Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: POSLODAVCI NE MARE ZA INVALIDE: Kad je predrasuda barijera

Objavljeno prije

na

Kolašinac Boško Rakočević više od tri decenije bio je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Tako dugo je tražio posao, tvrdi, jer su sugrađani imali jake predrasude prema njegovom invaliditetu. Sada je zaposlen u preduzeću Grinič trejd, čiji je vlasnik Zoran Rajković i ubijeđen je da je među rijetkima iz kategorije ,,lica s invaliditeom” koji u Kolašinu radi. Rakočević je, kaže, svjestan da je zakonski okvir koji reguliše odnos poslodavaca prema invalidima solidan. Imao je priliku da se uvjeri i koliko ga oni koji zapošljavaju izbjegavaju, pa čak, kako kaže, nekad i na svoju štetu.

,,Meni je bilo neshvatljivo, da ne kažem i neljudski, da su neki kod kojih sam tražio posao pristali da radije plaćaju državi ,,kaznene poene” u vidu posebnih doprinosa, nego da me gledaju na radnom mjestu. Nikad nijesam tražio nešto što ne bih mogao da radim, već samo ono što bih solidno obavljao i bio adekvatno plaćen. U tom nastojanju prošle su 32 godine, mijenjale se vlasti u Kolašinu, gasila i osnivala nova preduzeća, a za mene, osim sporadično, posla nije bilo. Uvijek sam odbijan uz isprazne birokratske odgovore”, kaže Rakočević za Monitor.

Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jednu osobu s invaliditetom. U preduzećima s više od 50 zaposlenih trebalo bi da bude najmanje pet odsto invalida u odnosu na ukupan broj zaposlenih.

Poslodavci koji su to izbjegli da učine, dužni su da uplate poseban doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida.

,,Kako sam ja izračunao, umjesto da veći dio zarade dobiju od države, oni koji su odbili da zaposle mene ili nekog drugog sa sličnim problemima, plaćaju za to dopriose Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica s invaliditetom. Zakon se primjenjuje već devet godina i zanimljivo bi bilo i na nivou države provjeriti koliko se njegove odredbe stvarno poštuju. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je poslodavaca pristalo da zaposli osobe s ograničenim radnim sposobnostima. Tek tada bi bilo jasno gdje smo i kakva nam je svijest”, kaže Rakočević.

Tražio je posao i u privatnim firmama i u lokalnoj upravi, odnosno javnim preduzećima. Posebno je bio razočaran, kaže, kada su ga odbili u Vodovodu i Opštini. On smatra da bi upravo oni na vlasti trebalo prvi da pokažu društvenu odgovornost. Tada bi, ubijeđen je, i privatnici razmišljali drugačije.

,,Razočarenja je bilo puno. Dobijao sam odgovore da sada nije prilika za zapošljavanje, da sačekam…Čekao sam sve dok Rajković nije pristao da mi ponudi posao. Radim kao prodavac namještaja i zadovoljan sam. Iako, prema zakonu, imam pravo na asistenta za onaj dio posla koji zbog invaliditeta ne mogu da obavim, tu mogućnost nijesam koristio. Vlasnik preduzeća u kojem radim često mi i rado pomaže. Nadam se da je i on zadovoljan i da se nije pokajo što me je zaposlio. U svakom slučaju, pokazao je svojim primjerom da je daleko iznad preovlađujućeg nivoa svijesti u Kolašinu”, govori o svom iskustvu u Grinič trejdu Rakočević.

Zakonom obezbijeđene subvencije poslodavcima koji zapošljavaju ljude s invaliditeom su brojne. Među njima su, mogućnost korištenja kredita pod povoljnim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zapošljavanje tih osoba, učešće u finansiranju ličnih troškova njihovih asistenta i najavažnije, subvencije zarade. Učešće države u plati zaposlenih iz te kategorije iznosi i do 80 odsto.

,,Mislim da je neophodna i edukacija poslodavaca, drugim riječima, da ih neko detaljno upozna sa svim olakšicama koje im država garantuje. Možda bi to pobijedilo i predrasude i nedostatak društvene odgovornosti. Možda treba da prvo krenemo da mijenjamo svijest. Naučiti ljude da su i njihovi sugrađani s ograničenim radnim sposobnostima vrijedni zapošljavanja i da mogu biti dobri u poslovima, koji su prilagođeni njihovom problemu. Ne znam koliko tačno ima na evidenciji kolašinskog Zavoda za zapošljavanje ljudi sličnih meni, ali znam da ih nećete vidjeti u preduzećima ili lokalnim i državnim institucijama”, tvrdi Rakočević

Podatke o broju ljudi s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, nije bilo moguće dobiti do zaključenja ovog broja. Iz nekoliko kolašinskih preduzeća odbili su da pričaju o razlozima zbog kojih ne žele zapošljavati sugrađane s invaliditetom. Izuzimajući Rakočevića, niko od invalida nije želio gvoriti o svom iskustvu, uglavnom, višegodišnje neuspješne potrage za poslom.

Stanje u toj oblasti, ipak bi moglo biti uskoro promijenjeno projektom, koji, uz podršku Zavoda za zapošljavanje, sprovodi lokalna NVO Natura. I u toj organizaciji bili su svjesni da je osobama s ograničenim radnim sposobnostima teško do posla, pa će ih narednih mjeseci obučavati, a zatim pokušati i da zaposle.

,,Projektom će biti obuhvaćeno najmanje šest naših sugrađanki i sugrađana. S njima smo obavili pripremni razgovor, a u narednom periodu treba da se dogovorimo o koji su to poslovi koje bi željeli, odnosno mogli da obavljaju. Slijedi, zatim, obuka. Oni s kojima smo razgovrali i koji će, vjerovatno, biti uključeni u obuku, rekli su nam da je to prvi put da im je neko pokušao pomoći”, objašnjava Mikan Medenica, izvršni direktor NVO Natura.

On je siguran da je projekat potpuno opravdan i neophodan Kolašinu. U Naturi očekuju još zainteresovanih za obuku, ali i za kurseve engleskog jezika, koji su neizostavan dio projekta.

U narednom periodu ta će se organizacija pozabaviti i poslodavcima. Medenica kaže da je svjestan predrasuda, ali i činjenice da oni koji su u prilici da primaju nove radnike nijesu upoznati s detaljima subvencioniranja.

,,Moramo biti svjesni da sugrađanima s ograničenim sposobnostima treba dati šansu. Takođe, ti ljudi moraju znati da imaju pravo na rad, ali i da je dosta poslova koje mogu kvalitetno obavljati, uz pomoć ili bez asistenata. Ovo što ćemo mi raditi jeste početni korak, ali nadam se, da će imati dalekosežne efekte”, očekuju u Naturi.

Aktivisti te NVO narednih mjeseci radiće i na prevazilaženju arhitektonskih barijera za lica s invalditom. Do nekih važnih institucija, ustanova ili službi oni koji se otežano kreću još ne mogu dospjeti, iako je i taj problem, da je poštovan Zakon, davno trebalo da bude riješen.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo