OKO NAS
KAKO MINISTARSTVO KULTURE DIJELI NAŠ NOVAC (1): MILIONI ZA KINEMATOGRAFIJU, A FILMOVA NEMA: Pazi, snima se

Od nezavisnosti do danas, Ministarstvo kulture je putem konkursa za kinematografiju iz budžeta izdvojilo preko dva miliona eura. Skoro milion i po eura izdvojeno je za 16 dugometražnih igranih filmova crnogorskih autora. Od toga su samo tri prikazana u crnogorskim bioskopima.
Većina i pored dodijeljenog novca još nije ni snimljeni, a izvještaji o potrošenim novcima i sudbinama projekata nijesu dostupni. Prikazani su omnibus studenata režije FDU Cetinje Ljubav-ožiljci; Posljednje poglavlje, Nemanje Bečanovića i Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa, Nikole Vukčeviča.
Za vrijeme mandata Predraga Sekulića, 2007. godine, Komisija za kinematografiju koju su činili predsjednik Goran Bulajić i članovi Andrej Nikolaidis i Mirjana Drljević, podijelila je 123.000 eura za šest projekata.
Podršku od 60.000 eura za scenario dobio je Radoslav T. Stanišić, za dugometažni film o deportaciji BiH izbjeglica Noć crvenih palmi, u produkciji Podgorica filma. Zoran Marković, Aleksandar Božović i Darko Ivanović dobili su 20.000 eura za scenario omnibusa Grm od kiše, produkacija NVO 35 mm. A Vladimir Kosić za scenario Zlatna palma, u produkciji doo Baroom, takođe 20.000 eura. Nijedan od ova tri filma nije snimljen.
U ugovorima, u koje je CIN-CG imao uvid, predviđena je obaveza da filmovi budu završeni do kraja 2007, kao i da se Ministarstvu podnosi detaljan izvještaj o utrošku sredstava u pisanoj formi, sa kopijama računa. Ugovor precizira i da u slučaju da se projekat ne realizuje ili da se ne realizuje u predloženom obimu i kvalitetu, Ministarstvo ima pravo da traži povraćaj sredstava. Prema našim informacijama, novac niko nije vratio.
CIN-CG pokušao je da sazna od autora, šta je sa projektima. Nakon dogovora za sastanak, Stanišić se nije više javljao na pozive.
Darko Ivanović za CIN-CG objašnjava da film Grm od kiše nije još snimljen jer ima problema sa dodatnim finansijama. Ističe da se radi o omnibusu od tri filma, od po 30 minuta, sa tri reditelja, a projektovani troškovi su, kako navodi, 150.000 eura.
Pored novca od Ministarstva kulture, film Grm od kiše je 2008. dobio dodatnih 21.000 eura. I to na Konkursu za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. ,,Za dobijeni novac uradili smo 50 odsto jednog i po 20 odsto od druga dva filma. Nijesmo uspjeli godinama naći dodatne finansije. Čekamo, razgovaramo sa potencijalnim sponzorima, nadamo se. Nijesmo odustali što je najbitnije”. Ivanović navodi da su Ministarstvo kulture izvijestili o svemu u dopisu iz aprila 2014. Skoro sedam godina nakon roka da snime film!
Komentar o sredstvima za kinematografiju pokušali smo da dobijemo i od Ministarstva kulture. Zanimalo nas je da li oni prate kako se realizuju prijekti, dobijaju li izvještaje i da li im oni koji su dobili novac pravdaju sredstva. Tokom tri nedjelje uredno smo slali pitanja. I to više puta. Uzalud, nije bilo odgovora. Ali smo, sa druge strane, dobili od jednog stalnog korisnika sredstava Ministrastva upozoravajuću sms poruku da se ne bavimo raspodjelom novca za kulturu.
Ministarstvo kulture je nedavno, u dopisu Centru za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO) najvilo da će pokrenuti spor zbog tri pomenuta filma. Iz Ministarstva su naveli i da zbog obimne dokumentacije, koja nije sistematizovana radi preseljenja na Cetinje, nijesu u mogućnosti da obezbijede uvid u dokumentaciju pojedinih projekata koji su dobili sredstva na konkursima, što su iz CRNVO tražili.
Dolaskom Branislava Mićunovića na čelo Ministarstva klulture, budžet za film je uvećan za skoro 100.000 eura. Komisija za kinematografiju u sastavu Stevan Koprivica, dramaturg, reditelj Srdan Golubović i producent Mirsad Purivatra, 2008. godine sufinansira pet projekata sa 220.000 eura.
Izabrana su tri dugometražna filma: Jevanđelje po Jovanu, Nemanje Bečanovića – 80.000, Živim da sebe zaboravim, Željka Sošića – 80.000 i omnibus Ljubav-ožiljci (Miloša Pušonjića, Ivane Ćetković, Mladena Vujačića i Branislava Milatovića) sa 45.000 eura. Iako je Ministarstvo ugovorom obavezalo dobitnike da filmove završe najkasnije za godinu dana od potpisivanje ugovora, sva tri filma su imala premijere tek 2011.
Nakon fijaska prethodna dva konkurs 2009. godine nije bilo raspodjele za kinematografiju, navodno zbog nedostatka novca. A sljedeće godine Ministarstvo je – mimo javnog konkursa – podržalo sa 298.000 eura četiri filma, kojima su ranije na konkursima već dali novac: Mali ljubavni bog (Živim da sebe zaboravim) Željka Sošića; Jevanđelje po Jovanu Nemanje Bečanovića; As Pik Draška Đurovića; i Tenac (Lokalni vampir) Branka Baletića.
Te 2010. godine povećan je i budžet za raspodjelu po konkursu. Iznosio je 345.000 eura. Sufinansirano je 11 novih filmskih projekata. Najviše novca, 115.000 eura, je dobio projekat Ako postoje mrtvi, reditelja Andra Martinovića, koji skupa sa Andrejem Nikolaidisom potpisuje i scenario, u produkciji Artikulacija, čiji je direktor Ivan Đurović. Film ni nakon šest godina nije završen, iako je 2011. izabran u selekciji Cine Link Sarajevo Film Festivala, među deset projekata iz Jugoistočne Evrope koji se preporučuju evropskim filmskim producentima. Ni ta preporuka nije pomogla da se okonča projekat.
CIN-CG je pitao Martinovića šta je sa ovim filmom i kada će biti završen. Nijesmo, međutim, dobili odgovor. Martinović je trenutno direktor Crnogorske kinoteke. Zanimljivo je da je projekat Ako postoje mrtvi, preimenovan nekoliko puta. Posljednja verzija Vrijeme između nas, prošle je godine je i na konkursu za NVO dobila dodatnih 5.000 eura.
U 2010. sa 50.000 eura podržan je i film Granice, kiše, Nikole Mijovića i Vlastimira Sudara, u produkciji Udruženja filmskih stvaralaca CG (UFSCG). Iako je snimanje ove crnogorsko-bosanskohercegovačke koprodukcije počelo 2011, film se još nalazi u postprodukciji.
Iste godine omnibusu Đavolja posla, kojeg kako se navodi u rješenju konkursa potpisuju reditelj M. Eraković, scenarista S. Bošković, D. Tripković i V. Raičević, u produkciji NVO Udruženja studenata FDU, pripalo je 20.000 eura. Nema podataka ni da je počeo da se snima.
Ministarstvo kulture 2011. nije raspisivalo konkurs za finansiranje novih filmskih produkcija. Te godine budžet je potrošen na prezentaciju filmskog stvaralaštva Crne Gore na Filmskom festivalu u Kanu. Prezentaciju je realizovalo UFSCG. Ministarstvo 2013. po prvi put putem konkursa dodjeljuje i novac za učešće na međunarodnim manifestacijama i festivalima. Po tom je osnovu Artikulacija za učešće na Kanskom filmskom festival dobila 21.000 eura. Ista produkcijska kuća je za Kan i 2014. dobila 16.500, a prošle godine – 13.850 eura.
I 2012. filmski djelatnici iz Crne Gore su ostali bez novca, 110.000 eura je podijeljeno regionalnim rediteljima.
Konkursom je 2013. godine podržano sedam filmskih projekata sa 178.000 eura. Najviše novca opredijeljeno je za dugometražni igrani film Igla ispod praga, scenario i režija Ivan Marinović, čija je producentska kuća Adriatic Western Herceg Novi i producent filma.
Marinovićev scenario je osvojio nagrade na Jerusalem Film Lab radionici, kao i na Cine Link programu Sarajevo Film Festivala. Na konkursu Filmskog centra Srbije 2014. ovaj film je podržan dodatno sa oko 46.000 eura. Kompanija Luštica Develompment je prošle godine sponzorisala film sa 25.000 eura. Premijera Marinovićevog filma se očekuje ove godine.
Za osam filmskih projekata na konkursu 2014. je raspodijeljeno 211.000 eura. Producentska kuća Dogma Željka Sošića, dobila je 40.000 eura u kategoriji dugometražnog igranog filma za Božićni ustanak, koji kao scenarista i reditelj potpisuje Sošić. Radi se zapravo i o seriji, koju kooproducira RTCG sa 100.000 eura. Taj je novac Vlada vanredno dodijelila javnom servisu za ove namjene.
Početku snimanja, u decembru prošle godine, prisustvovao je ministar kulture Pavle Goranović. Kao pokrovitelj potpisana je i Prijestonica Cetinje. CIN CG pokušao je da dođe do podataka da li je i Prijestonica izdvojila sredstva, ali bez rezultata.
RTCG je najavila Božićni ustanak kao ,,prvu igranu seriju sa istorijskom tematikom u istoriji crnogorske televizije” za maj ove godine, pred obilježavanje desetogodišnjice nezavisnosti. Autori kažu da se radi o ,,epskoj istorijskoj drami u devet epizoda”.
Uz Sošića, kao producenti serije navedeni su i direktor TVCG Rade Vojvodić, direktor CNP-a Branimir Popović i novinar Darko Šuković. Umjetnički direktor projekta je pisac Milorad Popović, a stručni konsultant za istorijska pitanja je Novak Adžić.
U kategoriji dugometražni igrani film 2014. dodjeljeno je i 20.000 za film Slučajevi pravde – dvostruka igra, scenariste Aleksandra Radunovića Popaja, u režiji Zorana Markovića Zonja, u produkciji PGS Agency. Film je zamišljen kao nastavak pilot epizode koju je organizacija The Books of Knjige (TBOK) snimila 2012. TBOK je, pored potpore Ministarstva, za ovaj projekat obezbijedio i podršku RTCG u iznosu od 25.000. Iako je emitovanje zakazano početkom prošle godine, do toga nije došlo. Uputili smo pitanja Markoviću šta se desilo sa ovim filmom, ali odgovore nijesmo dobili.
Na konkursu 2014. u kategoriji razvoj projekta dodjeljeno je po 35.000 eura za Hotel Boka, scenario Maja Todorović i Stevan Koprivica, režija Marija Perović i Au revoir Montenegro, scenario i režija Branko Baletić. Filmovi Perovićeve i Baletića, dobili su na konkursu 2015. (prvom čije rješenje potpisuje novi ministar Pavle Goranović) rekordne sume – Hotel Boka 250.000, a Baletićev projekat pod novim imenom Adieu, Montenegro 200.000 eura.
Iz razgovora sa filmskim radnicima uključenim u ova dva projekta saznali smo da je ovo prvi konkurs u kome novac nije podijeljen nakon potpisivanja ugovora sa Ministarstvom kulture. Sredstva su data uslovno, biće dobijena kada se putem konkursa u regionu i Evropi, sponzorstava, nađu dodatni novci. Radi se o skupim projektima čije će snimanje koštati blizu milion eura.
Za posljednji konkurs za sufinansiranje filmske produkcije (nove i manjinske produkcije) raspisan krajem decembra prošle godine, prijave su se podnosile do 11. februara. Odluke o podržanim projektima još nijesu objavljene.
Usvajanjem novog Zakona o kinematografiji, sredinom prošle godine, stvoreni su preduslovi da se budžet za film značajno uveća. U Ministartsvu kulture su najavili da bi ukupan fond za kinematografiju u 2016. trebao da bude najveći do sada – oko million eura. Međutim, zakonom je precizirano da sve, pa i uplate novca za kinematografiju koji će se prikupljati od Javnog servisa, nacionalnih TV, mobilnih i internet operatera, idu preko Filmskog centra, koji još nije formiran.
Zabrinjavajuća je netransparentnost Ministarstva kulture oko raspolaganja novcem poreskih obveznika. Za razliku od sličnih konkursa u regionu gdje se mogu pročitati sve odluke komisija, obrazloženja i javna saopštenja o praćenju projekata, na sajtu našeg Ministarstva ne mogu se naći elementarne činjenice. Nema odluke o konkursima za pojedine godine, ne objavljuje se često ni sastav članova Komisije za kinematografiju. Ni za jednu odluku nema javno objavljenog obrazloženja. A o praćenju i realizaciji finansiranih projekata – ni slova.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto
Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.
Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.
Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.
Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.
Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.
Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.
Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je od dragocjene sirovine postala ekološki problem, jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni način obrade i korišćenja te sirovine i dalje se čuvaju samo kroz sporadične projekte
Gotovo da nema opštine na sjeveru države, koja, u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga, situacija je ista kao prije tri, pet ili deset godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede oko 250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja jako visok rizik po bezbjednost životne sredine. Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca, obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.
Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.
U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju vune.
,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.
Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.
U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina sprovodila je projekat Vuna kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL. Tim projektom rukovodio je Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko 200.000 eura.
U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima 10.000 ovaca, a 179 domaćinstava imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.
,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku projektu iz pljevaljske Opštine.
Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune. U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.
Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika, takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.
Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome neće zagađivati okolinu, već će od nje imaju finansijsku korist, a radionica dobija kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog, koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.
U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde, samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan posao.
,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština. Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.
Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog nepostojanja organizovanog otkupa vune, svake godine se ,,baci” više 150.000 eura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.
Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.
Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.
Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.
Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.
Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.
Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.
P. NIKOLIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU2 dana
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora