Povežite se sa nama

KULTURA

Knjigu zamijenila brza sveznalica

Objavljeno prije

na

Obrazovati, suštinski, čitave generacije, za svaki školski sistem znači, prije svega, najviše truda uložiti na kvalitetno i što obuhvatnije opismenjavanje, jer je to bit estetskog i etičkog karaktera jednog društva (naroda/države). Moglo bi se reći: „Dajte mi knjigu koju čitaju vaša djeca i reći ću vam na kom ste civilizacijskom stupnju!” Ili: „Dajte mi da napravim obrazovni program za jezik i književnost i stvoriću vam državnu kulturu!” Otuda pitanje: koliko i šta čitaju naši srednjoškolci? INTERNETSOFIJA: U osnovnim se školama uči, kako sama riječ kaže, osnovno. „Djeca dođu u srednju školu ne naučivši kako se književno djelo čita”, kaže Slobodan M. Čurović, profesor srpskog jezika i književnosti. „Ona su učena da u djelu koje čitaju traže i nađu zadato (formu, pouku, ideju), da prepoznaju književne likove i razumiju fabulu, ne razvijajući kritički odnos prema pročitanome”. Umjeti čitati znači – vidjeti, osjetiti i čuti: doba, predio, čovjeka, običaj, nadu, želju, glas, smijeh, vapaj ili vrisak datog djela. No, kako motivisati učenike da čitaju? Profesor Čurović kaže: „Upravo tim povodom sam konstruisao izraz internetsofija, kojim želim reći da smo spremni po svaku cijenu prihvatiti tehničko-tehnološka dostignuća, bez obzira na to koliko nam i u kojim oblastima trebaju ili koliko smo psihološki i mentalitetski spremni i sposobni da ih koristimo. U svemu nalazimo prečice, lakše i kraće puteve, pa i kada su književna djela u pitanju. Žalosti me što danas učenik nema želju da otkriva nove svjetove ni u knjizi, ni u sebi samome. Njegov radoznalački duh je ubijen onog momenta kada je shvatio da mu Internet servira instant znanje, odnosno gotovu mudrost za koju je dovoljno da je zapamti čak i kada je ne razumije!”

Naravno, nije kriv Internet, nego onaj ko dopusti da mu kreativnost i traganje umru na kompjuterskim dugmadima, kaže Čurović.

Slično svjedoče i drugi profesori: interpretacije književnih djela, zatim filmovi snimani po književnim predlošcima, štampane skraćene verzije(!) romana, djela koja su u sveskama obrađivali i prepričavali starija braća i sestre, oduvijek je za ne-čitače bila jedina lektira. Sve to zamijenio je svemogući Internet i zbilja je frustrirajuće takmičiti se sa tom brzom sveznalicom i servirkom gotovog mišljenja i biti dovoljno ubjedljiv i vješt, pa navesti učenike da nedjeljama čitaju Anu Karenjinu, umjesto da za petnaestak minuta saznaju u koga se Ana zaljubila, kako joj se zvao sin i sve o vozu, ne shvatajući da ljepota ovog velikog romana nije samoubistvo zbog jednog oficira! Da je tako – najbolji romani bi bile novinske crne hronike.

Biljana Vučurović, profesorica jezika i književnosti u podgoričkoj Gimnaziji, kaže da profesor koji želi motivisati učenike da zaista čitaju, mora pokazati sav svoj kreativni potencijal: „Književnost nije izdvojena iz stvarnog života, ona je živa ma kad da je književno djelo napisano i stalno cirkuliše kroz naše živote, ulazi u našu psihologiju, utiče na formiranje stavova, cigla je u zidu našeg opšteg znanja i sposobnosti poimanja i sebe, drugih i svijeta”.

ZAVARAVANJE DANA: I nakon čitavih decenija rada u učionici, treba naći kopče koje će predavanje povezati sa savremenim trenutkom, te dokazati učenicima da njihov profesor nije „neupotrebljivo, staro gvožđe”. Profesor Čurović kao primjer takve kopče navodi stihove Partybreakers-a: „Biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj…” To je malo lukavstvo koje je umio da iskoristi i navede učenike da o poeziji razmišljaju na drugačiji – sopstveni način, te da kasnije, sučeljavajući viđenja, otkriju stvarne dimenzije dobre poezije, shvatajući njenu svevremenost. „Dovijao sam se, priznajem”, kaže Čurović, ,,i trudio se da ih privedem knjizi, da sa njom zavaraju dan. Zavaravajući dan, ta su djeca, vjerujem, otklanjala sva samozavaravanja».

BUBAČI I ONI DRUGI: Na najjednostavnije pitanje koliko uopšte srednjoškolci čitaju, profesori listom odgovaraju: „Malo”!

Postoji određen broj onih koji čitaju sve zadato. To su tzv. učenici – radnici, ili kako to danas djeca kažu – bubači. Uz njih je tek nekolicina koji čitaju sa zadovoljstvom i žarom. U prve se možete pouzdati da su pročitali sve od prve do posljednje stranice, u ove druge – da znaju što su pročitali. Zatim su tu oni koji čitaju s vremena na vrijeme, vagajući što se dâ pročitati, a što ne. Takvi se zalijeću na poeziju, novele i pripovijetke, eventualno na Starac i more. Nešto što ima više od 800 stranica, poput Ane Karenjine ili, nedajbože, Tihog Dona, za njih je, brate, preteško! Takvi čitaju interpretacije književnih djela, iskreno ne razumijevajući o kojem se jadu tu uopšte radi, ali su prinuđeni zbog ocjene.

To je pokazala i naša anketa provedena među učenicima srednjih škola iz Kotora, Bara, Berana i Podgorice.

KIŠ, GETE I FRANCUSKA POEZIJA: Na molbu da sastave spisak djela koja će ocijeniti od 1 do 5, učenici prvih razreda su ovako odgovorili:

Rani jadi Danilo Kiš …………………….5
Starac i more Hemingvej……………… 4
Poezija – Petrarka, Dante, Bokačo…..3
Most na Žepi Ivo Andrić………………. 2
Antigona Sofokle………………………… 1

Učenici iz Bara, posebno iz Kotora, visoku ocjenu dali su pjesnicima i njihovim sonetima, oni iz Berana i dio njih iz Podgorice preferiraju Antigonu. Andrić se nije proslavio u ovoj anketi. Učenici vrijednuju djelo, ali su ubijeđeni da nije podobno za njihovu dob. Najmanje kolebanja i razlika ima u procjeni Danila Kiša. Ana: „Ja čitam, čitam, pa se uplašim. Onda skupim hrabrost, pa čitam dalje…”

Drugi razredi ovako su ocijenili pisce i njihova djela:

Faust Gete ………………….. 5
Ana Karenjina Tolstoj….. 4
Čiča Gorio Balzak ………. 3
Gorski vijenac Njegoš…….2
Revizor Gogolj…………….. 1

Gete je prosto opčinio ovu mladu čitalačku publiku i dobio je tek nekoliko četvorki. Tolstoj je, takođe, ocijenjen visokom ocjenom, ali je bolje ocjene dobio od mladića nego od djevojaka. Da nije Revizora, činilo bi se da je Njegoš ovdje eto – reda radi.

Ocjene učenika trećih razreda izgledaju ovako:

Poezija – Bodler, Rembo, Verlen……………5
Ujka Vanja A.P. Čehov ……………………… 4
Nečista krv B. Stanković……………………. 3
Seobe M. Crnjanski…………………………….. 2
Na Drini ćuprija I. Andrić ……………………1

Ovaj redosljed je rezultat i „zbrajanja poena” i „opšteg utiska”, uz napomenu da su se i Nečista krv i Seobe, ali i Na Drini ćuprija, našli na spisku samo zato što to jeste literatura predviđena za njihov razred. Inače, učenici bi radije čitali neke druge pisce. Na primjer Bulgakova, Pasternaka, Selindžera, Mana, Markesa…. Čak je i Orvel u ovim godinama zanimljiviji od Crnjanskog i Andrića.

Maturanti su jednostavno iz zadate lektire odabrali pet njima najdražih djela i uopšte nijesu htjeli da se zamaraju ocjenjivanjem „ka’ u školi”:

Proljeća Ivana Galeba Desnica ………………5+
Derviš i smrt Selimović ………………………..5
Braća Karamazovi Dostojevski………………5-
Čekajući Godoa Beket ………………………… 4+
Lelejska gora Lalić …………………………….. 4

DUHOVNI MISIONARI: „Nimalo me ne čudi tako visoka ocjena za Derviša i smrt. Znam da je taj roman uvijek čitan na pravi način i – masovno čitan! Mada bih, vjerujem, odmah uz njega odredila Prokletu avliju, a eto, na spisku uopšte nema Andrića!?”, kaže profesorica Vučurović, i zaključuje:
„To što se naše procjene razlikuju od učeničkih, shvatam kao kvalitet više i književnosti i učenika.”

S druge strane, profesor Čurović naglašava: „Dok sam predavao, vjerovao sam, i tako sam se vladao, da sam duhovni misionar ljepote, plemenitosti, dobrote i svih drugih univerzalnih kategorija, koje čovjeka čine čovjekom. Učionica je laboratorija u kojoj kao alhemičari od riječi, od osjećanja, od jezika, zvuka, glasa, miješate zlato za duše mladih ljudi pred vama. Ako su oni u stanju da opravdaju svoj književni izbor, da mi pokažu na čemu zasnivaju ove ocjene, makar sasvim drugačije mislio, nemam šta prigovoriti. Biću siguran da sam ih naučio kako se čita i moja misija je okončana. Uspješno!”

OTVORENOST

Božena Jelušić, jedan od autora čitanki za srednjoškolce, svjedoči o otvorenosti crnogorskog obrazovnog programa za maternji jezik i književnost:
„Naš je program najotvoreniji od svih u okruženju. Hrvatska, Slovenija i Srbija imaju takve programe da se užasneš – to su uski, vrlo nacionalno obojeni programi, autistične slike zemalja i društava koja su, očito, optrećena brojnim kompleksima. Mi sebi ne možemo, ali i ne treba, dozvoliti toliku zatvorenost i neobjektivnu, lažnu i idealizovanu sliku o nama kao velikim književnicima i posebno nadarenom rodu. Dok su, recimo u Srbiji, od 67 ili 68 pisaca predviđenih za izučavanje u školi, čak 60 srpski pisci, a samo njih nekoliko iz drugih naroda ili kultura, našim programom je napravljen jedan balans tako da trećinu pisaca čine svjetski pisci, zatim pisci iz okruženja, a preostalu crnogorski”.
„Ne postoje kanonska djela i pisci”, kaže Nađa Durković, urednica čitanki i udžbenika za jezik i književnost. „Postoje obrazovni ciljevi i ponuđeni pisci i djela. Na profesorima je da odaberu i odluče preko kojeg će pisca tj. djela postići zacrtani cilj.”

OZBILJNI ČITAOCI

Da li srednjoškolci zalaze u knjižare? Srednjoškolci su ozbiljni čitaoci i najkonkretnije znaju što žele da pročitaju i koja im knjiga treba, pokazala je naša anketa. Oni ne dolaze u knjižare masovno, ne čine najbrojniji dio publike, ali dolaze s razlogom. Zanimaju ih naši pisci mlađe i srednje generacije, neki strani naslovi i nove knjige „o kojima se govori”. Zato je, valjda, i moguće da je među najprodavanijim knjigama knjiga poezije Bukovski, čujem da si prebio Hemingveja – Dušana Đurovića.

NIKAD ČUO

Učenik Marko L.: ,,Načitali smo se, tokom ove četiri godine, i onoga što je stvarno prevaziđeno, puno opših mjesta, nacional-patetike i sličnog. Sjećam se kakav smor su mi bile narodna lirska i epska poezija, Marko Miljanov i još par nekakvih pjesnika, užas! Ali, bilo je i božanstvenih djela! Ok su mi, od naših, Ognjen Spahić i još par njih.. Starce nešto ne ljubim, možda malo Bulatovića, malo više Pekića i Lalića. Nisam vezan za Njegoša, ne volim Kovača…”
– A Krleža, Šćepanović, Lopičić, Brković, Sijarić, Zogović..?
„Nikad čuo! Strance, dajte mi strance! Šta da vam kažem: ja sam u patriotsko-književnom smislu težak slučaj!”

Nada BUKILIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

MUZIKA I OBRAZOVANJE: Sva su djeca muzikalna 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti

 

 

U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi uvjerio sam se da nemuzikalne djece nema i da su sva djeca muzikalna.

Kako danas djeca provode dosta vremena pored televizora i drugih aparata preko kojih slušaju muziku, ona imaju neuporedivo veće šanse da razviju svoj talenat i svaki roditelj može da primijeti da se ona lako snalaze u svijetu tonova, ritmova, akorda…i ugodno osjećaju.

Treba samo paziti da slušaju dobru muziku. Što je dobra muzika?

Dobra muzika je svaka muzika koja prija uhu i nervnom sistemu, koja nije prejaka, tiha muzika, i svaka pjesma čija je melodija prijatna i riječi poučne.

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti.

Dešavalo se često da dijete na prijemnom ispitu padne zbog neznanja ritma. Nastavnik kuca olovkom na klupi ritmičke grupe koje dijete treba da ponovi. Dijete čuje da nastavnik nešto kucka ali ne zna što se od njega traži i nešto ponovi, otkucka i padne.

Uzeo bih takvo dijete, poveo u drugu učionicu i objasnio mu što treba da shvati; otpjevao bih mu ritmičke grupe:

  1. taa-tata-tata-taa.
  2. tatata–tatata-tata-taa

3.taa-tatata-tata-tatata-tata. I svaki put tražio da dijete to otpjeva i istovremeno otkuca. Dakle nije problem u sluhu nego u umu i matematici . Muzika je i matematika. Dijete to brzo shvati.

A onda bih se vratio sa djetetom i ono bi položilo prijemni ispit.

Mnogi odrasli ljudi i žene koji tvrde za sebe da nemaju sluh griješe jer nemoguće je da ne znaju nekoliko pjesama da otpjevaju, možda ne baš odlično ali sigurno za dovoljnu i prelaznu ocjenu.

Kao što neko bolje ili slabije čuje, ili uopšte ne čuje, tako se isto može reći da je neko manje ili više muzikalan, ili da nema sluh ako je gluv.

Da im se pružilo određeno muzičko obrazovanje oni bi taj talenat razvili.

Kasnije, čak i kao penzioneri, neki su svojim kasnijim djelima iskazali svoj talenat.

Eksperimentalna muzička psihologija utvrdila je da djeca koja se od prvog razreda bave učenjem muzike, pokazuju veći uspjeh od djece koja to vaspitanje nemaju: inteligentnija su, zadovoljnija su , obzirnija, saosjećajnija, pokazuju više stvaralačkog smisla i u drugim oblastima ako lijepo pjevaju, sviraju, igraju, govore i misle.

Da li je muzikalnost nasledna i u kolikoj mjeri? Iz svog dugogodišnjeg iskustva znam da je bilo slučajeva da su djeca čiji su roditelji imali završene muzičke akademije, pokazivala slabije rezultate od pojedine djece čiji roditelji nijesu bili muzički obrazovani npr: mnogo su bolje pjevala, imala su ljepši i topliji glas, ritam, intonacija i dinamika su bili precizniji i tačniji…

Najvažnije je da dijete uspostavi odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem, da osjeti melodiju i ritam dok pjeva pjesmu, da razumije muziku i karakter riječi.

Biti muzikalan znači uspostaviti odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem a za to ima svako dijete priliku: slušajući muziku, učeći od svojih roditelja, rodbine, drugova, drugarica i naravno nastavnika i nastavnica.

Najvažnije je da se djetetu od najranijeg djetinjstva pruži prilika da uči muziku, kao i maternji jezik, da je upija kad je najotvorenije i prima nove utiske.

Nažalost i djeca i roditelji toliko su opterećeni na svim kanalima i preko svih nosača zvuka onom muzikom kojom ni jedna država ne bi trebalo da dozvoli da se zasipaju i truju ni mladi ni stari.

Nameću se sadržaji i programi koje niko pametan i dobronamjeran ne bi uvrstio u programe vaspitanja i obrazovanja naše djece.

Tako se dešava da muzika umjesto da oplemenjuje duh, negativno utiče, ima više drogiranih, alkoholisanih, siledžija…

Prejaka muzika od 130 decibela nanosi bol i razara sluh i nerve, pa je poznato da među muzičarima koji koriste jaka pojačala ima mnogo njih sa oštećenim sluhom i nervima, drogiranih…

Japanski naučnik Masaru Emoto je naučno dokazao da prejaka, odnosno preglasna muzika negativno utiče čak i na vodu: u kapljici vode uveličanoj mnogo puta primijetio je da prilikom puštanja prijatne i tihe muzike sadržaj vodene kapljice izgleda kao bezbroj finih sniježnih pahulja pravilnog oblika, a da prilikom prejake i neprijatne muzike nastaju zgrčeni i smežurani oblici.

Zakon univerzuma je zabilježen u vodi. Memorija vode pamti bilo kakav uticaj. Čista i zdrava voda formirana je od pravilnih i lijepih kristala, a zagađena voda je formirana od nepravilnih, zgrčenih i smežuranih oblika.

Moto je primijetio da kada se kapljice vode izlože agresivnim zvukovima kristali vode gube skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu muziku zauzimaju simetričan položaj.

Botaničari i ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje napreduju ako im se pjeva ili im se nešto lijepo i tiho govori. Moto je naučno dokazao da je ono što reaguje u biljkama sama voda. Njena kristalna struktura se mijenjala u zavisnosti od vibracija koje su prolazile kroz elektromagnetno polje. Zaključio je da agresivna muzika kao hevi metal, rokenrol, džez, ili obično dranje stvaraju asimetričnu kristalnu formu, da se voda jednostavno ,,mršti” i da joj takav zvuk ne prija.

Voda je najvažnija supstanca na planeti. Od cjelokupne vode na zemlji samo 0,4 odsto dostupno je kao pijaća voda.

Logički možemo da zaključimo da svaka buka negativno utiče na 70 odsto vode u ljudskom organizmu i oštećuje zdravlje.

Dobra muzika i dobre riječi održavaju zdravlje.

Muzika je sastavljena od matematički mjerljivih elemenata:

Frekvencija, trajanje, decibeli, intervali. Objašnjenje muzike kombinuje matematičko i estetičko.

Muzika ima dvojnu prirodu:

  1. Fizika (akustika) je matematički aspekt.
  2. Estetički aspekt se bavi dimenzijom lijepog u umjetnosti izučavajući estetska načela.

Akustika matematički dokazuje da nepravilni talasi proizvode buku a pravilni ton. Svi tonovi preko 120 decibela predstavljaju udar na uho i bol pa prema tome i buku pa i onda kada dolaze od nekog muzičkog instrumenta (ili npr. crkvenog zvona). Poznato je da zvonari, bubnjari, svi koji koriste pojačala i svi koji su izloženi prejakim tonovima, bilo da je to muzika ili buka (svaka prejaka muzika je buka) imaju oštećen sluh.

Slušajte pa oponašajte (imitirajte-interpretirajte-proizvodite): šum talasa, žubor potoka, huk i zviždanje vjetra-zviždite, oponašajte životinje, imitirajte drugog kako pjeva, igra, smiješno govori (što djeca vrlo rado rade) sve je to haos i red, tonovi i muzika. I sve to ima određeni ton i intonaciju, ritam i dinamiku i sve je vježba za sluh, razvijanje sluha i muzikalnosti. (” U svakom haosu postoji red kosmos, u svakom neredu živi skriven red.” Karl Gustav Jung).

Roditelji su ti koji na prvom mjestu moraju da odgajaju, vaspitavaju i obrazuju svoju djecu i da djecu sačuvaju od svih negativnih pojava i uticaja.

Što je bolja muzika u državi bolja je država (Platon). Majke su najbolji vaspitni sistem u svakoj državi.

Učio sam u dobroj državi Jugoslaviji i kod najboljih pedagoga, djeca su mi uspješna, ali mislim da je najvažnije ono što sam naučio od svoje majke.

Majka me je naučila da mi bude zadovoljstvo: da pravilno govorim i pjevam, da budem čist i uredan, da pravilno jedem, da budem dobar drug, da se bavim sportom, da mi davanje bude radost..

Majke, imajte na umu da će djeca biti onakakva kako ih vi odgojite i vaspitate a mi pedagozi obrazujemo.

Pružite djeci da uče muziku, poeziju, jezike, matematiku, nauku, da se bave sportom, druže i daju i biće bolji ljudi.

Roditelji su opterećeni svojim poslom, prepuštaju odgoj, vaspitanje i obrazovanje vrtićima i školama i zaboravljaju da su za prvih dvadeset godina razvoja, roditelji najvažniji.

Napravite dobar raspored časova, i za sebe i za djecu, vodite dnevnik rada, pravite planove, svake nedjelje pregledajte što ste uradili a što propustili i vi i djeca, i popravljajte se. I pjevajte, svirajte, pričajte, šalite se, smijte se, igrajte, svaki dan po malo sa djecom.

I neka se druže sa siromašnom djecom, i neka im pomažu, a siromašni će uzvraćati vedrinom duha, veselom igrom, pjesmom i dobrotom.

Aleksa ASANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo