Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čekajući Turke

Objavljeno prije

na

Turski biznismen i predsjednik Upravnog odbora Ustundag Grupe, jednog od najvećih poslovnih udruženja u Turskoj Adil Ustundag nedavno je boravio u Ulcinju. Čitav je dan razgovarao sa čelnicima opštine o mogućnostima za ulaganja u hotelske kapacitete na ovom području. „Dajte mi neki prostor i za tri godine ću izgraditi što god poželite”, rekao je ovaj preduzetnik. Novi hotelski kompleks mogao bi iznići na drugom kilometru Velike plaže, odnosno na prostoru kojim upravlja HTP Ulcinjska rivijera. Vlada Crne Gore i opština Ulcinj treba da uskoro razmotre mogućnost otkupa akcija tog preduzeća, kako bi otpočela nova faza u razvoju ovoga grada.

Ustundag je, čini se, prava osoba za tako nešto. On je vlasnik jednog od najvećih lanaca hotela u primorskim i u zimskim centrima Turske, koji su poznati kao Green Park Hotels & Resorts. Tržišna vrijednost tih ekskluzivnih objekata je milijardu eura. Kada su reference Ustundaga u pitanju, a o čemu je Vladu izvijestio i diplomatski predstavnik Crne Gore u Turskoj Ramo Bralić, možda dovoljno govori činjenica da je on za samo šest i po mjeseci izgradio veliki zimski centar u Kodžaili, gradu udaljenom sat vremena vožnje od Istanbula. Taj centar turska država pokušavala je napraviti tri decenije i nije uspjela dok se za gradnju nije ponudio Ustundag i stvorio pravu atrakciju.

Ovaj poslovni čovjek čelnicima opštine Ulcinj prenio je da je njegov krug prijatelja i biznismena vrlo širok i da bi mogao da na ulcinjsku rivijeru ponovo dovede mnogo turista. Njegove namjere ne bi, napomenuo je, ostale samo na turizmu već bi u Crnoj Gori mogao pokrenuti i neke projekte u poljoprivredi i u industriji.

Početkom jula u Ulcinju je boravio i potpredsjednik Vlade Kosova i jedan od najbogatijih Albanaca na svijetu Bedžet Pacoli. Njegova firma Mabetex mogla bi već u septembru kupiti hotel Otrant i podići ga na nivo od pet zvjezdica, a još veće interesovanje Pacoli je iskazao za izgradnju hotela Jadran. „Javite mi ukoliko trenutni zakupac tog prostora odustane od realizacije svog projekta”, rekao je navodno Pacoli svojim domaćinima. A veoma su male šanse da na poluostrvu Suka, iznad Male plaže, na prostoru od 26 hiljada kvadratnih metara iznikne objekat kojem se Ulcinjani mogu diviti samo na internetu, u 3D formatu. Iako je bilo najavljeno da će gradnja tog „ulcinjskog Splendida” krenuti na proljeće, dnevno gasne nada da postojeći zakupac tog ekskluzivnog prostora, firma Montenegrostar, može naći novac za investiciju od 50 miliona eura. Takođe, male su šanse da u skorijem roku krene obnova hotela Galeb i Lido, iako za sve to postoje potpisani kupoprodajni ugovori.

Ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić još početkom prošle godine najavio je da će se svi privatizacioni ugovori preispitati, ali se dalje nije otišlo. Samo kada bi se obnovili raniji hoteli, Ulcinj bi dobio najmanje 3500 kvalitetnih ležaja, što bi znatno podiglo kvalitet turističke ponude u ovoj opštini, produžilo sezonu i doprinijelo zapošljavanju barem oko 1.500 ljudi.

„Ove najave ulivaju optimizam nakon što su proteklu deceniju kroz Ulcinj protutnjali tzv. strateški investitori, koji su ostavili pustoš”, kaže za Monitor izvršni direktor Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović. On ističe da valjda sada svi vide da motiv kupovine ulcinjskih hotela od nereferentnih kompanija nije bio njihova revitalizacija već zauzimanje atraktivnih lokacija i njihova eventualna preprodaja. Prema njegovim riječima, nipošto se ne bi smjeli ponoviti slučajevi s Otrantom, Galebom i Adom. Naime, jedan od najvećih svjetskih brendova, njemački Nekerman, koji pripada koncernu Tomas Kuk, krajem 2001. godine želio je da zakupi taj objekat na početku Velike plaže, ali nije bilo adekvatne reakcije niti volje da se Otrant ustupi jednom od najvećih svjetskih turoperatora. Njegovo ime u turističkom svijetu je, kako su lani saopštili iz crnogorske Vlade, garant odmora dobrog kvaliteta s povoljnim cijenama i perfektnom uslugom!? ,,Nekerman je u najvećoj mjeri zaslužan za razvoj danas poznatih receptivnih destinacija, posebno za njemačke turiste, među kojima su Bugarska, Turska, Španija”, ustvrdili su deset godina nakon neslavne epizode s Otrantom zvaničnici u Podgorici.

U međuvremenu, poznati ulcinjski hotel dospio je u ruke bjelosvjetskih špekulanata i postao školski primjer organizovanog kriminala i korupcije, za koji se konačno zainteresovalo i crnogorsko tužilaštvo. Slična je bila epizoda sa simbolom Ulcinja, hotelom Galeb, koji je željela kupiti austrijska kompanija Špringer. Još veća šansa za početak obnove ulcinjskog turizma ukazala se 2007. godine kada je turska kompanija Gintaš namjeravala da sagradi ekskluzivno naselje na Adi Bojani. Sve je praktično bilo dogovoreno, ali je u posljednjem trenutku posao stopiran iz vrha crnogorske vlasti, pa su Turci oko 50 miliona eura uložili u gradnju poslovnog centra Mol of Montenegro u Podgorici. Bez većih investicija i pouzdanog zakupca to rajsko ostrvo nedostojanstveno tavori i nestaje s turističke mape.

Ovi primjeri dovoljan su dokaz da donosioci odluka na svim nivoima shvate svoju odgovornost za propast ulcinjske hotelske industrije, ali i prilika da se ispravi ovo stanje novim pristupom investitorima i projektima koji bi već u ovoj deceniji mogli preporoditi jug zemlje koji nesumnjivo ima najveće potencijale za razvoj turizma.

Tara nudi usluge

Spremnost da posreduje u dolasku velikih turskih investitora u Ulcinj, iskazao je krajem prošle sedmice i jedan od najbogatijih Turaka Šarik Tara. Čelnik američko-turske kompanije Behtel-Enka porijeklom je iz Nikšića i solidno govori crnogorski.

U Ulcinj je došao svojom skupocjenom jahtom na kojoj je ugostio gradonačelnika Nazifa Cungua i poslanika u crnogorskom parlamentu Genci Nimanbegua i ponudio im posredovanje za izgradnju marine. Inače, nesuđeni graditelj autoputa Bar-Boljare posebno žali što Crna Gora ne preduzima snažnije napore da se izgradi dionica jadransko-jonskog autoputa kroz našu zemlju.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo