Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Još jedan dan poslije

Objavljeno prije

na

Vlast je ubilježila još jednu izbornu pobjedu. Sam ili sa satelitima DPS će vladati u dvanaest od 14 opština u kojima su lokalni izbori održani 23. maja. U Podgorici je koalicija DPS-a, Liberalne partije i Bošnjačke stranke, od 57 mjesta u lokalnom parlamentu, osvojila 28. Udružena opozicija dobila je 24, a Socijaldemokratska partija pet mandata. ,,Bilo bi”, kazao je predsjednik DPS-a Milo Đukanović, “divno da imamo 29 mandata, ali imamo 28 i naći ćemo koalicionog partnera sa kojim ćemo nastaviti da obavljamo vlast u Podgorici”. Biće to teško traganje.

Đukanović je naglasio da ga posebno raduje pobjeda DPS u nove tri opštine na sjeveru Crne Gore – Andrijevici, Kolašinu i na Žabljaku. ,,To znači da politika državnosti i integracija veoma dobro prolazi na sjeveru naše države. To, takođe, potvrđuje da politika Vlade, koja promoviše ulaganja u ubrzani razvoj sjevera, daje dobre političke rezultate”, pohvalio se Đukanović. Neko manje mudar mogao bi pomisliti da neke veze sa rezultatima izbora ima i to što ljudima, jednom, postane teško da trpe da se snijeg čisti i so posipa samo do granica njihovih opština. Pa konačno glasaju ispravno.

Iako je DPS pobijedio, u opoziciji ne smatraju da su izgubili. Potpredsjednik NOVE Slaven Radunović za Monitor kaže da je napravljen veliki korak naprijed:

,,Ja sam svaki nastup, u upravo završenoj kampanji, počinjao time da mislim kako je najveći uspjeh već postignut: ljudi različitih nacija, političkih uvjerenja, vjeroispovijesti, socio-ekonomskog statusa… razgovaraju, poslije mnogo godina, bez tenzija, o zajedničkim prioritetima. Naši aktivisti su, ruku pod ruku – Srbin i Bošnjak, unionista i independentista, socijalista i konzervativac, obilazili građane Crne Gore i prenosili im poruke mira, sloge i napretka”.

Radunović tvrdi da su skupovi koalicije Bolja Crna Gora odisali zadovoljstvom što su u salama ponovo zajedno braća, kumovi i rođaci, koji su godinama razmjenjivali najgrublje riječi zbog politike. Ipak, kako kaže, rukovodstava stranaka koalicije, nijesu uspjela, u prvom pokušaju, da materijalizuju ogromni potencijal kojim su raspolagala.

,,Za to postoji više razloga. Kao prvo, predugo je trajao pregovarački proces, tako da nam je ostalo malo vremena za pripremu kampanje. Zatim, bilo je problema u određivanju nadležnosti, kao i u prenošenju zadataka, kako po ‘horizontali’, tako i po ‘vertikali’. Svakom složenom mehanizmu, pa i nama, treba malo vremena da se ‘uhodamo’. Ovo je nezaustavljivi proces, samo da budemo složni”.

U Pokretu za promjene ocjenjuju da je svaka nova izborna pobjeda DPS-a novi poraz Crne Gore.

,,Režimske izborne pobjede su sprdanje sa temeljnim postulatom zapadne demokratije, po kojemu birači, na slobodnim izborima, kažnjavaju štetnu, korumpiranu i kriminalizovanu vlast”, kaže poslanik PZP-a Koča Pavlović.

On smatra da je, zahvaljujući ucjenama, kupovini ličnih karata i podršci organizovanog kriminala, DPS uspostavio obrnutu logiku – što gore stanje na terenu, to bolji izborni rezultat.

,,Ubjedljive pobjede DPS-a u Rožajama, varoši od koje je režim načinio grad narko-dilera i socijalnih slučajeva, zatim onaj devedesetpostotni izborni trijumf u naselju Konik, baš kao i pobjede u Beranama, Žabljaku i Bijelom Polju, sjajne su ilustracije djelotvornosti te sumanute antidemokratske ‘logike'”.

 

Pavlović tvrdi da izborni rezultati u Kolašinu dokazuju da će istinska borba protiv korupcije i kriminala biti nemilosrdno kažnjavana, sve dok DPS kontroliše izborni proces. U Kolašinu je DPS osvojila 36,5 odsto glasova, ujedinjena opozicija 35,9, grupa građana sa Miletom Bulatovićem na čelu oko oko 20, a SDP oko šest odsto.

,,Grupa koja je prepoznata po pljački, korupciji i po saradnji sa kriminalnim preduzetnicima obezbijedila je 20 odsto glasova i čak šest odbornika u lokalnom parlamentu. Lokalni SDP, jedan od rijetkih ogranaka ove režimske partije koji se odlučno usprotivio pljački i korupciji, bukvalno se prepolovio i sa nekadašnja četiri sveo se na dva odbornika”, kaže Pavlović.

Čelnici partija okupljenih u koaliciju Bolja Crna Gora i prije izbora su tvrdili i sada kažu da je veoma važno očuvati opoziciono jedinstvo. Prvo iskušenje već je bilo pred njima zbog činjenice da se Narodna stranka usprotivila pozivu na razgovore koji je SDP-u uputio potpredsjednik SNP-a Neven Gošović. Stvar je, sva prilika izglađena, lider NOVE Andrija Mandić je pozvao opozicionare da ” eventualne nesporazume rješavaju u direktnim razgovorima”.

,,Mnogo je više nesporazuma i sukoba na relaciji SDP-DPS, pa čak i u samom DPS, ali se naši politički protivnici trude da to ostane dalje od očiju javnosti”, kazao je Mandić.

O dogovorima iza očiju javnosti ovih je dana nešto govorio i gradonačelnik Podgorice dr Miomir Mugoša. Pozivao je SDP da ,,održi riječ”. Koju, nije precizirao. Ko se s kim i šta se ko u DPS-u i SDP-u dogovarao i dogovara teško da ćemo ikad saznati.

Zasad važi da SDP-u ne valja Mugoša, ali im valja još godinu i po. Iznad svega su im ,,programski principi”. Dao ih Bog principijelne.

Posla će imati i tužilaštvo: DPS je, kaže, pokraden. Koalicija Za evropska Pljevlja podnijela je krivičnu prijavu protiv devet osoba u Pljevljima zbog “zloupotrebe prava glasanja i falsilfikovanja glasanja na izborima”. Da nije tog, dakako prioritetnog posla, tužioci u Pljevljima su možda mogli razmotriti ima li elemenata krivičnog djela u tome što su direktori u Rudniku uglja ucjenjivali zaposlene da glasaju za DPS. Ima preče od prečega.

Ako nekome nije jasna priroda ovih i svih ovdašnjih izbora neka presabere koliko tačno poznaje ljudi koji su spremni da javno, na primjer, na radnom mjestu kažu: izašao sam na izbore i glasao za opoziciju. Tačno tolika nam je demokratija.

 

Kosara K. BEGOVIĆ

 

 

ULCINJ

Ključ grada u novim rukama?

 

Kampanja je bila veoma duga i teška, ogromna je energija rastočena, mnogo je novaca, cementa i asfalta potrošeno, posebno u završnici.

Koaliciju Za evropski Ulcinj, koju su činili Demokratska unija Albanaca i Demokratska partija socijalista, predvođenu aktuelnim gradonačelnikom Gzimom Hajdinagom, morao je, nenajavljeno, posljednjeg dana kampanje, na Dan nezavisnosti, da aktivno podrži i lider DPS-a Milo Đukanović.

Nije ostalo nezapaženo da je u samom finišu kampanje u Ulcinju boravio i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić, koji se, takođe nenajavljeno, sastao s predsjednikom opštine. Istu stvar vjerski poglavar muslimana učinio je i u osvit predsjedničkih izbora 2008. godine.

Dolazak Đukanovića označio je uključivanje čitavog državnog i paradržavnog aparata u akciju spašavanja debakla saveza DPS-DUA. I uspjelo je: za tri dana ta je koalicija dobila oko hiljadu novih glasova. Tačnije, 14 od ukupno 33 mandata u budućem sazivu opštinske Skupštine, koliko je i ranije imala sa SDP.

Ali, do magične brojke od 17, teško se dolazi. Jer, s DUA-DPS, bar za sada, želi samo dosadašnji partner, Partija demokratskog prosperiteta Ali Redže, koja ima dva mandata.

Dakle, potreban je još samo jedan mandat. To svakako neće učiniti Demokratski savez Mehmeta Bardhija, koji je osvojio tek jedan mandat (u prošlom sazivu Skupštine imao je četiri), a mali su izgledi da bi se tom savezu mogao priključiti i Građanski pokret Perspektiva Amira Holaja, koji je takođe osvojio samo jedan mandat.

Čini se da su „ključevi Ulcinja” u rukama SDP, koji je samostalno nastupio i osvojio dva mandata. Socijaldemokrate, koji su bili sasvim marginalizovani u prošloj vlasti, sada, izgleda, nijesu spremni da pruže podršku daljem propadanju grada s najvećim resursima na Crnogorskom primorju.

Nesposobnu vlast u Ulcinju je zbog nerealizovanja niza projekata i neefikasnosti kritikovao i Đukanović („Djelimično smo zadovoljni rezultatima, moglo se više”), a eksplicitnije je to učinio predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić, koji je rekao da je „lokalna vlast podbacila”.

Zato je realna mogućnost da socijaldemokrate postignu dogovor s najjačom opozicionom strankom FORCA Nazifa Cungua, koja je na nedjeljnim izborima osvojila 11 mandata, odnosno tri više nego prije četiri godine. Ta albanska nacionalna stranka, na čijem su čelu preduzetnici, jedina je na ovim izborima nastupila s ekonomskim programom razvoja grada, i zato je uspjela da dobije i značajno povjerenje pravoslavaca u Ulcinju.

U toj eventualnoj koaliciji mjesto je rezervisano i za savez Za bolji Ulcinj, koji je osvojio dva mandata. To bi značilo uvažavanje realnosti i veće uključivanje Crnogoraca i Srba u društveni i politički život ove opštine.

Ulcinju su prije svega potrebni stabilnost i održivi razvoj. To znači efikasna administracija, investicije u infrastrukturu, turizam i poljoprivredu. Sve ono što trenutna vlast nije znala da uradi u proteklom periodu.

Zato je sada ključno pitanje: ko je to spreman i sposoban da radi gotovo danonoćno, naporno i profesionalno, kako ovaj grad s velikim prirodnim potencijalima, na početku trećeg milenijuma, ne bi više bio selendra.

Vrijeme curi. Ljudi i istorija tražiće nove krivce ako se nastavi dosadašnji trend destrukcije.

 

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO PONIŠTIO ODLUKU O IZBORU DIREKTORA RTCG: Igranje sa pravdom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici po drugi put je poništio odluku Savjeta da na mjesto generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore izabere Borisa Raonića, čija je kandidatura osporena još 2021. godine

 

 

Boris Raonić, dugogodišnji aktivista civilnog sektora, postao je generalni direktor Radio-televizije Crne Gore (RTCG) u avgustu 2021. godine. Prvi čovjek na čelu nacionalnog Javnog servisa nakon dolaska tridesetoavgustovske većine. Od tada su promijenjene tri Vlade i dva Parlamenta, a Raonić i dalje sjedi na svom mjestu. Nezakonito. I to ne po jednoj, već prema tri presude nadležnih sudova.

Čime je Raonić zaslužio tu povlasticu?

Na programima i informartivnom programu RTCG, nakon njegovog imenovanja, odmah je bila vidiljiva promjena. Jedna upravljačka garnitura je zamijenila drugu, dobili smo nova lica na televizijskim kanalima Javnog servisa, i nove aktere sa političke scene u udarnim  terminima. Promjenu na bolje prepoznala je u svojim izvještajima i Evoropska Komisija. Za razliku od državne televizije pod upravljačkom palicom Demokratske partije socijalista, opozicija je dobrodošla u Raonićevoj eri, ali na kanalima Javnog servisa sad se uživo prenose pojedini religijski skupovi i izvještava sa partijskih skupova stranaka na vlasti.

„Parlamentarni kanal treba da prati rad skupštinskih tijela, a ne partija koje imaju svoje skupove i koji nisu od javnog interesa. RTCG mora prema svi političkim partijama imati isti odnos, što podrazumjeva da se sa njihovih skupova mogu dati kratke vijesti u informativnim programima ali ne reportaže koje predstavljaju političku propagandu van izbornih procesa“, navodi se u saopštenju Media centra.

Međutim, u Raonićevom slučaju programski standardi i principi nijesu bili u fokusu, iako je to glavna uloga Javnog servisa. Ključ problema bio je „u kući“. Raonić je kršio prava radnika kažnjavajući ih i za izgovorene riječi na zatvorenim vajber grupama, dok mu je plata u jednom trenutku bila najveća od svih koje se finansiraju iz državnog budžeta u državnoj upravi – 4.042 eura mjesečno. Primao je veću zaradu od ljekara specijalista i redovnih profesora na fakultetima, dok je Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović imao petsto eura manji mjesečni prihod od prvog čovjeka televizije. Nakon što je ova informacija izašla u javnost, Raonić je podnio zahtjev Savjetu da mu se tzv. varijabila smanji sa 2.400 na 1.600 eura mjesečno. Iako, prema zakonu, nije bio dužan da puni iznos varijabile prima svakog mjeseca, niti da je dodjeljuje sam sebi. Kao što ni varijabila, prema nekim očito zaboravljenim propisima, nije mogla biti veća od osnovne plate.

Raonić  je izabran 2021. glasovima sedam od ukupno devet članova Savjeta RTCG, upravljačkog tijela Javnog servisa. Pet članova Savjeta koji su ga glasali na razne načine su, prethodno, sarađivali sa njegovom NVO Građanskom alijansom. Sa druge strane, Raonić je prethodno izabran na mjesto člana Savjeta Agencije za elektronske medije, čime je, kako su tvrdili pravnici i drugi učesnici konkursa, bio u konfliktu interesa, jer na mjesto prvog čovjeka RTCG dolazi iz drugog državnog organa.

Odmah nakon Raonićeve prijave na konkurs za generalnog direktora, Osnovnom sudu je tužbu podnio protivkandidat – dugogodišnji novinar i aktuelni direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Osnovni sud je prošle godine donio presudu, a Viši sud pravosnažno potvrdio da je Raonić bio u sukobu interesa kada je u avgustu 2021. godine izabran na tu funkciju, jer je već bio imenovan od Skupštine na drugu javnu funkciju – člana Savjeta Agencija za elektronske medije. Sud je tada utvrdio da je po Zakonu o nacionalnom javnom emiteru predstavljalo smetnju što Raonić već obavlja javnu funkciju pa je pravna posljedica – poništaj odluke o izboru Raonića i ponovni izbor između prijavljenih kandidata ili poništenje konkursa tog. Uprkos tome, Savjet RTCG u junu prošle godine ponovo je Raonića imenovao za direktora, jer je po njihovom tumačenju, iako Raonić 2021. nije ispunjavao uslove tadašnjeg konkursa, 2023. je bio zakoniti kandidat, pošto tada nije bio član drugog državnog tijela.

Osnovni sud je zaključio da je i to tumačenje Savjeta RTCG bilo nezakonito, pa je donio prvostepenu presudu kojom kaže da je Raonić i durgi put nezakonito izabran. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je još prošle godine formiralo predmet protiv pet članova Savjeta koji su, uprkos presudi suda, ponovo izabrali Raonića. RTCG je već najavio žalbu na najnoviju presudu.

Direktor nevladine organizacije Media centar i nekadašnji član Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Goran Đurović smatra da će to tijelo ignorisati i novu presudu jer je pod jakim političkim uticajem. Đurović kaže da nepoštovanje presuda suda nije do sada brinulo ni Sudski savjet, ni državno tužilaštvo, a ni Tužilački savjet.

“Na krivične prijave protiv članova Savjeta i Raonića koji svjesno krše sudske presude se niko više i ne okreće. Izgleda da svim političkim partijama odgovara nezakonito imenovani Raonić jer ga mogu ucjenjivati i lako kontrolisati”, ocijenio je Đurović.

Potpredsjednica Savjeta RTCG Marijana Camović Veličković, koja je i prvi put glasala protiv ponovnog biranja Raonića, u ponedjeljak je zatražila od kolega da se sazove hitna sjednica na kojoj će se razgovarati o toj temi. Njenu inicijativu podržalo je dvoje kolega – Predrag Marsenić i Predrag Miranović, čime su se stekli uslovi da se shodno Poslovniku o radu Savjeta zakaže sjednica. Prema tom Poslovniku, sjednica se zakazuje na predlog najmanje tri člana Savjeta. Međutim, Camović Veličković je kazala da predsjednik Savjeta Veselin Drljević odbija da zakaže sjednicu i predlaže sastanak zatvorenog tipa za petak.

Đurović smatra da će Raonić, zahvaljujući političkim mentorima, vrlo moguće ući u istoriju kao javni funkcioner koji je cijeli četvorogodišnji mandat doveo do kraja uprkos pravosnažnim sudskim odlukama. On tvrdi da ni nakon tri promjene vlasti u prethodne četiri godine političari nisu shvatili da RTCG koristi građanima samo ukoliko je profesionalan i kritikuje svaku vlast kad ne radi dobro svoj posao.

Osnovni sud navodi da je prilikom donošenja navedene odluke tuženi bio dužan da cijeni činjenično stanje, koje proizilazi iz dokumentacije dostavljene od prijavljenih kandidata po predmetnom javnom konkursu prilikom prvog konkurisanja, te isključivo činjenično stanje koje je u odnosu na svakog od prijavljenih kandidata postojalo u vrijeme objavljivanja konkursa.

“Boris Raonić je, u vrijeme prijave na javni konkurs i imenovanja za generalnog direktora, bio član SAEM, odnosno bio je javni funkcioner kojeg je imenovala Skupština, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 29 st. 1 tač. 2 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG”, piše u obrazloženju presude. Precizira se da je tom odredbom propisano da članovi Savjeta ne mogu biti lica koja bira, imenuje ili postavlja predsjednik, Skupština i Vlada. U obrazloženju presude, između ostalog, piše i da je očigledno da tuženi nije pravilno primijenio pravosnažno utvrđeno činjenično stanje koje je rezultiralo presudom Višeg suda iz maja prošle godine, pa je ponovo, nezakonito, imenovao Raonića.

“Ako je jednom utvrđeno da Boris Raonić ne ispunjava uslove da bude imenovan na pomenutu funkciju, a jeste utvrđeno pravosnažnom presudom ovog suda, onda to utvrđenje treba da veže tuženog prilikom donošenja nove odluke po istom Javnom konkursu”, konstatuje Osnovni sud.

Sud smatra da Boris Raonić ni 2023. nije ispunjavao uslove konkursa koji je bio raspisan 2021. godine. Međutim, Sud u presudi nije pominjao 2024. godinu, jer sada Raonić sigurno ispunjava uslove konkursa, tako da Savjet može da pokuša ponovo da mu produži mandat. I tako u nedogled. Ili  dok tužilaštvo ne zakuca na vrata članova Savjeta koji uporno ignorišu pravo i pravdu.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Kada je počelo suđenje javnost je bila zatečena filmskim preokretima i čudnim svjedočenjima i promjenama iskaza koja su upućivala na “štelovanja” od strane režima. Jedan DNK uzorak je nestao još tokom istrage i nije ni ušao u optužnicu. Vještakinja je izjavila da drugog uzorka nije ni bilo, već da je došlo do greške u komunikaciji sa policijom. Vrhunac  na sudu je bio kada je tehničar MUP-a, koji je uzeo uzorak bioloških tragova, izjavio da postoji mogućnost da je četkica bila „kontaminirana“, pa je i taj dokaz otpao. Jedan od Belivukovih telefona je “skonjen u fioku” za šta je kasnije optužena Dijana Hrkalović, bivša sekretarka MUP-a. Izašlo je na vidjelo i da su drugi telefoni dugo putovali od policije do tužilaštva zahvaljujući opstrukcijama iz vrha srbijanskog MUP-a. Suđenje je  završeno oslobađajućom sudskom odlukom nakon nepunu godinu i po dana. Inspektor Dejan Jović, zamjenik načelnika Trećeg odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je bio zadužen za ovaj slučaj je  u međuvremenu ostao meta raznih režimskih i “patriotskih” medija koji su ga počeli optuživati za razne koruptivne radnje. Jović je uhapšen u decembru 2018., formalno zbog trgovine uticajem.

Nezvanično i po pisanjima nezavisnih medija stavljan mu je na teret savjesni i profesionalni rad na važnim istragama koje su prijetile da ukažu na direktnu vezu vrha države i policije sa kriminalnim grupama. Navodno mu je slučaj Komitet došao glave kada su Belivukovi ljudi demolirali septembra 2018. istoimeni klub. Među optuženima je i Aleksandar Vidojević, poznatiji kao Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću, sinu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Aca Rošavi je označen od strane Belivuka kao spona između predsjednika i njega. Belivuk je pred tužiocem izjavio da se navodno sa  predsjednikom sreo nekoliko puta kao i da je član njegove Srpske napredne stranke (SNS) od 2011. Vučić je  izjavio: „Nikada u životu nisam video tog čoveka, niti razgovarao sa njim”.  Dodajući  da „ubice i koljači pokušavaju politički da se izvuku” i da je spreman ići na poligraf.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović je ranije izjavila na televiziji da su savjesni policajci i tužioci koji su radili na osjetljivim slučajevima naišli na državnu opstrukciju i smjene dok je inspektor Jović “prvo diskreditovan, strpan u zatvor, pa pušten, propao mu život, propao imunitet, pa je dobio COVID i preminuo“. To je bila zvanična dijagnoza smrti koja je nastupila u julu 2020.godine – dva mjeseca nakon što su Belivuk i Miljkovič pravosnažno oslobođeni za ubistvo u centru Beograda. Međutim, Novi policijski sindikalni savez Srbije je podnio krivičnu prijavu i iskazao sumnje da je inspektor Jović ubijen.

Režim Mila Đukanovića nije imao problema sa savjesnim i profesionalnim policajcima, tužiocima i sudijama kao njegov prijatelj i saveznik u Srbiji. Suđenje Belivuku i Miljkoviću je mnoge podsjetilo na državna “štelovanja” tokom suđenja Đukanovićevom prijatelju i kontroverznom biznismenu Branislavu Branu Mićunoviću za ubistvo ranjenog i na nosilima prevoženog Radovana Kovačevića “iz bezobzirne osvete” ispred Kliničkog centra u Podgorici. Upravo je bivši GST Milivoje Katnić opravosnažio oslobađajuću presudu Mićunoviću kao sudija izvjestilac Apelacionog suda i stavio tačku na taj proces. Njegova i karijera bivše vrhovne tužiteljke Vesne Medenice će nakon te oslobađajuće presude doživjeti nove uspone.

Belivuk i Miljković su izvukli pouku iz oslobađajuće presude pa su nakon izlaska iz pritvora promijenili način likvidacija. Umjesto blamantnih ubistava na ulici oni su izabrali diskreciju „klanice“ u Ritopeku gdje su mogli na tenane mrcvariti i mučiti sve koji su im se zamjerili, bilo njima ili kavačkom-policijskom narko klanu sa kojim su blisko sarađivali.

Razbijanje SKY kodirane aplikacije (koju su kriminalci koristili za sigurnu komunikaciju) od strane zapadnih policijskih službi i prekompozicija na kriminalnoj sceni Srbije će Belivuku i Miljkoviću ipak doći glave. Isto se desilo i klanu Darka Šarića – koga su do provaljivanja SKY-ja i Encrochat-a štitili oba bratska režima uz pritiske na zarobljena pravosuđa da se obojici braće izađe u susret.

SKY transkripti koje su  Vijesti objavile u januaru ove godine između odbjeglog policajca Ljuba Milovića (visokopozicioniranog u kavačko-policijskom kartelu) i Miloša Božovića,  tada iz Crne Gore odbjeglog kriminalca sa značkom srpske državne bezbjednosti (BIA),   potvrđuju da je Belivuk uživao zaštitu države do jednog momenta. U prepisci iz januara 2021. godine Božović izvještava Milovića da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na (ZvonkaVeselinovića (narko bosa i ”branitelja srpskih ognjišta na Kosmetu”) koji „igra preko Andreja (Vučića – Prvog brata Srbije) da se Nevolja makne“ jer je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu“.  Oni pominju da su početkom 2021. godine Andrej i Zvonko slavili zajedno prvu zarađenu milijardu. Takođe, kaže da Belivukovo mjesto treba preuzeti Aleksandar Vidojević tj. Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću. To se i desilo mjesec dana kasnije. Belivuk je uhapšen pet dana po povratku iz Crne Gore gdje je prisustvovao proslavi sa šefovima kavačkom klana. Na jednoj od fotografija razmijenjenih preko SKY-ja se vide crnogorski „gosti“ Belivuk i Marko Miljković u društvu Radoja Zvicera i policajaca Milovića, Petra Lazovića (čiji otac Zoran je skinuo “zabranu”) i Nebojše Bugarina. Belivuk i Miljković se od tada se nalaze u pritvoru.

Milivoje Katnić se u javnim nastupima sa nipodaštavanjem odnosio prema SKY prepiskama koje je Crna Gora dobila od Europola i nekoliko puta stao u zaštitu Petra Lazovića, sina njegovog pobratima Zorana Lazovića rekavši da je mlađi Lazović bio na tajnom zadatku razotkrivanja kriminalaca. Oba Lazovića su sada u pritvoru. Zbog Katnićevog (ne)postupanja Europol je jedno vrijeme prekinuo saradnju sa Crnom Gorom koja je ponovo nastavljena za mandata premijera Dritana Abazovića. Da nije bilo SKY transkripta upitno je da li bi se znalo za ubistva koja su počinjena u Crnoj Gori za račun kavačkog klana koji je uživao zaštitu i podršku osoba iz bliskog Đukanovićevog okruženja što se vidi i na fotografijama razmijenjenim sa proslave rođenja unuka doskorašnjeg crnogorskog vladara.  Zabrana ulaska je bila više nego savršen alibi za sve poslove koje su Belivuk i njegovi odradili (znane i neznane) ili za ono što su trebali odraditi. Samo još da Europol nije pokvario idilu između vrha Srbije i Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo