Skoro je pet godina otkako su kolašinska sportska hala i objekat tik uz nju Dom mladih i Gorštak vlasništvo i briga države. Opština je 2011. godine, ustupajući te objekte i zemljište oko njih, s Vladom kompezovala dug od preko tri miliona eura za poreze i doprinose zaposlenih u lokalnoj upravi. Ambiciozni planovi i državne i lokalne vlasti o sportskoj zoni više puta su saopštavani sa različitih adresa. Sve do sada, međutim, nije napravljen nijedan pomak u valorizaciji tog dijela grada, zbog čega trpi i turistička privreda, ali i mnogobrojni sportisti i rekerativci. „Imam uvjeravanja s državnih adresa da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nedavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista. Nadam se da naši reperezentativci više neće imati potrebe da se pripremaju u zemljama regiona. Naravno, u svemu tome očekujemo i podršku turističkih poslenika”, govorio je, prije pet godina, tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Svoju viziju pretvaranja sportske zone u centar za pripreme vrhunskih sportista, uglavnom pred lokalne izbore 2014. godine, saopštavali su i iz Demokratskog fronta, Socijalističke narodne partije i Socijaldemokratske partije, konstituenata aktuelne kolašinske vlasti. Nakon toga svi su zaboravili na obećanja.

Na sportskoj hali, izgrađenoj prije petnaestak godina, nikad nijesu ni bili završeni svi građevinski radovi, pa su upotrebljavane samo teretana i četiri svlačionice. U međuvremenu, Direkcija za javne radove završila je rekonstukciju tog objekta, u okviru čega je okončana i toplifikacija. To, nažalost, nije moglo dugo da koristi sportistima, jer je zbog nagomilanih dugova struja bila godinama isključena, pa su treninzi održavani pod šterikama. Kako ništa drugo nijesu mogli da urade iz sportskih klubova su se dosjetili, pa su za grijanje zimi koristili peć bubnjaru, a sulundar izbačen kroz prozor modernog objekta bio je atrakcija za goste hotela Bjanka koji se nalazi u neposrednoj blizini.

To je, kažu, bio jedini način da se ne smrznu a, tvrde, taj staromodan način zagrijavanja prostorija, štitio je zidove i cijevi za vodu u objektu. „Ne znam šta vam je tu čudno, kada se zna da godinama nema struje, pa tako ni grijanja u dvorani. Već nekoliko puta sam s novinarima razgovarao o uslovima u kojima treniramo. Peć je bila jedino rješenje”, objasnio je tada trener KK Gorštak i predsjednik kolašinskog Sportskog saveza Željko Vukićević.

Prema njegovim riječima, od mraza su, prije nego što je u halu unesena „bubanjara”, bile popucale cijevi, pa je voda dijelom oštetila novi parket, takođe, postavljen u okviru projekta rekonstrukcije tog objekta. Da nije ložena vatra, kaže Vukićević, napravila bi se dodatna šteta.

„Čekamo konačno rješenje statusa sportske zone, pa i tog objekta. Za sada je ovako, nema druge, nego da se loži vatra. Možda je to bio dobar način da se još jednom skrene pažnja na uslove u kojima treniraju trofejni i najtelentovaniji sportisti ovog grada. Mi smo obezbijedili da im bude toplo, na jedini način na koji smo mogli”, objašnjava trener KK Gorštak. Javnost je obaviještena i da je prije dvije godine raspisan tender za projektnu dokumentaciju za adaptaciju Doma mladih i Gorštaka. Do sada adaptacija tog objekta nije ni počala, a u lokalnoj upravi ne znaju razloge za to.

U DF su prije izbora imali zanimljiv plan objedinjavanja cijele sportske infrastrukture grada. Iako do sada ništa nije urađeno, prvi čovjek tog političkog saveza Aleksandar Dožić kaže da ne odustaju od ideje. Međutim, on ne može da precizira kada bi nešto od tih planova moglo biti i ostvareno.

,,Projekat sportske zone upravo je iniciran od DF-a. Predložili smo formiranje sportsko-rekreativnog centra u čijem sastavu bi bili Dom učenika, Dom mladih Gorštak i sportska dvorana kao i sportski tereni. Takva funkcionalna cjelina dala bi novi oblik turističke ponude. Omogućili bi zaposlenje za 25 do 30 radnika a sredstva za realizaciju mogu se dobiti apliciranjem kod Fonda za razvoj”, kaže on.

Ni Dožićeve koalicione kolege ne mogu reći ništa konkretno kada je riječ o valorizaciji sportske zone, ali ni o tome šta država planira s tim objektima, to jest da li se odustalo od projekta centra za pripremu vrhunskih sportista. Bivša vlast je, prije nego što je objekte kompezovala za dug, planirala da oformi preduzeće koje bi upravljalo tim objektima. Međutim, od firme koja je postojala samo na papiru koristi je imao jedino direktor, koji je sve vrijeme primao platu, iako preduzeće nikad stvarno nije proradilo.

JP Sportski centar ugašeno je nakon godinu a imalo je za cilj, kako piše u osnivačkim aktima, da „osnaži kolašinski sport i nekoliko ugostiteljskih i sportskih objekata uvrsti u jedinstvenu ponudu”. Na to preduzeće trebalo je da bude sa lokalne uprave preneseno vlasništvo nad nekoliko najznačajnijih sportsko rekreativnih objekata, među kojima su, pored hale i Doma mladih, stadion FK Gorštak, ali i poznati nacionalni restoran Vodenica te Dom učenika sa značajnim smještajnim kapacitetima. Sportski cenatar trebalo je i da obavlja dofinansiranje kolašinskih aktivnih sportskih klubova.

Planovi UO bili su da se „ učine maksimalni napori na oživljavanju tradicionalnih sportskih manifestacija, posebno u skijaškom sportu – Bjelasički spust i Bjelasička lasica”, kao i „proširenje djelatnosti na lov i ribolov”. No, tokom dvanaest mjeseci postojanja, preduzeće nije napravilo ništa od toga, a u njemu je bio samo jedan zaposleni – direktor Srećko Medenica, bivši savjetnik predsjednika SO i bivši predsjednik OO DPS.

„Razlozi za formiranje preduzeća bili su opravdani, jer bi se na taj način ujedinili turistički i sposrtski kapaciteti. Plnairano je bilo i da se zaposli nekoliko radnika Centra za kulturu, čija su zanimanja vezana ze sport. Zbog dogovora s Vladom, prestala je i potreba za tim preduzećem”, objasnili su tada u DPS-u. Kazali su i da Medenica nije sjedio besposlen za vrijeme dok mu je trajala funkcija. Njegov posao sastojao se, kažu njegove partijske kolege, u registraciji preduzeća i „pravljenja brojnih prijedloga projekata”. Kolašinski sportisti, kako naglašavaju, jedva čekaju da neko okrene glavu na sportsku zonu. Smatraju da „vodu pije” jedino rješenje koje bi garantovalo samoodrživost budućeg preduzeća koje će gazdovati objektima. To bi, tvrde, bila šansa za Kolašin, koji ima idealne uslove za pripreme sportista. „Bilo da dolazi s državnog ili lokalnog nivoa nebriga o ovim objektima vidljiva je na svakom koraku. To je razlog za glasniji bunt sportista i rekreativaca. U tome ne treba da nas sprječava politička naklonost bilo kome. Na žalost, aktuelna vlast nije ništa odgovornija prema sportskoj hali i Domu mladih od one prothodne”, kažu u kolšinskom Sportskom savezu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ