Povežite se sa nama

OKO NAS

KANJON BRIDŽ TURNIR KOMARNICA 2015.: A međedi samo kibicuju

Objavljeno prije

na

Da je kojim slučajem neki engleski džentlmen nabasao kroz kanjon Komarnice u subotu ujutru prizor koji bi ugledao sigurno bi mu poremetio legendarnu britansku hladnokrvnost: ljudi koji igraju bridž na pjeskovitoj plaži u takozvanoj otvorenoj sobi i druga četvorka u hladovini bukove šume u ,,zatvorenoj sali”. U pitanju je dvadeset drugi po redu Turnir u kanjonu koji svake godine prve nedjelje u avgustu organizuje Bridž klub Nikšić.

Kada kažete bridž, prva asocijacija je kamin i vatrica, pas rase baset koji žmirka tužnim okicama i četvorica Engleza sa pozamašnim zulufima i krajnje ozbiljnim izrazima na licu. Crnogorski ljubitelji ove plemenite kartaške vještine nama koji ne znamo mnogo o bridžu objašnjavaju da je svako mjesto pogodno da se počne partija, kanjon Komarnice možda još i najpogodniji. Spust u kanjon sa platoa visoravni Brezna traje pola sata, uspon će trajati malo duže, trista metara visinske razlike ali o tome ljubitelji bridža ne razmišljaju.

,,Prije dvadeset tri godine osnovan je prvi bridž klub u Crnoj Gori i osnivač Milonja Đikanović je došao na ovu ideju. Znali smo šta Milonji znači Komarnica i odmah smo ga podržali. Nijesmo se pokajali, svake godine dolazi sve više igrača pa turnir postaje internacionalni. Jedinstven je to dan za sve nas, dan druženja, ljepote i uživanja u prirodi i bridžu”, prisjeća se početaka Boris Hajduković, predsjednik Bridž kluba Sombor, redovni gost turnira od njegovih početaka 1993, kada je registrovan prvi bridž klub pod nazivom Nikšić. ,,Zaborave se brzo muke silaska u kanjon strmom stazom, a još više povratka istom predveče kada smo prepuni utisaka i neponovljive čorbe od rakova, koja je takođe postala dio tradicije”, kaže Hajduković.

A nije bilo lako objasniti opštinarima šta je to bridž i kakve koristi, zaboga, može biti od toga. Kada je nikšićki slikar i publicista Milonja Đikanović te davne godine ušao u kancelariju broj osam Opštine Nikšić, opštinski službenici ostali su zabezeknuti razlogom njegovog dolaska koji je promrmljao kroz vječiti osmijeh sakriven ispod brkova. Milonja je, naime, podnio zahtjev za osnivanje bridž kluba: prvog u Nikšiću, a i u Crnoj Gori. I ostavili su namještenici svakodnevne obaveze: ispijanje kafa, čitanja Pobjedinih izvještaja sa ratišta i ogovaranja bližnjih (tada još ne bijaše kompjutera i pasijansa, Zunge i ostalih aktivnosti), i pokušali da shvate potonje namjere Đikanovića. Prvo su ga upozorili da je bridž kapitalistička igra, na šta je on, zaprepašćen tom činjenicom, odgovorio ,,pa zar mi nijesmo sada kapitalistička i demokratska zemlja”, što su mu oni morali nerado priznati. Drugi su se pitali da tu nema prstiju Kominterne, CIA-e i Vatikana, tri organizacije koje je nečiji paranoidni provincijalni um spojio u zajedničkog neprijatelja nacije, zabrinuti provoborci na prvoj liniji odbrane jadnog, neznavenog naroda.

– Onda sam rekao da je to igra sa kartama i sve je krenulo po dobru – prisjeća se Milonja muka od prije dvadeset godina. Kad su čuli da je sličan preferancu, čak su se i izljubili po tri puta sa Đikanovićem i prvi bridž klub u Crnoj Gori pod nazivom Nikšić je mogao da počne sa radom. Klub je registrovan kao udruženje građana u Minstarstvu pravde Crne Gore. Čak se i tadašnji gradonačelnik Nikšića Blagoje Cerović uključio u stvar, njegova pismena preporuka je otvorila vrata banket sale Hotela Onogošt (za mlađe: to je ona napuštena zgrada u srcu Nikšića) – utorkom i četvrtkom bila je rezervisana za ljubitelje bridža.

Bridž je igra sa špilom od pedeset dvije karte, četiri igrača sa imenima strana svijeta, od kojih sjever i jug igraju protiv istoka i zapada. ,,Svaki igrač briža će vam sa ponosom istaći činjenicu da ova igra ima više kombinacija nego šah. Jer šah uvijek kreće sa istih pozicija i imate suprotstavljene dvije vojske, dok kod bridža imate četiri vojske koje uvijek kreću sa različitih pozicija”, objašnjava Đikanović, čovjek koji je i glavni krivac za bridž zarazu u Nikšiću.

I dok je tutnjelo ratno ludilo okolo Crne Gore i rane hiperinflacije tek počele da se liječe, zaljubljenici u ovu intelektualnu igru su 1994. organizovali Dane bridža, nauke, kulture i sporta u trajanju od sedam dana, sa Otvorenim prvenstvom Crne Gore u bridžu, gdje su bile zastupljene sve gore navedene aktivnosti. Tada se u Klubu igralo na pet stolova. Na Prezentaciji su bili prisutni član predsjedništva RCG – Slobodan Vujačić i ministar sporta u vladi RCG Božidar Ivanović. Sve su uredno zabilježile i kamere TVCG, tada jedine medijske kuće u Crnoj Gori, i prenijele u udarnim vijestima.

I sve je išlo kako treba: činilo se da su Crnogorci bogomdani za ovu igru u kojoj, po pravilu, pobjeđuju udružene mašta i inteligencija. Đikanović je odmah uspio zainteresovati Nikšićane za bridž, novih igrača nije falilo: oformljena su još dva kluba u Nikšiću i po jedan u Podgorici i na Cetinju. Formiran je i Bridž savez Crne Gore, koji je postojao do 1997. godine i to sa sjedištem u Nikšiću.

U međuvremenu, politika se, kaže Đikanović uvukla u bridž. Došlo je do ostavke kompletnog rukovodstva Bridž saveza na čelu sa prvom predsjednicom Verom Vujičić, a Savez preuzimaju tzv. podgoričke snage sa Mustafom Mujom Šahmanovićem, tadašnjim i aktuelnim savjetnikom u Birou za komunikaciju s građanima predsjednika Vlade Crne Gore.

,,Kod nas toga ne fali: sjetimo se samo dvije džudo reprezentacije iz nezavisne Crne Gore, ili događaja u rukometu sa aktuelnim ministrom. Brdž, koji je bio ušao na velika vrata u Crnu Goru, počinje da propada”, kaže Đikanović.

Na Komarnici je ipak lijepo. Dok igrači motre na protivničke poteze i smišljaju načine da nadmudre protivnike i pored slabijih karata, jer u bridžu sreća malo znači, sve je u kombinatorici, na vatri od suvih bukovih grana krčka se specijalitet kuće: čorba od rakova. Čorba, za koju bi svaki sladokusac iz evropskih prestonica dao pozamašnu svotu novca, pravi se od rječnih rakova iz rijeke Zete, jedinstvenih u Evropi. Dan prije turnira podmladak bridž kluba je tri sata čučao u hladnoj Zeti da nahvata dovoljnu količinu za rak-čorbu.

,,Nemamo baš prikladnu opremu samo lampu i vreću pa zagaziš i čekaš, onda sa njim u vreću. A sve ih je manje, uništili su ih, pričaju, devedesetih godina kada su izvoženi za Švedsku i Italiju”, priča Spaka dok asisitra glavnom kuvaru tako što sakriva kesicu sa čili paprikama. A glavni kuvar Domeniko Babicci demonstrira svoju vještinu i razasipa unaokolo primamljive mirise tako da i igračima ponestaje koncentracija i sve češće oči lete ka loncu i njegovom ukusnom sadržaju.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo