Povežite se sa nama

MONITORING

Kako partijska milicija DPS –a lomi ljude

Objavljeno prije

na

Znamo svi: godinama pred svake izbore partijska mašinerija DPS-a, po terenu, od kuće do kuće, „sakuplja” glasove. Sjećamo se: predreferendumske groznice i slučaja Mašan koji je potvrdio ono o čemu dvije decenije svojski ćutimo, ono što institucije zarobljenog sistema tolerišu – u Crnoj Gori vlast kupuje glasove. Na koncu, znamo: upravo tu, u tim i takvim terenskim trgovanjima dušama, krije se izvor nesmjenjivosti vlasti oličene u liku Mila Đukanovića. Monitor otkriva kako precizno funkcioniše terenski mehanizam partijske mašine, kako su organizovani „odozdo”, kako hijerarhijski ustrojeni, kako, najprostije rečeno – radi stroj za dobijanje izbora.

Za Monitor o tome govori aktivista vladajuće partije, čovjek koji je od raskola jedinstvenog DPS-a operativac na terenu, u podgoričkoj MZ Zagorič. Odlučio je da ispriča priču o partijskoj piramidi sa terena uz zahtijev da ostane anoniman.

Vrh piramide je vidljiv i formalan. Na njemu je nominalno, Kongres partije. Ispod njega su predsjednik stranke Đukanović, predsjedništvo DPS –a i Glavni odbor čiji su zapaženiji članovi, u svojstvu koordinatora, zaduženi za pojedine opštine. Tako je, u posljednjoj preraspodjeli, recimo, Cetinje pripalo Filipu Vujanoviću, Budva Mevludinu Nuhodžiću, Nikšić Igoru Lukšiću, Bar Željku Šturanoviću, Berane Svetozaru Maroviću, Bijelo Polje Branimiru Gvozdenoviću, Danilovgrad Milanu Roćenu, Mojkovac Dušku Markoviću, Podgorica Milu Đukanoviću… Kako Glavni odbor ima 203 člana, a crnogorskih opština je daleko manje, mnogi od njih su, u internoj i tajnoj raspodjeli, dobili lakši dio kolača – mjesne zajednice.

Sagovornik Monitora kaže da su dugo Boro Vučinić i Slavoljub Migo Stijepović, bili ljudi Glavnog odbora zaduženi za Zagorič: „Bio sam na dva sastanka na kojima je bio Vučinić. Oni bi dolazili u našu mjesnu zajednicu ako nešto treba da se pomogne ili ako treba da nam razjasne neke dodatne informacije. Obično nam pričaju kako treba da se dobiju izbori, da ubijedimo ljude da glasaju, da ih kontaktiramo, da, ako je potrebno, nekome možemo dati pomoć, obećati zaposlenje… Sve u tom pravcu.”

Ispod Glavnog odbora partije je Opštinski a ispod njega Mjesni odbor na čijem čelu je predsjednik sa zamjenikom i sekretarom. Tu počinje parapartijska, neformalna i nevidljiva, ali do tančina usavršena i razrađena struktura: ispod predsjednika zagoričkog DPS-a nalazi se dvadeset vođa grupa, ljudi koji upravljaju radom na terenu, do čijih imena je Monitor došao. Tačno dvadeset, priča naš izvor: „To je uglavnom ista ekipa, promjene su veoma rijetke. Vođe grupa ne idu na teren, oni samo upravljaju.”

Svaki vođa grupe, nastavlja sagovornik, ima ne manje od 10 i ne više od 15 operativaca kojima je u opisu partijskog posla rad na terenu i „sakupljanje” glasova. Na tom nivou piramide je i naš sagovornik. On je pretposljednja karika jer, kaže, i operativci imaju do pet podređenih. Mašinerija se tu završava, sa partijskom pješadijom. Princip je isti za sve mjesne zajednice, kaže aktivista: ,,Svuda je tako u Crnoj Gori. Razlika je samo u broju.”

Prostim množenjem dolazimo do cifre od 1820 udarnika samo u Zagoriču – vođa grupa, operativaca i „pješadije”. To je 12 odsto od 15 hiljada stanovnika MZ Zagorič. Imajući u vidu da je Zagorič reprezentativan uzorak, stižemo do broja pripadnika partijske milicije na nivou države: 12 odsto od 620 020 stanovnika, koliko ih ima Crna Gora, jeste 75000! Ili: 825 vođa grupa, 12 375 operativaca i 61 875 pješadinaca!

Dvanaest odsto, 75000 onih koji su direktno uključeni u predizborno lomljenje duša – kupovinu ličnih karata, obećanja zaposlenja, davanja socijalne pomoći, oprost dugova za struju, telefon, vodu…, gledanje kroz prste kada je riječ o divljoj gradnji, raznorazne ucjene i suptilne prijetnje…! Mreža.

Sagovornik Monitora detaljno rekonstruiše kako sve izgleda na terenu.

1. korak

Predsjednik Mjesnog odbora DPS-a, u ovom slučaju, Zagoriča, najčešće dva mjeseca pred izbore, uzima ono što je najvažnije i na čemu se temelji čitava kasnija logika – birački spisak, koji dijeli na dvadeset cjelina, koliko ima i vođa grupa. Raspodjela se najčešće pravi po abecednom redu, „od slova do slova”.

2. korak

Vođe grupa dobijaju svoj „komad” biračkog spiska, upoznaju se sa njim i sazivaju sastanak sa svojim podređenima, operativcima.

3. korak

Vođa grupe se sastaje sa operativcima, do 15 njih, i zajedno, uz imena stanovnika u biračkom spisku, dodaju oznake pripadnosti: plus označava sigurnog glasača DPS-a, minus predstavlja tvrdokornog opozicionara od kojeg je nemoguće dobiti glas, dok tačka uz ime znači da je riječ o „ničijem glasu”, tj. kolebljivcu, glavnoj meti na terenu. Potencijalnom stranačkom plijenu. Nakon toga slijedi usitnjavanje – svaki operativac uzima od 10 do 50, najčešće tridesetak imena sa biračkog spiska, onih ljudi na koje, prema sopstvenom uvjerenju, može najbolje uticati.

4. korak

Kontaktiranje, najčešće lično, „pluseva” sa spiska, četvrti je korak na putu izbornog inženjeringa. Kako su četiri godine, koliko traje mandat, nemali period, važno je provjeriti i „svoje ljude”, sigurne glasače. Radi se o opuštenom razgovoru u kome se, uz kafu i rakiju, pojašnjava važnost predstojećih izbora, ali i, za svaki slučaj, obećava ponešto – školski pribor za djecu, sitni ustupci, često i materijalna nadoknada, ne veća od stotinu eura! Logika je dugoročna – izbora će biti još pa je neophodno sačuvati sigurne glasače.

5. korak

Početak borbe za ničije glasove, „tačke” sa svog dijela biračkog spiska. Operativac partije odabere kolebljivca sa liste, locira njegove komšije iz redova DPS-a, i, zajedno sa svojim podređenima, kreće u opipavanje terena i raspitivanje o tvrdoći „žrtve”. Važno: veoma često, „žrtve” same nađu put, dolaze do operativaca, što aktivistima olakšava posao i poboljšava pregovaračku poziciju – cijena „žrtve” je, tako, logično, jeftinija.

6. korak

Komšija, treba li napomenuti – Đukanovićev glasač, na nagovor operativca, obavlja inicijalni razgovor sa „žrtvom”. Omekšava ga, priprema i ubjeđuje, onako – komšijski, da je važan trenutak, te da, za svoje i za dobro naše Crne Gore, treba glasati Mila. Komšija opipava stanje „žrtve”, stepen njegove labilnosti i procentualnu mogućnost za prelazak na „pravu stranu”.

7. korak

Sastanak u kafani. „Žrtvi” se u ovoj fazi ne odlazi na kućni prag, rizično je – postoji mogućnost da eksplodira. Minimalna mogućnost, s obzirom da je već obavljena inicijalna, komšijska sondaža, ali postoji. Operativac i komšija sjede u kafani. Komšija poziva „kolebljivca” da „svrati” na piće. „Žrtva” dolazi – počinje ubjeđivanje i trgovina: za glas se nude sitni benefiti, najčešće dvocifrene sume novca. Stranački milicajac gleda da partija prođe što jeftinije. „Žrtva” pokazuje znake prihvatanja. Zakazuje se sastanak kod vođe grupe.

8. korak

Kancelarije mjesne zajednice. Prisutni: vođa grupe, njemu podređenih 15 operativaca i „žrtva”. Na sastanku najviše govori vođa grupe, ali se, po potrebi, uključuju i operativci, pridonoseći psihološkoj igri „mačke i miša”. „Kolebljivac” se još omekšava, detaljnije se trguje, otvorenije govori. „Žrtva” prihvata. Zakazuje se razgovor sa predsjednikom mjesnog odbora DPS-a.

9. korak

Trenutak konačne odluke. Sastanak sa predsjednikom DPS-a za mjesnu zajednicu. Tu su: trijumvirat mjesne vlasti – predsjednik, zamjenik i sekretar, vođa grupe i „žrtva”. Samo predsjednik može definitivno da obeća pomoć i obavi trgovinu, to je i suština sastanka. Najčešće obećanje zaposlenja, gledanje kroz prste na divlju gradnju, sitna novčana suma… „Kolebljivac” prestaje to da bude i prihvata „ponudu”. Rukovanje nakon obavljenog posla.

10. korak

Dan glasanja. Posljednje zaduženje operativca – njegove „žrtve” moraju izaći na birališta do podne. Ukoliko se to ne dogodi, kontaktira ih i „žrtve” su tu. Operativac konstantno obavještava vođu grupe o dešavanjima na terenu.

11. korak

Izbori su završeni. Pobjeda. Partijska milicija još jednom je uradila lavovski dio posla. Sastanak u mjesnoj zajednici na kome su prisutni najzaslužniji aktivisti – mjesni vrh, vođe grupa, operativci, pokoji simpatizer, eventualno članovi Glavnog odbora partije zaduženi za mjesnu zajednicu. Sumiraju se utisci, komentariše „velika” pobjeda.

12. korak

Drugi dan nakon izbora, specijalni tim za kupovinu ličnih karata (kupovina počinje dvadesetak dana pred izbore, kako dokumenta ne bi predugo bila u rukama aktivista), vraća dokumenta „kupljenim” biračima. Tim je sastavljen od nekoliko operativaca i predstavlja zasebnu cjelinu oformljenu samo za tu namjenu.

13. korak

Proslava. Nove četiri godine vlasti. Restoran: muzika, jelo i piće. Svi su tu. Piramida za lomljenje duša slavi šefa.

Marko MILAČIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo