Povežite se sa nama

OKO NAS

NAŠI U SVIJETU: SJEĆANJA NA DR DANILA BOJIĆA: Od Lipova do NASA-e

Objavljeno prije

na

Sredinom februara u Los Anđelesu, u porti Crkve sv. Đorđe na groblju San Gabrijel, sahranjen je dr Danilo Bojić, Kolašinac i jedan od Crnogoraca koji su mnogo dali nauci. U rodnom gradu najpoznatiji je, kako njegovi zemljaci kažu, kao jedan od konstruktora letjelice, kojom su Amerikanci osvojili Mjesec.

Njegov sestrić, pronalazač Zoran Ilinčić kaže da je Bojićevu naučnu karijeru obilježilo još mnogo podviga, na koje je neophodno podsjetiti. U svojim naučnim i stručnim radovima zalazio je tamo gdje prije njega nije bio niko. Neki njegovi radovi, tvrdi Ilinčić, još su nerazumljivi savremenoj fizici. Tek će vrijeme pokazati njihov značaj.

Danilo Bojić von Kolašin, kako su ga nazvali Japanci, impresionirani njegovim znanjem, rođen je u kolašinskom selu Lopovu 1926. godine. Srednju školu završio je u Peći. Diplomirao je u Zagrebu na tadašnjem Elektromašinskom fakultetu 1955. godine. Takođe, u tom gradu, dvije godine kasnije, magistrirao je na istom fakultetu i odbranio doktorat iz oblasti fizike.

„Mislim da je dvije godine radio u Crnoj Gori, ali tu nije uspio da pronađe ono što je htio, pa je 1959. emigrirao iz Jugoslavije i poslije početnih traganja nastanio se u Kaliforniji, gdje je živio do kraja života. Prvih 11 godina bio je zaposlen u svjetski prestižnoj firmi Roskwell International Corporation, kao inženjer i naučnik specijalista”, kaže Ilinčić.

S firmom Roskwell International Corporation, Bojić je učestvovao u realizaciji jednog dijela programa Apolo i tom prilikom došao do brojnih pronalazaka, koje je iskoristila National Aeronautics and Space Administration (NASA). Bio je član najužeg rukovodećeg stručnog i naučnog tima za realizaciju programa Apolo, zadužen za rezervoare goriva i raketne motore na Saturn raketama.

„Koliko je meni poznato, NASA je raspisivala konkurse za pojedine elemente i sklopove potrebne za realizaciju svojih programa. Na jedan od tih konkursa javio se i Roskwell International Corporation i dobio posao. Ujak je kod njih u tom vremenu već rukovodio timom od 48 inženjera i doktora nauka i imao iza sebe niz pronalazaka i projekata”, objašnjava Ilinčić dio ujakove karijere, vezane za NASA.

Tada i nastaje njegov najinteresantniji pronalazak, koji je omogućio da se, u slučaju požara kapsula svemirskog broda zajedno s kosmonautima automatski odvoji od matičnog broda. Za Bechtel Power Corporation počeo je da radi 1970. godine na poziciji vodećeg inženjera i naučnika specijaliste, na poslovima dizajna, analize i konstrukcije nuklearnih centrala, između ostalih i na nuklearnim centralama Rancho Seco, Palo Verde i San Onofre.

Bojić je 1986. godine, tvrdi Ilinčić, napustio Bechtel Power Corporation i osnovao sopstvenu istraživačku laboratoriju „sa ciljem studiranja i razvojnih analiza gravitacionih i elektromagnetnih sila koje djeluju unutar atoma, zajedno sa silama koje djeluju u našem solarnom sistemu i univerzumu.”

Kao rezultat njegovog rada nastala je i knjiga Interakcije između gravitacionih i elktromagnetnih sila u našem univerzumu, u kojoj je dr Bojić dao preko 450 novih formula koje su pokazale da postoji ekvilibrum gravitacionih, elektromagnetnih i nuklearnih sila veze na svim nivoima u svemiru. Mnogi praktični i teorijski testovi, tvrdi Ilinčić, potvrdili su tačnost prethodnih formula.

Koristeći svoje vrhunsko znanje, Bojić je, podsjeća njegov sestrić, dizajnirao i patentirao nuklearni fuzioni reaktor, koji je još uvijek u fazi ispitivanja.

„Interesantno je da je imao vrlo široko polje interesovanja. Tako je pronašao i izmjerio magnetni fluks mozga, brzinu gravitacionih talasa galaksije, brzinu gravitacionih talasa Sunca, brzinu gravitacionih talasa Zemlje, magnetnu silu gravitona, kao i odgovorio na mnoge druge naučne nepoznanice.”

Kako kaže Ilinčić, vrlo je zanimljivo što je njegov ujak definisao i izračunao magnetna polja Zemlje i čovjekovog mozga. Navodno, shvatio je da među njima postoji vrlo precizna ravnoteža. Iz toga proizilazi, tumači Ilinčić, da čovjek sa svojim mozgom može živjeti samo na planeti Zemlji. To je, smatra on, jedno od fundamentalnih otkrića, koje današnja nauka još nije pravilno i ozbiljno shvatila.

„Ujak je, prije više od dvadeset godina, u svojoj knjizi Interakcije između gravitacionih i elektromagnetnih sila u našem univerzumu, već definisao, izračunao i prezentirao javnosti podatke o gravitacionim talasima. Nikolu Teslu je smatrao svojim idolom u nauci. Govorio je da je Tesla jedan od najvećih naučnih genija u modernom vremenu i tu knjigu posvetio je njemu. Posebno je bio zahvalan svojim profesorima iz srednje škole pa je i njima posvetio jednu svoju knjigu”, kaže Ilinčić.

Njegov čuveni ujak, naglašava on, dokaz je da se čak i siromašni emigrant sa 33 godine, bez pare u džepu, s vjerom u sebe i u svoje kvalitete, može vinuti do neslućenih visina kako u ličnom tako i u naučnom životu.

„Njegov životni primjer treba da bude pouka svima koji od života očekuju nešto posebno.U mom djetinjstvu, primjer mog ujaka dominantno je uticao na mene u izboru profesije. Sticajem životnih okolnosti bavio sam se sličnim poslovima kao i on, ali daleko od njegovog nivoa. Sjećam se jednog našeg razgovora u njegovoj kući u Kaliforniji kada mi je objašnjavao kako je izračunao masu svemira. Moram priznati da mi je tada malo toga bilo jasno”, kaže kolašinski pronalazač.

Kako naučnom radu, dr Danilo Bojić bio je posvećen i porodici, ali i sjećanjima na rodni kraj. Sa suprugom Marijom izrodio je petoro djece, koji su danas uspješni u svojim karijerama. Nikada nije zaboravio rodni kraj, sve iz Lipova bilo je za njega od izuzetnog značaja. Tako je i sahranjen sa jednim kamenom iz rodnog sela, koji je sa sobom ponio u svijet.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo