Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO EPCG DIJELI POSLOVE I OTPREMNINE: Široke ruke iz našeg džepa

Objavljeno prije

na

Paralelno sa potpisivanjem sporazuma o raskidu radnog odnosa sa pojedinim članovima bivšeg menadžmenta, uz otporemnine ravne desetogodišnjoj prosječnoj zaradi u državi, u EPCG traje prijem novih radnika. Naši sagovornici navode da se radi o više od 200 osoba. Iz Elektroprivrede tvrde da je riječ o samo 83 izvršioca

 

Svakog mjeseca u Crnoj Gori, u prosjeku, hiljadu ljudi ostane bez posla. Često čujemo taj statistički podatak. Loš trend nije zaustavila ni dobra ljetnja sezona, oporavak ekonomskih aktivnosti, rast budžetskih prihoda. Nauka o prosjeku ne pokazuje kako većinu novonezaposlenih gubitak radnog mjesta vodi u bijedu i beznađe, dok malobrojne obraduje viškom slobodnog vremena i teško pojmljivom količinom novca kojom ih zatrpa dojučerašnji poslodavac.

Eto, recimo, bivši radnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Milivoje Vujačić i Luka Jovanović. Vujačić  je dugogodišnji sekretar Društva EPCG, a Jovanović doskorašnji direktor Proizvodnje i v.d. direktora Termoelektrane Pljevlja. Oni nijesu dočekali penziju u EPCG, iako su ih samo mjeseci dijelili od zaslužene mirovine. Umjesto toga, ljetos su sa firmom potpisali Sporazum o prestanku radnog odnosa i isplati otpremnine.

Jovanović je prvo, početkom maja ove godine, razriješen dužnosti direktora Funkcionalne cjeline Proizvodnja. Početkom sljedećeg mjeseca, koji mjesec pred odlazak u penziju, Jovanović je EPCG predložio, pa potom i potpisao Sporazum koji mu je donio 24 neto zarade iz prethodnog mjeseca. Odnosno, 61.303 eura. Ili onoliko koliko zaposleni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom (530 eura) zaradi za 115 mjeseci rada – bezmalo deset godina. Pride, sve poreske obaveze iz Sporazuma o prestanku radnog odnosa i isplati otpremnine pale su na teret Elektroprivrede.

Istim tragom išao je i Milivoje Vujačić. Razriješen krajem juna sa mjesta sekretara Društva na kome je proveo decenije, on je krajem avgusta podnio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. EPCG prihvata Sporazum pa na ime otpremnine isplaćuje  61.887 eura (116 prosječnih zarada u Crnoj Gori). Još 3.351 euro EPCG plaća za „naknadu štete“ Vujačiću na ime neiskorišćenih 30 dana odmora za 2020. godinu. A 2.122 eura za 19 dana neiskorišćenog odmora u ovoj godini. Skupa, to je još 10 prosječnih plata u državi. Ili, ako više volite male brojeve, dan Vujačićevog neiskorišćenog odmora košta Elektroprivredu približnu polovinu (mjesečne) minimalne zarade.

I, da ne bude zabune – svi iznosi su neto, dok je EPCG na sebe preuzela obavezu da plati sve dažbine. Dok Milivoje Vujačić i dalje (početak oktobra) dolazi na posao u upravnu zgradu EPCG u Nikšiću. Samo što je sada, prema nezvaničnim informacijama naših izvora iz EPCG, angažovan prema ugovoru o djelu, a važeći propisi kažu da to nije radni već obligacioni odnos.

Da li su čelnici EPCG sa malo volje i truda većinskom vlasniku – državi – mogli uštedjeti skoro 100.000 eura samo na ta dva Sporazuma o prestanku radnog odnosa i isplati otpremnine?

Pitali smo predsjednika borda direktora Milutina Đukanovića i izvršnog direktora EPCG Nikolu Rovčanina „koji je interes EPCG da potpisuje takve Sporazume i isplaćuje ogromne otpremnine ljudima koji bi, po sili zakona, otišli u penziju u nekoliko narednih mjeseci. Odgovori su stigli iz Sektora za korporative komunikacije.

„Nakon imenovanja novog Odbora direktora, zatekli smo situaciju da je jedan broj članova menadžmenta i organa Društva imao u zaključenim ugovorima definisano pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 24 neto zarade u slučaju razrješenja sa pozicija koje su obavljali, odnosno na koje su bili imenovani”, navode iz EPCG, „Naravno da se sa ovom negativnom praksom odmah prekinulo, međutim EPCG je u obavezi da poštuje sve ranije zaključene ugovore, koji su pravno obavezujući i na osnovu kojih je jedan broj tih lica ostvario isplatu otpremnine, aktivirajući ovu mogućnost”.

Sami zaključite da li ovaj odgovor vrijedi 100.000 eura. Preciznije, makar toliko, pošto sličnih Sporazuma ima još nekoliko. Jedan je ljetos zaključen sa Željkom Ćorićem, bivšim rukovodiocom Direkcije za pravne poslove. Takođe na iznos veći od 60.000 eura. Novi bi, saznajemo, mogli biti uskoro potpisani, pošto su neki od smijenjenih menadžera podnijeli zahtjeve za sporazumni raskid radnog odnosa. Ipak, iz EPCG nijesmo dobili zvaničan odgovor na pitanje o broju takvih ugovora.

Paralelno sa potpisivanjem sporazuma o raskidu radnog odnosa sa članovima bivšeg menadžmenta, u EPCG traje prijem novih radnika. Monitor je još ljetos pisao da je od aprila do kraja juna, angažovano više od 120 novih zaposlenih. Sada je taj broj, prema tvrdnjama naših sagovornika iz EPCG koji inisistiraju na anonimnosti ali i prema pisanju opoziciji naklonjenih medija, možda i dvostruko veća. Iako su sva radna mjesta prema postojećoj sistematizaciji već bila popunjena, angažovani su novi direktori i njihovi pomoćnici, savjetnici, sekterarice, vozači, obezbjeđenje… „Stvar kod novog zapošljavanja je to što su novi ljudi angažovani preko neke od agencija ili imaju Ugovor o djelu”, tvrde naši sagovornici uz bojazan da u zgradi EPCG u Nikšiću uskoro neće biti mjesta za sve zaposlene. „Najgore je to što nijesu zaposlili ljude koji ovdje rade na određeno vrijeme ili su nezaposleni, već osobe koje već imaju neki vid primanja (penzioneri, zaposleni u prvatnim firmama…) i jake partijske ili lične veze“.

Iz Sektora za korporativne djelatnosti EPCG stiže nam druga priča. „EPCG je u prethodnom periodu (april – septembar 2021. godine) izvršila prijem 83 izvršioca. Napominjemo da je u istom periodu za 51 zaposlenog prestao radni odnos po različitim osnovama (penzija, preuzimanje na rad kod drugog poslodavca, sporazumni prestanci radnog odnosa i dr.)”, piše u odgovoru na pitanja Monitora. „Angažovanje svih izvršilaca u skladu je sa aktom o sistematizaciji radnih mjesta, potrebama procesa rada i naravno uz primjenu i poštovanje zakonskih i internih kompanijskih propisa i procedura. U prilog ovome govori i činjenica da je u prethodnih par mjeseci bilo više inspekcijskih nadzora i kontrola, te da ni u jednom slučaju nijesu konstatovane bilo kakve nepravilnosti”.

Slijedi opširna elaboracija zatečenog stanja. Prema zvaničnom tumačenju, EPCG je novu upravu dočekala u situaciji da se rad u djelovima kompanije odvijao otežano, pa je upitno bilo i poštovanje „određenih zakonskih obaveza”. Zato je, kažu nam iz Elektroprivrede, „nesporno prepoznata potreba za prijemom jednog broja izvršilaca odgovarajućih obrazovnih profila, znanja i stručnosti”.

U EPCG se najviše zapošljavaju vaspitačice, difovci (nastavnici fizičkog vaspitanja), profesionalni vozači, navode naši anonimni sagovornici, uz tvrdnju da je među starim radnicima sve više nezadovoljnih i zabrinutih za budućnost u kompaniji i svoju egzistenciju. Ne spore, ipak, da se u Elektroprivredi nađe mjesta i za nove stručnjake. Tako je izvršni direktor Nikola Rovčanin, pravnik po obrazovanju, u svom kabinetu angažovao i savjetnika za pravna pitanja. Možda zbog onih Sporazuma i otpremnina. Ili je zagledan u svijetlu budućnost. Partije, kompanije i države. Ne obavezno tim redom. Ljudi će (glasači, zaposleni, potrošači) to znati da cijene. I plate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo