Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko će još propjevati

Objavljeno prije

na

saric

Hapšenjem Nemanje Krstajića povećava se broj osoba koje su dospjele iza rešetaka zbog sumnje da su sarađivali sa Darkom Šarićem, i raste mogućnost da progovori još neko od osumnjičenih ili optuženih za umiješanost u poslove Pljevljaka. Krstajić je uhapšen po potjernici Interpola Srbije u rodnim Pljevljima. On je osumnjičen da je pomagao Darku Šariću da opere novac zarađen od krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u zapadnu Evropu.

Krstajić, koji je dugo živio u Beogradu, da bi se u posljednjih godinu dana skrasio u Pljevljima, uhapšen je na zahtjev srpskog pravosuđa, koje protiv njega vodi postupak. Poslije saslušanja u Višem sudu u Bijelom Polju, određen mu je ekstradicioni pritvor.

Istražni organi Srbije u ovom trenutku Krstajića ne dovode u vezu sa švercom kokaina, već se sumnja da je umiješan u krivično djelo pranja novca. Krstajić koji prema prvim saznanjima medija nije do sada imao posla sa policijom, bio je, kako je „procurelo” iz Republike Srpske, gdje se vodi istraga o poslovanju klana Šarić, prvi čovjek u dvije firme pljevaljskog narko-bosa.

,,Očekuju se nova hapšenja ljudi, koji su se prije izvjesnog vremena iz Beograda preselili u Pljevlja”, naveo je izvor Večernjih novosti (VN) blizak istrazi. ,,Riječ je o mještanima, koji su bili na visokim pozicijama u firmama koje su poslovale u Šarićevoj poslovnoj imperiji. Njihov glavni zadatak je bio pranje novca zarađenog švercom kokaina.”

Šarić je, prema rezultatima istrage, posjedovao niz of-šor kompanija čija je svrha bila ubacivanje u legalne tokove miliona eura zarađenih krijumčarenjem. Prema saznanjima VN, ima indicija da se jedna od dvije firme, koje je vodio Krstajić, bavila stambenom izgradnjom, a da je novac za te poslove stizao iz nekih of-šor firmi registrovanih u Sjedinjenim Američkim Državama.

Blic piše pak da Krstajića srpsko Tužilaštvo za organizovani kriminal tereti da je umiješan u pranje novca grupe Darka Šarića preko dva preduzeća u Vranju 2009. godine. Navodno je osumnjičeni Pljevljak prao novac od prodaje kokaina, koji mu je davao Boban Stoiljković iz Vranja, inače uhapšen u aprilu 2011. sa sugrađaninom Aleksandrom Mišićem i Beograđaninom Markom Dabovićem, jer su u septembru 2009. organizovali transport 990 kilograma kokaina zaplijenjenih na jahti Maui u urugvajskim vodama.

Stoiljković je blizak saradnik Darka Šarića. Obojica su imala slovački pasoš i Šarić je dok je bio u Slovačkoj živio u Stoiljkovićevom stanu. Vranjanac se tereti i da je dva puta putovao u Brazil kako bi organizovao isporuku više od dvije tone kokaina.

Sumnja se da je Stoiljković vlasnik fabrika hljeba i mlijeka, kao i da je kupovao mehanizaciju i pogone od vranjske Novogradnje. Vjeruje se i da je Stoiljković gazda dvije pumpe Europetrol u Vranju.

Još se ne zna kada će Krstajić biti izručen Beogradu. Poslije perioda žalbe on bi mogao da se nađe u sudnici Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu, već na jesen. Za septembar je zakazan i nastavak suđenja protiv grupe Darka Šarića ne samo za trgovinu narkoticima već i za pranje para. Optužnicama je obuhvaćeno čak 56 osoba, pisale su proljetos VN.

Protiv Šarićeve grupe se postupci vode i zbog prodaje narkotika u Italiji. Pod istragom su i narko-kanali u Danskoj i zemljama Skandinavskog poluostrva.

Moćna američka Agencija za borbu protiv narkotika (DEA) je, uz još nekoliko obavještajnih službi država u svijetu, bila zainteresovana za kartel Darka Šarića. DEA je sa srpskom Bezbednosno informativnom agencijom (BIA) pokrenula akciju Balkanski ratnik na razotkrivanju Šarićevih poslova.

Početkom jula je započet iznova krivični postupak, pošto su prvobitnoj optužnici pridodate još tri zbog šverca narkotika iz Južne Amerike. Optuženi se terete za šverc više od ukupno tri tone kokaina iz Latinske Amerike u Zapadnu Evropu tokom 2008. i 2009. U toku je sudski proces i zbog pranja novca stečenog od trgovine drogom koji je ubacivao u legalne tokove privrede u Srbiji u toku privatizacije.

Prva optužnica kojom je, osim Šarića, obuhvaćeno još 20 optuženih, podignuta je 12. aprila 2010. i njom se terete za šverc kokaina zaplijenjenog u Urugvaju 15. oktobra 2009. Oni se sumnjiče da su u septembru 2009. organizovali primopredaju i transport 990 kilograma kokaina, koji je bio dio ukupne količine od 2.174 kilograma, zaplijenjenog na jahti Maui u Urugvaju.

Druga je uslijedila nedugo potom i njom se Šariću i nekolicini srpskih advokata i privrednika sudi zbog pranja novca stečenog preprodajom kokaina, odnosno zbog ubacivanja ,,prljavog novca” u legalne tokove kupovinom preduzeća u privatizaciji, poljoprivrednih dobara, objekata…

U septembru 2011. na pravnu snagu stupila je treća optužnica podignuta zbog šverca 1,1 tone kokaina u Brazilu, na kojoj su, osim Darka Šarića, i Goran Soković, zatim Željko Vujanović, braća Marko i Miloš Pandrc, Radan Adamović, Miloš Cajić, Nikola Dimitrijević, Mirko Miodragović, Aleksandar Miodrag i Darko Gazdić.

Četvrta optužnica podignuta je u oktobru 2011. protiv Šarića i još četvorice optuženih zbog krijumčarenja 990 kilograma kokaina nabavljenog u Brazilu, za koji se sumnja da je deo od 2.174 tone kokaina zaplijenjenog na brodu Maui u Urugvaju 15. oktobra 2009.

Krajem oktobra prošle godine tužilaštvo je podiglo još jednu, petu optužnicu protiv Šarića, na kojoj su osim Šarića, Gorana Sokovića i Željka Vujanovića, Milan Milovac zvani Cigla, Živko Sibinski i Boško Nedić. Optužnica se odnosi na zapljenu 235 kilograma kokaina u blizini Pize u Italiji 19. januara 2009.

Neki od optuženih su i dalje u bjekstvu. U bjekstvu su najtraženiji – narko bos Darko Šarić i njegovi najbliži saradnici Soković i Vujanović.

Za Šarićem je iz Srbije raspisana Interpolova ,,crvena” potjernica još u januaru 2010. No, njemu se izgubio trag u oktobru 2009. tokom akcije Balkanski ratnik, kada je misteriozno nestao iz Crne Gore.

U procesima za šverc kokaina do sada su sedmorica okrivljenih već osuđena na osnovu sporazuma sa tužilaštvom za organizovani kriminal po kojem su priznali krivicu u zamjenu za četiri do 10 godina zatvora, a pojedinima od njih trajno je oduzet dio imovine koju su stekli vršeći krivična djela. Prema pisanju beogradskih medija još dvojica optuženih pregovaraju o nagodbi.

Sporazum o priznanju krivice sa Tužilaštvom su do sada zaključili optuženi Miloš Pandrc, Marko Vorotović, Dejan Rakić Raka, Nikola Pavlović Džoni, Aleksandar Miodrag, Miloš Krpović i Mirko Miodragović.

VN saznaju, advokati ostalih optuženih su tražili od suda da im budu dostavljeni sporazumi o priznavanju krivice i izjave onih koji su odlučili da na taj način okončaju krivični postupak. Branioci onih protiv kojih se postupak nastavlja na taj način žele da se vidi šta su to sve oni priznali. Pored toga, kako advokati najavljuju, tražiće da se tako osuđeni pojave kao svjedoci, kako bi na glavnom pretresu odbrana ostalih optuženih dobila mogućnost da im postavlja pitanja, u skladu sa načelom neposrednosti.

Trojica Šarićevih saradnika dobila su status svjedoka saradnika: Radan Adamović, Nebojša Joksović i Draško Vuković. Oni će se opet naći pred sudom u septembru, kad će ponoviti sve što im je poznato o poslovanjima Darka Šarića i ostalih.

Prvi koji je donio odluku da prizna krivicu u zamjenu za blažu kaznu bio je Nikola Dimitrijević, vlasnik firme DTM rilejšns, optužen u drugom postupku za pranje para.

Večernje novosti su pisale kako Dragan Labudović i Boris Laban, dvojica optuženih za pripadnost kriminalnoj grupi Šarića pregovaraju sa srpskim Tužilaštvom za organizovani kriminal. U zamjenu za priznanje krivice dobili bi blaže zatvorske kazne.

Prema informacijama medija veliku pomoć u razotkrivanju ovog narkokartela pružili su svjedoci saradnici, čije su tvrdnje potkrijepljene dokazima. Upravo zahvaljujući njihovim svjedočenjima, pokrenuto je još nekoliko istraga, koje su rezultirale podizanjem novih optužnica.

Nadležni iz Tužilaštva navode da su spremni da pregovaraju sa svim optuženima, kako bi se proces ubrzao.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo