Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKO I OSTALA KAMELEONSTVA: Za sve uloge spremni

Objavljeno prije

na

milofilip1

Prije nekoliko dana obznanjeno je da Novak Kilibarda na novotvorenom Fakultetu za crnogorski jezik predaje ,,jedan od najznačajnijih predmeta”. Stigla je potom vijest da Kilibarda predaje i na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju Univerziteta Donja Gorica (UDG). Za one koji su zaboravili jedan od osnivača i vlasnika UDG je premijer Milo Đukanović. Oni koji pamte duže sjećaju se da je rušenje Njegoševog mauzoleja i vraćanje kapele – zadužbine kralja Aleksandra na Lovćen, bila urgentna akcija Kilibardine Narodne stranke.

Pokretački odbor za povratak kapele donio je proglas o rušenju mauzoleja 24. oktobra 1990. U proglasu sa 16 potpisnika na prvom mjestu je Komnen Bećirović, slijede Budimir Dubak, Momir Vojvodić, Novak Kilibarda… Znaju li za ovu Kilibardinu referencu na Fakultetu za crnogorski jezik?

Rodom iz bezvodnih Banjana, Kilibarda se odlično snalazio u svim političkim vodama. I kao lider narodnjaka, i kao poslanik raznih skupština, i kao Đukanovićev diplomata…

Početkom devedesetih po dubrovačko-hercegovačkom ratištu utjerivao je patriotizam crnogorskim i srpskim rezervistima. Ispred crkve Sv. Đorđa u Podgorici, zaklinjao se tih godina: „Ako bog da i sreća junačka, Srpsku novu godinu ćemo dočekati na Stradunu”! Izgarao je da stvori srpsku Dubrovačku republiku. Svim snagama zalagao se za ,,harmoničnu federaciju Srbije i Crne Gore”.

U proklamaciji od 24. septembra 1991. Kilibardina Narodna stranka je pozvala na oružje za odbranu srpstva, i žestoko osudila svaki vid antiratne aktivnosti.

Kilibardini idoli bili su Slobodan Milošević, mitropolit Amfilohije, Vojislav Šešelj, Matija Bećković… Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Nemanjića.

U svojoj ispovijesti priznao je da je osporavao Miloševićevu tvrdnju: ,,Crnogorci su nacija!” Nekadašnji veliki Srbin, danas je vatreni pristalica Crnogorske pravoslavne crkve i još vatreniji kritičar Amfilohija Radovića.

Neki čak tvrde da je Kilibarda velikosrpski kurs zamijenio crnogorskim od straha da ne se nađe pred sudijama u Hagu.

Tako mu je dobro išlo pranje političke biografije da su mu njegovi nekadašnji sljedbenici saželi životopis u dvije riječi – politički otirač.

Političke maske i uloge mijenjali su i mnogi drugi. To je jaka crta crnogorskog mentaliteta.

Kroz političke i druge lavirinte, kao jedan od diplomiranih snalažljivaca, uspješno se provlačio i Kilibardin bliski saradnik Predrag Drecun.

U političkoj i ostaloj karijeri, eksponirajući se kao manje-više ekspert za sve, Drecun je uvijek bio pri nečijoj kasi. Tu vrlinu krunisao je funkcijom – glavni izvršni direktor Prve banke Crne Gore, braće Đukanović. U svoje vrijeme, Drecun je tokom izborne kampanje Narodne sloge iz sveg glasa uzvikivao: ,,Vratite pare!”, ,,Tačku na pljačku” .

Kad je Narodna stranka ušla u koaliciju ,,Da živimo bolje” sa

DPS-om i SDP-om izabran je za potpredsjednika vlade. Kasnije postaje ministar rada i socijalnog staranja.

Kao odani Kilibardin saradnik, i on se zanosio Miloševićevim velikosrpskim projektima i alhemijom da se Dubrovnik pretopi u republiku srpsku. Opijen srpstvom opominjao je: ,,Sama namjera da se uhapsi Radovan Karadžić je politički veoma opasan potez, jer Karadžić u srpskom narodu nije isto što i Slobodan Milošević”.

Procjene su mu za pamćenje: „Crnogorski referendum ne može biti održan, jer ne postoje garancije da bi Crnu Goru kao nezavisnu priznala međunarodna zajednica”. Ili kad je u parlamentu savjetovao: „Manite se tog suludog projekta”.

Negirao je crnogorsku naciju, bio protivnik samostalne Crne Gore, ali čim se ukazala prilika i on se prebacio na Đukanovićev kolosijek. Prije pet godina, sav se posvetio lobiranju da Đukanović po šesti put bude premijer. Želja mu se ostvarila.

Kada je iste godine javljeno da će pojačati Upravni odbor Prve banke, Drecun je skromno uzvratio: „Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost”. Pokazalo se da ima i to baš svijetlu.

Nedavno su mediji objavili da se Drecun, nakon dvanaest godina, vraća u Narodnu stranku. Koja je opet režimska logistika. Ne ide tamo bez neke.

Pokret suncokretizma, odnosno vještog povijanja na svakom političkom vjetru, posebno je zadužio Milo Đukanović. Samo puko registrovanje Đukanovićevih političkih akrobacija oduzelo bi mnogo, mnogo prostora, pa ćemo podsjetiti samo na nekoliko detalja iz njegove kontroverzne političke biografije kao najmoćnijeg i jednog od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori, a i šire.

Bio je komunistički kadar starog rukovodstva, pa višegodišnji Miloševićev sljedbenik, dobro se slagao sa Amfilohijem…

Početkom devedesetih grmio je da se ne može mahati grančicama mira, dok se srpski narod po Hrvatskoj masakrira i da se rat ne dobija dezerterstvom, nego mobilizacijom. Tu rjšenost platilo je životom samo na dubrovačkom ratištu blizu dvjesta crnogorskih građana.

Za vrijeme njegove vladavine počinjeni su teški ratni zločini: deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica, logor Morinj, etničko čišćenje Bukovice… Zbog ovih zločina nije odgovarao niko iz crnogorskog državnog vrha u kojem je Đukanović više od dvije decenije. Đukanović se nimalo nije libio da tri puta primi mirotvoračka priznanja.

Nekoliko puta je najavljivao da se zauvijek povlači sa političke scene, da bi se opet vratio na visoke pozicije. Sve žrtvujući se za nas. Trenutno je premijer, najbolji drug nekih od najmoćnijih ljudi iz podzemlja i uzorni Evropejac.

Brojnim transformacijama može se pohvaliti i Svetozar Marović.

Prije višestranačja sebe je opisivao ,,pravoslavac i komunista”. I: po nacionalnosti Crnogorac, koji se ne odriče svoje srpske tradicije.

Na političku pozornicu stupio je kao predsjednik Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kumrovačkog đaka tzv. antibirokratska revolucija zatekla je na funkciji predsjednika gradske vlade u Budvi, ali odmah se priključio ,,mladim, lijepim i pametnim”. U Savezu komunista dobija značajna zaduženja – član Predsjedništva CK SK Crne Gore, a zatim i generalni sekretar partije.

Autor je patriotske kovanice – rat za mir. ,,Srpstvo se mora braniti zajednički… U mojoj maloj Budvi ima možda više rezervista nego u dvomilionskom Beogradu”, hvalio se 1991.

,,Crna Gora nema potrebe da posebno proglašava svoju državnost”, izjavio je u novembru 1991. Pet godina kasnije pričao je ovako: “Mi nemamo tajni kada je Jugoslavija u pitanju, zato vjerujemo u zajedništvo Crne Gore i Srbije”.

Tako od omladinca do predsjednika SRJ, crnogorskog parlamenta, potpredsjednika DPS-a i Vlade…

Nekad je rado citirao Marksov Kapital, a u međuvremenu je stekao milionski vrijedan kapital. Samo u jednom trenutku (2009) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao.

U ovom sazviježđu počasno mjesto pripada još jednom političaru za sve režime – Filipu Vujanoviću. Neustavno kandidovan, izabran krađom po treći put za predsjednika Crne Gore – Vujanović je prava slika crnogorskih institucija. To je očigledno dokazao kao sudija, ministar pravde i policije, a pogotovo kao predsjednik Crne Gore.

Bio je partijski vojnik Momira Bulatovića, pa Mila Đukanovića. Kao prateći vokal Amfilohija Radovića, u svojstvu šefa crnogorske države izjavio je da u Crnoj Gori zvanično postoji samo Crnogorsko-primorska mitropolija Srpske crkve…

Kao što je već primijećeno, nikad ništa nije reskirao, nikome se nije zamjerio, nijedna njegova politička izjava nije imala takvu vrijednost da bi bila zapamćena. Zato ga nezasluženo bije glas da je dobrica.

Nije ni okruženje imuno od političkih kameleona. Aktuelni Đukanovićev prijatelj iz Srbije Aleksandar Vučić u tome prednjači. Prevalio je put od žestokog Šešeljevog radikala do evropejca.

Bojan Pajtić, predsjednik Demokratske stranke, prošle nedjelje javno se izvinio građanima Srbije što Vučić vlada Srbijom, napominjući da krivicu za to najvećim dijelom snosi njegova Demokratska stranka.

,,Politika Aleksandra Vučića nije dobra politika zato što je pred svetom pokoran, a kod kuće građane tera na pokornost. Što je tamo sitniji, ovde je silniji… Trebalo nam je četvrt veka da pređemo put od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića. Za tu tragediju svi smo odgovorni”, kazao je Pajtić.

Da ima demokratskog kapaciteta ovako bi trebalo da se crnogorskim građanima izvini Socijaldemokratska partija. Ona je najzaslužnija što ovaj režim ovoliko opstaje i uništava Crnu Goru.

Da je Crna Gora smogla snage da se izbori za proces lustracije nekadašnji autori i poslovođe zla ne bi imali šansu da budu na javnim funkcijama. Bez njih ni njen politički i ekonomski pejzaž ne bi izgledao ovako sumorno. Sklupčan u Đukanovićevom krilu SDP se oglušio o zahtjeve za lustracijom.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo