Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: POSLODAVCI NE MARE ZA INVALIDE: Kad je predrasuda barijera

Objavljeno prije

na

Kolašinac Boško Rakočević više od tri decenije bio je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Tako dugo je tražio posao, tvrdi, jer su sugrađani imali jake predrasude prema njegovom invaliditetu. Sada je zaposlen u preduzeću Grinič trejd, čiji je vlasnik Zoran Rajković i ubijeđen je da je među rijetkima iz kategorije ,,lica s invaliditeom” koji u Kolašinu radi. Rakočević je, kaže, svjestan da je zakonski okvir koji reguliše odnos poslodavaca prema invalidima solidan. Imao je priliku da se uvjeri i koliko ga oni koji zapošljavaju izbjegavaju, pa čak, kako kaže, nekad i na svoju štetu.

,,Meni je bilo neshvatljivo, da ne kažem i neljudski, da su neki kod kojih sam tražio posao pristali da radije plaćaju državi ,,kaznene poene” u vidu posebnih doprinosa, nego da me gledaju na radnom mjestu. Nikad nijesam tražio nešto što ne bih mogao da radim, već samo ono što bih solidno obavljao i bio adekvatno plaćen. U tom nastojanju prošle su 32 godine, mijenjale se vlasti u Kolašinu, gasila i osnivala nova preduzeća, a za mene, osim sporadično, posla nije bilo. Uvijek sam odbijan uz isprazne birokratske odgovore”, kaže Rakočević za Monitor.

Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, poslodavac koji ima od 20 do 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje jednu osobu s invaliditetom. U preduzećima s više od 50 zaposlenih trebalo bi da bude najmanje pet odsto invalida u odnosu na ukupan broj zaposlenih.

Poslodavci koji su to izbjegli da učine, dužni su da uplate poseban doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida.

,,Kako sam ja izračunao, umjesto da veći dio zarade dobiju od države, oni koji su odbili da zaposle mene ili nekog drugog sa sličnim problemima, plaćaju za to dopriose Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica s invaliditetom. Zakon se primjenjuje već devet godina i zanimljivo bi bilo i na nivou države provjeriti koliko se njegove odredbe stvarno poštuju. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je poslodavaca pristalo da zaposli osobe s ograničenim radnim sposobnostima. Tek tada bi bilo jasno gdje smo i kakva nam je svijest”, kaže Rakočević.

Tražio je posao i u privatnim firmama i u lokalnoj upravi, odnosno javnim preduzećima. Posebno je bio razočaran, kaže, kada su ga odbili u Vodovodu i Opštini. On smatra da bi upravo oni na vlasti trebalo prvi da pokažu društvenu odgovornost. Tada bi, ubijeđen je, i privatnici razmišljali drugačije.

,,Razočarenja je bilo puno. Dobijao sam odgovore da sada nije prilika za zapošljavanje, da sačekam…Čekao sam sve dok Rajković nije pristao da mi ponudi posao. Radim kao prodavac namještaja i zadovoljan sam. Iako, prema zakonu, imam pravo na asistenta za onaj dio posla koji zbog invaliditeta ne mogu da obavim, tu mogućnost nijesam koristio. Vlasnik preduzeća u kojem radim često mi i rado pomaže. Nadam se da je i on zadovoljan i da se nije pokajo što me je zaposlio. U svakom slučaju, pokazao je svojim primjerom da je daleko iznad preovlađujućeg nivoa svijesti u Kolašinu”, govori o svom iskustvu u Grinič trejdu Rakočević.

Zakonom obezbijeđene subvencije poslodavcima koji zapošljavaju ljude s invaliditeom su brojne. Među njima su, mogućnost korištenja kredita pod povoljnim uslovima za kupovinu mašina, opreme i alata potrebnog za zapošljavanje tih osoba, učešće u finansiranju ličnih troškova njihovih asistenta i najavažnije, subvencije zarade. Učešće države u plati zaposlenih iz te kategorije iznosi i do 80 odsto.

,,Mislim da je neophodna i edukacija poslodavaca, drugim riječima, da ih neko detaljno upozna sa svim olakšicama koje im država garantuje. Možda bi to pobijedilo i predrasude i nedostatak društvene odgovornosti. Možda treba da prvo krenemo da mijenjamo svijest. Naučiti ljude da su i njihovi sugrađani s ograničenim radnim sposobnostima vrijedni zapošljavanja i da mogu biti dobri u poslovima, koji su prilagođeni njihovom problemu. Ne znam koliko tačno ima na evidenciji kolašinskog Zavoda za zapošljavanje ljudi sličnih meni, ali znam da ih nećete vidjeti u preduzećima ili lokalnim i državnim institucijama”, tvrdi Rakočević

Podatke o broju ljudi s invaliditetom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, nije bilo moguće dobiti do zaključenja ovog broja. Iz nekoliko kolašinskih preduzeća odbili su da pričaju o razlozima zbog kojih ne žele zapošljavati sugrađane s invaliditetom. Izuzimajući Rakočevića, niko od invalida nije želio gvoriti o svom iskustvu, uglavnom, višegodišnje neuspješne potrage za poslom.

Stanje u toj oblasti, ipak bi moglo biti uskoro promijenjeno projektom, koji, uz podršku Zavoda za zapošljavanje, sprovodi lokalna NVO Natura. I u toj organizaciji bili su svjesni da je osobama s ograničenim radnim sposobnostima teško do posla, pa će ih narednih mjeseci obučavati, a zatim pokušati i da zaposle.

,,Projektom će biti obuhvaćeno najmanje šest naših sugrađanki i sugrađana. S njima smo obavili pripremni razgovor, a u narednom periodu treba da se dogovorimo o koji su to poslovi koje bi željeli, odnosno mogli da obavljaju. Slijedi, zatim, obuka. Oni s kojima smo razgovrali i koji će, vjerovatno, biti uključeni u obuku, rekli su nam da je to prvi put da im je neko pokušao pomoći”, objašnjava Mikan Medenica, izvršni direktor NVO Natura.

On je siguran da je projekat potpuno opravdan i neophodan Kolašinu. U Naturi očekuju još zainteresovanih za obuku, ali i za kurseve engleskog jezika, koji su neizostavan dio projekta.

U narednom periodu ta će se organizacija pozabaviti i poslodavcima. Medenica kaže da je svjestan predrasuda, ali i činjenice da oni koji su u prilici da primaju nove radnike nijesu upoznati s detaljima subvencioniranja.

,,Moramo biti svjesni da sugrađanima s ograničenim sposobnostima treba dati šansu. Takođe, ti ljudi moraju znati da imaju pravo na rad, ali i da je dosta poslova koje mogu kvalitetno obavljati, uz pomoć ili bez asistenata. Ovo što ćemo mi raditi jeste početni korak, ali nadam se, da će imati dalekosežne efekte”, očekuju u Naturi.

Aktivisti te NVO narednih mjeseci radiće i na prevazilaženju arhitektonskih barijera za lica s invalditom. Do nekih važnih institucija, ustanova ili službi oni koji se otežano kreću još ne mogu dospjeti, iako je i taj problem, da je poštovan Zakon, davno trebalo da bude riješen.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo