Povežite se sa nama

MONITORING

Kako je Čume vidio Rožaje

Objavljeno prije

na

Pamti istorija mašinbravara iz Kumrovca koji je raspolagao sudbinama miliona. Ipak, kada je Tito umro, svojoj udovici nije ostavio gotovo ništa. Imovina je bila državna. Da danas mašinbravar baveći se statistikom može napraviti poslovnu imperiju, saznali smo od Safeta Saja Kalića.

Naš junak, mašinbravar iz Rožaja, Safet Sajo Kalić na građevini svog strica za šest godina rada u inostranstvu zaradio je novac kojim je, kako je ustvrdio na suđenju novinaru Petru Komneniću zbog teksta u Monitoru, napravio poslovno carstvo u Crnoj Gori. Nekako se potrefilo da je u Njemačkoj ,,radeći na poslovima statistike” zaradio baš 165 hiljada eura, tako da nije morao dodati ni kovanicu da bi kupio hotelsko preduzeće Turjak. Na tenderu je to preduzeće vrijedjelo taman toliko, iako je njegova nominalna vrijednost procijenjena na četiri miliona eura.

Tu nije bio kraj poslovnog zamaha. Kalić je tokom svjedočenja otkrio da je ubrzo uzeo kredit od pet-šest miliona eura koji je dijelom iskoristio za renoviranje hotela Turjak.

Nije poznato kod koje je banke uzeo kredit ni šta je od imovine koju je platio 165 hiljada eura položio kao zalog. Ali se zna, tako makar tvrdi Centralna banka, da poslovne banke kao garanciju uzimaju makar duplo vrednije nekretnine. Osim ako, sada već biznismen iz Rožaja, nije uzeo kredit kao i premijer Milo Đukanović koji se nedavno medijima povjerio da mu je kredit premašio cijenu založenog zemljišta pa je ostatak novca odlučio da investira u biznis.

Kalić, koje je Komnenića tužio za klevetu, nije negirao navode Monitora da je bio na informativnom razgovoru u crnogorskoj policiji nakon što su u njegovom stanu od dvjesta kvadrata u elitnom podgoričkom naselju Gorica C zatečeni pripadnici desetočlane kriminalne grupe koja je, prema navodima policije, planirala likvidaciju makar jedne osobe iz Crne Gore. Kalić se na sudu pobunio što su mediji prenijeli da je u stanu zetečena kompletna ekipa, utvrdivši kako je prilikom policijskog pretresa u stanu bio samo jedan od njih. Ko je bio u stanu i pod kojim im je okolnostima Kalić ustupio svoju nekretninu, nije poznato. Kako kaže, radi se o tajnom postupku i zabranjeno mu je u policiji da daje bilo kakve informacije.

Nasjekirale su ga tvrdnje da su mu se na svadbi bili pripadnici ,,zemunskog klana”. Kalić je na sudu demantovao da poznaje Dejana Milenkovića Bagzija koji je navodno bio na njegovom svadebenom veselju u Rožajama na kome je pjevala hrvatska pjevačica Severina. Prijateljstvo sa Ljubišom Buhom Čumetom Kalić, međutim, ne krije, ali tvrdi da nije znao da je Buha kriminalac. Biznismen iz Rožaja i kriminalac iz Beograda imaju zajedničku ljubav. Safet Kalić otriva: to su trkački konji. Napravili smo veliku grešku: u svatove smo svrstali pripadnika ,,zemunskog klana”. Veselje je pohodio vođa ,,surčinskog klana”.

Na suđenju smo saznali i da je Kaliću posebo teško pada to što ga povezuju sa akcijom Sablja. Kaže da se prvi put upoznao sa prozivkama srpske policije da je glavni narko bos Srbije i Crne Gore, u tekstu iz Monitora objavljenom u septembru 2008. Čudno, ali ne spori da je tokom Sablje u pratnji advokata išao u beogratski sud da ga tim povodom saslušaju. Kako kaže, na optužbe se nije izjašnavao.

Srpska policija je kasnije imala još jednu akciju. Nakon što je zaplijenila 3,5 kilograma heroina, čija je vrijednost oko 200 hiljada eura, ponovo je prozvala Kalića. ,,Intervencijom policije prekinut je jedan od lanaca trgovine drogom narko bosa Safeta Kalića iz Rožaja”, navodi se u saopštenju za javnost.

Onda je Kalić odlučio da tuži. Zajedno sa više medija u regionu zbog prenošenja zvaničnog saopštenja srpske policije tužio je i državu Srbiju i njihov MUP. U tužbi za klevetu protiv novinara Monitora navodi i da mu je teško pala interpretacija dokumenta crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost u kojoj se označava kao bezbjednosno interesantna osoba koja svoje kriminalne aktivnosti uglavnom ostvaruje vani.

Objašnjava kako nema ništa sporno u tome što ga ANB opisuje kao bezbjedonosno interesantnu osobu iako je tu titulu ponio u dijelu naslovljenog kao organizovane kriminalne grupe. ,,Valjda su njima interesantni i novinari i književnici, što ja znam ko je njima sve interesantan”, kaže Kalić.

Nekim čudom Kalić nije tužio izvor te informacije – crnogorsku tajnu policiju čiji su visoki funkcioneri uslikanu na njegovj svadbi, iako na suđenju negira bliskost sa njima.

ljubisa_buhaKalić demantuje i da je imao bilo kakve veze sa nelegrelanim benzinskim pumpama na Kuli koje su na intervenciju međunarodne zajednice 2002. Teret dokazivanja vraća na Monitor iako ti nelegalni objekti nijesu nigdje bili zavedeni i iako prihodovani novac nije plovio legalnim crnogorskim platnim prometom. Monitor je tekstove o benzijskim pumpama na Kuli objavio više puta u proteklih šest godina ali Kalić nijednom nije demantovao te navode koje su objavljivali mediji širom regiona. Prvi kontakt sa novinarima ostvario je tužbom.

Na sudu je demantovao i da su u njegovom posjedu pumpe M petrol u Rožajama i benzijska pumpa u Podgorici. Na suđenju je kao iz rukava izbacio ime vlasnice rožajske pumpe. Kalić nije želio da odgovori da li je sa vlasnicima tih objekata u srodstvu.

Rožajski biznismen je tražio od novinara Monitora da mu objasni zašto je on, kontroverzniji od Komnenića i zašto ga naziva kontroverzni biznismen. Ispravno. U zemljama u kojoj policija izdaje zvanična saopštenja da je neko narko bos, pa poslije istraga stane, gdje se slika o nekome gradi putem neformalnih saopštenja, i to je pitanje savršeno logično.

Kao i da advokati od novinara traže da na sudu, pored ostalih dokaza u zvaničnoj verziji dostave i tajne spise državne bezbjednosti.

Vesna RAJKOVIĆ

Lik i nedjelo

Bela knjiga MUP-a Srbije iz 2001. nabraja grupe organizovanih kriminalaca na području Beograda i saopštava: ,,Vođa surčinske grupe je Buha Ljubiša zv. Čume”. Precizira se da su od 1990. ,,surčinci” krali kola i vraćali ih za novac, kasnije su trgovali drogom na domaćem i zapadnoevropskom terenu, a ,,veliku materijalnu dobit stekli su nedozvoljenom trgovinom naftom, derivatima i cigaretama”. Policija ne iznosi da su Čume i još neki važni pripadnici ,,surčinske grupe” imali legitimacije Resora državne bezbednosti MUP-a Srbije, odnosno bili ovlašćena službena lica.
U oktobru 2000. kada se sleglo, Čume prelazi na legalne poslove – asfaltira puteve; jedini je imao najmodernije mašine za asfaltiranje. Onda se na njega pucalo u bazi gde je parkirao mašine – on se spasao, a njegov gorila je ubijen. Posle su mu pripadnici Jedinice za specijalne operacije pod pokroviteljstvom Državne bezbednosti digli u vazduh mašine za asfaltiranje. Njegov brat Novak je okrivljen za lihvarenje.

Bez asfaltiranja, ostavljen od žene, Čumetu je preostalo da se kandiduje za svedoka saradnika protiv svojih i njihovih. Dok je 2003. pregovarao sa policijom, Zoran Đinđić je ubijen, a surčinska ekipa se razbežala.
Pokajnik Čume, koji ima i bosanski pasoš je, kako je javio Kurir septembra 2006. pobegao iz Beograda u strahu od svedočenja bivšeg ortaka i novog svedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Bagzi ga je, navodno, u iskazu povezao sa nekoliko mafijaških likvidacija, od kojih je najteža ubistvo braće Fiškal iz Požarevca 2001. godine.

Bivši stanovnik srpskog podzemlja je u maju 2007. pozvan u splitsku policiju na “obavijesni razgovor”, jer je novinarima pripovedao pikantne detalje o švercu goriva, oružja i humanitarne pomoći u Hrvatskoj za vreme i posle rata. Na Čumetovoj strani su tada bili Arkan i Legija. Posle razgovora od nekoliko sati Buha nije hteo otići iz policije. ,,Ponudili smo gospodinu Buhi da ga odvezemo službenim automobilom gdje želi, ali on nije htio napustiti službene prostorije. Kolege su ga na kraju iznijeli van”, rekla je Marina Kraljević Gudelj, glasnogovornica Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Nakon razgovora u policiji Buha se žalio novinarima da su ga policajci vukli po podu i nisu mu dali vode. Nije otkrio odakle mu diplomatske registracije na automobilu audi A8 kojim se dovezao u Hrvatsku.

U zoru su ispaljena tri hica na prikolicu za konje gosta iz Srbije. Ljubiše Buhe. Konji, učesnici konjičkog memorijala Franjo Tuđman u Sinju nisu ozleđeni.
U septembru 2008. Čume je vlasniku Gemaksa Đorđu Antelju uz pretnje i za milion i po eura preprodao državne akcije firme Novi rasadnici. Prišao mu je sa četiri telohranitelja i sa policijskom pratnjom, koja mu pripada kao svedoku saradniku na suđenju za ubistvo Đinđića.

T. K.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo