Koliko su istražitelji posvećeni rasvjetljavanju ovog slučaja, govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka
Prije tri godine požurili su istražitelji da objave kako su operativnim radom i predanošću rasvijetlili ko je 11.jula 2016.godine pucao u u bivšeg šefa policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Predraga Šukovića.
Koliko predano su bili posvećeni rasvjetljavanju ovog djela možda najbolje govori činjenica da ni do danas istraga nije okončana. Već tri godine izviđaju, istražuju i analiziraju da li je srpski državljanin pukovnik Radovan Aleksić muškarac koji je pucao u Šukovića, a kog je navodno, prepoznao jedan od svjedoka.
Zbog čega istraga traje godinama precizan odgovor nije Televiziji Vijesti nije mogao dati ni vrhovni državni tužilac Ivica Stanković.
„U izvještaju o postupanju u ovom predmetu koji je iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici dostavljen Vrhovnom državnom tužiocu navedene su brojne mjere i radnje koje je Više drzavno tužilaštvo u Podgorici u fazi izviđaja i istrage preduzimalo i preduzima postupajući u ovom predmetu. U izvještaju se takođe, između ostalog navodi da se postupak i dalje nalazi u fazi istrage. Završeno je informaciono tehnološko vještačenje, čija je analiza u toku”, odgovori je Stanković.
Taman kada se pomislilo da bi se analizom mogla staviti tačka na ovaj slučaj, prošle nedjelje iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici stigao je odgovor da su zatražili dopunu vještačenja.
U krug. Ni na pitanje kada će tužilaštvo staviti tačku na ovaj slučaj prvi čovjek tužilaštva nije mogao konkretno odgovoriti.
„Donošenje odluke postupajućeg tužioca u bilo kom predmetu ne može se najavljivati, jer na donošenje odluke utiče i završetak brojnih neophodnih radnji. Brzina izvršenja tih radnji u velikom broju slučajeva ne zavisi od državnih tuzilaca”, odgovorio je Stanković Televiziji Vijesti.
Zbog sporosti se stiče utisak da u tužilaštvu nemaju čvrstih dokaza na osnovu kojih bi podigli optužnicu protiv Aleksića.
Aleksić je uhapšen tri mjeseca nakon pokušaja ubistva Šukovića ali i nakon raspisane nagrade od 30 hiljada eura i objavljene slike napadača sa nadzornih kamera u centru grada, i dalje nije raspoložen da govori javno o istrazi niti da otkriva zbog čega bi neko njega, ako nije počinilac, označio kao osobu koja je pokušala da ubije visokog policijskog funkcionera.
Kratko je za Televziju Vijesti saopštio da će istragu komentarisati tek kad kada tužilaštvo donese svoju odluku. Naš upućeni sagovornik tvrdi da postoji snimak s nadzornih kamera koje su tog dana navodno snimile Aleksića u nekoj od državnih institucija. Nepoznato je da li je taj snimak dostavljen crnogorskim istražiteljima i ako jeste zbog čega se , ukolikio je vjerodostojan, odugovlači s okočanjem istrage.
Poštop je Aleksić srpski državljanin, ambasada Srbije u Podgorici obrati nadležnim organima Crne Gore ali i matičnoj državi tražeći od njih informaciju dokle se stiglo sa isragom u ovom slučaju. Odgovor nijesu dobili.
Kao osobu koja je navodno pucala, Aleksića su prepoznale njegove bivše kolege iz vojske a koje ga po sopstvenom kazivanju nisu vidjele najmanje deset godina. Ubrzo nakon svjedočenja, jedan od njih je tražio i da mu bude isplaćen obećani novac. Poslije dva mjeseca provedenih u pritvoru Aleksić je i pored teške optužbe pušten da se brani sa slobode.
Zašto je Tužilaštvo tužilaštvo dozvolilo da se Aleksić brani sa slobode ako zaista ima čvrste dokaze da je on pokušao da ubije policijskog funkcionera? Alaksićev advokat Danilo Mićović nema dilemu zbog čega.
„ Mislim da je svima pa čak i Višem tužilaštvu jasno da do optuženja u ovoj krivično – pravnoj stvari i ne može doći i da Aleksić nije počinilac ovog krivičnog djela”, kaže advokat Mićović.
Šuković je ranjen u julu 2016.godine u Njegoševoj ulici u centru Podgorice. Utvrđeno je da je „pucač“ pretrčao kilometar ipo nakon što je ranio Šukovića, što bi Aleksić, zbog svojih godina, teško mogao.
Za ovaj slučaj zainteresovale su se pojedine međunarodne organizacije a sve zbog motiva pokušaja ubistva koji iz Tužilaštva nikada nije saopšten.
Zato je javnosti i dalje nepoznato zbog čega bi Aleksić pokušao da ubije Šukovića ali i ono najvažnije – da li je i ako jeste po čijem nalogu pucao u njega.
”Da li se taj čovjek, koji je danas na ulici ranjen, bavio nekim kriminalom? Nije. On je policajac, on se borio protiv organizovanog kriminala”, prokomentarisao je gavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nakon ranjavanja Šukovića.
Sagovornici Monitora sumnjaju da je pukovnik Radovan Aleksić kolaterala i da su njegovim hapšenjem istražitelji „jednim udarcem ubili dvije muve“ – riješili slučaj ranjavanja Šukovića i sklonili Aleksića koji mnogo zna.
„Zbog opisa posla koji je obavljao Aleksić, on je svjedok mnogih situacija koje su se prethodnih godina dešavale kako u Crnoj Gori tako i u Srbiji. U posjeduje je mnogobrojnih dokaza”, kaže naš sagovornik.
Ne odajući koje, isti sagovornik tvrdi da su svjedoci imali lične motive da Aleksića prepoznaju kao osobu koja je pucala u Šukovića.
Teško da Predrag Šuković ne zna mnogo više od tužioca i ko je naručio i ko je platio pokušaj njegove likvidacije jer se dugo nalazi na ulici i bio je šef najznačajnih opsteg i organizovanog kriminaliteta. U prilog tome ide i činjenica da se nikada nije zvanično interesovao za istragu pokrenutu protiv Aleksića.
Šuković je svojevremeno bio u žiži javnosti nakon što je optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta.
Saznajemo da postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana među kojima su neki od najvažnijih ljudi u drzavi. Prema tvrdnjama našeg sagovornika ti papiri nikada nijesu objelodanjeni niti ih posjeduju istrazitelji.
Vjeruje se da je ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića, koji ne pripada ni jednom od “državnih” klanova, da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkli. Mjesecima su “kopali” a kako ništa komprimitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju hicima.
Kako saznaje Monitor, u predmetu “mojkovačke cigarete” je vidljivo da su najtajniji odjeli ANB -a sa Šukovićem obrađivali slučaj šverca, samim tim i povezanost najviših državnih funkcionera.
U istragu je bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković, hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.
Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović po čijem nalogu je i radio Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca je bila upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.
No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je tada smijenjen premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović i direktor agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović.
Takođe, svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani.
U javnosti je nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navdnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni mkoglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su “emigrirali” iz Tužilaštva. Nikada nikada nije objelodanjeno koji to dokazi su nestali.
Pitanje je da li je na ovaj način indirektno poslata poruka Šukoviću da ćuti.
Poznato jee da su se za slučaj mojkovačke fabrike interesovale američke diplomate koji su, dok je istraga trajala, obavili razgovor sa Šukovićem.
Možda se u tome krije i međunarodna zainteresovanost oko istrage pokrenute protiv Aleksića i motiva pucanja na Šukovića naročito pri činjenici da osumnjičeni i žrtva ni službeno ni privatno nijesu imali nikakvih dodirnih tačaka.
Šuković je prije ranjavanja pripadao raznim upravama ANB-a. Za vrijeme mandata sada pokojnog Vukašina Maraša zajedno sa još par operativaca poslat je Upravu kriminalističke policije. Nakon ubistva Slavoljuba Šćekića – šef je opšteg kriminala u Upravi policije.
Mjesec prije nego je u njega pucano, Šuković se našao pred Osnovnim sudom gdje mu je suđeno zbog komentara koje je pod pseudonimom BOS postavljao ispod tekstova na portalu Vijesti a u kojima se spominjao potredsjednik Vlade Duško Marković.
Tog prvog dana juna 2016.godine Šuković je iznoseći svoju odbranu tvrdio da komentari „ovaj još diše“, „brzo će i nekima iz delegacije ovako polagati cvijeće“ koje je postavljao ne predstavlaju prijetnju već komentarisanje zdravstvenog stanja sadašnjeg premijera.
Šuković je tada tvrdio da nema ništa lično protiv Markovića, jer ga lično i ne poznaje, ali da ima protiv njegove nestručnosti kojim je uništio ANB i policiju te da je štetan po nacionalne interse Crne Gore.
On je tada pred novinarima u sudnici Markovića označio kao tvorca klanova unutar bezbjednosnih službi ističući da policija funkcioniše pod njegovim i patronatom njegovog kuma Veselina Veljovića.
Objasnio je da je do sukoba došlo prije deset godina, kada mu je dolaskom Veljovića uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa koje je ukidano čak sedam puta. Odlaskom Veljovića, postavljen je za šefa odsjeka gdje je ispitivao slučaj fabrike cigareta u Mojkovcu i druge veoma važne slučajeve.
Šuković, koji je tada bio neraspoređen, baš kao i desetak, kako tvrdi njegovih kolega koji su radili na istim slučajevima, prijavu Markovića doživljava kao pritsak ali i poruku policajcima šta će im se desiti ako rade predmete u kojima se spominje on, Veljović ili njima bliske osobe.
Šuković je optužio Markovića i da je poslao dva policajca koji su pokušali bez znanja Specijalnog tužioca da ga ispitaju o saznanjima koja ima kada je riječ o, kako je on to nazvao, mojkovačkom klanu.
Takvu odbranu Šukovića bez komentara saslušao je Marković, s vremena na vrijeme kucnuvši o drvo pri pomeni navodne bolesti.
Položivši zakletvu objasnio je da je godinama štićena ličnost zbog mnogobrojnih direktnih prijetnji koje su upućivane njemu i članovima njegove porodice od članova organizovanih kriminalnih grupa.
Napomenuo je da prijetnje koje je Šuković ostavio ispod tekstova imaju mnoge sličnosti sa tim koje je dobijao. Dodatnu zabrinutost, kako je objasnio Marković, predstavljala je činjenica da se u komentarisao njegov životni vijek a ne bolest, što je prema njegovoj ocjeni bio jasan motiv i namjera da se kod njega i članova njegove porodice stvori osjećaj nesigurnosti. Marković je ponovio je i da nije član nikakvog klana , te da je o njegovoj umiješanosti u slučajeve koje spominje Šuković svoj sud dao i specijalni tužilac, koji mu je potvrdio da se u transkriptima ne navodi njegovo ime.
Sud je na kraju pravosnažno utvrdio da je Šuković ugrozio sigurnost Markoviću i osudio ga na uslovnu kaznu. Ranjavanje Šukovića ostaje do daljnjeg tajna režima.
Svetlana ĐOKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice