Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nada za sjever

Objavljeno prije

na

Može li se dogoditi čudo pa da sjever dobije svoj aerodrom?

Na otvoreno nadmetanje za prikupljanje ponuda za izbor opštinskog strateškog partnera za zajedničko ulaganje i izgradnju aerodroma Berane javila su se dva zainteresovana investitora, a rok za dostavljanje i otvaranje ponuda produžen je do 18. februara na zahtjev jednog od ponuđača

Iako je tender trebalo da bude zaključen dvadesetog januara u 14 sati, da bi sat kasnije javno bile otvorene ponude, to se nije dogodilo i javnost je desetak dana bila uskraćena za informaciju u vezi sa tim. Kada se već pomislilo da je tender propao, procurila je informacija da postoje dvije zainteresovane firme, obije iz Turske, od kojih je jedna zatražila produženje roka za nešto manje od mjesec „zbog dodatnih informacija i kompletiranja dokumentacije koja je tenderom tražena”.

Nezvanični izvor iz lokalne uprave u Beranama saopštio je da je posebno zanimljiva turska kompanija koja je već dobila dozvole da u Srbiji, kod Sjenice, na granici sa Crnom Gorom, pravi neku vrstu bescarinske zone. „Toj kompaniji je upravo zbog toga interesantna blizina beranskog aerodroma”, rekao je taj izvor.

Otvoreno nadmetanje za prikupljanje ponuda za izbor strateškog partnera za zajedničko ulaganje i izgradnju aerodroma Berane, Opština je objavila početkom novembra. Beranska opština bi ponudila postojeću infrastrukturu, dok bi partner bio u obavezi da izgradi terminal od tri hiljade kvadrata, zgradu za kontrolni pristup, novi blok i toranj, centar za snabdjevanje energijom, regulatornu zgradu, toplotni centar i vatrogasnu zgradu. Tenderom je predviđeno da aerodrom bude kapaciteta 120 putnika u najprometnijim satima.

Da li u prilog pozitivnom ishodu govori činjenica da je Opština Berane na posljednjem zasjedanju lokalnog parlamenta, već formirala devetočlani, višestranački tim za pregovore sa strateškim partnerom za zajedničko ulaganje, još se ne bi moglo reći sa sigurnošću. U beranskoj lokalnoj upravi obožavaju da formiraju timove za raznorazne projekte, koji onda, o trošku poreskih obveznika, šetaju po svijetu da navodno vide i uvjere se kako se nešto tamo radi. I opozicioni odbornici vole da putuju i ne izbjegavaju učešće u takvim tijelima. Za članove tima za pregovore sa strateškim partnerom za izgradnju aerodroma ovo bi mogla biti idealna prilika da se o državnom trošku skokne u šoping do Istanbula, da vide i upoznaju turski aerodromi, i usput, Kapali čaršiju.

U beranskoj opštini su se na samostalno raspisivanje tendera, odlučili nakon što ovdašnji aerodrom nije ušao u Javno preduzeće Aerodromi Crne Gore i nije predviđen za eventualnu privatizaciju u sklopu te kompanije, samo što to iz DPS-a ne smije niko javno da kaže. Potpredsjednik Opštine Radivoje Merdović (SDP) kritikovao je i ranije takvu odluku JP Aerodromi Crne Gore, rekavši da država ima maćehinski odnos prema beranskom aerodromu.

„Nije interes građana sjevera manji od interesa građana centralnih i južnih djelova države”, rekao je Merdović, ulazeći u konflikt sa direktorom JP Aerodromi Crne Gore Milovanom Đuričkovićem, koji je zastupao stav da bi novac uložen u otvaranje aerodroma u Beranama bio bačen zbog nerentabilnosti.

Đuričković je izveo računicu da ovaj aerodrom ne bi mogao poslovati pozitivno ako ne bi imao godišnji promet od milion putnika. Nije saopštio koliki je promet aerodromima u Podgorici i Tivtu. Grđani na sjeveru Crne Gore, možda priznaju da beranski aerodrom ne bi mogao biti sasvim rentabilan, ali smatraju da je ovom kraju, pri ovakvoj putnoj infrastrukturi, neophodan.

„Koji će to investitor ili turista da se vrati na sjever, kada jednom prođe kroz Moraču, i uhvati ga jedan redovni zastoj i makar dva neplanirana, zbog odrona”, pita se jedan turistički radnik.

Iz tih razloga svih devet predsjednika opština sa sjevera mnogo ranije postigli su saglasnost da je otvaranje aerodroma u Beranama preduslov za turističko i ekonomsko otvaranje cijelog regiona. Izvjesno vrijeme ta ideja nailazila je na verbalno prihvatanje kod državnih zvaničnika.

Filip Vujanović nije propustio ni jednu posjetu Beranama da ljeporječivo, kako umije, ne podrži ideju reaktiviranja aerodroma. Jednom je čak bio vrlo mudar kada je kazao da bi njegovoj ekonomskoj opravdanosti mogle doprinijeti takozvane lou kost kompanije, odnosno one kompanije koje imaju nižu cijenu i manje avione.

,,Takve kompanije ovdje mogu napraviti prometnu vazdušnu luku, koja neće biti zahvalna samo za prostor sjevera, nego i regionalno vrijedna i koja će sigurno imati visoki osnov isplativosti”, kazao je Vujanović.

Ne treba, dakle, biti ekonomista, pa shvatiti da bi šansa za ovaj aerodrom mogla biti upravo u kompanijama sa niskim cijenama. Nevolja je samo što, dok je Montenegroerlajnz u državnoj svojini, država neće dopustiti takvu nelojalnu konkurenciju. Vujanović bi morao o tome da se izjasni.

Beranci su se naslušali predizborne retorike i obećanja neštedimice dijeljena u protekle dvije decenije, a pored piste i dalje pasu koze. Takvo obećanje je dao i bivši premijer Milo Đukanović 2006. godine, otvarajući aerodrom u Podgorici.

,,Planiramo i da aerodrom u Beranama počne sa radom, što bi moglo da se realizuje u naredne dvije godine”, rekao je Đukanović tada.

Kanije je ministar saobraćaja Andrija Lompar izjavio da je što se Vlade tiče to završena, ekonomski nerentabilna priča i da se prepušta lokalnoj upravi da pokuša da sama nađe partnera za posao.

Lokalna uprava sada to i čini. Koliko ozbiljno, znaće se za nekoliko dana kada ističe produženi rok za dostavljanje ponuda na poziv za otvoreno nadmetanje za prikupljanje ponuda za izbor strateškog partnera za zajedničko ulaganje i izgradnju aerodroma Berane. Da bi turski partneri mogli biti zagrijani govori to što je njihovom dolasku prethodila posjeta visoke državne delegacije te zemlje. U toj delegaciji je bio i arhitekta, priznati međunarodni dizajner aerodromske infrastrukture, koji je objasnio da Turcima nije cilj aerodrom sam po sebi, već razvoj trgovine i turizma. „Meni je sve to djelovalo ozbiljno”, kazao je potpredsjednik Merdović. Beranski aerodrom bio bi najbliži za desetak opština u Crnoj Gori ali i Srbiji,odnosno gravitirao bi području koje ima veliku i brojnu dijasporu.

Treba sačekati još nekoliko dana i vidjeti da li je priča sa Turcima osnovana i ima li razloga da se Beranci i čitav sjever nadaju. Tendera u marketinške svrhe do sada nije falilo.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE KOMISIJE ZA 2024.: Napredak protkan kurtoazijom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora  je konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja.  Po izvještaja ambasadora  EU Johana Setlera- čaša je polupuna. Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom

 

 

rije dva dana Evropska komisija (EK) je objavila  izvještaje o napretku zemalja Zapadnog Balkana na putu za članstvo u EU. Očekivano, Crna Gora je najpozitivnije ocijenjena među zemljama kandidatima. U prezentaciji izvještaja, ambasador EU Johan Setler je naglasio da je ovaj izvještaj u odnosu na prethodnu godinu „jasno pozivitniji“ i da je Crna Gora „učvrstila svoju poziciju kao predvodnik pristupanja u EU“. Dobar dio pozitivnog se odnosi na „veliki napredak u oblastima vladavine prava“ tj. poglavljima 23 i 24 i pozitivnom IBAR-u na početku ljeta. Njime je Crna Gora konačno, nakon 12 godina mrcvarenja „pregovora,“ u mogućnosti da krene sa zatvaranjem poglavlja (ukupno 33 u grupama -klasterima). Do sada su samo tri privremeno zatvorena.

Izvještaj ocjenjuje “značajan napredak” u dva poglavlja, “dobar napredak” u šest, “ograničen napredak” je opis za 22 poglavlja, dok su tri “bez napretka”. Pohvaljena je dosadašnja reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja i medija. Setler napominje da je važno izabrati predsjednika Vrhovnog suda, donijeti zakon o finansiranju političkih partija i krenuti u „sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva uključujući i birački spisak, pravo glasa…“. Izvještaj takođe navodi da su „institucije krhke i ranjive na političke krize i potencijalne institucionalne blokade“. Sve u svemu, po ambasadoru Setleru- čaša je polupuna.

Ima i onih za koje je poluprazna, i ne samo među crnogorskom opozicijom. Iako je izabran Sudski savjet, kompletiran Ustavni sud, i došlo do hapšenja velikog broja „krupnih riba“ (isključivo zahvaljujući Europolu i dokazima dobijenim od zapadnih policija) Crna Gora do sada nema ni jedne pravosnažne presude za visoku korupciju i organizovani kriminal. Šanse su da ih neće ni biti još dugo godina gledajući kako se (ne) odvija suđenje bivšoj šefici pravoduđa Vesni Medenici i drugim sličnim kalibrima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRAGEDIJA U SELU SOKOLAC I POTJERA ZA ALIJOM BALIJAGIĆEM OPET OGOLILA BEZBJEDNOSNI SISTEM: Vrijeme je za odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija, vojska, specijalne jedinice i drugi organi bezbjednosti danima ne uspijevaju da uhvate opasnog ubicu, dok se strah i nepovjerenje u organe reda širi Crnom Gorom. To se neće promijeniti dok se za propuste ne bude snosila  odgovornost. Do vrha

 

 

Velike tragedije uvijek prikažu sposobnost jednog državnog sistema u pravom svjetlu. Tako je i ova posljednja,  u bjelopoljskom selu Sokolcu, pokazala nesposobnost i okoštalost bezbjednosnog sistema u Crnoj Gori.

Višestruki počinilac najtežih krivičnih djela, Alija Balijagić, u petak veče, 25. oktobra, ubio je Jovana (60) i Milenku Madžgalj (69), brata i sestru koji su se nalazili u svojoj seoskoj kući u Vraneškoj dolini. Više svjedoka i nalaza iz istrage ukazuje na to da su pokojni Madžgalji prethodno ugostili i nahranili odbjeglog Balijagića. Nakon što je posjedio i objedovao, Balijagić se vratio i kroz prozor upucao brata i sestru. Potom se dao u bjekstvo koje traje već sedmicu.

Mještani svjedoče da su više puta prije tragedije policiji prijavljivali da se kroz njihovo i okolna sela šeta sumnjivo naoružano lice. Prethodno se već Vraneškom dolinom proširila vijest da je iz jedne od okolnih kuća ukradena puška. Međutim, organi reda i mira nisu uspjeli da zaštite mještane koji i dalje žive u strahu od ubice.

Strah se, u međuvremenu, proširio po okolnim selima jer policija i vojska danima ne uspijevaju da uhvate Balijagića, koji se, kako sumnjaju, krije u okolnim planinama i šumama. Osuđivani silovatelj i pljačkaš, već ima iskustvo odmetništva. Mještanima tog kraja poznat je kao kriminalac koji se osamdesetih krio po planini i pljačkao sela u Srbiji i Crnoj Gori.

Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo Vesko Gogić kaže da policija deset dana nije ništa uradila da pronađe Balijagića. I Dragan Grba iz Sokolca tvrdi da su njegove komšije prijavljivale Balijagića, ali da policija nije reagovala.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo