Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PLANERA MIODRAGA RALEVIĆA: Of-šor profesor

Objavljeno prije

na

Profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, arhitekta Miodrag Ralević jedinstvena je pojava u oblasti planiranja i uređenja prostora u Crnoj Gori, čovjek čije je (ne)djelo ostavilo neizbrisiv trag na najatraktivnijoj rivijeri Crnogorskog primorja, na priobalnom dijelu Opštine Budva.

Tokom minulog investicionog buma koji je zadesio područje budvanske rivijere i naglog skoka cijena nekretnina, lokalna uprava je požurila da urbanizuje svaki pedalj svog atara, od vrijednog obalnog pojasa do poslјednjeg sela, šume i vrleti. Vrijedni odbornici usvojili su od 2007. do danas oko 70 planskih dokumenata, sa isto toliko njihovih izmjena i dopuna, kako bi udovoljili širokom spektru želja vlasnika zemljišta za gradnjom objekata.

Posao izrade tri najvrednija planska dokumenta, detaljnih urbanističkih planova za uže gradsko jezgro Budve, Bečića i Petrovca dobio je Arhitektonski fakultet, odnosno Miodrag Ralević kao šef tima od 40-ak saradnika. Oni su oblikovali ova tri turistička mjesta i ekstremnim urbanističkim rješenjima odredili budući život njihovih stanovnika.

Planer Ralević je za kratko vrijeme postao sinonim za koruptivno planiranje, za izradu planova čiji je jedini cilj zadovoljavanje potreba građevinskog lobija, ucrtavanje objekata tajkunima, političarima, kontroverznim biznismenima ali i običnim građanima, bez ikakvih kriterijuma i poštovanja normi prostornog planiranja. Geslo kojim se beogradski profesor rukovodio prilikom urbanizacije jedne od najljepših rivijera, na potezu od Budve do Buljarice, bilo je ispunjavanje političke volje vlasti na lokalnom i državnom nivou uz zadovoljenje ličnih interesa.

Urbanistički planovi Budva-centar, Bečići i Petrovac predstavljaju dokumente vidljive korupcije i organizovanog urbanističkog kriminala izvršenog na štetu javnog interesa. Ova turistička mjesta trajno su devastirana što su i nedavne poplave u Petrovcu ubjedljivo pokazale. Nepoštovanje prirodnih karakteristika prostora u procesu izrade plana bilo je pogubno za Petrovac. Soliteri i stambene grdosije uzdižu se uz petrovačku plažu, građevine su poklopile sve potoke i kanale kojima voda teče ka moru. Prepoznatljivi pejzaž Petrovca zauvijek je izgubljen. Istovjetna je situacija u Budvi.

Paralelno sa izradom planova Ralević je razvijao i sopstveni biznis. Radio je istovremeno idejne i glavne projekte za objekte koje je ucrtavao. Našao se u svojevrsnom konfliktu interesa širokih razmjera u kome je, po nekim procjenama, zaradio milione eura. Budva je za Ralevića postala neiscrpna fabrika novca.

Posao koji je profesor realizovao u Budvi, u uređenoj zemlji bio bi predmet pažnje državnih organa nadležnih za suzbijanje korupcije. Bio je u prilici da se dogovara sa vlasnicima zemljišta o veličini i broju objekata koje će na njihovim parcelama ucrtavati.

I da postavlja uslove i ucjenjuje projektovanjem.

Za potrebe crnogorskog biznisa osnovao je u Podgorici biro DEA HOME Doo, sa većinskim udjelom od 60 odsto dok 40 odsto vlasništva pripada njegovoj koleginici Dejani Šavija. Biro DEA HOM izradio je brojne projekte u Budvi, među kojima i stambeni kompleks sa pet zgrada i oko 20.000 kvadrata u centru Budve, kompanije ICL Inženjering iz Podgorice. Zatim kompleks na mjestu Zeta filma od 23.000 kvadrata. Samo na ove dvije lokacije profesor je zaradio preko pola miliona eura, kada se ima u vidu da kvadrat projektovanja ugovara za 12 eura.

Ralević dvostruko potpisuje i skandalozni toranj na magistralnom putu za Kotor, koji svojim izgledom sablažnjava sve one koji tim putem prolaze. Ugurao je osmospratnicu na parceli od šezdesetak kvadrata između dvije javne saobraćajnice i potom za nju izradio idejni i glavni projekat.

Toranj-zgrada postala je znak prepoznavanja budvanske urbanističke tragedije. Ona je jedinstveni profesionalni pečat morala jednog univerzitetskog profesora i njegovog poimanja etičkog kodeksa planera i arhitekata.

Profesor je otišao korak dalje, osnovao je firmu u američkoj of-šor državi Delaver, pod nazivom DEA CODE LLC, preko koje ugovara unosne budvanske poslove izbjegavajući plaćanje poreza u Crnoj Gori.

Osmislio je fantastičnu formulu finansijskog uspjeha. Ucrtava solitere po dogovoru, za njih pravi idejne i glavne projekte koje naplaćuje preko of šor računa. Što više zgrada, spratova i kvadrata, to više eura. Čovjek svjesno degradira dragocjeni prostor u najpoznatijoj turističkoj opštini bez ikakve odgovornosti i za to uzima ogroman novac.

Profesor Ralević postao je i član crnogorske Inženjerske komore od koje je dobio licencu za rad u Crnoj Gori.

U novoj sredini nastoji da nametne neka drugačija pravila planiranja prostora i urbanizma.

Otkrio je dobitnu kombinaciju po kojoj spratnost objekata ne treba da bude precizno određena planom. Patentirao je novi pojam – peporučena spratnost. Investitor sam odlučuje koliko će spratova podići, 5, 10 ili 25, svejedno. „Može više ali i manje od onih propisanih urbanističkim uslovima”, često naglašava Ralević. Njegove teorije, poput papagaja, prenosili su resorni crnogorski ministri.

Uveo je novi urbanistički parametar, prosječnu gustinu stanovanja, tako što u nekom primorskom naselju sa srednjom gustinom stanovanja povlašćenima ucrtava solitere, drugima daje 3-4 sprata, da bi na nivou naselja prosjek bio SS, srednja gustina naseljenosti.

Ralević i saradnici usavršili su posao ucrtavanja spratova i povećanja gabarita objekata nakon izlaganja planova na javni uvid. Zainteresovani bi na javnom izlaganju plana vidjeli jednu situaciju, dok bi verzija usvojenog plana bila posve drugačija. Na taj su način građani grubo varani bez mogućnosti da reaguju.

On promoviše takozvani otvoreni detaljni urbanistički plan na kome se može intervenisati adhok, po potrebi i u svakoj prilici. Mijenja namjene objekata iz važećeg plana prema željama investitora koji na svojoj parceli istovremeno mogu graditi hotel, poslovni objekat, školu ili bolnicu, ili stambenu zgradu. Šta zatreba.

Zbog mahinacija oko promjene namjene objekta na lokaciji u Bečićima, iz hotelske u stambenu, za koji je radio idejni i glavni projekat, republička urbanistička inspekcija podnijela je početkom ove godine predlog Inženjerskoj komori da Raleviću oduzme licencu za rad. Komora je osnovala komisiju koja će ispitati navode iz prijave urbanističke inspekcije.

Mnogi građani Budve podnosili su Osnovnom tužilaštvu u Kotoru krivične prijave protiv Ralevića kao odgovornog planera. Sve su odbijene i pored dostavljanja čvrste argumentacije o zloupotrebama. Stotine građana Budve, Rafailovića i Petrovca potpisali su peticije za poništenje Ralevićevih DUP-ova, ali uzalud. Lokalna uprava ostala je gluva i nijema za njihove zahtjeve.

Poslovi Miodraga Ralevića u Budvi napreduju. Dobio je posao izrade određenog broja državnih studija lokacije za zone morske obale u kojoj je interesovanje pojedinih kontroverznih biznismena povećano. Angažovan je i na poslu izrade izmjena i dopuna Prostornog plana Opštine, da udjene gradnju u zoni Miločera, Svetog Stefana, te da poveća kapacitete na brdu Spas iznad Budve. Ko će bolje od profesora Ralevića odgovoriti izazovu i udovoljiti svakom prohtjevu vlasti i investitora?

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo