Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: ODUMIRANJE ZANATA: Predrasude zatvaraju radnje

Objavljeno prije

na

Poslije najmanje osam godina u Kolašinu je ponovo otvorena obućarska radnja. Da počne zanatski posao u varoši, koja svake godine ima sve manje stanovnika, hrabro je odlučio Podgoričanin Lazar Kuč. Prije njega, niko se godinama nije odazivao na pozive lokalne vlasti, koja je nudila i besplatan poslovni prostor i još pogodnosti onome ko riješi da na duže popravlja obuću Kolašincima. Kučeva zanatska radnja jedna je od dvije ili, najviše, tri radnje otvorene minulih 10 godina u Kolašinu. U tom periodu desetak zanatlija prestalo je da se bavi tim poslom ili su se s porodicama odselili. U gradu koji je nekada bio poznat po velikom broju raznovrsnih zanatskih radnji, sada ih je tek nekoliko, a rezultati sprovedenih anketa među učenicima završnih razreda kolašinske osnovne škole govore da mladi ne žele da se školuju za tu vrstu zanimanja. Takvo stanje, tvrde nadležni, zabrinjava i znatno povećava troškove života Kolašinaca.

„Pošto sam znao da u Kolašinu nema obućara, riješio sam da taj posao ja počnem. Ranije sam se bavio nečim drugim, a u ovom gradu sam, priznajem, zatekao znatno drugačiju situaciju nego što sam planirao. Ovdje sam boravio samo tokom ljeta, pa mi se činilo da je mnogo više ljudi, pa i prilike da se zaradi. Sada sam već skeptičan u vezi sa svim”, priča jedini kolašinski obućar.

On do sada nije imao konkretnu pomoć od lokalne uprave, ali je očekuje. U međuvremenu se preselio iz Podgorice u Kolašin, pa sada, osim što plaća poslovni prostor, plaća i kiriju za stan. Zajedno s troškovima za struju, to je najmanje 200 eura mjesečno.

„U tu sumu ne računam materijal. Znači, treba da zaradim to i još bar prosječnu platu. Kako mi se čini, to za sada neće biti moguće. Obućar je Kolašincima, definitivno, nephodan, to znam po broju donesene obuće na popravku, ali je i više nego jasno da novca nema. Zbog toga, sedmicama ili mjesecima čekam da naplatim svoj rad. Ipak, trudim se da sve obavljam”, -kaže Kuč, koji je u Kolašin došao u decembru minule godine.

Kolašinci donose na poprvaku sve vrste obuće, pa čak i onu za bebe. Kuč ima pune ruke posla, zahvaljujući i činjenici da je nekoliko gradskih ulica popločano kaldrmom, što, kako kaže, uništava visoke potpetice. Često se dešava da nekoliko dana nakon prve popravke, ponovo donesu iste cipele sa sličnim oštećenjem. Takođe, kaže majstor, obuća je vrlo slabog kvaliteta, pa su ubrzo nakon kupovine potrebne njegove intervencije.

„Tvrdim, bilo bi posla i pored zaista sve manje ljudi, ali nema novca. Truduću se da ostanem, ali ne mogu baš na svoju štetu. Ohrabruje to što su mušterije zadovoljne i kvalitetom i cijenom i što su shvatili da obuću ne moraju bacati. Za najviše 10 eura može ponovo biti i te kako upotrebljiva. Jedan vaš kolega mi je kazao da sam riješio veliki socijalni problem u Kolašinu”, tvrdi on.

Kuč kaže da je čuo nostalgična sjećanja svojih novih sugrađana na vrijeme kada je u gradu postojala obućarsko – krojačka zadruga. Prvi majstori tog zanata bili su Jakov i Đoko Nišavić, Leka Čogurić, Lale Medojević i njegov sin Mišo Medojević, Nikola Dulović, Dimbovići, Milo Raketić, Luka Bogdanović, Veljko Jovanović, Fićo Abramović a obućarsku radnju je imala i Milka Bulatović. Obućari male varoši bili su priznati i pregovarali sa čuvenim proizvođačem obuće Bata. Kada je taj prestižni brend stigao u grad na Tari, lokalni obućari imali su ugovore, kojima su obezbijedili da samo oni iz zadruge mogu popravljati Batinu obuću.

U činjenici da kolašinsko zanatsvo nestaje šansu za sebe vidjela je i tridesetsedmogodišnja krojačica Kristina Bulatović. Sugrađani su njenu odluku dočekali s oduševljenjem.

„Radila sam razne poslove. Krojenjem i ‘prepravljanjem’ garderobe bavila sam se iz hobija i sve sam to ručno radila. Prije nekoliko godina, dok sam živjela u Podgovrici i radila u jednoj prodavnici upoznala sam tamošnju vrsnu šnajderku. Kako je mene taj posao zanimao, a njoj trebala pomoćnica, počela sam da dolazim kod nje i ubrzo ‘ispekla zanat”, kaže Kristina.

Ubrzo je prošla obuku u projektu Žensko preduzetništvo. Kroz taj projekat dobila je i dvije mašine, jednu za šivenje, a drugu za obradu. Prostor koji koristi za radionicu zajedničko je vlasništvo stanara jedne poslovne zgrade. Ne plaća zakup, ali zauzvrat održava ulaz zgrade.

„Radim od 8 do 14 sati. Imam dovoljno posla, taman koliko treba. Da je manje ne bi valjalo, da je više ne bih stigla da uradim. Čini mi se u Kolašinu su jedva dočekali nekog ko radi ovaj posao. Ljudi se stalno žale na nedostatak zanatlija. Kažu da im je mnogo falio i obućar, jer se u ovim vremenima krize i odjeća i obuća prepravljaju i popravljaju”.

Njena ranija radna iskustva, kako kaže, donosila su mnogo neizvjesnosti, čak i kada je pokušala sama da se bavi samostalno trgovinom. Rad kod privatnika, takođe, je podrazumijevao mnogo stresa, niske zarade i nesigurnost. Uprkos tome što je završila gimnaziju nije uspjela da obezbijedi stalno i sigurno radno mjesto. Smatra da žene bez posla treba, prije svega, da vide šta mogu i umiju da rade, a zatim da to uporede s potrebama sredine i sigurno će, ubijeđena je ona, naći način da zarade.

„Mislim da je u ovoj situaciji kada je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje toliko mnogo i visokobrazovanih ljudi, zanat jednino rješenje. Kvalitetan ručni rad će se sve više cijeniti i ponovo vrednovati. To je izlaz za mnoge žene, koje imaju ideje i kreativnost. Male sredine, poput kolašinske ostaju bez zanatlija i tu treba tražiti šansu za stabilan posao i solidnu zaradu”.

Kristina preporučuje i djevojkama, da bez obzira na to čime namjeravaju da se bave i šta da studiraju, nauče jedan zanat. Na taj način, tvrdi ona, uvijek će imati „hljeb u rukama”. Smatra i da roditelji treba djeci da razbiju predrasude o zanatima i da ih forsiraju da upisuju zanatske smjerove.

Predrasude prema zanatima u toj varoši potvrđuje i zvanična statistika. Na evidenciji kancelarije Zavoda za zapošljavanje godinama nema ni jednog zidara, stolara, vodoinstalatera, montera, ali ni poslastičara ili visokokvalifikovanog kuvara. U informacijima koje iz ZZZ dostavljaju lokalnom parlamentu, ističe se i da nedostaju vozači građevinskih i poljoprivrednih mašina, planinski i turistički vodiči, restoranski konobari…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo