Povežite se sa nama

FOKUS

KATNIĆEVA HIRURGIJA: PRANJE REŽIMA I PRANJE PARA: Prvi skalpel DPS-a

Objavljeno prije

na

Specijalna tužiteljka Lidija Vukićević izdala je u ponedjeljak naredbu za hapšenje Dejana Vujisića, direktora Pokreta za promjene, Željka Šćepanovića, tehničkog sekretara te stranke, Momira Nikolića hercegnovskog preduzetnika sa stalnim mjestom boravka u BiH, te Gordana Konatara, koga verzirani patriotsko-policijski mediji predstavljaju kao „lokalnog dilera deviza i vozača PzP-a”. Njima se na teret stavlja stvaranje kriminalne grupe i pranje novca kojim je DF navodno, prošle godine, finansirao dio svoje predizborne kampanje.

To je samo posljednji u nizu događaja zbog kojih bi se, da stvari nijesu krajnje ozbiljne, mogli našaliti i konstatovati da odnosi između tužilaštva i pravosuđa, sa jedne, i opozicionog Demokratskog fronta s druge strane sve više poprimaju obrise ozbiljne i trajne veze.

Eto, recimo, prvog radnog dana nakon predstojećih praznika u Višem sudu u Podgorici biće održano ročište za kontrolu optužnice Specijalnog državnog tužilaštva koja se bavi (ne)uspjelim državnim udarom, odnosno, pokušajem terorizma na dan izbora -16.oktobra prošle godine. Tom optužnicom su, pored ostalih, obuhvaćeni i čelnici DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević, te službeni vozač u tom opozicionim savezu Mihailo Čađenović.

Samo dva dana kasnije, u naredni petak, sudija Višeg suda Vladimir Novović saopštiće prvostepenu (nepravosnažnu) presudu Slavenu Radunoviću i Andriji Mandiću, liderima NOVE i DF-a optuženima da su 24. oktobra 2015. godine, na protestima pred Skupštinom Crne Gore, pokušali „nasilnu promjenu ustavnog uređenja”.

Stvaranje kriminalne organizacije, terorizam u pokušaju, pranje novca, nasilna promjena ustavnog uređenja… Čovjek da pomisli kako u Crnoj Gori – u odsustvu Svetozara Marovića, pravosnažno priznatog vođe organizovane kriminalne grupe iz Budve – nema ni kriminala ni kriminalaca vrijednih pažnje, mimo Fronta i njegovih funkcionera. Ili će biti da specijalnom državnom tužiocu Milivoju Katniću i njegovim saradnicima iz nekog, svima nama poznatog, razloga oči stalno lete na tu stranu. Sve pokušavajući da od tog opozicionog drveta ne vide šumu kriminalnih aktivnosti vladajuće elite.

Nema potrebe da idemo daleko u prošlost da bi posumnjali da različiti akteri potencijalno sumnjivih i možda nezakonitih radnji pred crnogorskim tužiocima i sudijama imaju bitno različit tretman.

Pogledajmo ovonedjeljni tužilački udar na PzP. „Hapšenju je”, pišu o ovim stvarima sveznajuće Dnevne novine, „prethodilo višednevno saslušanje aktivista Demokratskog fronta, koji su uoči prošlih parlamentarnih izbora partijama toga saveza donirali novac… Sumnje istražitelja dovele su do pranja novca, jer većina do sada saslušanih donatora, nemaju dokaze o njegovom porijeklu budući da se radi o nezaposlenim ili osoboma skromnih primanja”.

Ozbiljniji mediji su znatno ranije najavili šta se sprema. Tako smo još proljetos obaviješteni da je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo izviđaj o zakonitosti finansiranja izborne kampanje DF-a „zbog sumnje da je velika količina novca iz inostranstva oprana kroz brojne lične priloge i donacije aktivista iz te političke grupacije”.

I zaista je već sredinom prošle godine bilo očigledno da, po prvi put od obnove višestranačja u Crnoj Gori, jedna opoziciona grupacija (DF) izlazi na izborni megdan DPS-u spremna da parira tamo gdje su Milo Đukanović i njegovi saradnici iz svijeta politike i biznisa oduvijek bili neprikosnoveni – u količini novca koja im stoji na raspolaganju.

DPS je, naravno, sačuvao titulu najvećeg predizbornog oglašivača i potrošača. O tome svjedoči i monitoring Centra za demokratsku tranziciju. Ta NVO je, neposredno pred oktobarske izbore izašla sa podatkom da procijenjena vrijednost političkog reklamiranja na ovdašnjim televizijama i štampanim medijima od 15. avgusta do 12. oktobra prošle godine iznosi oko 1,5 miliona eura. Dvije trećine tog iznose potrošile su DPS i DF, u srazmjeri 2:1. Prema podacima CDT vrijednost reklamiranja DPS bila je oko 708 hiljada eura, dok je politički marketing DF koštao oko 322 hiljade eura. „Procjena je urađena na osnovu zvaničnih cjenovnika, računajući i popuste u okviru specijalnih paketa. Ipak, konačnu informaciju o troškovima reklamiranja može dati samo Agencija za sprječavanje korupcije, koja ima pravo na uvid i u sve ugovore koje partije sklope sa oglašivačima”, istakli su u CDT-u.

Zašto su se, onda, i Agencija za sprječavanje korupcije i tužilaštvo bavili samo finasijama DF-a dok su, jednako velika ako ne i veća, sredstva koja je prikupio DPS ostala van dometa njihove pažnje i kontrole?

Slične nedoumice natjerale su Demokrate Alekse Bečića da se, „ne želeći da prejudiciraju ishod postupka” povedenog protiv funkcionera PzP-a, javno oglase i zapitaju „da li je moguće da je predmet funkcionera PZP-a uzet u razmatranje i postupanje prije nego makar desetine predmeta od izuzetne važnosti, u okviru kojih je budžetu i građanima nanijeta višemilionska šteta…”. Potom, sve nabrajajući afere Bazar, Carine, Delta, Limenka, Domen.me, Verige, Duvanski kombinat, Demokrate se pitaju „da li je moguće da je slučajnost to što se u ovim predmetima radnje preduzimaju neprihvatljivo sporo, tako da u mnogima čak i izviđaji traju po nekoliko godina, dok se na pomenutom predmetu, zbog navodnog pranja novca, odreagovalo promptno i surovo profesionalno?”

Potom je i predsjednik URA Dritan Abazović podsjetio da su predstavnici opozicije i NVO sektora nakon oktobarskih izbora Specijalnom državnom tužilaštvu predali više od 150 krivičnih prijava zbog izbornih neregularnosti. Ni jedna nije procesuirana. Ali se zato Dok na meti našao DF.

Dosta toga nam govori da aktuelnim postupanjem tužilaštvo pravi presedan.

Pokušajmo zanemariti činjenicu da su istragu finansija DF-a od Agencije i Tužilaštva, još u predizbornoj kampanji, naručili bivši i aktuelni premijer Đukanović i Duško Marković. Krenimo od momenta kada je policija „u rutinskoj kontroli”, krajem oktobra prošle godine, pretresla automobil u kome su se nalazili Šćepanović i Konatar i u njemu pronašla 30 hiljada dolara i 18 hiljada eura. Hajde da se prisjetimo slične rutinske kontrole sa kraja prošlog vijeka kada je policajac, na putu Rožaje – Bijelo Polje zaustavio Nasera Keljmendija i u njegovom vozilu vidio džak para sa otprilike 500 hiljada maraka. Na što ga je kontraverzni biznismen sa nezvaničnom titulom regionalnog narko bosa, uputio da se obrati šefovima javne i tajne policije. Snimak tih razgovora možete naći na jutjubu, kao dio multimedijalnog projekta Kalićeva svadba. Tek – Keljmendi i njegov novac otišli su svojim putem, a dokazani prijatelj vlasti u Ulcinju i Podgorici kasnije se hvalio novcem kojim je, kaže, pomagao blok za nezavisnu Crnu Goru uoči referenduma 2006. godine. Čik pogodite kako je tužilaštvo reagovalo na svu tu priču?

Prebacimo se u proljeće ove godine. Tužilaštvo izviđa predizborne finansije DF-a. Sumnjiv im je, kažu, veliki broj individualnih donacija od dvije hiljade eura. Sve su to ekspresno prikupili, ispitali, provjerili i doturili medijskim saveznicima. „Kako su DN ranije objavile, samo u jednom danu uoči parlamentarnih izbora, blizu 20 pristalica PzP-a uplatilo je na račun te partije, po 2.000 eura, u ukupnom iznosu oko 38.000 eura. Po istom principu su djelovali i brojni članovi i simpatizeri NOVA-e, koji su na taj način navodno prikupili blizu 150.000 eura…”, prepričava CDM.

Odjeci prošlosti: U Monitoru smo krajem 2010. godine, nakon lokalnih izbora u 14 opština, provjerili (pažljivo pročitali) finansijski izvještaj DPS.

„Da nije istinito, bilo bi nevjerovatno: finansijski teret kampanje liste Koalicija za Evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša na majskim lokalnim izborima podnijela je grupa građana Herceg Novog i Nikšića”, piše Vladimir Jovanović, „DPS je prijavio da je za kampanju u glavnom gradu ukupno potrošio 88.551 eura, od čega 49.730 eura prikupljenih donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Na spisku darodovaca, upoređujući matične brojeve, nijesmo identifikovali nijednog Podgoričanina”.

Tužilaštvo se nije oglašavalo ali se, ipak, ne može reći da su institucije u potpunosti ignorisale Monitorovo pisanje. Državna izborna komisija je sa sajta povukla izvještaje o donatorima pod izgovorom zaštite ličnih podataka.

Skoro dvije godine kasnije stiže vijest da tužilaštvo vodi pretkrivični postupak o spornim donacijama. „Vjeruje se da je najmanje 645.000 eura donacija iz 2010. zapravo novac ‘nepoznatog porijekla’ – što je eufemizam za tajkunske ili mafijaške pare – a da su iz centrale DPS-a tu sumu podijelili na sitnije, limitirane iznose za donacije fizičkih lica do 2.000 eura koje propisuje Zakon o finansiranju političkih partija, te na bazi stranačke evidencije upisali svoje članove kao donatore. Neke od njih, po svemu sudeći, nijesu ni obavještavali o tome, jer su u štampi demantovali da su uplaćivali novac…”.

Da Tužilaštvo nešto radi saznali smo od VDT Ranke Čarapić, nakon što je MANS pokušao podnijeti krivičnu prijavu istim povodom. Šta je urađeno ne znamo do danas. Valjda izviđaj još traje.

Ili sve to nije bilo toliko važno, bez ruskih veza. Koje se danas stavljaju u centar priče o terorizmu, puču i pranju para. „U Specijalnom tužilaštvu sumnjaju da je za namjene finansiranja kampanje proruskih stranaka koje su se istakle oštrom anti-NATO retorikom bilo planirano čak 15 miliona eura, od čega je, kako se procjenjuje, u Crnu Goru ušlo oko pet miliona”, javili su nam sveznajući.

I to je već viđeno. Ni Rusi ni njihove (prljave) pare ovdje nijesu novina. Opet Monitor – septembar 2014. U tekstu Sumnjivi ruski milioni i Roćenovi kumovi pišemo o barskim poslovima Aleksandra Gregorieva koji je „jedna od centralnih figura u ,,najvećoj operaciji pranja novca na postsovjetskoj teritoriji”, kako to definiše OCCRP u svom nedavno objavljenom istraživanju Ruska perionica novca”. Život ide dalje.

Srećom, zločinci iz PzP na vrijeme su skrenuli pozornost Specijalnog tužilaštva. Sada znamo zašto se ne završava istraga o policijskoj krađi pisama koje je Veselin Mujović pisao, kažu, i Milu Đukanoviću. Obavještavajući ga šta sve ima novo. Zašto se ćuti o policijskim funkcionerima – jatacima kotorskih narkoklanova. Zašto zastari

jevaju korupcionaške afere ili su na tom putu. Zamrla je priča o nezakonitoj prodaji imovine Duvanskog kombinata. Za Telekom ili aferu Snimak više ne vrijedi ni pitati. Aktuelni su tužbeni zahtjevi kojima Kalići, Vuk Vulević, a sjutra će i Šarić, od države potražuju naknadu za blokiranu imovinu i neosnovani pritvor.

Neko pere pare. Neko biografije. Postoji osnov sumnje da tužilaštvo i pravosuđe imaju značajno mjesto u tim pričama. Zbog onoga što rade. I zbog onoga što ne rade. Milivoje Katnić odavno (od izbora) ne pominje specijalni rat koji se vodi protiv njega i Specijalnog tužilaštva. Zato opozicija sve češće pominje njega. I specijalni rat.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo