Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO EPCG DIJELI POSLOVE I OTPREMNINE: Široke ruke iz našeg džepa

Objavljeno prije

na

Paralelno sa potpisivanjem sporazuma o raskidu radnog odnosa sa pojedinim članovima bivšeg menadžmenta, uz otporemnine ravne desetogodišnjoj prosječnoj zaradi u državi, u EPCG traje prijem novih radnika. Naši sagovornici navode da se radi o više od 200 osoba. Iz Elektroprivrede tvrde da je riječ o samo 83 izvršioca

 

Svakog mjeseca u Crnoj Gori, u prosjeku, hiljadu ljudi ostane bez posla. Često čujemo taj statistički podatak. Loš trend nije zaustavila ni dobra ljetnja sezona, oporavak ekonomskih aktivnosti, rast budžetskih prihoda. Nauka o prosjeku ne pokazuje kako većinu novonezaposlenih gubitak radnog mjesta vodi u bijedu i beznađe, dok malobrojne obraduje viškom slobodnog vremena i teško pojmljivom količinom novca kojom ih zatrpa dojučerašnji poslodavac.

Eto, recimo, bivši radnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Milivoje Vujačić i Luka Jovanović. Vujačić  je dugogodišnji sekretar Društva EPCG, a Jovanović doskorašnji direktor Proizvodnje i v.d. direktora Termoelektrane Pljevlja. Oni nijesu dočekali penziju u EPCG, iako su ih samo mjeseci dijelili od zaslužene mirovine. Umjesto toga, ljetos su sa firmom potpisali Sporazum o prestanku radnog odnosa i isplati otpremnine.

Jovanović je prvo, početkom maja ove godine, razriješen dužnosti direktora Funkcionalne cjeline Proizvodnja. Početkom sljedećeg mjeseca, koji mjesec pred odlazak u penziju, Jovanović je EPCG predložio, pa potom i potpisao Sporazum koji mu je donio 24 neto zarade iz prethodnog mjeseca. Odnosno, 61.303 eura. Ili onoliko koliko zaposleni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom (530 eura) zaradi za 115 mjeseci rada – bezmalo deset godina. Pride, sve poreske obaveze iz Sporazuma o prestanku radnog odnosa i isplati otpremnine pale su na teret Elektroprivrede.

Istim tragom išao je i Milivoje Vujačić. Razriješen krajem juna sa mjesta sekretara Društva na kome je proveo decenije, on je krajem avgusta podnio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa. EPCG prihvata Sporazum pa na ime otpremnine isplaćuje  61.887 eura (116 prosječnih zarada u Crnoj Gori). Još 3.351 euro EPCG plaća za „naknadu štete“ Vujačiću na ime neiskorišćenih 30 dana odmora za 2020. godinu. A 2.122 eura za 19 dana neiskorišćenog odmora u ovoj godini. Skupa, to je još 10 prosječnih plata u državi. Ili, ako više volite male brojeve, dan Vujačićevog neiskorišćenog odmora košta Elektroprivredu približnu polovinu (mjesečne) minimalne zarade.

I, da ne bude zabune – svi iznosi su neto, dok je EPCG na sebe preuzela obavezu da plati sve dažbine. Dok Milivoje Vujačić i dalje (početak oktobra) dolazi na posao u upravnu zgradu EPCG u Nikšiću. Samo što je sada, prema nezvaničnim informacijama naših izvora iz EPCG, angažovan prema ugovoru o djelu, a važeći propisi kažu da to nije radni već obligacioni odnos.

Da li su čelnici EPCG sa malo volje i truda većinskom vlasniku – državi – mogli uštedjeti skoro 100.000 eura samo na ta dva Sporazuma o prestanku radnog odnosa i isplati otpremnine?

Pitali smo predsjednika borda direktora Milutina Đukanovića i izvršnog direktora EPCG Nikolu Rovčanina „koji je interes EPCG da potpisuje takve Sporazume i isplaćuje ogromne otpremnine ljudima koji bi, po sili zakona, otišli u penziju u nekoliko narednih mjeseci. Odgovori su stigli iz Sektora za korporative komunikacije.

„Nakon imenovanja novog Odbora direktora, zatekli smo situaciju da je jedan broj članova menadžmenta i organa Društva imao u zaključenim ugovorima definisano pravo na isplatu otpremnine u iznosu od 24 neto zarade u slučaju razrješenja sa pozicija koje su obavljali, odnosno na koje su bili imenovani”, navode iz EPCG, „Naravno da se sa ovom negativnom praksom odmah prekinulo, međutim EPCG je u obavezi da poštuje sve ranije zaključene ugovore, koji su pravno obavezujući i na osnovu kojih je jedan broj tih lica ostvario isplatu otpremnine, aktivirajući ovu mogućnost”.

Sami zaključite da li ovaj odgovor vrijedi 100.000 eura. Preciznije, makar toliko, pošto sličnih Sporazuma ima još nekoliko. Jedan je ljetos zaključen sa Željkom Ćorićem, bivšim rukovodiocom Direkcije za pravne poslove. Takođe na iznos veći od 60.000 eura. Novi bi, saznajemo, mogli biti uskoro potpisani, pošto su neki od smijenjenih menadžera podnijeli zahtjeve za sporazumni raskid radnog odnosa. Ipak, iz EPCG nijesmo dobili zvaničan odgovor na pitanje o broju takvih ugovora.

Paralelno sa potpisivanjem sporazuma o raskidu radnog odnosa sa članovima bivšeg menadžmenta, u EPCG traje prijem novih radnika. Monitor je još ljetos pisao da je od aprila do kraja juna, angažovano više od 120 novih zaposlenih. Sada je taj broj, prema tvrdnjama naših sagovornika iz EPCG koji inisistiraju na anonimnosti ali i prema pisanju opoziciji naklonjenih medija, možda i dvostruko veća. Iako su sva radna mjesta prema postojećoj sistematizaciji već bila popunjena, angažovani su novi direktori i njihovi pomoćnici, savjetnici, sekterarice, vozači, obezbjeđenje… „Stvar kod novog zapošljavanja je to što su novi ljudi angažovani preko neke od agencija ili imaju Ugovor o djelu”, tvrde naši sagovornici uz bojazan da u zgradi EPCG u Nikšiću uskoro neće biti mjesta za sve zaposlene. „Najgore je to što nijesu zaposlili ljude koji ovdje rade na određeno vrijeme ili su nezaposleni, već osobe koje već imaju neki vid primanja (penzioneri, zaposleni u prvatnim firmama…) i jake partijske ili lične veze“.

Iz Sektora za korporativne djelatnosti EPCG stiže nam druga priča. „EPCG je u prethodnom periodu (april – septembar 2021. godine) izvršila prijem 83 izvršioca. Napominjemo da je u istom periodu za 51 zaposlenog prestao radni odnos po različitim osnovama (penzija, preuzimanje na rad kod drugog poslodavca, sporazumni prestanci radnog odnosa i dr.)”, piše u odgovoru na pitanja Monitora. „Angažovanje svih izvršilaca u skladu je sa aktom o sistematizaciji radnih mjesta, potrebama procesa rada i naravno uz primjenu i poštovanje zakonskih i internih kompanijskih propisa i procedura. U prilog ovome govori i činjenica da je u prethodnih par mjeseci bilo više inspekcijskih nadzora i kontrola, te da ni u jednom slučaju nijesu konstatovane bilo kakve nepravilnosti”.

Slijedi opširna elaboracija zatečenog stanja. Prema zvaničnom tumačenju, EPCG je novu upravu dočekala u situaciji da se rad u djelovima kompanije odvijao otežano, pa je upitno bilo i poštovanje „određenih zakonskih obaveza”. Zato je, kažu nam iz Elektroprivrede, „nesporno prepoznata potreba za prijemom jednog broja izvršilaca odgovarajućih obrazovnih profila, znanja i stručnosti”.

U EPCG se najviše zapošljavaju vaspitačice, difovci (nastavnici fizičkog vaspitanja), profesionalni vozači, navode naši anonimni sagovornici, uz tvrdnju da je među starim radnicima sve više nezadovoljnih i zabrinutih za budućnost u kompaniji i svoju egzistenciju. Ne spore, ipak, da se u Elektroprivredi nađe mjesta i za nove stručnjake. Tako je izvršni direktor Nikola Rovčanin, pravnik po obrazovanju, u svom kabinetu angažovao i savjetnika za pravna pitanja. Možda zbog onih Sporazuma i otpremnina. Ili je zagledan u svijetlu budućnost. Partije, kompanije i države. Ne obavezno tim redom. Ljudi će (glasači, zaposleni, potrošači) to znati da cijene. I plate.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo