informacija – taj predlog nije imao većinu.

Labudović i Milović tvrde da nisu podržali predlog monarhista. Labudović je kazao da je Srpski monarhistički pokret imao 47 predloga i da se tu praktično glasalo „u neznanju”, i da će tražiti da se sve vrati na ponovno glasanje. Milović je rekao da uopšte ne zna da je postojao predlog da se ulica u Beranama nazove po Mladiću.

DPS, čiji su predstavnici u Savjetu Bogdan Fatić, Fahrudin Hadrović i Draško Došljak, u saopštrnju navodi da je na sjednici glasano o predlozima i da su oni upozorili da su neki od njih nezakoniti.

Čak je i Opštinski odbor Nove u Beranama, čiji je Kiković član, najavio je da će tražiti da se ponovo održi sjednica Savjeta, kako bi se poništila odluka imenovanju ulce po Ratku Mladiću.

Iz GP URA poručili su da neće dozvoliti da ijedan ratni zločinac, zastupnik fašističke ideologije ili osoba osuđena za teška krivična djela ima čast da dobije bilo koju ulicu u Crnoj Gori.

Prema Zakonu o spomen-obilježjima, nije dozvoljeno podizati spomen-obilježje, kojim se smatra i naziv ulice, „licu koje je osuđeno za krivično djelo protiv čovječnosti ili drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom ili je proglašeno ratnim zločincem“. Takođe, spomen-obilježje se ne može podići istaknutoj ličnosti ako od njene smrti nije prošlo 20 godina.

Gradonačelnik Berana i potpredsjednik SNP Dragoslav Šćekić smatra da se  bespotrebno i na bazi površne informacije podigla ovolika prašina oko sjednice Savjeta „jer njihova odluka ima težinu kao i odluka bilo kog drugog građanina”, kao i da nikada ne bi potpisao takvu odluku, sve i da postoji.

Član Savjeta Miloš Raković insistira na tome da sporni predlog nije mogao proći, jer on, kao sedmi član, nije učestvovao u glasanju.

„Takvi postupci su osuđeni na neuspjeh jer su Demokrate i ja lično brana igranju sa emocijama naših sugrađana. Berane je uzorni primjer multinacionalnog i multikonfesionalnog sklada i to će potvrditi Beranci svih vjera i nacija. Niko ko pokuša da taj sklad naruši, neće se proslaviti u toj namjeri” – kaže Raković.

Priča o nesuđenoj ulici Ratka Mladića nije završena. Nema odluke. Nema papira. Ali ima mnogo magle i objašnjenja „jeste, ali nije bilo tako”.  Kovitlanje strasti donosi gubitke i Beranama i Crnoj Gori.

                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo