Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad institucije utihnu

Objavljeno prije

na

Budva-Montenegro-1213109562

Vlast je iskoristila još jednu priliku da, prikrivajući sopstvene prljave tragove, markira nepodobne. Lokalni DPS u Budvi, koji je tražio od centrale da ga zaštiti od krivičnih prijava, ostao je nezadovoljan indiferentnošću vrha partije, bez čije dozvole, vjeruju mnogi, ne bi ni bilo hapšenja u toj opštini. Ali je zato portparol DPS-a ponovo nepogrešivo naciljao u smjeru onih koji kvare “lijepu evropsku priču”.

„Mi ne možemo uticati na pojedine nevladine organizacije i njihovu naglašenu produkciju krivičnih prijava koje podnose nadležnim državnim organima. Ono što možemo, a radili smo to i do sada, je da ukažemo medijima i tim organizacijama da vode računa o prezumpciji nevinosti”, oglasio se portparol DPS-a Rajko Kovačević.

U MANS-u, na koji se budvanski DPS požalio centrali, kažu da svaki građanin ima pravo, a i dužnost da, ukoliko je u saznanju da je počinjeno krivično djelo, to prijavi nadležnim organima.

,,Upravo to je ono što MANS radi. Moguće je da naše aktivnosti ranije nisu izazivale toliku nervozu dok nadležne institucije – policija i tužilaštvo, nisu konačno počele da postupaju po tim prijavama”, kaže izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović u izjavi za Monitor.

Prije nego što je Evropska komisija sačinila poraznu dijagnozu o stanju crnogorskog društva, i prije nego što je vlastima naložena saradnja sa civilnim sektorom, na tu adresu stizale su mnogo ozbiljnije optužbe. Bivša potpredsjednica Vlade Gordana Đurović optuživala je MANS da radi ,,protiv interesa države i zajedničkog rada svih institucija”.

I direktor policije Veselin Veljović optuživao je pojedine medije i NVO, koji su ukazivali na probleme sa korupcijom i organizovanim kriminalom i nepostupanje nadležnih, da šire dezinformacije na račun policije i drugih državnih organa i institucija.

Onda su se čuvari crnogorskog imidža nakratko utišali, jer su se upozorenja kritičara vlasti i njenih tekovina poklopila sa ključnim preduslovima EU koje Crna Gora mora ispuniti da bi joj bio određen datum za početak pristupnih pregovora. Vanja Ćalović kaže da joj se čini licemjernim to što vladajuća partija koja je iznjedrila novog mandatara, posljednjih dana zvoni na sva zvona kako je preko noći postala posvećena uspostavljanju vladavine prava, dok saopštenjima i dalje ratuje sa pojedincima i organizacijama koji je već godinama uzaludno podsjećaju na tu obavezu.

Ona ističe da bi policiji i tužilaštvu trebalo da bude neugodno što građani slučajeve korupcije uglavnom prijavljuju nevladinoj organizaciji. To, smatra Ćalović, dovoljno govori o stepenu povjerenja u one čiji je posao i obaveza da se obračunavaju sa tim problemom. ,,Upravo te institucije treba da podnose krivične prijave po službenoj dužnosti, a na prste se mogu prebrojati ozbiljniji slučajevi koje su inicirali. Još je manji broj onih koji su procesuirani u sudskom postupku, a pravosnažnih presuda za korupciju na najvišim nivoima nema”.

Zaista – teško se prisjetiti ozbiljnog slučaja visoke korupcije ili organizovanog kriminala koji su nadležni samoinicijativno pokrenuli. I oni procesi koje su inicirale institucije čija je to obaveza zapleli su se u političkim lavirintima – i tamo i ostali.

Čitaoci će se sjetiti slučaja Montenegroerlajnz i krivične prijave koju je nakon referenduma protiv Zorana Đurišića podnijela policija na čelu sa Veselinom Veljovićem. Predsjednik odbora direktora avio-kompanije teretio se da je, skupa sa zamjenikom oštetio kompaniju u državnom vlasništvu. Veljovićeva istraga je startovala sa procjenom da je kompanija oštećena za 44 miliona, da bi se u tužbi navela konačna suma od svega 450.000 dolara. Na kraju je objavljeno da nadležni tužilac odustaje od krivičnog gonjena Đurišića i njegovog zamjenika. Veljović je najavio nastavak istrage, ne tajeći da su mu poznati razlozi zbog kojih je postupak obustavljen. Iako mu je to bila zakonska obaveza, nije procesuirao svoja navodna saznanja o porodičnim i političkim pritiscima koji su, kako tvrdi, stavili tačku na ovu priču.

Marionetske institucije sistema su se u protekle dvije decenije usavršile u osluškivanju zapovijesti i želja političkih naredbodavaca. Upućeni tvrde da u mnogim slučajevima nije ni bilo striktnih naređenja iz vrha – pravosudni čelnici su razvili instinkt koji ih čuva od zamjeranja njihovim tutorima. To je uočila i Evropska komisija koja je naložila hitnu depolitizaciju izbora tužilaca i sudija.

Tako uspavane crnogorske institucije sistema svaka je krivična prijava sa strane izbacivala iz tračnica. Većina ih je odbijeno, a one očigledne, koje se nijesu mogle tek tako prenebregnuti, zavodile su se pod šifru – višegodišnja istraga je u toku.

Da nije profesionalnih medija i nevladinih organizacija Crna Gora bi, kaže Neđeljko Rudović urednik podgoričkih Vijesti, bila zemlja straha i laži, zemlja u kojoj se oligarsi uspješno predstavljaju kao uzorni privrednici i patriote, a lopovi kao čuvari nacionalnih interesa.

,,S obzirom na to da državno tužilaštvo i policija gotovo nikada nijesu posumnjali u predstavnike vlasti i ljude bliske njima, profesionalni mediji i NVO su morali preuzeti ulogu koja pripada onima koji dominantno treba da se bave pravom i pravdom. A kako su oni kojima se bave NVO i mediji na vlasti, onda im ne ostaje ništa drugo nego da pokušaju da ih diskvalifikuju i fabrikovanjem neistina preko podobnih medija pokušaju prikazati državnim neprijateljima”, kaže Rudović.

Čuvare sistema je, po pravilu, iz mrtvih dizao svaki povik na vlast. Državno tužilaštvo je 2009. ekspresno saslušalo profesora Milana Popovića nakon što je objavio tekst u kome je iznio indicije o povezanosti donedavnog premijera Mila Đukanovića sa brojnim kriminalnim akcijama u Crnoj Gori. Monitor je i tada konstatovao da je Popović saslušan samo zato što je u autorskom tekstu rekao sve što je imao i jer je tužilaštvo dobro znalo da tome nema šta dodati.

,,Slučaj profesora Popovića je očigledna nastava vlasti: u Crnoj Gori ne smije postojati kredibilna misao. Sveto je pravilo mafizma: pravo da se mjerodavno sudi i vrjednuje mora biti osujećeno i izvrgnuto ruglu”, pisao je tim povodom naš nedjeljnik.

Zato se tužilaštvo potpuno oglušilo o presudu Vrhovnog suda Crne Gore koji je nedavno poništio ugovor o prodaji gradskog zemljišta koju je kompanija Carine od glavnog grada kupila za 11 miliona eura nižu cijenu od one koja je bila postignuta na tenderu. Carine su na inicijalnom tenderu za prodaju preko 15 hiljada kvadrata gradskog građevinskog zemljišta u podgoričkom naselju Stari aerodrom pobijedile sa ponudom od 13,5 miliona eura, da bi naknadno odustale. Glavni grad na čelu sa gradonačelnikom Mugošom je odobrio neposrednu nagodbu i zemljište toj kompaniji prodao za 2,5 miliona eura. Tužilaštvo je ranije odbacilo krivičnu prijavu MANS-a koji je tvrdio da je gradonačelnik Mugoša na ovaj način gradski budžet oštetio za milionski iznos. Nimalo ga nije pokolebala odluka Vrhovnog suda koji je konstatovao da za Mugošin dil nije bilo pravnog osnova. Za takvu akciju još nijesu dobili zeleno svijetlo.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA, CRKVA I KULTURNA DOBRA: Umjesto da štiti, država ponovo vrši popis baštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar kulture Bogdanović tvrdi da će Zakon o slobodi vjeroispovijesti spriječiti devastaciju crkava. Iz Mitropolije odgovaraju da bi kulturna dobra trebao da štiti Zakon o zaštiti kulturne baštine ali da nema ko da ga primijeni. I dok je u igri države i crkve veliki broj kulturnih dobara devastiran, iz Ministarstva opetnajavljujupopisbaštine

 

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, i ukoliko ne dovede do sukoba, svakako će imati dalekosežne posljedice. Tako, ministar kulture Aleksandar Bogdanović nedavno ustvrdi da će ovaj zakon spriječiti devastaciju sakralnih objekata. Ono što decenijama ne može njegovo ministarstvo, ni brojne institucije, eto riješiće ovaj zakon.

Ministar je ocijenio da ,,sadašnji držaoci ne samo da nijesu održavali crkve kao dragocjenost našeg nasljeđa, već su direktnim činjenjem pravili nedopustiva oštećenja”. U pravu je ministar za ovo nedopustiva. Po zakonu je tako, ali po primjeni zakona za koju je i ministar zadužen veoma dopustiva.

Na ministrovoptimizamodmah su reagovali iz  Mitropolije crnogorsko-primorske, s pozivom da dokaže njihove grijehe, navodeći kako su nadležne institucije godinama ćutale i ignorisale obilje zahtjeva za obnovu, restauraciju i konzervaciju sakralnih objekata.

Na sajtu Ministarstva kulture kao ogledni primjer prikazan je njihov odgovoran odnos prema grobnim mjestima dinastije Petrović-Njegoš ispred Cetinjskog manastira, nasuprot neprimjerenog odnosa Mitropolije.

Da podsjetimo, prije dvije godine, javnost je bila šokirana slikama u medijima oskrnavljenih i smećem zatrpanih grobova Petrovića na ulazu u Cetinjski manastir. Takvo stanje trajalo je decenijama, a konstatovala ga je i komisija Ministarstva kulture. Iz Ministarstva su tada oprtužili Mitropoliju: ,,Nemar prema grobovima, u najmanju ruku pokazuje i odnos prema dinastiji Petrović i prema crnogorskom nasljeđu i identitetu”. Iz Mitropolije su odgovorili da su oni još 2008. pokušali da urede groblje ali su spriječeni od strane Zavoda za zaštitu spomenika. Istakli su iz Mitropolije tada: ,,Nažalost, ovo groblje je vremenom postalo mjesto za igranje karata, često ga najnesavjesniji koriste i kao toalet, a u posljednje vrijeme je utočište za narkomane, pa i za pse lutalice, što veoma dobro znaju Cetinjani koji duže pamte”. Zahvaljujući javnoj bruci groblje je sanirano.

Pored ovog, o odnosu države i crkve prema kulturnim dobrima Monitor je godinama pisao. O građevinskim radovima i devastaciji na Gornjem i Donjem manastiru Ostrog, Cetinjskom manastiru, Stanjevićima, Ćeliji piperskoj, Zdrebaoniku, Starčevu, Vlaškoj crkvi, Moračniku… O radovima na Podostrogu u Mainama, omiljenom prebivalištvu vladika iz dinastije Petrović-Njegoš, na kome je na mjestu nekadašnje kule sazidan zvonik, a na konaku dograđen sprat. U samom manastiru freskopisana je i petokraka – na maršalskoj druga Tita koga demon odvlači u vatru pakla.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PETA GODIŠNJICA RATA KOTORSKIH KLANOVA: Država na rezervnom položaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se niz ubistava nastavlja, naši se zvaničnici i dalje pretvaraju kako je situaciju pod kontrolom. Do sljedeće žrtve. Ili žrtava. Smrt je jedina konstanta u crnogorskom narko biznisu

 

Februar 2015. – februar 2020. godine. Pet godina kotorskog rata do istrijebljenja. Sukob  je, zvanično, počeo 20. februara 2015. kada su, do danas nepoznati, profesionalni egzekutori usmrtili Cetinjanina Gorana Gera Radomana u garaži zgrade na Novom Beogradu u kojoj je stanovao sa porodicom. Nekoliko sati ranije, u Podgorici, na frekventnom parkingu Bloka V – između obližnje škole, vrtića, samoposluge, trafika i više kafića – ispod blindiranog audija Milana Vujotića – eksplodirala je podmetnuta bomba. U sred dana. Automobil je uništen, na sreću, bez ljudskih žrtava među prolaznicima.

Od tada pa sve do koji dan unazad, kada je u Herceg Novom ubijen Šćepan Roganović (36) a na Cetinju Andrija Gazivoda (31), u ratu kavačkog i škaljarskog narko klana palo je više od 40 žrtava. Ne mali broj njih čine civili koji su imali nesreći da se u pogrešno vrijeme nađu na pogrešnom mjestu: u Budvi, Podgorici, Kotoru, odnosno, u Srbiji, Njemačkoj, Austriji… Kao navodni motiv za višegodišnji niz krvavih obračuna uzima se priča o nestanku nekoliko stotina kilograma kokaina u španskoj luci Valensija.

Različiti mediji, pozivajući se na nezvanične izvore iz policije, pominju 200 do 300 kilograma droge koji su nestali iz stana Gorana Radomana, pošto se on vratio u Španiju sa Kube, nakon izdržavanja zatvorske kazne zbog saobraćajnog prekršaja. „Izgleda da su ovdašnji nasljednici (osvajači?) kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Darko Šarić (u Beogradu nepravosnažno osuđena na 20 godina zatvora) i Dragan Dudić Fric (ubijen u Kotoru u maju 2010.) prošvercovali makar jednu veliku pošiljku iz Južne Amerike. Neko se polakomio i droga je, nakon bezbjednog istovara na špansku obalu, nestala iz šteka u kome je bila privremeno uskladištena“, piše Monitor sredinom 2015. nakon još jedne u nizu profesionalnih egzekucija sa potpisom kotorskih narko klanova.

Do tada je već cio Balkan pričao o Kavačanima i Škaljarcima. Pa smo saznali kako se na osnovu operativnih podataka njima, u vrijeme kada su nazivi klanova i imena njihovih vođa bili nepoznati široj javnosti, na dušu stavljaju i ubistva Armina Muše Osmanagića (vođa jedne od krimi ekipa iz Bara, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića, ubijen u septembru 2014. u svom lokalu u Baru), i njegovog prijatelja i tjelohranitelja Andrije Mrdaka koji je krajem te godine ubijen pred kapijom ZIKS-a.

Škaljarci su u fokus javnosti dospjeli na proljeće 2015. nakon što je u Budvi ubijen bivši poslanik LSCG Saša Marković, po svoj prilici prva slučajna žrtva u započetom ratu. Prava meta ubica, tvrde verzirani, bio je njegov kum Goran Đuričković, navodno jedan od aktera krađe i prekrađe kokaina u Valensiji, koji se nakon ranjavanja u Španiji vratio u Budvu.  Baš kao u slučaju Muše Osmanagića, ni Đuričkoviću nije pomoglo to što su i on i crnogorska policija bili unaprijed obaviješteni o prijetnjama plaćenih ubica. Đuričković je usmrćen hicima iz snajperske puške, na pragu njegovog lokala Stari ribar (Old fišermen) dok je bio u društvu prijatelja, ličnog obezbjeđenja i pod nadzorom policije. Policija tvrdi da je identifikovala njegovog ubicu (izvjesni Srđan Popović iz Banjaluke) i za njim raspisala potjernicu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JOVAN VUKOTIĆ U SPUŽU: Smrt, optužbe i klevete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokušaj ubistva Radonjića i Stupara jedino je za šta Vukotić može biti krivično gonjen, i pored višegodišnjih prozivki i tvrdnji da je jedan od čelnih ljudi škaljarskog klana

Kotoranin Jovan Vukotić, koji važi za jednog od vođa škaljarskog klana od 8.februara kad je iz Srbije izručen crnogorskim nadležnim organima, nalazi se iza spuških bedema. Njegova ekstradicija obavljena je u najvećoj tajnosti. Srbijanski specijalci su ga helikopterom prebacili na teritoriju Crne Gore, a lokacija na koju će sletjeti držala se u tajnosti. Nalik na scene iz krimi filmova pripadnici Posebne jedinice policije koji su preuzeli Vukotića napravili su i lažni eskort, kako se ne bi znalo koji njihov tim sprovodi Kotoranina. Na saslušanje je doveden sa fantomkom i pancirom, a sve vrijeme zgradu Višeg tužilaštva, a potom i suda, obezbjeđivali su specijalci sa dugim cijevima.

Vukotić je pred tužiteljkom Majom Jovanović, negirao ono zbog čega je izručen crnogorskim pravosudnim organima. Više državno tužilaštvo sumnjiči Vukotića da je sa nedavno ubijenim Igorom Dedovićem i Milićem Minjom Šakovićem, 27. marta 2016. godine, oko 20.30 časova u naselju Rakite u Kotoru, po prethodnom dogovoru i zajedno, sa umišljajem, pokušali da ubiju Vojina Stupara i Miloša Radonjića, članove suprostavljene kriminalne grupe „kavčana“.

“Iz vozila je izašao okrivljeni Jovan Vukotić i iz pištolja marke ‘škorpion’ sa prigušivačem…ispalio više hitaca u pavcu oštećenog Radonjić Miloša, koji se nalazio na mjestu suvozača u vozilu marke ‘citoren C3’, nakon čega su, u trenutku kada su oštećeni Miloš Radonjić i Vojin Stupar izašli iz vozila i krenuli da bježe, iz vozila izašli i okrivljeni Dedović Igor i Šaković Milić, koji su držali pištolje NN marke, kalibra 7,65… nakon čega su sva trojica ispalili više projektila u pravcu oštećenih”, piše u naredbi o sprovođenju istrage.

Pojašnjeno je da je jedan projektil pogodio Stupara, nanoseći mu teške tjelesne povrede.U obrazloženju tog tužilačkog akta, tužiteljka Maja Jovanović napisala je da trojicu škaljaraca sumnjiči na osnovu zapisnika Uprave policije i zapisnika o saslušanju Stupara i Radonjića.

“Iz saglasnih iskaza svjedoka oštećenih Vojina Stupara i Miloša Radonjića, proizlazi da su se njih dvojica nalazili u vozilu marke ‘citroen C3’ kada su im okrivljeni, koje poznaju, vozilom marke ‘BMW’ kojim je upravljao okrivljeni Dedović, a na mjestu suvozača se nalazio okrivljeni Šaković Milić, dok se na zadnjem sjedištu nalazio okrivljeni Vukotić Jovan, prepriječili put”, piše u obrazloženju.

Vukotićevo negiranje krivice, tvrdnje njegovog advokata da je pritvor neosnovan, kao i činjenica da se osumnjičeni Šaković u ovom slučaju brani sa slobode nijesu ubijedile Sud da vođi škaljaraca ne odredi pritvor. Za početak, do 30 dana.

U sudskom rješenju izraženo je uvjerenje da bi Vukotić mogao pobjeći ukoliko se bude branio sa slobode, obrazlažući takav stav činjenicom da je ilegalno boravio u Turskoj i Sjevernoj Makedoniji. Sumnjaju i da postoji opravdana opasnost da će ostankom na slobodi nastaviti sa vršenjem krivičnih djela.

Vukotić je javno odgovorio na optužbe, pismom iz srpskog zatvora, nakon što je policija osumnjičila trojac iz škaljarskog klana za pokušaj ubistva dvojice kavčana. Ponovo je za navodna podmetanja optužio “otpad i talog koji se krije iza svojih legitimacija”, ističući da korumpirani policajci tim optužbama pokušavaju popraviti svoju zaprljanu karijeru i produžiti joj rok trajanja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na
www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo