Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: VIRUS POBUNE PROTIV KONCESIONARA: Odbrana od moćnika i tajkuna

Objavljeno prije

na

Mještani beranskog sela Kaludra pridružili su se protestima sve većeg broja stanovnika sjevera države, koji ne dozvoljavaju bezuslovnu ekploataciju prirodnih resursa, odnosno izgradnju malih elektrana i devastaciju kanjona planinskih rijeka u ovom regionu Crne Gore. Oni, kako kažu, brane svoj „Kolorado” od moćnika i tajkuna.

Kaludrani smatraju da bi izgradnja mini-elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent u dolini njihove Kaludarske rijeke, onako kako je to preduzeće Hidroenergija učinilo u susjednom Šekularu, te da bi to predstavljalo svojevrstan ekološki zločin.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Radovan Anđić Kaludarasku rijeku opisuje kao prirodni biser koji svojom divljom ljepotom može u korak pratiti najprivlačnije svjetske turističke destinacije.

„Mi Kaludarsku rijeku s pravom nazivamo Kolorado. Na njenim obalama je, između ostalih vrijednosti, prije petnaestak godina, obnovljen drevni manastir Ćelije koji važi za jedan od najljepših pravoslavnih hramova u Crnoj Gori. Nećemo dozvoliti da neko zbog ličnog bogaćenja krene da gradi mini-elektrane na Kaludarskoj rijeci i da tako razara i remeti ne samo njeno korito, nego i cijeli prostor koji se naslanja na njene obale”, kaže on za Monitor.

Reakcija mještana Kaludre uslijedila je nakon što je lokalni parlament u Beranama nedavno usvojio odluku o donošenju Lokalne studije lokacije za izgradnju mini-hidroelektrane Kaludra 2. U obrazloženju odluke se navodi da se njenim donošenjem utvrđuje javni interes za izgradnju planiranih objekata i uređenje prostora koji je omeđen granicama lokalnog puta Berane – Kaludra i Kaludarskom rijekom, na površini od sedam i po hektara.

Predsjednik Mjesne zajednice vjeruje kako bi izgradnjom mini-elektrana na Kaludarskoj rijeci morao da se zatvori put koji vodi do Kaludre i dalje prema planinskim katunima. To bi, smatra on, dovelo do oštećenja mreže poljoprivrednih kanala koji služe za navodnjavanje zemljišta, ali i pokretanje seoskih vodenica. „Izgradnja minielektrana podrazumijevala bi prekopavanje postojećeg puta, čime bi on bio zatvoren za saobraćaj. U tom slučaju morale bi se graditi neke alternativne saobraćajnice, što bi mještanima donijelo ogromne probleme. Takođe, prilikom izgradnje planiranih mini-elektrana došlo bi do presušivanja rijeke na pojedinim mjestima i oštećenja postojećih jazova koji se koriste za navodnjavanje i pokretanje mlinova. Zar ne bi bilo takoreći ludo dozvoliti da se gradi nešto što je od velike štete za lokalno stanovništvo” – kaže Anđić.

Anđić ističe da Kaludrani ne žele da prođu kao njihove komšije u Šekularu, kada je u pitanju iskorišćavanje vodnog potencijala.

„U Šekularu je nedavno napravljeno nekoliko mini-elektrana od čega lokalno stanovništvo nema nikakve koristi. Neko je, naime, bez znanja mještana potpisivao štetne ugovore o iskorišćavanju potencijala Šekularske rijeke. Zato mi ne želimo da Kaludra prođe kao Šekular, bar kada je vodno bogatstvo u pitanju jer smo se dosta nagledali kako se moćnici i tajkuni bogate eksploatišući naše šume”.

Mještani Kaludre kažu da bi eventualno dali „zeleno svjetlo” pod uslovom da se mini-hidroelektrane grade na vodotocima koji se nalaze iznad lokaliteta poznatog pod nazivom Babića jaz.

„Zašto? Iznad sela Kaludra ima više vodotoka na kojima bi mogle da se instaliraju minielektrane, a da to ne izazove naročite štete. Takve projekte mještani bi mogli podržati. Naravno da bi i u tom slučaju postavili određene uslove. Zatražili bi da investitori zaposle određeni broj ljudi iz našeg sela i da nam obezbijede besplatnu isporuku električne energije. Ukoliko to ne prihvate neće biti ni elektrana na našim vodotocima”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Kaludra.

Ranije je selo Šekular „ustalo na noge” nakon što je postalo sasvim izvjesno da njegovi stanovnici neće imati nikave koristi od malih hidroelektrana koje su napravljene na rijeci koja protiče kroz taj kraj. Ne samo da neće imati koristi, već su, kako tvrde, u gubitku jer je napravljen ekocid uzimanjem kompletne rijeke za potrebe proizvodnje struje, odnosno ne ostavljanjem takozvanog biološkog minimuma za očuvanje flore i faune ove nekadašnje planinske ljepotice.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Vesko Davidović ispričao je za Monitor kako su investitori, kada su trebali da počnu izgradnju hidrocentrale, obećali da će poteći zlato i da će brojna sela na ovom širokom području oživjeti.

„Ništa od svega toga, ni puta ni bilo šta drugo. Toliko struje proizvedu ovdje, a mi je imamo tek za tranzistor s nakrivljenih drvenih stubova”, kaže Davidović.

On ističe kako je neshvatljivo da se iz malih hidrelektrana napravljenih u njihovom selu izvlače milioni eura prihoda, a da selo samo trpi štetu. Prema za sada nepotvrđenoj računici preduzeće Hidroenergija Montenegro će iz četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, koje su već počele probno da rade, proizvoditi godišnje struje u vrijednosti blizu tri miliona eura dok ni selo ni opština Berane od toga neće imati nikave koristi.

Monitor je još prije više od dvije godine upozoravao da će se to dogoditi, ukazujući na to kako su opštine Berane, Andrijevica i Plav ostale pod nerazjašnjenim okolnostima bez vlasničkog udjela u preduzeću Hidroenergija Montenegro u kojem su trebale da imaju po 3,33 odsto kapitala.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital sklopio dogovor sa tri opštine o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi, ali se to nije dogodilo. Ionako siromašni gradovi na sjeveru ostali su bez svog udjela u preduzeću koje je struju odavno počelo da pretače u novac.

Nije zato slučajno što je i pedesetak mještama iz andrijevičke mjesne zajednice Konjuhe nedavno potpisalo građansku inicijativu kojom su tražili da se preispita odluka o zaključivanju ugovora o koncesiji i izgradnji malih hidroelektrana na vodotoku Mojanske rijeke, koji je sklopljen između Vlade Crne Gore kao koncendenta i koncesionara konzorcijuma raznih društava s ograničenom odgovornošću, među kojima je i Hidroenergija Montenegro DOO Berane.

Poučeni, kako kažu, lošim iskustvom s izgradnjom mini centrala na vodotoku Bradavac, koji s Mojanskom čini rijeku Perućicu, oni smatraju da se u te poslove nije trebalo ni moglo ući bez znanja mještana.

Od silnih obećanja građani ovog područja, kao i stanovnici Šekulara, dobili su devastirani ili uništeni šumski fond koncesionog područja, loše napajanje električnom energijom, čak mnogo lošije nego prije puštanja u rad te centrale. Lokalno stanovništvo, smatraju građani, mora imati mnogo značajniju ulogu u procesu planiranja i odlučivanja o izgradnji mini hidrocentrala.

Zbog toga mještani seoskih područja na sjeveru Crne Gore sve češće podižu glas protiv koncesionara šuma i voda, tražeći da im, izvlačeći milione eura profita iz njihovih lokalnih zajednica, obezbijede elementarne uslove za život. Šekular, Konjuhe, Buče, Kaludra. Virus pobune protiv koncesionara se širi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo