MONITORING
Kako partijska milicija DPS –a lomi ljude

Znamo svi: godinama pred svake izbore partijska mašinerija DPS-a, po terenu, od kuće do kuće, „sakuplja” glasove. Sjećamo se: predreferendumske groznice i slučaja Mašan koji je potvrdio ono o čemu dvije decenije svojski ćutimo, ono što institucije zarobljenog sistema tolerišu – u Crnoj Gori vlast kupuje glasove. Na koncu, znamo: upravo tu, u tim i takvim terenskim trgovanjima dušama, krije se izvor nesmjenjivosti vlasti oličene u liku Mila Đukanovića. Monitor otkriva kako precizno funkcioniše terenski mehanizam partijske mašine, kako su organizovani „odozdo”, kako hijerarhijski ustrojeni, kako, najprostije rečeno – radi stroj za dobijanje izbora.
Za Monitor o tome govori aktivista vladajuće partije, čovjek koji je od raskola jedinstvenog DPS-a operativac na terenu, u podgoričkoj MZ Zagorič. Odlučio je da ispriča priču o partijskoj piramidi sa terena uz zahtijev da ostane anoniman.
Vrh piramide je vidljiv i formalan. Na njemu je nominalno, Kongres partije. Ispod njega su predsjednik stranke Đukanović, predsjedništvo DPS –a i Glavni odbor čiji su zapaženiji članovi, u svojstvu koordinatora, zaduženi za pojedine opštine. Tako je, u posljednjoj preraspodjeli, recimo, Cetinje pripalo Filipu Vujanoviću, Budva Mevludinu Nuhodžiću, Nikšić Igoru Lukšiću, Bar Željku Šturanoviću, Berane Svetozaru Maroviću, Bijelo Polje Branimiru Gvozdenoviću, Danilovgrad Milanu Roćenu, Mojkovac Dušku Markoviću, Podgorica Milu Đukanoviću… Kako Glavni odbor ima 203 člana, a crnogorskih opština je daleko manje, mnogi od njih su, u internoj i tajnoj raspodjeli, dobili lakši dio kolača – mjesne zajednice.
Sagovornik Monitora kaže da su dugo Boro Vučinić i Slavoljub Migo Stijepović, bili ljudi Glavnog odbora zaduženi za Zagorič: „Bio sam na dva sastanka na kojima je bio Vučinić. Oni bi dolazili u našu mjesnu zajednicu ako nešto treba da se pomogne ili ako treba da nam razjasne neke dodatne informacije. Obično nam pričaju kako treba da se dobiju izbori, da ubijedimo ljude da glasaju, da ih kontaktiramo, da, ako je potrebno, nekome možemo dati pomoć, obećati zaposlenje… Sve u tom pravcu.”
Ispod Glavnog odbora partije je Opštinski a ispod njega Mjesni odbor na čijem čelu je predsjednik sa zamjenikom i sekretarom. Tu počinje parapartijska, neformalna i nevidljiva, ali do tančina usavršena i razrađena struktura: ispod predsjednika zagoričkog DPS-a nalazi se dvadeset vođa grupa, ljudi koji upravljaju radom na terenu, do čijih imena je Monitor došao. Tačno dvadeset, priča naš izvor: „To je uglavnom ista ekipa, promjene su veoma rijetke. Vođe grupa ne idu na teren, oni samo upravljaju.”
Svaki vođa grupe, nastavlja sagovornik, ima ne manje od 10 i ne više od 15 operativaca kojima je u opisu partijskog posla rad na terenu i „sakupljanje” glasova. Na tom nivou piramide je i naš sagovornik. On je pretposljednja karika jer, kaže, i operativci imaju do pet podređenih. Mašinerija se tu završava, sa partijskom pješadijom. Princip je isti za sve mjesne zajednice, kaže aktivista: ,,Svuda je tako u Crnoj Gori. Razlika je samo u broju.”
Prostim množenjem dolazimo do cifre od 1820 udarnika samo u Zagoriču – vođa grupa, operativaca i „pješadije”. To je 12 odsto od 15 hiljada stanovnika MZ Zagorič. Imajući u vidu da je Zagorič reprezentativan uzorak, stižemo do broja pripadnika partijske milicije na nivou države: 12 odsto od 620 020 stanovnika, koliko ih ima Crna Gora, jeste 75000! Ili: 825 vođa grupa, 12 375 operativaca i 61 875 pješadinaca!
Dvanaest odsto, 75000 onih koji su direktno uključeni u predizborno lomljenje duša – kupovinu ličnih karata, obećanja zaposlenja, davanja socijalne pomoći, oprost dugova za struju, telefon, vodu…, gledanje kroz prste kada je riječ o divljoj gradnji, raznorazne ucjene i suptilne prijetnje…! Mreža.
Sagovornik Monitora detaljno rekonstruiše kako sve izgleda na terenu.
1. korak
Predsjednik Mjesnog odbora DPS-a, u ovom slučaju, Zagoriča, najčešće dva mjeseca pred izbore, uzima ono što je najvažnije i na čemu se temelji čitava kasnija logika – birački spisak, koji dijeli na dvadeset cjelina, koliko ima i vođa grupa. Raspodjela se najčešće pravi po abecednom redu, „od slova do slova”.
2. korak
Vođe grupa dobijaju svoj „komad” biračkog spiska, upoznaju se sa njim i sazivaju sastanak sa svojim podređenima, operativcima.
3. korak
Vođa grupe se sastaje sa operativcima, do 15 njih, i zajedno, uz imena stanovnika u biračkom spisku, dodaju oznake pripadnosti: plus označava sigurnog glasača DPS-a, minus predstavlja tvrdokornog opozicionara od kojeg je nemoguće dobiti glas, dok tačka uz ime znači da je riječ o „ničijem glasu”, tj. kolebljivcu, glavnoj meti na terenu. Potencijalnom stranačkom plijenu. Nakon toga slijedi usitnjavanje – svaki operativac uzima od 10 do 50, najčešće tridesetak imena sa biračkog spiska, onih ljudi na koje, prema sopstvenom uvjerenju, može najbolje uticati.
4. korak
Kontaktiranje, najčešće lično, „pluseva” sa spiska, četvrti je korak na putu izbornog inženjeringa. Kako su četiri godine, koliko traje mandat, nemali period, važno je provjeriti i „svoje ljude”, sigurne glasače. Radi se o opuštenom razgovoru u kome se, uz kafu i rakiju, pojašnjava važnost predstojećih izbora, ali i, za svaki slučaj, obećava ponešto – školski pribor za djecu, sitni ustupci, često i materijalna nadoknada, ne veća od stotinu eura! Logika je dugoročna – izbora će biti još pa je neophodno sačuvati sigurne glasače.
5. korak
Početak borbe za ničije glasove, „tačke” sa svog dijela biračkog spiska. Operativac partije odabere kolebljivca sa liste, locira njegove komšije iz redova DPS-a, i, zajedno sa svojim podređenima, kreće u opipavanje terena i raspitivanje o tvrdoći „žrtve”. Važno: veoma često, „žrtve” same nađu put, dolaze do operativaca, što aktivistima olakšava posao i poboljšava pregovaračku poziciju – cijena „žrtve” je, tako, logično, jeftinija.
6. korak
Komšija, treba li napomenuti – Đukanovićev glasač, na nagovor operativca, obavlja inicijalni razgovor sa „žrtvom”. Omekšava ga, priprema i ubjeđuje, onako – komšijski, da je važan trenutak, te da, za svoje i za dobro naše Crne Gore, treba glasati Mila. Komšija opipava stanje „žrtve”, stepen njegove labilnosti i procentualnu mogućnost za prelazak na „pravu stranu”.
7. korak
Sastanak u kafani. „Žrtvi” se u ovoj fazi ne odlazi na kućni prag, rizično je – postoji mogućnost da eksplodira. Minimalna mogućnost, s obzirom da je već obavljena inicijalna, komšijska sondaža, ali postoji. Operativac i komšija sjede u kafani. Komšija poziva „kolebljivca” da „svrati” na piće. „Žrtva” dolazi – počinje ubjeđivanje i trgovina: za glas se nude sitni benefiti, najčešće dvocifrene sume novca. Stranački milicajac gleda da partija prođe što jeftinije. „Žrtva” pokazuje znake prihvatanja. Zakazuje se sastanak kod vođe grupe.
8. korak
Kancelarije mjesne zajednice. Prisutni: vođa grupe, njemu podređenih 15 operativaca i „žrtva”. Na sastanku najviše govori vođa grupe, ali se, po potrebi, uključuju i operativci, pridonoseći psihološkoj igri „mačke i miša”. „Kolebljivac” se još omekšava, detaljnije se trguje, otvorenije govori. „Žrtva” prihvata. Zakazuje se razgovor sa predsjednikom mjesnog odbora DPS-a.
9. korak
Trenutak konačne odluke. Sastanak sa predsjednikom DPS-a za mjesnu zajednicu. Tu su: trijumvirat mjesne vlasti – predsjednik, zamjenik i sekretar, vođa grupe i „žrtva”. Samo predsjednik može definitivno da obeća pomoć i obavi trgovinu, to je i suština sastanka. Najčešće obećanje zaposlenja, gledanje kroz prste na divlju gradnju, sitna novčana suma… „Kolebljivac” prestaje to da bude i prihvata „ponudu”. Rukovanje nakon obavljenog posla.
10. korak
Dan glasanja. Posljednje zaduženje operativca – njegove „žrtve” moraju izaći na birališta do podne. Ukoliko se to ne dogodi, kontaktira ih i „žrtve” su tu. Operativac konstantno obavještava vođu grupe o dešavanjima na terenu.
11. korak
Izbori su završeni. Pobjeda. Partijska milicija još jednom je uradila lavovski dio posla. Sastanak u mjesnoj zajednici na kome su prisutni najzaslužniji aktivisti – mjesni vrh, vođe grupa, operativci, pokoji simpatizer, eventualno članovi Glavnog odbora partije zaduženi za mjesnu zajednicu. Sumiraju se utisci, komentariše „velika” pobjeda.
12. korak
Drugi dan nakon izbora, specijalni tim za kupovinu ličnih karata (kupovina počinje dvadesetak dana pred izbore, kako dokumenta ne bi predugo bila u rukama aktivista), vraća dokumenta „kupljenim” biračima. Tim je sastavljen od nekoliko operativaca i predstavlja zasebnu cjelinu oformljenu samo za tu namjenu.
13. korak
Proslava. Nove četiri godine vlasti. Restoran: muzika, jelo i piće. Svi su tu. Piramida za lomljenje duša slavi šefa.
Marko MILAČIĆ
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično