Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO SE SKRIVA SAFET KALIĆ: Sigurna kuća u Turskoj

Objavljeno prije

na

Posljednji bjegunac među balkanskim narkodilerima Safet Kalić izbjegao je hapšenje u Njemačkoj, tako što je najvjerovatnije imao dojavu o tome da mu je njemačka obavještajna služba ušla u trag. To se dogodilo početkom ove godine, a Monitorov dobro obaviješteni izvor nije mogao reći kako se Kalić poslije toga vratio u Tursku, gdje se nalazi praktično čitavo vrijeme od kada je u bijegu.

On kaže da Kalić ima više lažnih pasoša, od kojih su neki već otkriveni, kao što su hrvatski i kosovski.

„Pored ovih, Safet Kalić ima još češki i litvanski pasoš, tako da vjerovatno za putovanja koristi neki od njih. U Njemačkoj je koristio veze starijeg brata Mersudina. Bio je u Frankfurtu kada mu je njemačka obavještajna služba ušla u trag. Tu je, otkako je u bjekstvu, bio najbliže hapšenju, ali ga je nekako izbjegao”, kaže naš izvor.

Prema Monitorovim pouzdanim informacijama, Kalić se od početka bjekstva krio u jednoj privatnoj kući u Istanbulu, zaštićen lažnim identitetom i falsifikovanim ličnim dokumentima. Kuća u kojoj se krio bila je u njegovom vlasništvu, na lažno ime. Izlazio je u jedan kafić čija je vlasnica, s njegovim prezimenom, porijeklom iz Rožaja.

„Precizno se zna gdje se nalazi ta kuća. Kada je informacija stigla do javnosti, kao i ona o kafiću gdje ispija jutarnju kafu, on se povukao u unutrašnjost Turske, u neki od manjih gradova, gdje se nalazi i sada”, kaže izvor iz crnogorske policije.

Safet Kalić je, podsjetimo, u Tursku otišao samo dva mjeseca prije nego što su uhapšeni njegovi brat i supruga. Naš izvor dodaje da Kaliću u skrivanju pomažu kriminalne grupe iz Istanbula, ali da se pouzdano ne zna o kojim grupama se radi.„ Izvjesno je da u Turskoj ima jaku zaštitu među ljudima koji su mu bili dobavljači dok je radio sa drogom na avganistanskoj transverzali”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima, Kalić uspijeva da se skriva i zahvaljujući velikom bogatstvu koje ima u gotovom novcu. Taj novac nalazi se na raznim računima u Turskoj, naravno na druga imena, ali i u Turkiš bank na Kosovu. Preko te banke je, kako naš izvor tvrdi, teklo i njegovo poslovanje i pranje para zarađenih prodajom narkotika.

Safet Kalić u Turskoj ima ugodan život, normalno se kreće s lažnim dokumentima, vozi automobile turskih oznaka, ali sa svojom porodicom u Rožajama, kako kaže izvor iz crnogorske policije, ne ostavaruje direktne kontakte.

„To nije moguće, jer bi ti tragovi odavno lako doveli do njega. Za kontakt s porodicom ne koristi telefon i elektronsku komunikaciju. To čini isključivo preko ljudi koji su provjereni partneri i saučesnici u skrivanju”, kaže izvor iz policije.

Specijalno tužilaštvo Safeta, njegovog brata Mersudina i suprugu Aminu tereti da su u periodu od 2006. do 2011. godine kroz finansijske transakcije u Crnoj Gori legalizovali veliku količinu novca sumnjivog porijekla. Navodno su samo preko Crnogorske komercijalne banke u Rožajama oprali više od sedam miliona eura gotovine. Tim novcem Kalići su plaćali rate za kredite koje su od te banke podigli preko svojih preduzeća, ali i dobavljače prebacujući novac na privatne račune. To je vjerovatno samo djelić novca koji je legalizovan. Veći dio je ubačen u sistem preko privatizacije, kupovine nekretnina, trgovinom naftom i drugim robama.

Prema ranijim istraživanjima Monitora, Safet Kalić je pored stotina hiljada kvadratnih metara u nekretninama, s rodbinom poslovao preko razgranate mreže preduzeća. U registru Privrednog suda na njegovo se ime vode tri preduzeća – Daut&Daut, Eye Security i Tajson, na čijem je čelu njegova supruga Amina. Safet je povezan i s rožajskim preduzećem M petrol, koje su osnovali njegova sestra Mersada i zet Ernest Šabotić. Preko te firme privatizovano je rožajsko hotelsko preduzeće Turjak, nekada u državnom vlasništvu.

Monitor je takođe pisao da je Kalić, u Rožajima, a i šire, razvijao biznis, iako su ga policije iz susjednih zemalja označile kao jednog od glavnih narkobosova u regionu. Tako ga je označio srpski MUP još 2003. godine, tokom akcije Sablja, kada su se tamošnje vlasti nakon ubistva Zorana Đinđića obračunavale s organizovanim kriminalom.

Safeta Kalića i u Bosni i Hercegovini povezuje s trgovinom narkotika. U projektu Organizovani kriminal, koji su udruženo radili novinari istraživači iz regiona, Kalić se, i to je već objavljeno, uz Nasera Keljmendija, označava i kao jedan od partnera Darka Šarića.

U Crnoj Gori Kalić se pominjao kao bezbjednosno interesantna osoba, kako ga je vidjela i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB). Ona ga je prije nekoliko godina u jednom od svojih izvještaja, koji je procurio u javnost, tretirala kao pripadnika takozvanog rožajskog klana.

Kako je u jednom procesu protiv Monitora tvrdio, početni kapital od 160.000 maraka zaradio je baveći se statistikom u Njemačkoj. To je, navodno, uložio u hotelijerstvo na opustošenom sjeveru Crne Gore i postao milioner. Kalić je preuzeo u posjed cijeli jedan grad i okolinu. Zaposlio stotine ljudi.

Porodičnu imperiju u Rožajama počeo je da pravi izgradnjom velelepne benzinske pumpe M petrol, sa svim pratećim sadržajima, i kancelarijom-kabinetom, dostojnom predsjedničkih rezidencija. Nekoliko godina je ostalo na tome, a onda su velika ulaganja krenula kupovinom HTP Turjak, upravo posredstvom firme M petrol. Ova firma, koja je do tog trenutka imala 36 radnika, počela je naglo da se širi, a Kalići da obilatije ulažu novac u svoj rodni grad. Do tada su uglavnom dijelili pomoć. I za crkvu i za džamiju. Tako su Kalići ušli i u socijalnu sferu.

Nakon bjekstva i hapšenja brata i supruge, sva imovina mu je najprije oduzeta, a zatim je Uprava za imovinu prošle godine ustupila rožajskoj firmi R&D šped u zakup. Rožajska firma koja je zakupac imovine odbjeglog narkobosa registrovana je na njegovog bliskog prijatelja Zufera Šutkovića.

Zbog sudskog postupka koji se vodi protiv Kalića zbog pranja novca, Safetu i njegovima oduzeti su benzinska pumpa s pratećim sadržajima, ekskluzivni hotel Rožaje u centru grada, kao i kafe bar Tajson, preko puta tog hotela. Oduzet je takođe i hotelski kompleks na Turjaku, ali je ovaj ugostiteljski objekat neinteresantan, jer nije završen. Početna cijena zakupa benzinske pumpe, s restoranom, prodavnicom, kafe-barom, autoperionicom i parkingom, iznosila je četiri i po hiljade eura. Za hotel Rožaje zakupnina je blizu deset hiljada eura a za kafić Tajson dvije hiljade.

Dok se njegovi prijatelji Darko Šarić i Naser Keljmendni, koji su kao i on dugo bili u bjekstvu, nalaze na optuženičkoj klupi, Safet Kalić, prema riječima Monitorovog izvora, ne pokazuje želju da se preda pred međunarodnom potjerom.

Zašto bi? U gradu na Ibru stvari su se poslije puštanja Amine i Mersudina da se brane sa slobode, vratile ,,u normalu”. Sajova imovina u rukama je njegovih najbližih prijatelja. Evo je i bjelopoljski Viši sud umanjio Kalićima optužnicu za šverc droge za 700.000 eura. Safet će, vjerovatno, sačekati da vidi šta će biti s kompanjonima Darkom i Naserom. Sve su to pošteni momci, nego im dušmani smještaju.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo