Povežite se sa nama

MONITORING

Kako partijska milicija DPS –a lomi ljude

Objavljeno prije

na

Znamo svi: godinama pred svake izbore partijska mašinerija DPS-a, po terenu, od kuće do kuće, „sakuplja” glasove. Sjećamo se: predreferendumske groznice i slučaja Mašan koji je potvrdio ono o čemu dvije decenije svojski ćutimo, ono što institucije zarobljenog sistema tolerišu – u Crnoj Gori vlast kupuje glasove. Na koncu, znamo: upravo tu, u tim i takvim terenskim trgovanjima dušama, krije se izvor nesmjenjivosti vlasti oličene u liku Mila Đukanovića. Monitor otkriva kako precizno funkcioniše terenski mehanizam partijske mašine, kako su organizovani „odozdo”, kako hijerarhijski ustrojeni, kako, najprostije rečeno – radi stroj za dobijanje izbora.

Za Monitor o tome govori aktivista vladajuće partije, čovjek koji je od raskola jedinstvenog DPS-a operativac na terenu, u podgoričkoj MZ Zagorič. Odlučio je da ispriča priču o partijskoj piramidi sa terena uz zahtijev da ostane anoniman.

Vrh piramide je vidljiv i formalan. Na njemu je nominalno, Kongres partije. Ispod njega su predsjednik stranke Đukanović, predsjedništvo DPS –a i Glavni odbor čiji su zapaženiji članovi, u svojstvu koordinatora, zaduženi za pojedine opštine. Tako je, u posljednjoj preraspodjeli, recimo, Cetinje pripalo Filipu Vujanoviću, Budva Mevludinu Nuhodžiću, Nikšić Igoru Lukšiću, Bar Željku Šturanoviću, Berane Svetozaru Maroviću, Bijelo Polje Branimiru Gvozdenoviću, Danilovgrad Milanu Roćenu, Mojkovac Dušku Markoviću, Podgorica Milu Đukanoviću… Kako Glavni odbor ima 203 člana, a crnogorskih opština je daleko manje, mnogi od njih su, u internoj i tajnoj raspodjeli, dobili lakši dio kolača – mjesne zajednice.

Sagovornik Monitora kaže da su dugo Boro Vučinić i Slavoljub Migo Stijepović, bili ljudi Glavnog odbora zaduženi za Zagorič: „Bio sam na dva sastanka na kojima je bio Vučinić. Oni bi dolazili u našu mjesnu zajednicu ako nešto treba da se pomogne ili ako treba da nam razjasne neke dodatne informacije. Obično nam pričaju kako treba da se dobiju izbori, da ubijedimo ljude da glasaju, da ih kontaktiramo, da, ako je potrebno, nekome možemo dati pomoć, obećati zaposlenje… Sve u tom pravcu.”

Ispod Glavnog odbora partije je Opštinski a ispod njega Mjesni odbor na čijem čelu je predsjednik sa zamjenikom i sekretarom. Tu počinje parapartijska, neformalna i nevidljiva, ali do tančina usavršena i razrađena struktura: ispod predsjednika zagoričkog DPS-a nalazi se dvadeset vođa grupa, ljudi koji upravljaju radom na terenu, do čijih imena je Monitor došao. Tačno dvadeset, priča naš izvor: „To je uglavnom ista ekipa, promjene su veoma rijetke. Vođe grupa ne idu na teren, oni samo upravljaju.”

Svaki vođa grupe, nastavlja sagovornik, ima ne manje od 10 i ne više od 15 operativaca kojima je u opisu partijskog posla rad na terenu i „sakupljanje” glasova. Na tom nivou piramide je i naš sagovornik. On je pretposljednja karika jer, kaže, i operativci imaju do pet podređenih. Mašinerija se tu završava, sa partijskom pješadijom. Princip je isti za sve mjesne zajednice, kaže aktivista: ,,Svuda je tako u Crnoj Gori. Razlika je samo u broju.”

Prostim množenjem dolazimo do cifre od 1820 udarnika samo u Zagoriču – vođa grupa, operativaca i „pješadije”. To je 12 odsto od 15 hiljada stanovnika MZ Zagorič. Imajući u vidu da je Zagorič reprezentativan uzorak, stižemo do broja pripadnika partijske milicije na nivou države: 12 odsto od 620 020 stanovnika, koliko ih ima Crna Gora, jeste 75000! Ili: 825 vođa grupa, 12 375 operativaca i 61 875 pješadinaca!

Dvanaest odsto, 75000 onih koji su direktno uključeni u predizborno lomljenje duša – kupovinu ličnih karata, obećanja zaposlenja, davanja socijalne pomoći, oprost dugova za struju, telefon, vodu…, gledanje kroz prste kada je riječ o divljoj gradnji, raznorazne ucjene i suptilne prijetnje…! Mreža.

Sagovornik Monitora detaljno rekonstruiše kako sve izgleda na terenu.

1. korak

Predsjednik Mjesnog odbora DPS-a, u ovom slučaju, Zagoriča, najčešće dva mjeseca pred izbore, uzima ono što je najvažnije i na čemu se temelji čitava kasnija logika – birački spisak, koji dijeli na dvadeset cjelina, koliko ima i vođa grupa. Raspodjela se najčešće pravi po abecednom redu, „od slova do slova”.

2. korak

Vođe grupa dobijaju svoj „komad” biračkog spiska, upoznaju se sa njim i sazivaju sastanak sa svojim podređenima, operativcima.

3. korak

Vođa grupe se sastaje sa operativcima, do 15 njih, i zajedno, uz imena stanovnika u biračkom spisku, dodaju oznake pripadnosti: plus označava sigurnog glasača DPS-a, minus predstavlja tvrdokornog opozicionara od kojeg je nemoguće dobiti glas, dok tačka uz ime znači da je riječ o „ničijem glasu”, tj. kolebljivcu, glavnoj meti na terenu. Potencijalnom stranačkom plijenu. Nakon toga slijedi usitnjavanje – svaki operativac uzima od 10 do 50, najčešće tridesetak imena sa biračkog spiska, onih ljudi na koje, prema sopstvenom uvjerenju, može najbolje uticati.

4. korak

Kontaktiranje, najčešće lično, „pluseva” sa spiska, četvrti je korak na putu izbornog inženjeringa. Kako su četiri godine, koliko traje mandat, nemali period, važno je provjeriti i „svoje ljude”, sigurne glasače. Radi se o opuštenom razgovoru u kome se, uz kafu i rakiju, pojašnjava važnost predstojećih izbora, ali i, za svaki slučaj, obećava ponešto – školski pribor za djecu, sitni ustupci, često i materijalna nadoknada, ne veća od stotinu eura! Logika je dugoročna – izbora će biti još pa je neophodno sačuvati sigurne glasače.

5. korak

Početak borbe za ničije glasove, „tačke” sa svog dijela biračkog spiska. Operativac partije odabere kolebljivca sa liste, locira njegove komšije iz redova DPS-a, i, zajedno sa svojim podređenima, kreće u opipavanje terena i raspitivanje o tvrdoći „žrtve”. Važno: veoma često, „žrtve” same nađu put, dolaze do operativaca, što aktivistima olakšava posao i poboljšava pregovaračku poziciju – cijena „žrtve” je, tako, logično, jeftinija.

6. korak

Komšija, treba li napomenuti – Đukanovićev glasač, na nagovor operativca, obavlja inicijalni razgovor sa „žrtvom”. Omekšava ga, priprema i ubjeđuje, onako – komšijski, da je važan trenutak, te da, za svoje i za dobro naše Crne Gore, treba glasati Mila. Komšija opipava stanje „žrtve”, stepen njegove labilnosti i procentualnu mogućnost za prelazak na „pravu stranu”.

7. korak

Sastanak u kafani. „Žrtvi” se u ovoj fazi ne odlazi na kućni prag, rizično je – postoji mogućnost da eksplodira. Minimalna mogućnost, s obzirom da je već obavljena inicijalna, komšijska sondaža, ali postoji. Operativac i komšija sjede u kafani. Komšija poziva „kolebljivca” da „svrati” na piće. „Žrtva” dolazi – počinje ubjeđivanje i trgovina: za glas se nude sitni benefiti, najčešće dvocifrene sume novca. Stranački milicajac gleda da partija prođe što jeftinije. „Žrtva” pokazuje znake prihvatanja. Zakazuje se sastanak kod vođe grupe.

8. korak

Kancelarije mjesne zajednice. Prisutni: vođa grupe, njemu podređenih 15 operativaca i „žrtva”. Na sastanku najviše govori vođa grupe, ali se, po potrebi, uključuju i operativci, pridonoseći psihološkoj igri „mačke i miša”. „Kolebljivac” se još omekšava, detaljnije se trguje, otvorenije govori. „Žrtva” prihvata. Zakazuje se razgovor sa predsjednikom mjesnog odbora DPS-a.

9. korak

Trenutak konačne odluke. Sastanak sa predsjednikom DPS-a za mjesnu zajednicu. Tu su: trijumvirat mjesne vlasti – predsjednik, zamjenik i sekretar, vođa grupe i „žrtva”. Samo predsjednik može definitivno da obeća pomoć i obavi trgovinu, to je i suština sastanka. Najčešće obećanje zaposlenja, gledanje kroz prste na divlju gradnju, sitna novčana suma… „Kolebljivac” prestaje to da bude i prihvata „ponudu”. Rukovanje nakon obavljenog posla.

10. korak

Dan glasanja. Posljednje zaduženje operativca – njegove „žrtve” moraju izaći na birališta do podne. Ukoliko se to ne dogodi, kontaktira ih i „žrtve” su tu. Operativac konstantno obavještava vođu grupe o dešavanjima na terenu.

11. korak

Izbori su završeni. Pobjeda. Partijska milicija još jednom je uradila lavovski dio posla. Sastanak u mjesnoj zajednici na kome su prisutni najzaslužniji aktivisti – mjesni vrh, vođe grupa, operativci, pokoji simpatizer, eventualno članovi Glavnog odbora partije zaduženi za mjesnu zajednicu. Sumiraju se utisci, komentariše „velika” pobjeda.

12. korak

Drugi dan nakon izbora, specijalni tim za kupovinu ličnih karata (kupovina počinje dvadesetak dana pred izbore, kako dokumenta ne bi predugo bila u rukama aktivista), vraća dokumenta „kupljenim” biračima. Tim je sastavljen od nekoliko operativaca i predstavlja zasebnu cjelinu oformljenu samo za tu namjenu.

13. korak

Proslava. Nove četiri godine vlasti. Restoran: muzika, jelo i piće. Svi su tu. Piramida za lomljenje duša slavi šefa.

Marko MILAČIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo