Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MIGO STIJEPOVIĆ, NAKON SVEGA: Čovjek kome je najteže

Objavljeno prije

na

Nakon izbornog dana, 25. maja, kandidat DPS-a za gradonačelnika Podgorice i aktuelni ministar prosvjete Slavoljub Stijepović Migo ućutao se. Tri mjeseca tako je (vjerovatno su mu tako savjetovali nadređeni – bolje da ćuti) čekao rasplet postizborne predstave u izvedbi DPS-a i koalicije Evropsko lice Podgorice (SDP i Pozitivna), da bi se, konačno, sve isplatilo. Premijer Milo Đukanović i prvi čovjek SDP-a Ranko Krivokapić dogovorili su koaliciju, na čijem čelu će biti on, Migo, iako je Krivokapić govorio da je nestranačka ličnost na čelu grada condicio sine qua non (uslov bez koga se ne može). Prema pisanju medija Stijepović je tokom sjednice Opštinskog odbora DPS-a Glavnog grada za pomenuti tromjesečni period, kolegama prokomentarisao: ,,Meni je bilo najteže”.

Sada je izvjesno: Stijepović će na mjestu prvog čovjeka Podgorice zamijeniti čovjeka od afera, Miomira Mugošu, nakon 14 godina gradonačelnikovanja. Kako su saznale Dnevne novine jedna od stavki sporazuma DPS-a i SDP-a jeste i revizija poslovanja grada dok je na njegovom čelu bio Mugoša.

Imajući u vidu prirodu režima i poziciju Mugoše u hijerarhiji, ali i njegovu stečenu realnu moć na (podgoričkom) terenu – to je teško očekivati, u obimu koji Mugoša zaslužuje. No Monitorov izvor iz DPS-a kaže: ,,Stijepović će kao i uvijek, bespogovorno slijediti direktive vrha partije, ali je činjenica da bi on volio da vidi Mugošu u slobodnom političkom padu. Iako su se na završnoj konvenciji u Podgorici, pred kamerama i hiljadama ljudi, demonstrativno ljubili i grlili, javna je tajna da se oni dvojica ne mogu očima vidjeti.”

To se poklapa i sa jednim predizbornim detaljom. Mugoša je, nakon što je obznanjeno da će kandidat za njegovog nasljednika iz redova DPS-a biti Stijepović, šturo prokomentarisao da je narečena odluka donesena u saglasnosti sa rukovodstvom stranke. Izbjegao je da odgovori na pitanje da li će mu Stijepović biti dobar nasljednik.

Stijepovića – člana Glavnog odbora vladajuće partije i nekadašnjeg predsjednika podgoričkog Opštinskog odbora – za DPS-ov izbor za gradonačelnika preporučila je dugogodišnja lojalnost partiji i šefu, do kosti. Od kada je, sredinom devedesetih, tokom sankcija, zajedno sa partijskim drugovima, bio istaknuti akter posla sa cigaretama, pa do danas, u Đukanovićevim redovima prepoznat je kao jedan od najposlušnijih kadrova. Zato su stizale i funkcije, i zaduženja.

Počeo je, za vrijeme socijalizma, 1984. godine, u GRO Prvoborac Herceg Novi. Tu je odradio pripravnički, pa postaje, redom – samostalni pravni zastupnik, direktor opšte, pa pravne i samoupravne službe. Ostaje tu do Đukanovićevog ,,višestranačja”, do marta 1991. godine. Slijede partijske sinekure: od 1991. godine do kraja 1996. zatičemo ga na poziciji pomoćnika ministra rada i socijalnog staranja. Iste godine napreduje, postaje ministar bez portfelja, gdje ostaje dvije godine. Stijepović je potom, do 2001. godine, u fotelji ministra sporta. Sljedeće dvije godine sekretar je Republičkog sekretarijata za sport. Zatim se, od januara 2003. do novembra 2006. godine, vraća u Ministarstvo rada i socijalnog staranja, ali ovoga puta ne kao pomoćnik, već – ministar.

Sluša, dakle, napreduje: od novembra 2006. godine do oktobra 2007. godine Stijepović se nalazi u ulozi potpredsjednika Ustavotvorne Skupštine Crne Gore. Nakon toga je potpredsjednik Skupštine dvije godine. Pa opet – od juna 2009. godine do aprila naredne godine – na staro mjesto (pokazao se u toj ulozi): ministar bez portfelja. Prije četiri godine, počinje prvi mandat ministra prosvjete i nauke.

I tu se pokazao, pa je zaslužio milost partijskog šefa za drugi mandat na čelu tog ministarstva. Između ostalog, time što je, samo mjesec nakon preuzimanja funkcije, potpisao licencu koja je nedostajala UDG, Đukanovićevom Univerzitetu, da postane to što jeste. Potom je Stijepović inicirao i promjenu Zakona o visokom obrazovanju omogućivši tako finansiranje UDG-a novcem poreskih obveznika. Stijepović je, takođe, formalno najodgovorniji za odluku Vlade da iz budžeta izdvoji skoro 200.000 eura za finansiranje studenata koji se školuju na privatnim fakultetima, od čega najveći dio za UDG…

Bio je od 1990. do 1998. godine – što ne zabilježiti i to – generalni sekretar Fudbalskog saveza Crne Gore, pa, naredne tri godine, zamjenik predsjednika iste organizacije. Dok je Mugošin atar u podjeli crnogorskog sporta na partijeske glavešine, bila Budućnost, Stijepović je bio zadužen za FK Zetu. To je, takođe, jedno od mjesta razmimoilaženja pomenute dvojice.

Stjepović je bio i na čelu Vladine Komisije za stambena pitanja. Njen rad obilježile su brojne sumnjive odluke, kao ona kada je Stijepović potpisao odluku da se njegovom partijskom saborcu i sada već bivšem ministru kulture Branislavu Mićunoviću dodijeli u zakup, kao radni prostor, stan u Podgorici površine 75 kvadrata (Univerzitetski centar, Lamela I, broj stana je 44). U trenutku dok je Mićunović, prema podacima iz imovinskog kartona, stopostotni vlasnik stana od 187 kvadrata u glavnom gradu, ali i garsonjere u Budvi, od 22 kvadrata!

Sada će, dakle, Stijepović tolikom broju raznorodnih funkcija (član je i Savjeta za unapređenje poslovnog ambijenta – što god to predstavljalo) dodati još jednu – gradonačelnika glavnog crnogorskog grada. Tokom kampanje, kao nikada do sada, iscrtao je autoportret: poslušnog, na sve spremnog, ne suviše obrazovanog i pismenog kadra, koji lapsusima (recimo: Crna Gora – evropski grad, ili: DPS je građanska država) i izjavama zasmijava javnost.

Više nego dovoljno preporuka za istaknuto mjesto u Đukanovićevoj hijerarhiji.

Čovjek-biser

,,Oni će (gradske opštine Tuzi i Golubovci – prim. aut.) dakle dobiti sve ono što danas imaju građani gradske opštine na Menhetnu, Pariz Sen Žermenu, Londonu, Parizu i tako dalje.”

,,Treba sada nastaviti da se razvija grad ali mu sada treba dati jedan drugi smisao.

Da razvijamo grad sada, da mu damo tu kulturnu i duhovnu dimenziju.”

,,Svakodnevno imamo kontakte i ljudi nam prilaze…”

,,DPS je kao odgovorna stranka pokušao da uradi ono što je već uspio.”

,,Ja sam upravo zato što imam principe prihvatio principe moje stranke.”

,,Kada se priča o DPS-u mora se pričati sa velikim poštovanjem.”

,,Vlada nije ništa drugo nego jedna crnogorska porodica. Ako članovi te porodice preko mjeseca ne unesu određena sredstva i ne stvore kapital, onda ta porodica preko mjeseca nema uslova da troši ni u kafani, ni u prodavnici, ni za neke druge potrebe”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo