Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: VIRUS POBUNE PROTIV KONCESIONARA: Odbrana od moćnika i tajkuna

Objavljeno prije

na

kaludra

Mještani beranskog sela Kaludra pridružili su se protestima sve većeg broja stanovnika sjevera države, koji ne dozvoljavaju bezuslovnu ekploataciju prirodnih resursa, odnosno izgradnju malih elektrana i devastaciju kanjona planinskih rijeka u ovom regionu Crne Gore. Oni, kako kažu, brane svoj „Kolorado” od moćnika i tajkuna.

Kaludrani smatraju da bi izgradnja mini-elektrana, pored oštećenja postojeće infrastrukture, u potpunosti narušila prirodni ambijent u dolini njihove Kaludarske rijeke, onako kako je to preduzeće Hidroenergija učinilo u susjednom Šekularu, te da bi to predstavljalo svojevrstan ekološki zločin.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Radovan Anđić Kaludarasku rijeku opisuje kao prirodni biser koji svojom divljom ljepotom može u korak pratiti najprivlačnije svjetske turističke destinacije.

„Mi Kaludarsku rijeku s pravom nazivamo Kolorado. Na njenim obalama je, između ostalih vrijednosti, prije petnaestak godina, obnovljen drevni manastir Ćelije koji važi za jedan od najljepših pravoslavnih hramova u Crnoj Gori. Nećemo dozvoliti da neko zbog ličnog bogaćenja krene da gradi mini-elektrane na Kaludarskoj rijeci i da tako razara i remeti ne samo njeno korito, nego i cijeli prostor koji se naslanja na njene obale”, kaže on za Monitor.

Reakcija mještana Kaludre uslijedila je nakon što je lokalni parlament u Beranama nedavno usvojio odluku o donošenju Lokalne studije lokacije za izgradnju mini-hidroelektrane Kaludra 2. U obrazloženju odluke se navodi da se njenim donošenjem utvrđuje javni interes za izgradnju planiranih objekata i uređenje prostora koji je omeđen granicama lokalnog puta Berane – Kaludra i Kaludarskom rijekom, na površini od sedam i po hektara.

Predsjednik Mjesne zajednice vjeruje kako bi izgradnjom mini-elektrana na Kaludarskoj rijeci morao da se zatvori put koji vodi do Kaludre i dalje prema planinskim katunima. To bi, smatra on, dovelo do oštećenja mreže poljoprivrednih kanala koji služe za navodnjavanje zemljišta, ali i pokretanje seoskih vodenica. „Izgradnja minielektrana podrazumijevala bi prekopavanje postojećeg puta, čime bi on bio zatvoren za saobraćaj. U tom slučaju morale bi se graditi neke alternativne saobraćajnice, što bi mještanima donijelo ogromne probleme. Takođe, prilikom izgradnje planiranih mini-elektrana došlo bi do presušivanja rijeke na pojedinim mjestima i oštećenja postojećih jazova koji se koriste za navodnjavanje i pokretanje mlinova. Zar ne bi bilo takoreći ludo dozvoliti da se gradi nešto što je od velike štete za lokalno stanovništvo” – kaže Anđić.

Anđić ističe da Kaludrani ne žele da prođu kao njihove komšije u Šekularu, kada je u pitanju iskorišćavanje vodnog potencijala.

„U Šekularu je nedavno napravljeno nekoliko mini-elektrana od čega lokalno stanovništvo nema nikakve koristi. Neko je, naime, bez znanja mještana potpisivao štetne ugovore o iskorišćavanju potencijala Šekularske rijeke. Zato mi ne želimo da Kaludra prođe kao Šekular, bar kada je vodno bogatstvo u pitanju jer smo se dosta nagledali kako se moćnici i tajkuni bogate eksploatišući naše šume”.

Mještani Kaludre kažu da bi eventualno dali „zeleno svjetlo” pod uslovom da se mini-hidroelektrane grade na vodotocima koji se nalaze iznad lokaliteta poznatog pod nazivom Babića jaz.

„Zašto? Iznad sela Kaludra ima više vodotoka na kojima bi mogle da se instaliraju minielektrane, a da to ne izazove naročite štete. Takve projekte mještani bi mogli podržati. Naravno da bi i u tom slučaju postavili određene uslove. Zatražili bi da investitori zaposle određeni broj ljudi iz našeg sela i da nam obezbijede besplatnu isporuku električne energije. Ukoliko to ne prihvate neće biti ni elektrana na našim vodotocima”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Kaludra.

Ranije je selo Šekular „ustalo na noge” nakon što je postalo sasvim izvjesno da njegovi stanovnici neće imati nikave koristi od malih hidroelektrana koje su napravljene na rijeci koja protiče kroz taj kraj. Ne samo da neće imati koristi, već su, kako tvrde, u gubitku jer je napravljen ekocid uzimanjem kompletne rijeke za potrebe proizvodnje struje, odnosno ne ostavljanjem takozvanog biološkog minimuma za očuvanje flore i faune ove nekadašnje planinske ljepotice.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Vesko Davidović ispričao je za Monitor kako su investitori, kada su trebali da počnu izgradnju hidrocentrale, obećali da će poteći zlato i da će brojna sela na ovom širokom području oživjeti.

„Ništa od svega toga, ni puta ni bilo šta drugo. Toliko struje proizvedu ovdje, a mi je imamo tek za tranzistor s nakrivljenih drvenih stubova”, kaže Davidović.

On ističe kako je neshvatljivo da se iz malih hidrelektrana napravljenih u njihovom selu izvlače milioni eura prihoda, a da selo samo trpi štetu. Prema za sada nepotvrđenoj računici preduzeće Hidroenergija Montenegro će iz četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, koje su već počele probno da rade, proizvoditi godišnje struje u vrijednosti blizu tri miliona eura dok ni selo ni opština Berane od toga neće imati nikave koristi.

Monitor je još prije više od dvije godine upozoravao da će se to dogoditi, ukazujući na to kako su opštine Berane, Andrijevica i Plav ostale pod nerazjašnjenim okolnostima bez vlasničkog udjela u preduzeću Hidroenergija Montenegro u kojem su trebale da imaju po 3,33 odsto kapitala.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital sklopio dogovor sa tri opštine o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi, ali se to nije dogodilo. Ionako siromašni gradovi na sjeveru ostali su bez svog udjela u preduzeću koje je struju odavno počelo da pretače u novac.

Nije zato slučajno što je i pedesetak mještama iz andrijevičke mjesne zajednice Konjuhe nedavno potpisalo građansku inicijativu kojom su tražili da se preispita odluka o zaključivanju ugovora o koncesiji i izgradnji malih hidroelektrana na vodotoku Mojanske rijeke, koji je sklopljen između Vlade Crne Gore kao koncendenta i koncesionara konzorcijuma raznih društava s ograničenom odgovornošću, među kojima je i Hidroenergija Montenegro DOO Berane.

Poučeni, kako kažu, lošim iskustvom s izgradnjom mini centrala na vodotoku Bradavac, koji s Mojanskom čini rijeku Perućicu, oni smatraju da se u te poslove nije trebalo ni moglo ući bez znanja mještana.

Od silnih obećanja građani ovog područja, kao i stanovnici Šekulara, dobili su devastirani ili uništeni šumski fond koncesionog područja, loše napajanje električnom energijom, čak mnogo lošije nego prije puštanja u rad te centrale. Lokalno stanovništvo, smatraju građani, mora imati mnogo značajniju ulogu u procesu planiranja i odlučivanja o izgradnji mini hidrocentrala.

Zbog toga mještani seoskih područja na sjeveru Crne Gore sve češće podižu glas protiv koncesionara šuma i voda, tražeći da im, izvlačeći milione eura profita iz njihovih lokalnih zajednica, obezbijede elementarne uslove za život. Šekular, Konjuhe, Buče, Kaludra. Virus pobune protiv koncesionara se širi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo