Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKO I OSTALA KAMELEONSTVA: Za sve uloge spremni

Objavljeno prije

na

Prije nekoliko dana obznanjeno je da Novak Kilibarda na novotvorenom Fakultetu za crnogorski jezik predaje ,,jedan od najznačajnijih predmeta”. Stigla je potom vijest da Kilibarda predaje i na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju Univerziteta Donja Gorica (UDG). Za one koji su zaboravili jedan od osnivača i vlasnika UDG je premijer Milo Đukanović. Oni koji pamte duže sjećaju se da je rušenje Njegoševog mauzoleja i vraćanje kapele – zadužbine kralja Aleksandra na Lovćen, bila urgentna akcija Kilibardine Narodne stranke.

Pokretački odbor za povratak kapele donio je proglas o rušenju mauzoleja 24. oktobra 1990. U proglasu sa 16 potpisnika na prvom mjestu je Komnen Bećirović, slijede Budimir Dubak, Momir Vojvodić, Novak Kilibarda… Znaju li za ovu Kilibardinu referencu na Fakultetu za crnogorski jezik?

Rodom iz bezvodnih Banjana, Kilibarda se odlično snalazio u svim političkim vodama. I kao lider narodnjaka, i kao poslanik raznih skupština, i kao Đukanovićev diplomata…

Početkom devedesetih po dubrovačko-hercegovačkom ratištu utjerivao je patriotizam crnogorskim i srpskim rezervistima. Ispred crkve Sv. Đorđa u Podgorici, zaklinjao se tih godina: „Ako bog da i sreća junačka, Srpsku novu godinu ćemo dočekati na Stradunu”! Izgarao je da stvori srpsku Dubrovačku republiku. Svim snagama zalagao se za ,,harmoničnu federaciju Srbije i Crne Gore”.

U proklamaciji od 24. septembra 1991. Kilibardina Narodna stranka je pozvala na oružje za odbranu srpstva, i žestoko osudila svaki vid antiratne aktivnosti.

Kilibardini idoli bili su Slobodan Milošević, mitropolit Amfilohije, Vojislav Šešelj, Matija Bećković… Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Nemanjića.

U svojoj ispovijesti priznao je da je osporavao Miloševićevu tvrdnju: ,,Crnogorci su nacija!” Nekadašnji veliki Srbin, danas je vatreni pristalica Crnogorske pravoslavne crkve i još vatreniji kritičar Amfilohija Radovića.

Neki čak tvrde da je Kilibarda velikosrpski kurs zamijenio crnogorskim od straha da ne se nađe pred sudijama u Hagu.

Tako mu je dobro išlo pranje političke biografije da su mu njegovi nekadašnji sljedbenici saželi životopis u dvije riječi – politički otirač.

Političke maske i uloge mijenjali su i mnogi drugi. To je jaka crta crnogorskog mentaliteta.

Kroz političke i druge lavirinte, kao jedan od diplomiranih snalažljivaca, uspješno se provlačio i Kilibardin bliski saradnik Predrag Drecun.

U političkoj i ostaloj karijeri, eksponirajući se kao manje-više ekspert za sve, Drecun je uvijek bio pri nečijoj kasi. Tu vrlinu krunisao je funkcijom – glavni izvršni direktor Prve banke Crne Gore, braće Đukanović. U svoje vrijeme, Drecun je tokom izborne kampanje Narodne sloge iz sveg glasa uzvikivao: ,,Vratite pare!”, ,,Tačku na pljačku” .

Kad je Narodna stranka ušla u koaliciju ,,Da živimo bolje” sa

DPS-om i SDP-om izabran je za potpredsjednika vlade. Kasnije postaje ministar rada i socijalnog staranja.

Kao odani Kilibardin saradnik, i on se zanosio Miloševićevim velikosrpskim projektima i alhemijom da se Dubrovnik pretopi u republiku srpsku. Opijen srpstvom opominjao je: ,,Sama namjera da se uhapsi Radovan Karadžić je politički veoma opasan potez, jer Karadžić u srpskom narodu nije isto što i Slobodan Milošević”.

Procjene su mu za pamćenje: „Crnogorski referendum ne može biti održan, jer ne postoje garancije da bi Crnu Goru kao nezavisnu priznala međunarodna zajednica”. Ili kad je u parlamentu savjetovao: „Manite se tog suludog projekta”.

Negirao je crnogorsku naciju, bio protivnik samostalne Crne Gore, ali čim se ukazala prilika i on se prebacio na Đukanovićev kolosijek. Prije pet godina, sav se posvetio lobiranju da Đukanović po šesti put bude premijer. Želja mu se ostvarila.

Kada je iste godine javljeno da će pojačati Upravni odbor Prve banke, Drecun je skromno uzvratio: „Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost”. Pokazalo se da ima i to baš svijetlu.

Nedavno su mediji objavili da se Drecun, nakon dvanaest godina, vraća u Narodnu stranku. Koja je opet režimska logistika. Ne ide tamo bez neke.

Pokret suncokretizma, odnosno vještog povijanja na svakom političkom vjetru, posebno je zadužio Milo Đukanović. Samo puko registrovanje Đukanovićevih političkih akrobacija oduzelo bi mnogo, mnogo prostora, pa ćemo podsjetiti samo na nekoliko detalja iz njegove kontroverzne političke biografije kao najmoćnijeg i jednog od najbogatijih ljudi u Crnoj Gori, a i šire.

Bio je komunistički kadar starog rukovodstva, pa višegodišnji Miloševićev sljedbenik, dobro se slagao sa Amfilohijem…

Početkom devedesetih grmio je da se ne može mahati grančicama mira, dok se srpski narod po Hrvatskoj masakrira i da se rat ne dobija dezerterstvom, nego mobilizacijom. Tu rjšenost platilo je životom samo na dubrovačkom ratištu blizu dvjesta crnogorskih građana.

Za vrijeme njegove vladavine počinjeni su teški ratni zločini: deportacija bosanskohercegovačkih izbjeglica, logor Morinj, etničko čišćenje Bukovice… Zbog ovih zločina nije odgovarao niko iz crnogorskog državnog vrha u kojem je Đukanović više od dvije decenije. Đukanović se nimalo nije libio da tri puta primi mirotvoračka priznanja.

Nekoliko puta je najavljivao da se zauvijek povlači sa političke scene, da bi se opet vratio na visoke pozicije. Sve žrtvujući se za nas. Trenutno je premijer, najbolji drug nekih od najmoćnijih ljudi iz podzemlja i uzorni Evropejac.

Brojnim transformacijama može se pohvaliti i Svetozar Marović.

Prije višestranačja sebe je opisivao ,,pravoslavac i komunista”. I: po nacionalnosti Crnogorac, koji se ne odriče svoje srpske tradicije.

Na političku pozornicu stupio je kao predsjednik Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Crne Gore. Kumrovačkog đaka tzv. antibirokratska revolucija zatekla je na funkciji predsjednika gradske vlade u Budvi, ali odmah se priključio ,,mladim, lijepim i pametnim”. U Savezu komunista dobija značajna zaduženja – član Predsjedništva CK SK Crne Gore, a zatim i generalni sekretar partije.

Autor je patriotske kovanice – rat za mir. ,,Srpstvo se mora braniti zajednički… U mojoj maloj Budvi ima možda više rezervista nego u dvomilionskom Beogradu”, hvalio se 1991.

,,Crna Gora nema potrebe da posebno proglašava svoju državnost”, izjavio je u novembru 1991. Pet godina kasnije pričao je ovako: “Mi nemamo tajni kada je Jugoslavija u pitanju, zato vjerujemo u zajedništvo Crne Gore i Srbije”.

Tako od omladinca do predsjednika SRJ, crnogorskog parlamenta, potpredsjednika DPS-a i Vlade…

Nekad je rado citirao Marksov Kapital, a u međuvremenu je stekao milionski vrijedan kapital. Samo u jednom trenutku (2009) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao.

U ovom sazviježđu počasno mjesto pripada još jednom političaru za sve režime – Filipu Vujanoviću. Neustavno kandidovan, izabran krađom po treći put za predsjednika Crne Gore – Vujanović je prava slika crnogorskih institucija. To je očigledno dokazao kao sudija, ministar pravde i policije, a pogotovo kao predsjednik Crne Gore.

Bio je partijski vojnik Momira Bulatovića, pa Mila Đukanovića. Kao prateći vokal Amfilohija Radovića, u svojstvu šefa crnogorske države izjavio je da u Crnoj Gori zvanično postoji samo Crnogorsko-primorska mitropolija Srpske crkve…

Kao što je već primijećeno, nikad ništa nije reskirao, nikome se nije zamjerio, nijedna njegova politička izjava nije imala takvu vrijednost da bi bila zapamćena. Zato ga nezasluženo bije glas da je dobrica.

Nije ni okruženje imuno od političkih kameleona. Aktuelni Đukanovićev prijatelj iz Srbije Aleksandar Vučić u tome prednjači. Prevalio je put od žestokog Šešeljevog radikala do evropejca.

Bojan Pajtić, predsjednik Demokratske stranke, prošle nedjelje javno se izvinio građanima Srbije što Vučić vlada Srbijom, napominjući da krivicu za to najvećim dijelom snosi njegova Demokratska stranka.

,,Politika Aleksandra Vučića nije dobra politika zato što je pred svetom pokoran, a kod kuće građane tera na pokornost. Što je tamo sitniji, ovde je silniji… Trebalo nam je četvrt veka da pređemo put od Slobodana Miloševića do Aleksandra Vučića. Za tu tragediju svi smo odgovorni”, kazao je Pajtić.

Da ima demokratskog kapaciteta ovako bi trebalo da se crnogorskim građanima izvini Socijaldemokratska partija. Ona je najzaslužnija što ovaj režim ovoliko opstaje i uništava Crnu Goru.

Da je Crna Gora smogla snage da se izbori za proces lustracije nekadašnji autori i poslovođe zla ne bi imali šansu da budu na javnim funkcijama. Bez njih ni njen politički i ekonomski pejzaž ne bi izgledao ovako sumorno. Sklupčan u Đukanovićevom krilu SDP se oglušio o zahtjeve za lustracijom.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo