Povežite se sa nama

OKO NAS

KANJON BRIDŽ TURNIR KOMARNICA 2015.: A međedi samo kibicuju

Objavljeno prije

na

Da je kojim slučajem neki engleski džentlmen nabasao kroz kanjon Komarnice u subotu ujutru prizor koji bi ugledao sigurno bi mu poremetio legendarnu britansku hladnokrvnost: ljudi koji igraju bridž na pjeskovitoj plaži u takozvanoj otvorenoj sobi i druga četvorka u hladovini bukove šume u ,,zatvorenoj sali”. U pitanju je dvadeset drugi po redu Turnir u kanjonu koji svake godine prve nedjelje u avgustu organizuje Bridž klub Nikšić.

Kada kažete bridž, prva asocijacija je kamin i vatrica, pas rase baset koji žmirka tužnim okicama i četvorica Engleza sa pozamašnim zulufima i krajnje ozbiljnim izrazima na licu. Crnogorski ljubitelji ove plemenite kartaške vještine nama koji ne znamo mnogo o bridžu objašnjavaju da je svako mjesto pogodno da se počne partija, kanjon Komarnice možda još i najpogodniji. Spust u kanjon sa platoa visoravni Brezna traje pola sata, uspon će trajati malo duže, trista metara visinske razlike ali o tome ljubitelji bridža ne razmišljaju.

,,Prije dvadeset tri godine osnovan je prvi bridž klub u Crnoj Gori i osnivač Milonja Đikanović je došao na ovu ideju. Znali smo šta Milonji znači Komarnica i odmah smo ga podržali. Nijesmo se pokajali, svake godine dolazi sve više igrača pa turnir postaje internacionalni. Jedinstven je to dan za sve nas, dan druženja, ljepote i uživanja u prirodi i bridžu”, prisjeća se početaka Boris Hajduković, predsjednik Bridž kluba Sombor, redovni gost turnira od njegovih početaka 1993, kada je registrovan prvi bridž klub pod nazivom Nikšić. ,,Zaborave se brzo muke silaska u kanjon strmom stazom, a još više povratka istom predveče kada smo prepuni utisaka i neponovljive čorbe od rakova, koja je takođe postala dio tradicije”, kaže Hajduković.

A nije bilo lako objasniti opštinarima šta je to bridž i kakve koristi, zaboga, može biti od toga. Kada je nikšićki slikar i publicista Milonja Đikanović te davne godine ušao u kancelariju broj osam Opštine Nikšić, opštinski službenici ostali su zabezeknuti razlogom njegovog dolaska koji je promrmljao kroz vječiti osmijeh sakriven ispod brkova. Milonja je, naime, podnio zahtjev za osnivanje bridž kluba: prvog u Nikšiću, a i u Crnoj Gori. I ostavili su namještenici svakodnevne obaveze: ispijanje kafa, čitanja Pobjedinih izvještaja sa ratišta i ogovaranja bližnjih (tada još ne bijaše kompjutera i pasijansa, Zunge i ostalih aktivnosti), i pokušali da shvate potonje namjere Đikanovića. Prvo su ga upozorili da je bridž kapitalistička igra, na šta je on, zaprepašćen tom činjenicom, odgovorio ,,pa zar mi nijesmo sada kapitalistička i demokratska zemlja”, što su mu oni morali nerado priznati. Drugi su se pitali da tu nema prstiju Kominterne, CIA-e i Vatikana, tri organizacije koje je nečiji paranoidni provincijalni um spojio u zajedničkog neprijatelja nacije, zabrinuti provoborci na prvoj liniji odbrane jadnog, neznavenog naroda.

– Onda sam rekao da je to igra sa kartama i sve je krenulo po dobru – prisjeća se Milonja muka od prije dvadeset godina. Kad su čuli da je sličan preferancu, čak su se i izljubili po tri puta sa Đikanovićem i prvi bridž klub u Crnoj Gori pod nazivom Nikšić je mogao da počne sa radom. Klub je registrovan kao udruženje građana u Minstarstvu pravde Crne Gore. Čak se i tadašnji gradonačelnik Nikšića Blagoje Cerović uključio u stvar, njegova pismena preporuka je otvorila vrata banket sale Hotela Onogošt (za mlađe: to je ona napuštena zgrada u srcu Nikšića) – utorkom i četvrtkom bila je rezervisana za ljubitelje bridža.

Bridž je igra sa špilom od pedeset dvije karte, četiri igrača sa imenima strana svijeta, od kojih sjever i jug igraju protiv istoka i zapada. ,,Svaki igrač briža će vam sa ponosom istaći činjenicu da ova igra ima više kombinacija nego šah. Jer šah uvijek kreće sa istih pozicija i imate suprotstavljene dvije vojske, dok kod bridža imate četiri vojske koje uvijek kreću sa različitih pozicija”, objašnjava Đikanović, čovjek koji je i glavni krivac za bridž zarazu u Nikšiću.

I dok je tutnjelo ratno ludilo okolo Crne Gore i rane hiperinflacije tek počele da se liječe, zaljubljenici u ovu intelektualnu igru su 1994. organizovali Dane bridža, nauke, kulture i sporta u trajanju od sedam dana, sa Otvorenim prvenstvom Crne Gore u bridžu, gdje su bile zastupljene sve gore navedene aktivnosti. Tada se u Klubu igralo na pet stolova. Na Prezentaciji su bili prisutni član predsjedništva RCG – Slobodan Vujačić i ministar sporta u vladi RCG Božidar Ivanović. Sve su uredno zabilježile i kamere TVCG, tada jedine medijske kuće u Crnoj Gori, i prenijele u udarnim vijestima.

I sve je išlo kako treba: činilo se da su Crnogorci bogomdani za ovu igru u kojoj, po pravilu, pobjeđuju udružene mašta i inteligencija. Đikanović je odmah uspio zainteresovati Nikšićane za bridž, novih igrača nije falilo: oformljena su još dva kluba u Nikšiću i po jedan u Podgorici i na Cetinju. Formiran je i Bridž savez Crne Gore, koji je postojao do 1997. godine i to sa sjedištem u Nikšiću.

U međuvremenu, politika se, kaže Đikanović uvukla u bridž. Došlo je do ostavke kompletnog rukovodstva Bridž saveza na čelu sa prvom predsjednicom Verom Vujičić, a Savez preuzimaju tzv. podgoričke snage sa Mustafom Mujom Šahmanovićem, tadašnjim i aktuelnim savjetnikom u Birou za komunikaciju s građanima predsjednika Vlade Crne Gore.

,,Kod nas toga ne fali: sjetimo se samo dvije džudo reprezentacije iz nezavisne Crne Gore, ili događaja u rukometu sa aktuelnim ministrom. Brdž, koji je bio ušao na velika vrata u Crnu Goru, počinje da propada”, kaže Đikanović.

Na Komarnici je ipak lijepo. Dok igrači motre na protivničke poteze i smišljaju načine da nadmudre protivnike i pored slabijih karata, jer u bridžu sreća malo znači, sve je u kombinatorici, na vatri od suvih bukovih grana krčka se specijalitet kuće: čorba od rakova. Čorba, za koju bi svaki sladokusac iz evropskih prestonica dao pozamašnu svotu novca, pravi se od rječnih rakova iz rijeke Zete, jedinstvenih u Evropi. Dan prije turnira podmladak bridž kluba je tri sata čučao u hladnoj Zeti da nahvata dovoljnu količinu za rak-čorbu.

,,Nemamo baš prikladnu opremu samo lampu i vreću pa zagaziš i čekaš, onda sa njim u vreću. A sve ih je manje, uništili su ih, pričaju, devedesetih godina kada su izvoženi za Švedsku i Italiju”, priča Spaka dok asisitra glavnom kuvaru tako što sakriva kesicu sa čili paprikama. A glavni kuvar Domeniko Babicci demonstrira svoju vještinu i razasipa unaokolo primamljive mirise tako da i igračima ponestaje koncentracija i sve češće oči lete ka loncu i njegovom ukusnom sadržaju.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PISA TESTIRANJE UČENIKA: Crveni alarm koji je odavno upaljen

Objavljeno prije

na

Objavio:

PISA testiranje istražuje kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Ovi ciljevi, u suprotnosti su sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja

 

Stigli su rezultati PISA testiranja i opet pokazali da nam obrazovanje ne valja. Naši đaci ostvarili su gore rezultate od loših iz 2018, pa su na testu iz matematike na 54. mjestu, čitanja 56. i nauke na 62. mjestu.

PISA test, kojim su obuhvaćeni petnaestogodišnjaci iz 81 države, omogućava međunarodnu uporedivost obrazovnih sistema i postignuća učenika. Iz Crne Gore su učestvovala 5.793 učenika iz 63 škole, 49 srednjih škola gimnazija, mješovitih i stručnih škola, koji su testirani sredinom prošle godine.

Ovo testiranje ima za cilj da istraži kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u stvarnom životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Sami ovi ciljevi, nažalost, su u suprotnosti sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja.

Loši smo čak i za region koji je ispod svjetskog prosjeka znanja. Jedino đaci u Sloveniji imaju iznad prosjeka nivo znanja iz matematike i nauke, dok im je nivo čitanja ispod prosjeka. U Hrvatskoj ispod prosjeka je nivo znanja iz matematike, a prosječna su dva druga mjerena indikatora. Ostali su po tri naznačene stavke ispod prosjeka – Srbija, Rumunija, Bugarska, pa Crna Gora. U odnosu na region, gore rezultate imali su učenici iz Sjeverne Makedonije, Albanije i sa Kosova, koje se inače nalazi na samom dnu rang-liste, zajedno sa Kambodžom i Azerbejdžanom.

Prosjek Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat, iz matematike je 472 boda, a u Crnoj Gori je 406, što predstavlja pad u odnosu na 430, što je bio najbolji rezultat 2018.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Prepričava kako je, kada je prvi put došla u kućnu posjetu, pomislila da je ona sada u poziciji u kojoj su roditelji godinama unazad bili. ,,Oni dolaze kod nas, sto je između nas, na našem su terenu i mi smo ti koji imamo bijeli mantil, mi smo ti koji nešto zapisujemo. Kada smo prvi put došli u kućnu posjetu ja sam pomislila- ovo je njihov teren. Moramo da se ponašamo onako kako roditeljima godi i prija. I tada shvatite da ste ušli u jednu porodicu i da po prvi put sagledavate čitav jedan dan. Dešavalo nam se da roditelj kaže- meni dijete radi to kod kuće, a mi njemu na to – ali ne radi u kancelariji. To nam je pomoglo da dobijemo sliku jednog cijelog dana, da shvatimo kako to dijete funkcioniše, pa onda da na tome baziramo jačanje resursa koje već imamo”.

U sklopu ovog programa koji se realizuje u Bijelom Polju radi 12 stručnjaka, a u intenzivnom modelu, koji predviđa kućne posjete, uključeno je 12 porodica, a manje intenzivni model koristi 247 porodica.

Psihološkinja Femić ističe da je zahvaljujući Veličkovićima još deset porodica svoje dijete uključilo u tretman. ,,Prije neki dan osoba bliska Veličkovićima je došla i preventivno dovela svoje dijete. Kada su čuli da Novica dovodi svoje dijete, rekli su – odlično, ići ćemo i mi. Objasnili su mi da žele preventivno da dođu, da vide šta mogu sa svojim djetetom da poboljšaju“.

Ona smatra da je to velika stvar posebno u maloj sredini. Objašnjava i da nelagodu ljudi izaziva i to što u Domu zdravlja na odjeljenju u kojem radi još uvijek stoji natpis Centar za djecu sa posebnim potrebama. ,, Radi se na tome da se to promijeni u Razvojno savjetovalište, jer radimo sa svom djecom i sva djeca imaju potrebe. Ali to za sada sporo ide”, priča Femić.

Program koji je orijentisan ka porodici i baziran na podršci kroz dnevne rutine i aktivnosti u prirodnom okruženju, u kući ili vrtiću, sprovodi se na osnovu međunarodnih iskustava, najviše se oslanjajući na model koji se posljednjih petnaestak godina primjenjuje u Portugaliji. Pripodobljen model funkcioniše i u više gradova u Srbiji.

,,Skoro smo bili na obuci i da upoznamo kolege iz Niša. Tu sam vidio svrhu ovog programa i našeg tima. Velika je bila razlika između iskustva dve majke – jedne koja je odustala od rane podrške i druge koja je bila uporna i istrajala na korišćenju ovog programa. Ta majka je vesela, bez obzira što dete ima ozbiljne probleme. A dete je imalo i napretka, nije stagniralo, nego koliko je moglo ono je napredovalo. Bila je željna da još nauči i radi”, priča socijalni radnik Stevan Anđelković. Ističe: ,,Što se bolje upoznaju rutine, što se više produbljuje upoznavanje porodica, lakše se pomaže. Pomaže njima, a pomaže i nama”.

Željka kroz osmjeh objašnjava da je u posljednjih pola godine ostvaren vidan napredak: ,,Kao roditelji naučili smo kako da se pristupi djetetu, promijenili smo i pogled i način pristupa. Dakle, sve je prilagođeno djetetu, kako kod kuće, tako i u vrtiću. Ovaj program je omogućio ne samo da se dijete prilagođava vrtiću, nego da se i vrtić na neki način prilagodi djetetu. Vršnjačka zajednica je za njegov razvoj vrlo bitna. Isto i kući, sve rutine, svakodnevne situacije sve smo prilagodili njemu kroz igru”.

Iskustvo iz Bijelog Polja i ovaj pilot projekat trebalo bi da bude dobar putokaz drugim opštinama i državi kako da bolje i efikasnije pomognu djeci i roditeljima, ali i stručnjacima da postignu bolje rezultate u radu.

Predrag NIKOLIĆ
fofo: UNICEF/D.MILJANIĆ

 

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

GAZDOVANJE ŠUMAMA: Lopovluci kao praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava za šume je poslije pisanja medija formirala  komisiju koja je nedavno saopštila da nije našla nikakve neregularnosti na terenu.  Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine,  i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta. Tvrde  i da nije teško provjeriti gdje je ta građa završila

 

Taman što je komisija Uprave za šume završila kontrolu i saopštila kako navodno ove godine nije bilo zloupotreba sa ogrjevnim drvetom, i da je sve plod neodgovornih medija i novinara, Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama dobilo je nalog od Višeg državnog tužilaštva iz Bijelog Polja da započne iznova postupak u vezi sa manipulacijama sa ogrjevnim drvetom u tom gradu.

ODT Rožaje je po blagovremenoj krivičnoj prijavi 2020. godine taj predmet najprije odbacilo.

Pokazaće se, da ne samo da je to bila očigledna predizborna zloupotreba, prije nego je  DPS  poslije trideset godina izgubio vlast, već da se to redovno radi, svakog ljeta i jeseni. Redovna lopovska praksa.

Monitor saznaje da je ovih dana trebalo da se uzme izjava od jednog od inspektora šumarstva koji je podnosilac prijave, ali da je zbog  objektivnih razloga odloženo

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor, odnosno prema krivičnoj prijavi iz 2020. godine napravljena je velika materijalna šteta državi Crnoj Gori, a zloupotrebom je umjesto ogrjevnog drveta kroz sanitarnu sječu, posječeno osam hiljada kubika najkvalitetnije čamove građe.

Cijena ogrjevnog drveta i tada je bila devet eura, dok se cijena kubika oblovine kretala oko stotinu eura.

„Prostom računicom se može doći do brojke od 800 hiljada eura, ako se samo radi o oblovini. Kada se oblovina izreže u dasku, onda je cijena kubika 250 eura, a šteta po državu Crnu Goru je dva miliona eura. U nekom finalnom proizvodu, kao što su planinske drvene kuće koje se grade u Rožajama, šteta je još puta pet, što znači deset miliona “ – kazao je Monitoru dobro obaviješteni sagovornik.

Ovaj već skoro zaboravljeni slučaj počeo je tako što je lugar iz Rožaja Sait Ljajić prijavio inspekciji za šumarstvo neregularnosti, a inspekcija je postupila po njegovoj prijavi.

Ljajić još nije zvanično obaviješten da postupak u Osnovnom državnom tužilaštvu kreće iz početka, ali nam je potvrdio da je on bio inicijator prijave. On kaže da i dalje čuva sve papire u vezi sa tim slučajem, iz kojih se može vidjeti ko je sve bio upleten u slučaj i kome se sve žalio.

„ Ja sam spreman da sve što posjedujem od dokumentacije i što znam, ponovim i danas,“ – kazao je Ljajić.

Prema Monitorovim izvorima Uprava za šume je tada dozvolila samo sanitarnu sječu u 90 odjeljenja.

„Šta je umjesto toga urađeno? Od tih 90 odjeljenja, sječa je izvršena u samo 30, a zatim je sječena najkvalitetnija čamova građa u 192 odjeljenja“ – kazao je taj sagovornik.

Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama je, međutim, tu krivičnu prijavu Inspekcije za šumarstvo odbacila, ali su se inspektori, po nalogu Uprave za inspekcijske poslove, odmah žalili Višem državnom tužilaštvu.

„Slučaj je mirovao preko tri godine, a ovih dana više državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je naložilo Osnovnom državnom tužilaštvu u Rožajama da postupi po ovoj prijavi, pa su neki od aktera iz tog perioda počeli da dobijaju pozive “ – kazao je taj sagovornik.

Ove godine neki od drvoprerađivača i građana Rožaja javno su saopštili da se drvo za ogrjev, koje je ranije za te namjene odredila Uprava za šume po cijeni od samo devet eura po kubiku, u Rožajama i ove godine masovno zloupotrebljava i  završava na pilanama u tom gradu ili se izvozi na Kosovo. Kao i 2020.

Monitoru je dostavljen i spisak građana Rožaja koji su dobili „ogrjevno“ drvo 2022. godine, i po čemu se može vidjeti da se uglavnom radi o čamovom drvetu, koje se ne koristi za ogrjev. Na spisku za prošlu godine, na primjer, ima i ljudi koji nisu među živima, koji su koncesionari, ili onih dobrostojećih, kao i ljudi čija imena su na spisku po više puta.

„Ono što bih ja sugerisao je to da se javnosti stavi na uvid spisak građana koji su dobili drvo po toj cijeni ove godine. Zašto se taj spisak krije? Na njemu ima i funkcionera. Ali to drvo ne završava u ogrjev, već se na račun njega sječe prva klasa i preprodaje“ – tvrdi taj sagovornik Monitora iz Rožaja.

Na udaru su, kako kaže, odjeljenja Kočine, Kacuber, Nurkovići i odjeljenje broj 14.

„Na tim lokacijama u toku je opšta akcija sječe na račun ogrjevnog drveta, a sječe se drvo najbolje klase. Odakle je tamo čekić i doznaka“ – pita taj sagovornik.

On tvrdi i da u Rožajama postoje firme koje nemaju nikavog ulaznog papira za robu, a bave se izvozom.

„Odakle im papiri za izvoz drveta na Kosovo, za Srbiju i Albaniju, ako nemaju papire za ulaz robe. Ja vam mogu reći koja je to firma, ali to nije moj posao. Neka se država sa time pozabavi“ – kaže ovaj sagovornik iz Rožaja.

Prema njegovim riječima, na ovaj način, odnosno na račun ogrjevnog drveta, godišnje se ukrade od deset do petnaest hiljada kubika šume najbolje klase.

Uprava za šume, na čijem čelu je i dalje Armin Mujević u ostavci, poslije pisanja medija, formirala je komisiju koja je nedavno izdala saopštenje da navodno nije našla nikakve neregularnosti na terenu, i pozvala sve koji bilo šta znaju da prijave tužilaštvu.

Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine,  i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta, i da nije teško provjeriti gdje je ta drvna građa završila. Oni tvrde da u Rožajama ima oko 25 neregistrovanih pilana koje uvijek na lageru posjeduju velike količine drveta.

„Ako nas prinude, mi ćemo spisak za 2022. godinu umnožiti, i raširiti kao letak po gradu, pa neka građani Rožaja čitaju i vide ko je sve bio na spisku za ogrjevno drvo prošle godine. Znamo i ko to radi. I to možemo javno reći“ – kazao je jedan od rožajskih drvoprerađivača.

Kada je krivična iz 2020. godine najprije odbijena i kupila prašinu u fiokama tri godine, dok VDT Bijelo Polje nije naložilo ovih dana da se po njoj postupi, na čelu Uprave za šume još je bio kadar Demokratske partije socijalista Nusret Kalač. Ništa čudno. Čudno je što se ništa nije promijenilo ni poslije Nusreta i DPS-a. Lopovlucima u šumama nikad kraja.

                                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo