Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: VIRUS POBUNE PROTIV KONCESIONARA: Odbrana od moćnika i tajkuna

Objavljeno prije

na

Mještani beranskog sela Kaludra pridružili su se protestima sve većeg broja stanovnika sjevera države, koji ne dozvoljavaju bezuslovnu ekploataciju prirodnih resursa, odnosno izgradnju malih elektrana i devastaciju kanjona planinskih rijeka u ovom regionu Crne Gore. Oni, kako kažu, brane svoj „Kolorado” od moćnika i tajkuna.

Kaludrani smatraju da bi izgradnja mini-elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent u dolini njihove Kaludarske rijeke, onako kako je to preduzeće Hidroenergija učinilo u susjednom Šekularu, te da bi to predstavljalo svojevrstan ekološki zločin.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Radovan Anđić Kaludarasku rijeku opisuje kao prirodni biser koji svojom divljom ljepotom može u korak pratiti najprivlačnije svjetske turističke destinacije.

„Mi Kaludarsku rijeku s pravom nazivamo Kolorado. Na njenim obalama je, između ostalih vrijednosti, prije petnaestak godina, obnovljen drevni manastir Ćelije koji važi za jedan od najljepših pravoslavnih hramova u Crnoj Gori. Nećemo dozvoliti da neko zbog ličnog bogaćenja krene da gradi mini-elektrane na Kaludarskoj rijeci i da tako razara i remeti ne samo njeno korito, nego i cijeli prostor koji se naslanja na njene obale”, kaže on za Monitor.

Reakcija mještana Kaludre uslijedila je nakon što je lokalni parlament u Beranama nedavno usvojio odluku o donošenju Lokalne studije lokacije za izgradnju mini-hidroelektrane Kaludra 2. U obrazloženju odluke se navodi da se njenim donošenjem utvrđuje javni interes za izgradnju planiranih objekata i uređenje prostora koji je omeđen granicama lokalnog puta Berane – Kaludra i Kaludarskom rijekom, na površini od sedam i po hektara.

Predsjednik Mjesne zajednice vjeruje kako bi izgradnjom mini-elektrana na Kaludarskoj rijeci morao da se zatvori put koji vodi do Kaludre i dalje prema planinskim katunima. To bi, smatra on, dovelo do oštećenja mreže poljoprivrednih kanala koji služe za navodnjavanje zemljišta, ali i pokretanje seoskih vodenica. „Izgradnja minielektrana podrazumijevala bi prekopavanje postojećeg puta, čime bi on bio zatvoren za saobraćaj. U tom slučaju morale bi se graditi neke alternativne saobraćajnice, što bi mještanima donijelo ogromne probleme. Takođe, prilikom izgradnje planiranih mini-elektrana došlo bi do presušivanja rijeke na pojedinim mjestima i oštećenja postojećih jazova koji se koriste za navodnjavanje i pokretanje mlinova. Zar ne bi bilo takoreći ludo dozvoliti da se gradi nešto što je od velike štete za lokalno stanovništvo” – kaže Anđić.

Anđić ističe da Kaludrani ne žele da prođu kao njihove komšije u Šekularu, kada je u pitanju iskorišćavanje vodnog potencijala.

„U Šekularu je nedavno napravljeno nekoliko mini-elektrana od čega lokalno stanovništvo nema nikakve koristi. Neko je, naime, bez znanja mještana potpisivao štetne ugovore o iskorišćavanju potencijala Šekularske rijeke. Zato mi ne želimo da Kaludra prođe kao Šekular, bar kada je vodno bogatstvo u pitanju jer smo se dosta nagledali kako se moćnici i tajkuni bogate eksploatišući naše šume”.

Mještani Kaludre kažu da bi eventualno dali „zeleno svjetlo” pod uslovom da se mini-hidroelektrane grade na vodotocima koji se nalaze iznad lokaliteta poznatog pod nazivom Babića jaz.

„Zašto? Iznad sela Kaludra ima više vodotoka na kojima bi mogle da se instaliraju minielektrane, a da to ne izazove naročite štete. Takve projekte mještani bi mogli podržati. Naravno da bi i u tom slučaju postavili određene uslove. Zatražili bi da investitori zaposle određeni broj ljudi iz našeg sela i da nam obezbijede besplatnu isporuku električne energije. Ukoliko to ne prihvate neće biti ni elektrana na našim vodotocima”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Kaludra.

Ranije je selo Šekular „ustalo na noge” nakon što je postalo sasvim izvjesno da njegovi stanovnici neće imati nikave koristi od malih hidroelektrana koje su napravljene na rijeci koja protiče kroz taj kraj. Ne samo da neće imati koristi, već su, kako tvrde, u gubitku jer je napravljen ekocid uzimanjem kompletne rijeke za potrebe proizvodnje struje, odnosno ne ostavljanjem takozvanog biološkog minimuma za očuvanje flore i faune ove nekadašnje planinske ljepotice.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Vesko Davidović ispričao je za Monitor kako su investitori, kada su trebali da počnu izgradnju hidrocentrale, obećali da će poteći zlato i da će brojna sela na ovom širokom području oživjeti.

„Ništa od svega toga, ni puta ni bilo šta drugo. Toliko struje proizvedu ovdje, a mi je imamo tek za tranzistor s nakrivljenih drvenih stubova”, kaže Davidović.

On ističe kako je neshvatljivo da se iz malih hidrelektrana napravljenih u njihovom selu izvlače milioni eura prihoda, a da selo samo trpi štetu. Prema za sada nepotvrđenoj računici preduzeće Hidroenergija Montenegro će iz četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, koje su već počele probno da rade, proizvoditi godišnje struje u vrijednosti blizu tri miliona eura dok ni selo ni opština Berane od toga neće imati nikave koristi.

Monitor je još prije više od dvije godine upozoravao da će se to dogoditi, ukazujući na to kako su opštine Berane, Andrijevica i Plav ostale pod nerazjašnjenim okolnostima bez vlasničkog udjela u preduzeću Hidroenergija Montenegro u kojem su trebale da imaju po 3,33 odsto kapitala.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital sklopio dogovor sa tri opštine o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi, ali se to nije dogodilo. Ionako siromašni gradovi na sjeveru ostali su bez svog udjela u preduzeću koje je struju odavno počelo da pretače u novac.

Nije zato slučajno što je i pedesetak mještama iz andrijevičke mjesne zajednice Konjuhe nedavno potpisalo građansku inicijativu kojom su tražili da se preispita odluka o zaključivanju ugovora o koncesiji i izgradnji malih hidroelektrana na vodotoku Mojanske rijeke, koji je sklopljen između Vlade Crne Gore kao koncendenta i koncesionara konzorcijuma raznih društava s ograničenom odgovornošću, među kojima je i Hidroenergija Montenegro DOO Berane.

Poučeni, kako kažu, lošim iskustvom s izgradnjom mini centrala na vodotoku Bradavac, koji s Mojanskom čini rijeku Perućicu, oni smatraju da se u te poslove nije trebalo ni moglo ući bez znanja mještana.

Od silnih obećanja građani ovog područja, kao i stanovnici Šekulara, dobili su devastirani ili uništeni šumski fond koncesionog područja, loše napajanje električnom energijom, čak mnogo lošije nego prije puštanja u rad te centrale. Lokalno stanovništvo, smatraju građani, mora imati mnogo značajniju ulogu u procesu planiranja i odlučivanja o izgradnji mini hidrocentrala.

Zbog toga mještani seoskih područja na sjeveru Crne Gore sve češće podižu glas protiv koncesionara šuma i voda, tražeći da im, izvlačeći milione eura profita iz njihovih lokalnih zajednica, obezbijede elementarne uslove za život. Šekular, Konjuhe, Buče, Kaludra. Virus pobune protiv koncesionara se širi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo