Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKO I OSTALA KAMELEONSTVA: Za sve uloge spremni

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana obznanjeno je da Novak Kilibarda na novotvorenom Fakultetu za crnogorski jezik predaje ,,jedan od najznačajnijih predmeta”. Stigla je potom vijest da Kilibarda predaje i na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju Univerziteta Donja Gorica (UDG). Za one koji su zaboravili jedan od osnivača i vlasnika UDG je premijer Milo Đukanović. Oni koji pamte duže sjećaju se da je rušenje Njegoševog mauzoleja i vraćanje kapele – zadužbine kralja Aleksandra na Lovćen, bila urgentna akcija Kilibardine Narodne stranke.

Pokretački odbor za povratak kapele donio je proglas o rušenju mauzoleja 24. oktobra 1990. U proglasu sa 16 potpisnika na prvom mjestu je Komnen Bećirović, slijede Budimir Dubak, Momir Vojvodić, Novak Kilibarda… Znaju li za ovu Kilibardinu referencu na Fakultetu za crnogorski jezik?

Rodom iz bezvodnih Banjana, Kilibarda se odlično snalazio u svim političkim vodama. I kao lider narodnjaka, i kao poslanik raznih skupština, i kao Đukanovićev diplomata…

Početkom devedesetih po dubrovačko-hercegovačkom ratištu utjerivao je patriotizam crnogorskim i srpskim rezervistima. Ispred crkve Sv. Đorđa u Podgorici, zaklinjao se tih godina: „Ako bog da i sreća junačka, Srpsku novu godinu ćemo dočekati na Stradunu”! Izgarao je da stvori srpsku Dubrovačku republiku. Svim snagama zalagao se za ,,harmoničnu federaciju Srbije i Crne Gore”.

U proklamaciji od 24. septembra 1991. Kilibardina Narodna stranka je pozvala na oružje za odbranu srpstva, i žestoko osudila svaki vid antiratne aktivnosti.

Kilibardini idoli bili su Slobodan Milošević, mitropolit Amfilohije, Vojislav Šešelj, Matija Bećković… Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Nemanjića.

U svojoj ispovijesti priznao je da je osporavao Miloševićevu tvrdnju: ,,Crnogorci su nacija!” Nekadašnji veliki Srbin, danas je vatreni pristalica Crnogorske pravoslavne crkve i još vatreniji kritičar Amfilohija Radovića.

Neki čak tvrde da je Kilibarda velikosrpski kurs zamijenio crnogorskim od straha da ne se nađe pred sudijama u Hagu.

Tako mu je dobro išlo pranje političke biografije da su mu njegovi nekadašnji sljedbenici saželi životopis u dvije riječi – politički otirač.

Političke maske i uloge mijenjali su i mnogi drugi. To je jaka crta crnogorskog mentaliteta.

Kroz političke i druge lavirinte, kao jedan od diplomiranih snalažljivaca, uspješno se provlačio i Kilibardin bliski saradnik Predrag Drecun.

U političkoj i ostaloj karijeri, eksponirajući se kao manje-više ekspert za sve, Drecun je uvijek bio pri nečijoj kasi. Tu vrlinu krunisao je funkcijom – glavni izvršni direktor Prve banke Crne Gore, braće Đukanović. U svoje vrijeme, Drecun je tokom izborne kampanje Narodne sloge iz sveg glasa uzvikivao: ,,Vratite pare!”, ,,Tačku na pljačku” .

Kad je Narodna stranka ušla u koaliciju ,,Da živimo bolje” sa

DPS-om i SDP-om izabran je za potpredsjednika vlade. Kasnije postaje ministar rada i socijalnog staranja.

Kao odani Kilibardin saradnik, i on se zanosio Miloševićevim velikosrpskim projektima i alhemijom da se Dubrovnik pretopi u republiku srpsku. Opijen srpstvom opominjao je: ,,Sama namjera da se uhapsi Radovan Karadžić je politički veoma opasan potez, jer Karadžić u srpskom narodu nije isto što i Slobodan Milošević”.

Procjene su mu za pamćenje: „Crnogorski referendum ne može biti održan, jer ne postoje garancije da bi Crnu Goru kao nezavisnu priznala međunarodna zajednica”. Ili kad je u parlamentu savjetovao: „Manite se tog suludog projekta”.

Negirao je crnogorsku naciju, bio protivnik samostalne Crne Gore, ali čim se ukazala prilika i on se prebacio na Đukanovićev kolosijek. Prije pet godina, sav se posvetio lobiranju da Đukanović po šesti put bude premijer. Želja mu se ostvarila.

Kada je iste godine javljeno da će pojačati Upravni odbor Prve banke, Drecun je skromno uzvratio: „Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost”. Pokazalo se da ima i to baš svijetlu.

Nedavno su mediji objavili da se Drecun, nakon dvanaest godina, vraća u Narodnu stranku. Koja je opet režimska logistika. Ne ide tamo bez neke.

Pokret suncokretizma, odnosno vještog povijanja na svakom političkom vjetru, posebno je zadužio Milo Đukanović. Samo puko registrovanje Đukanovićevih političkih akrobacija oduzelo bi mnogo, mnogo prostora, pa ćemo podsjetiti samo na nekoliko detalja iz njegove kontroverzne političke biografije kao najmoćnijeg i jednog od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori, a i šire.

Bio je komunistički kadar starog rukovodstva, pa višegodišnji Miloševićev sljedbenik, dobro se slagao sa Amfilohijem…

Početkom devedesetih grmio je da se ne može mahati grančicama mira, dok se srpski narod po Hrvatskoj masakrira i da se rat ne dobija dezerterstvom, nego mobilizacijom. Tu rjšenost platilo je životom samo na dubrovačkom ratištu blizu dvjesta crnogorskih građana.

Za vrijeme njegove vladavine počinjeni su teški ratni zločini: deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica, logor Morinj, etničko čišćenje Bukovice… Zbog ovih zločina nije odgovarao niko iz crnogorskog državnog vrha u kojem je Đukanović više od dvije decenije. Đukanović se nimalo nije libio da tri puta primi mirotvoračka priznanja.

Nekoliko puta je najavljivao da se zauvijek povlači sa političke scene, da bi se opet vratio na visoke pozicije. Sve žrtvujući se za nas. Trenutno je premijer, najbolji drug nekih od najmoćnijih ljudi iz podzemlja i uzorni Evropejac.

Brojnim transformacijama može se pohvaliti i Svetozar Marović.

Prije višestranačja sebe je opisivao ,,pravoslavac i komunista”. I: po nacionalnosti Crnogorac, koji se ne odriče svoje srpske tradicije.

Na političku pozornicu stupio je kao predsjednik Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kumrovačkog đaka tzv. antibirokratska revolucija zatekla je na funkciji predsjednika gradske vlade u Budvi, ali odmah se priključio ,,mladim, lijepim i pametnim”. U Savezu komunista dobija značajna zaduženja – član Predsjedništva CK SK Crne Gore, a zatim i generalni sekretar partije.

Autor je patriotske kovanice – rat za mir. ,,Srpstvo se mora braniti zajednički… U mojoj maloj Budvi ima možda više rezervista nego u dvomilionskom Beogradu”, hvalio se 1991.

,,Crna Gora nema potrebe da posebno proglašava svoju državnost”, izjavio je u novembru 1991. Pet godina kasnije pričao je ovako: “Mi nemamo tajni kada je Jugoslavija u pitanju, zato vjerujemo u zajedništvo Crne Gore i Srbije”.

Tako od omladinca do predsjednika SRJ, crnogorskog parlamenta, potpredsjednika DPS-a i Vlade…

Nekad je rado citirao Marksov Kapital, a u međuvremenu je stekao milionski vrijedan kapital. Samo u jednom trenutku (2009) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao.

U ovom sazviježđu počasno mjesto pripada još jednom političaru za sve režime – Filipu Vujanoviću. Neustavno kandidovan, izabran krađom po treći put za predsjednika Crne Gore – Vujanović je prava slika crnogorskih institucija. To je očigledno dokazao kao sudija, ministar pravde i policije, a pogotovo kao predsjednik Crne Gore.

Bio je partijski vojnik Momira Bulatovića, pa Mila Đukanovića. Kao prateći vokal Amfilohija Radovića, u svojstvu šefa crnogorske države izjavio je da u Crnoj Gori zvanično postoji samo Crnogorsko-primorska mitropolija Srpske crkve…

Kao što je već primijećeno, nikad ništa nije reskirao, nikome se nije zamjerio, nijedna njegova politička izjava nije imala takvu vrijednost da bi bila zapamćena. Zato ga nezasluženo bije glas da je dobrica.

Nije ni okruženje imuno od političkih kameleona. Aktuelni Đukanovićev prijatelj iz Srbije Aleksandar Vučić u tome prednjači. Prevalio je put od žestokog Šešeljevog radikala do evropejca.

Bojan Pajtić, predsjednik Demokratske stranke, prošle nedjelje javno se izvinio građanima Srbije što Vučić vlada Srbijom, napominjući da krivicu za to najvećim dijelom snosi njegova Demokratska stranka.

,,Politika Aleksandra Vučića nije dobra politika zato što je pred svetom pokoran, a kod kuće građane tera na pokornost. Što je tamo sitniji, ovde je silniji… Trebalo nam je četvrt veka da pređemo put od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića. Za tu tragediju svi smo odgovorni”, kazao je Pajtić.

Da ima demokratskog kapaciteta ovako bi trebalo da se crnogorskim građanima izvini Socijaldemokratska partija. Ona je najzaslužnija što ovaj režim ovoliko opstaje i uništava Crnu Goru.

Da je Crna Gora smogla snage da se izbori za proces lustracije nekadašnji autori i poslovođe zla ne bi imali šansu da budu na javnim funkcijama. Bez njih ni njen politički i ekonomski pejzaž ne bi izgledao ovako sumorno. Sklupčan u Đukanovićevom krilu SDP se oglušio o zahtjeve za lustracijom.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA ZASTUPNICA CRNE GORE PRED STRAZBUROM: Opet Milov i Medeničin kadar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira da li je prekršen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu,  o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice  Katarine Peković  sporan je  zbog  dosadašnjeg učinka

 

Prošlog petka Vlada je razriješila je Valentinu Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu. Na tu poziciju postavila  je sutkinju Osnovnog suda u Podgorici Katarinu Peković.

Vlada je krajem decembra prošle godine usvojila izmjenu Uredbe kojom je uveden konkurs za izbor zastupnika sa mandatom najviše dva puta po četiri godine. Po novoj Uredbi sadašnja zastupnica Pavličić će obavljati tu dužnost dok se na javnom pozivu ne izabere novi zastupnik ili zastupnica.

Ministarstvo pravde je 11. januara objavilo oglas za prijavu kandidata za zastupnika i zamjenika zastupnika. Drugi mandat Valentine Pavličić počeo je odlukom DPS-ove Vlade, 23. septembra 2015. godine.

Ustavni sud je 23. januara odlučio, usljed dobijenih inicijativa, da prioritetno razmotri izmjene ove Uredbe. Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je ranije Vladu da odustane od „donošenja neustavnih propisa koji bi omogućili smjenu nepoželjnih državnih službenika“ – u ovom slučaju   Valentine Pavličić. HRA tvrdi da je odredba protivna čl. 147 Ustava, koji ne predviđa da podzakonski akti mogu imati povratno dejstvo, kakvo je tom odredbom propisano, pa je „neustavno zastupnici prekinuti početi treći mandat“. Jedini načini da joj mandat prestane legalno  je ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, prestanak državljanstva i osuda na bezuslovnu kaznu zatvora.

U odgovoru Ustavnom sudu, iz Vlade Milojka Spajića je navedeno da drugi mandat Valentine Pavličić nije prestao ni legalno ni legitimno pa time nije ni treći mandat mogao legalno i legitimno početi. Riječ je o „ništavnom mandatu… flagrantnom izigravanju propisa,…i organizovanom ogrješenju o važeće pravo, kako prethodne zastupnice Pavličić tako i ministra pravde Marka Kovača“ što je prošlo neopaženo, a nije se smjelo desiti ni dopustiti.

Vlada je navela, i to nakon postavljenja Katarine Peković  da je Pavličić treći put imenovana za zastupnicu države 20. jula 2023. na prijedlog tadašnjeg SNP ministra Kovača, i to dva mjeseca prije nego je drugi mandat istekao (suprotno tada važećoj Uredbi) – 19. septembra 2023. i da se u tom rješenju ne pominje da joj je prvi put ta funkcija povjerena u septembru 2015.

Bez obzira da li je prekšen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić , o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice je sporan zbog  dosadašnjeg učinka.

Za zamjenicu zastupnice je trebala biti imenovana Ksenija Jovićević – Korać, sekretarka Vrhovnog suda i kadar od visokog povjerenja prethodnog režima. Ksenija je ćerka Vesne Jovićević (pomenute u aferi Stanovi), bliske prijateljice i  saradnice Vesne Medenice. Vesna Jovićević je poznata po vođenju optužnice protiv kontroveznog biznismena Branislava Mićunovića (od skoro na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala i korupcije) za teško ubistvo iz bezobzirne osvete ranjenog i na nosilima nošenog Radovana Kovačevića ispred Urgentnog centra KCCG u Podgorici. Medenica je tada bila Vrhovna državna tužiteljka (VDT) i nakon „uspješnog“ okončanja, ovog za DPS državu strateški važnog slučaja, prešla je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda. Milivoje Katnić, koji je bio glavna osoba u opravosnaženju oslobađajuće presude, će kasnije postati Glavni specijalni tužilac (GST).

Ksenija Jovićević je, prema istraživanju portal Press i portala RTCG, nezakonito postavljena na funkciju sekretarke Vrhovnog suda (VS). Primljena  je bez obaveznog javnog konkursa i uprkos tome što nije ispunjavala uslov propisan Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji VS-a od 27. jula 2018. godine – da ima „5 godina radnog iskustva od čega 3 godine na poslovima rukovođenja“. Takođe, Medenica je prekršila i Načelni pravni stav Opšte sjednice Vrhovnog suda ( Si I br.205/18-1 ) od 21.09.2018. godine, koji je ona lično potpisala da zaposlenje bez javno objavljenog konkursa „može prestati u svakom trenutku“.

VS je u svom odgovoru portalima izbjegao odgovoriti na pitanja o konkursu i kvalifikacijama i pozvao se na nalaz Upravne inspekcije od 13. aprila 2023.god. Navodi se da je obustavljen inspekcijski nadzor po inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) jer je u slučaju „pravnog statusa sekretarke VS-a konstatovano da nema nepravilnosti“.

Zapisnik je sačinio i potpisao upravni inspektor Marko Vučinić. On nije  odgovorio na novinarska pitanja o odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji u čl. 10 propisuje da se radni odnos zasniva „na osnovu javnog oglašavanja“. Nije odgovorio ni  da li je tražio od suda dokaz o navodnom konkursu na koji se pozvala Vesna Medenica u svojoj izjavi iz aprila 2021.

Inače svekar  Ksenije  Jovićević  je Radoje Korać, sadašnji predsjednik Sudskog savjeta.  Djever Bojan Korać  je advokat Darka Lalovića nekadašnjeg tjelohranitelja Vesne Medenice protiv koga je SDT  digao optužnicu.

Po pisanju portala Borba.me, Vlada je na sjednici od 2. februara ipak povukla prijedlog o imenovanju Kseniju Jovićević – Korać za zamjenicu Zastupnika pred ECHR u Strazburu nakon pisanja i prezentacije ranijih tekstova.

Za imenovanje Katarine Peković izgleda da nije bilo primjedbi. Sudski savjet ju je 2016. na prijedlog tadašnjeg predsjednika Registra Evropskog suda za ljudska prava uputio u Strazbur. Tamo je „sticala praksu o evropskom konvencijskom pravu ali i prenošenju iskustva sudijama po povratku u Crnu Goru“ gdje se vratila u Osnovni sud u Podgorici, a potom je 2020. godine odlukom Sudskog savjeta, uvrštena na listu mentora Centra za obuku u sudstvu i Državnom tužilaštvu.

Peković je kao sudija u Podgorici vodila slučaj Vjetroelektrane Možura po privatnoj tužbi Vladimira Popovića i Karlesa Palau Kola za plaćanje duga i nadoknade štete protiv španskog Audax Renovables (nekadašnja Fersa Energias Renovables) koji je nekada držao koncesiju za gradnju i eksploataciju energije vjetra na brdu Možura. Tadašnja Fersa je, nakon što su Popović i Kol, kao posrednici i konsultanti odbili učestvovati u šemi „ugrađivanja u projekat“ predsjednika borda Ferse i vrha tadašnjeg crnogorskog režima, prekinula izgradnju i prodala lokalnu firmu Mozura Wind Park (MWP) i koncesiju.

Kupac je bila sumnjiva offshore firma Cifidex sa Sejšela sa osnivačkim kapitalom od 1 dolara iako je to bilo protivno crnogorskom Zakonu o koncesijama (čl.52) jer Cifidex nije imao ni iskustva ni kapital da nastavi projekat. Vlada kojom je tada rukovodio Milo Đukanović je prećutala postojanje Cifidex-a, uz priču da se pregovara direktno sa državnom firmom Enemalta sa Malte, i tiho dala zeleno svjetlo za prodaju. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama Reuters-a, obezbijedio Jorgen Fenek, glavnooptuženi za organizaciju ubistva malteške novinarke Dafne Galicije, preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Nakon dvije sedmice Cifidex je preprodao akcije MPW Enemalti za tri puta veću cijenu. Nakon toga je Fenekova firma u Dubaiju dobila natrag posuđeni novac kao i 4.6 miliona „akcijskog profita“ koji odgovara sumi koja je ranije Fersa, shodno priloženom ugovoru na sudu kod Pekovićke, trebala isplatiti „posrednicima u Crnoj Gori“, tj. kako mnogi pretpostavljaju, vrhu crnogorske države. „Ugradili“ su se, prema Panamskim papirima i visoki funkcioneri malteške vlade.

Tokom suđenja u Podgorici je svjedočila Ana Izabela Lopoz Porta, generalna direktorica Audax-a koja je tvrdila da Popović i Kol nikada nisu bili posrednici nekadašnje Ferse već da je Fersa poslove u Crnoj Gori obavljala preko kompanije BWP Europe Consulting iz Barselone. Kada su Popović i Kol tražili da se utvrde reference te firme za koju su tvrdili da je nepostojeća, sud je preko Ministarstva pravde tražio izjašnjenje španskih organa. Nakon dužeg čekanja putem međunarodne pravne pomoći stiglo je saopštenje španskih vlasti da BWP Europe Consulting nije registrovan niti je ikada bio registrovan, bilo u Barseloni ili drugdje u Kraljevini Španiji. Na ovako utvrđeno krivokletstvo na sudu Ane Porte, sudija Peković nije reagovala niti je obavijestila tužilaštvo.

Katarina Peković je presudila  u korist Audax-a uprkos obimnoj dokumentaciji u vidu email prepiske i izjava svjedoka koje su Popović i Kol priložili uz šeme isplate novca, uključujući i mito za glavne igrače sa obje strane. Sutkinja je zaključila da „nema dokaza da su Popović i Kol bili posrednici u projektu“ dok u obrazloženju presude ona kasnije navodi da su oni „zaista na određeni način bili povezani sa projektom… Možura“.

U obrazloženju presude, koja je potvrđena i na Višem sudu, Katarina Peković se preko 17 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) i da „nije nikada bilo sporno da je zaključen ugovor između drugooptužene i BWP EC jer se takav ugovor nalazi u spisima predmeta“ – iako je jasno iz dopisa španskih vlasti da je tako nešto bilo fiktivno i nezakonito. Sutkinja  Peković je rješenjem koje je donijela u toku postupka 13.09.2021. (P.br.3645/13) i sama priznala fiktivni karakter BWP EC jer je odbacila i tužbeni zahtjev protiv istog jer to „privredno lice nikada nije registrovano u Kraljevini Španiji“. SDT koji vodi maratonski izviđaj (od novembra 2017.) se još nije izjašnjavao na ovakve navode i kontradikcije sutkinje Peković.

Glavni akteri afere Možura, pogotovo oni u Crnoj Gori, mogu biti zadovoljni sa novim Zastupnikom Crne Gore u Strazburu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRUGI OSNOVNI SUD U PODGORICI I DRUGA OBEĆANJA NOVOG MINISTARSTVA PRAVDE: Saga o palati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage. Ostaje da se vidi hoće li novo obećanje biti ispunjeno ili  će neka nova vlada govoriti o nekoj novoj lokaciji

 

Prethodnih dana stiglo je još jedno obećanje nove Vlade. Ovog puta  ministra pravde Andreja Milovića koji je putem društvenih mreža poručio da će istrajati u namjeri da osnuje drugi Osnovni sud u Podgorici.

“Tek kada budemo sudijama pružili dostojne uslove za rad možemo od njih zahtijevati rad na najprofesionalnijem nivou.  Istrajaću u namjeri da osnujemo drugi Osnovni sud u PG koji bi spasio sistem koji atrofira”, napisao je Milović na društvenoj mreži X.

Nije to jedino što je obećano djeliocima pravde. Prije samo nekoliko dana Milović je u Skupštini poručio da će se Ministarstvo pravde, prilikom razmatranja politika infrastrukture, ozbiljno pozabaviti time da Ustavni sud dobije lokaciju gdje će graditi zgradu.

– Vjerujem da ćemo uz pomoć donatora i međunarodnih partnera obezbijediti sredstva da to što prije krene. Imaju dvije lokacije kod mosta Milenijum, tu je predviđena bila zgrada za Državno tužilaštvo. Ali s obzirom da će zgrada državnog tužilaštva biti u pravosudnom kvartu na Zabjelu, ta parcela će moći da se da Ustavnom sudu i da Ministarstvo pravde i Vlada pomognu oko projektne dokumentacije i pronalaženju partnera da se krene sa nule. Vjerujem da tu zgradu možemo dobiti za pet do sedam godina – kazao je Milović.

Odluka o izgradnji pravosudnog kvarta na Zabjelu donijeta je u decembru prošle godine.  Tako je prethodna ideja 43. Vlade Dritana Abazovića da se Palata pravde gradi na Ćemovskom polju stavljenja van snage.

– Podstičući efikasne reforme i unapređenje infrastrukture pravosuđa kako bi se zadovoljile potrebe pravosudnog sistema u narednim decenijama, Vlada Crne Gore je donijela odluku o usvajanju informacije o predlogu lokacije za budući pravosudni kvart. Ova odluka označava diskontinuitet u odnosu na dosadašnji pristup, jer se opredjeljuje za ideju koja će zadovoljavati i koncept i potrebe predstojećeg vremena, a koja i modernošću i funkcionalnošću daleko prevazilazi dasadašnji koncept Palate pravde – saopšteno je tada iz Ministarstva pravde.

Nova lokacija, koja se nalazi na Zabjelu, sa precizno navedenim katastarskim parcelama površine 35.780 m2 na kojoj je dozvoljena gradnja objekata površine 57.000 kvadratnih metara bruto prostora, predstavlja prostor koji ne samo da zadovoljava pravosudne potrebe, već i ispunjava visoke bezbjednosne zahtjeve.

Kompleks pravosuđa predviđa mjesto za mnoge pravosudne institucije, kao što su Viši sud, Osnovni sud, Privredni sud, Upravni sud, Tužilaštva, kao i esnafske organizacije vezane za pravosuđe kao što su Advokatska komora, Komora izvršitelja, Notarska komora i druge.

Za sada je sve u fazi nacrta, tako da se u narednih pola godine očekuju finansijske projekcije i datum početka radova. Plan da pravosudni kvart obuhvati sve segmnete pravosuđa i tužilštva, pozdravljaju svi iz sistema, jer vjeruju da će rješavanje prostornih kapaciteta ubrzati sudske postupke.

Tokom tri i po decenije od kad je sagrađena poslednja zgrada za pravosuđe uporedo sa brojem obećanja rastao je jedino još broj predmeta. Broj sudnica je ostao isti ili se suđenja održavaju u neuslovnim kancelarijama.

Istu priču o izgradnji Palate pravde crnogorska javnost sluša više od 10 godina. Jedino je, baš kao i sada, lokacija bila druga. Tako je se još prije deset godina u izvještaju Sudskog savjeta konstatovano da se moraju obezbijediti sredstva za izgradnju

„Potrebno je obezbijediti adekvatna budžetska sredstva, u iznosu ne manjem od minimalno potrebnog prema procjeni Sudskog savjeta, za nesmetan rad i razvoj sudskih institucija, što podrazumijeva izdvajanje za zarade zaposlenih, materijalne troškove i obezbjedjivanje sredstava za investicije, prevashodno za izgradnju objekata Palata pravde u Podgorici i Bijelom Polju, što će obezbjediti modernizaciju i informatizaciju sudstva, stoji u godišnjem izvještaju sudskog savjeta čiji član je bila tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.

Dvije godine kasnije i sama Medenica, iz fotelje šefice crnogorskog sudstva, tvrdila je da se preduzima sve da Palata pravde bude izgrađena.

„Preduzimaju se određene radnje i nadam se da će sa malo strpljenja a uz više razumijevanja i naše potrebe neko sagledati i dozvoliti da imamo adekvatan prostor time što će se praviti nova zgrada palate pravde da li nova zgrada Vrhovnog suda čime bi se oslobodila dva sprata i omogućilo nesmetano obavljanje sudijske funkcije onako kako priliči sudovima kao što su Apelacioni  i Viši sud u Podgorici, kazala je Medenica novinarima u februaru 2016.godine.

Tri godine kasnije, njena priča je bila ista, ali je prst krivice što Palata pravde nije izgrađena uperila u Evropsku komisiju.

Ona je tada tvrdila da vode veliku borbu da obezbijede sredstva za Palatu pravde, da je država spremna, ali da je za to što Crna Gora nema Palatu pravde kriva Evropska komisija (EK).

“EK pravi opstrukcije, preko IPA sredstava želi našminkati crnogorske sudove, a ne dozvoliti da imamo nove moderne sudnice, ali ćemo se izboriti i s organizovanim kriminalom i s EK i njenim stavovima povodom stanja u crnogorskim sudovima”, rekla je tada Medenica.

Tadašnji šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je, međutim, da Crna Gora nije ni predlagala izgradnju Palate pravde, te da su iz EU “u proteklih pet godina, za reformu crnogorskog pravosuđa donirali 18 miliona eura”, da su u 2018. odvojili gotovo 10 miliona eura za izgradnju i obnovu zgrada crnogorskih sudova, uključujući Viši sud u Podgorici, Viši i Osnovni sud u Bijelom Polju, kao i osnovne sudove u Podgorici, Beranama, Nikšiću i Kotoru.

“EU je najveći donator Crnoj Gori. Crnoj Gori pomažemo sa 40 miliona eura godišnje, a pravosuđe je apsolutno jedna od prioritetnih oblasti”, rekao je Orav i dodao da stvari ne funkcionišu na način da vide da je negdje potreban put, a negdje zgrada i da EU daje novac.

Možda zato i ne čudi pitanje da li će obećanje biti konačno ispunjeno ili će neka nova vlada naći neku novu lokaciju.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo