Povežite se sa nama

OKO NAS

NASILJE PREMA SUGRAĐANIMA DRUGAČIJE BOJE KOŽE: Uzgajana mržnja

Objavljeno prije

na

Prije oko dvije neđelje, u okolini Vektre, osamnaestogodišnjaci Rajko Peruničić i Slobodan Kovačević, brutalno su pretukli petnaestogodišnjeg dječaka romske nacionalnosti koji ima poteškoće u razvoju. U izvještaju policije piše da se „sumnja da su Peruničić i Kovačević, 12. maja 2016. godine u Podgorici, maloljetnom B.S. zadali više udaraca rukama i nogama u predjelu glave i tijela”.

Nasilnici su pri tom sve snimili i proslijedili Fejsbuk stranici Podgorički vremeplov, koja ima preko 100 hiljada pratilaca. Interesantno je da niko od građana koji prate ovu stranicu nije prijavio nasilje policiji. Snimak su prijavili novinari Monitora, dan nakon objavljivanja video-klipa.

Video-klip je brzo uklonjen, a osumnjičeni su nakon brze reakcije policije pronađeni. Osnovni sud u Podgorici, na predlog Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, odredio im je pritvor do 30 dana. Naši izvori koji poznaju pretučenog dječaka, kažu da je izuzetno miran i nenametljiv.

Uslijedilo je novo nasilje prema drugačijima. Samo dan nakon napada na maloljetnog romskog dječaka, 13. maja, u Kraljevom parku, grupa od petnaestak mladića, bez razloga, pretukla je crnca koji je sjedio u parku. Koristeći metalne šipke.

Prema Monitorovim saznanjima, učesnici napada na petnaestogodišnjeg Roma su fizički zlostavljali i mladića iz Nigerije crne boje kože. Naš sagovornik, koji je bio svjedok događaja i poznaje oštećenog, ističe da se radi o veoma druželjubivoj i mirnoj osobi, kao i da ničim nije isprovocirao nasilje.

Ovaj Nigerijac, kažu oni koji ga poznaju, ovdje je suočen sa mnogim problemima koji su posljedica drugačije boje kože – ne može da nađe posao, a konstantno je izložen ismijavanju, provokacijama, nazivanju pogrdnim imenima…

Incident u parku je samo jedna u nizu neprijatnosti koje su ga zadesile za gotovo tri godine koliko živi ovdje. Naš sagovornik kaže da je Nigerijac došao u Kraljev park, kako bi koristio besplatnu internet konekciju koju obezbjeđuje Glavni grad. Prvo mu je prišao jedan momak i tražio mu cigaretu. Zatim su počeli da dolaze, jedan po jedan, i svi da uzimaju po cigaretu. Pitali su ga mnogo neprijatnih pitanja, upućivali pogrdne riječi na našem jeziku, a pepeo od cigareta su mu tresli po kosi.

Mladić je konačno ustao i odgurnuo jednog od petnaestak huligana koji je krenuo da mu opet tresne pepeo na glavu. U tom momentu, kaže svjedok događaja, momak koji je bio s druge strane ga je udario pesnicom u glavu, a poslije toga su svi nasrnuli na njega metalnim šipkama i boksevima. Iako je park bio pun, jer se nasilje odvijalo usred bijela dana, niko mu nije priskočio u pomoć.

Od našeg sagovornika saznajemo da je prilikom napada nesrećni momak izgubio novčanik, a da u bolnici nije dobio ljekove, i danima poslije ovog prebijanja je gladovao. On za život zarađuje baveći se muzikom i dizajnirajući nakit. Kako su mu prilikom tuče povrijedili ruku, nije u mogućnosti da išta radi i zaradi novac – da plati iznajmljivanje stana i prehrani se.

Monitorovi izvori u policiji kažu da dvojici nasilnika, koji su najprije napali romskog dječaka, a potom učestvovali u nasilju u Karljevom parku, nije prvi put da napadaju slabije i nezaštićene. I ranije su ispoljavali mržnju prema romskoj djeci i radnicima Čistoće.

Akcija za ljudska prava (HRA) je nakon napada na crnog mladića u Kraljevom parku, obaviještena da niko od ljudi koji su sjedjeli u parku nije reagovao, iako je bio povrijeđen i krvario. Tek nakon što je sve završeno, a napadači se razbježali, pozvana je hitna pomoć i policija.

Nije ovo priča o incidentima, niti su napadi na drugačije slučajnost. Stavovi građana o Romima su dominantno obojeni stereotipima i predrasudama, a socijalna distanca prema Romima ima alarmantne razmjere. O tome svjedoče i rezultati istraživanja o diskriminaciji koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) sproveo među crnogorskim građanima početkom ove godine, gdje su Romi među najdiskriminisanijim grupama u crnogorskom društvu.

Podaci govore da su Romi segregisani od ostatka stanovništva. Žive uglavnom u naseljima koja su odvojena od naselja sa neromskim stanovništvom, pa usljed takve fizičke odvojenosti raste i svaki vid socijalne distance i isključivanja.

,,Strahujemo da je ovaj najnoviji slučaj nasilja samo vrh ledenog brijega, jer brojni drugi ostanu neprijavljeni iz straha i neinformisanosti žrtava. Verbalno i fizičko nasilje nad Romima dešava se svakodnevno – na ulici, u samoposluzi, u školi među mlađim generacijama kao vršnjačko nasilje. Mnogi mladi Romi napuštaju školu upravo zbog stalnog pritiska i diskriminacije koje doživljavaju od svojih vršnjaka, što doprinosi učvršćivanju začaranog kruga, koji vraća Rome u izolaciju i sprečava njihovo integrisanje u društvo”, kazali su nakon napada iz CGO-a.

U borbi protiv rasizma i diskriminacije prema Romima sankcionisanje nasilja samo je jedan neophodan, ali, kako kažu, ne i dovoljan potez. ,,Rasizam se uči, jer se strah kao osnova za nastajanje predrasuda a zatim i nasilja i diskriminacije usvajaju i podstiču kroz proces vaspitanja od najranijih dana. Nažalost, odbacivanje i netolerancija prema Romima izraz su neizgrađene kulture ljudskih prava koja se prenosi generacijama. Sa druge strane, obrazovni programi opšteg obrazovanja i programi za obuku nastavnika ne posvećuju pažnju Romima kao integralnom dijelu istorije i kulture Crne Gore”, kazali su oni.

Elvis Beriša, student kriminalistike, stažista u Ministarstvu za manjine, aktivista za jednak položaj Roma u Crnoj Gori kazao je da je slučaj prebijanja dječaka koji ima teškoće u razvoju još jedan u nizu u kojem je ispoljena mržnja prema Romima. „Ovakve stvari se stalno događaju, ali ih romska zajednica ne prijavljuje jer se plaši da ne izazove još više negativnih reakcija po njih od strane nasilnika.”

On navodi niz situacija u kojima su Romi diskriminisani – u školi, pri zapošljavanju. Razočaran je činjenicom da takvih kao što su dvojica nasilnika koji su pretukli romskog dječaka ima mnogo. „To potvrđuju komentari koje svakodnevno možemo čitati na portalima i društvenim mrežama. Ponekad mi se čini da netrpeljivost prema Romima raste sve više i više svaki put kada se Romi bore javno za svoja prava. Izgleda da je naše društvo naviklo da ćutimo i trpimo”. Zbog toga, smatra on, imamo slučaj da usred bijela dana dječak iz romske zajednice bude pretučen od strane dva momka iz većinske populacije. „Čini mi se da je još veći problem to što je dobar dio našeg društva podržao takav ne-čin”, ističe Beriša.

On ukazuje da takav odnos prema Romima nema cijelo crnogorsko društvo, što za njega predstavlja nadu u pozitivne promjene. Beriša se takođe nada da će pravosudni organi dosljedno primijeniti Krivični zakonik i da će počinioci biti adekvatno sankcionisani kako se ne bi ponovili ovakvi scenariji.

Crnogorska stvarnost je stvarnost diskriminacije. A budućnost?

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo