Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: SPORTSKA INFRASTRUKTURA PROPADA: Nebriga na svakom koraku

Objavljeno prije

na

Skoro je pet godina otkako su kolašinska sportska hala i objekat tik uz nju Dom mladih i Gorštak vlasništvo i briga države. Opština je 2011. godine, ustupajući te objekte i zemljište oko njih, s Vladom kompezovala dug od preko tri miliona eura za poreze i doprinose zaposlenih u lokalnoj upravi. Ambiciozni planovi i državne i lokalne vlasti o sportskoj zoni više puta su saopštavani sa različitih adresa. Sve do sada, međutim, nije napravljen nijedan pomak u valorizaciji tog dijela grada, zbog čega trpi i turistička privreda, ali i mnogobrojni sportisti i rekerativci. „Imam uvjeravanja s državnih adresa da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nedavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista. Nadam se da naši reperezentativci više neće imati potrebe da se pripremaju u zemljama regiona. Naravno, u svemu tome očekujemo i podršku turističkih poslenika”, govorio je, prije pet godina, tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Svoju viziju pretvaranja sportske zone u centar za pripreme vrhunskih sportista, uglavnom pred lokalne izbore 2014. godine, saopštavali su i iz Demokratskog fronta, Socijalističke narodne partije i Socijaldemokratske partije, konstituenata aktuelne kolašinske vlasti. Nakon toga svi su zaboravili na obećanja.

Na sportskoj hali, izgrađenoj prije petnaestak godina, nikad nijesu ni bili završeni svi građevinski radovi, pa su upotrebljavane samo teretana i četiri svlačionice. U međuvremenu, Direkcija za javne radove završila je rekonstukciju tog objekta, u okviru čega je okončana i toplifikacija. To, nažalost, nije moglo dugo da koristi sportistima, jer je zbog nagomilanih dugova struja bila godinama isključena, pa su treninzi održavani pod šterikama. Kako ništa drugo nijesu mogli da urade iz sportskih klubova su se dosjetili, pa su za grijanje zimi koristili peć bubnjaru, a sulundar izbačen kroz prozor modernog objekta bio je atrakcija za goste hotela Bjanka koji se nalazi u neposrednoj blizini.

To je, kažu, bio jedini način da se ne smrznu a, tvrde, taj staromodan način zagrijavanja prostorija, štitio je zidove i cijevi za vodu u objektu. „Ne znam šta vam je tu čudno, kada se zna da godinama nema struje, pa tako ni grijanja u dvorani. Već nekoliko puta sam s novinarima razgovarao o uslovima u kojima treniramo. Peć je bila jedino rješenje”, objasnio je tada trener KK Gorštak i predsjednik kolašinskog Sportskog saveza Željko Vukićević.

Prema njegovim riječima, od mraza su, prije nego što je u halu unesena „bubanjara”, bile popucale cijevi, pa je voda dijelom oštetila novi parket, takođe, postavljen u okviru projekta rekonstrukcije tog objekta. Da nije ložena vatra, kaže Vukićević, napravila bi se dodatna šteta.

„Čekamo konačno rješenje statusa sportske zone, pa i tog objekta. Za sada je ovako, nema druge, nego da se loži vatra. Možda je to bio dobar način da se još jednom skrene pažnja na uslove u kojima treniraju trofejni i najtelentovaniji sportisti ovog grada. Mi smo obezbijedili da im bude toplo, na jedini način na koji smo mogli”, objašnjava trener KK Gorštak. Javnost je obaviještena i da je prije dvije godine raspisan tender za projektnu dokumentaciju za adaptaciju Doma mladih i Gorštaka. Do sada adaptacija tog objekta nije ni počala, a u lokalnoj upravi ne znaju razloge za to.

U DF su prije izbora imali zanimljiv plan objedinjavanja cijele sportske infrastrukture grada. Iako do sada ništa nije urađeno, prvi čovjek tog političkog saveza Aleksandar Dožić kaže da ne odustaju od ideje. Međutim, on ne može da precizira kada bi nešto od tih planova moglo biti i ostvareno.

,,Projekat sportske zone upravo je iniciran od DF-a. Predložili smo formiranje sportsko-rekreativnog centra u čijem sastavu bi bili Dom učenika, Dom mladih Gorštak i sportska dvorana kao i sportski tereni. Takva funkcionalna cjelina dala bi novi oblik turističke ponude. Omogućili bi zaposlenje za 25 do 30 radnika a sredstva za realizaciju mogu se dobiti apliciranjem kod Fonda za razvoj”, kaže on.

Ni Dožićeve koalicione kolege ne mogu reći ništa konkretno kada je riječ o valorizaciji sportske zone, ali ni o tome šta država planira s tim objektima, to jest da li se odustalo od projekta centra za pripremu vrhunskih sportista. Bivša vlast je, prije nego što je objekte kompezovala za dug, planirala da oformi preduzeće koje bi upravljalo tim objektima. Međutim, od firme koja je postojala samo na papiru koristi je imao jedino direktor, koji je sve vrijeme primao platu, iako preduzeće nikad stvarno nije proradilo.

JP Sportski centar ugašeno je nakon godinu a imalo je za cilj, kako piše u osnivačkim aktima, da „osnaži kolašinski sport i nekoliko ugostiteljskih i sportskih objekata uvrsti u jedinstvenu ponudu”. Na to preduzeće trebalo je da bude sa lokalne uprave preneseno vlasništvo nad nekoliko najznačajnijih sportsko rekreativnih objekata, među kojima su, pored hale i Doma mladih, stadion FK Gorštak, ali i poznati nacionalni restoran Vodenica te Dom učenika sa značajnim smještajnim kapacitetima. Sportski cenatar trebalo je i da obavlja dofinansiranje kolašinskih aktivnih sportskih klubova.

Planovi UO bili su da se „ učine maksimalni napori na oživljavanju tradicionalnih sportskih manifestacija, posebno u skijaškom sportu – Bjelasički spust i Bjelasička lasica”, kao i „proširenje djelatnosti na lov i ribolov”. No, tokom dvanaest mjeseci postojanja, preduzeće nije napravilo ništa od toga, a u njemu je bio samo jedan zaposleni – direktor Srećko Medenica, bivši savjetnik predsjednika SO i bivši predsjednik OO DPS.

„Razlozi za formiranje preduzeća bili su opravdani, jer bi se na taj način ujedinili turistički i sposrtski kapaciteti. Plnairano je bilo i da se zaposli nekoliko radnika Centra za kulturu, čija su zanimanja vezana ze sport. Zbog dogovora s Vladom, prestala je i potreba za tim preduzećem”, objasnili su tada u DPS-u. Kazali su i da Medenica nije sjedio besposlen za vrijeme dok mu je trajala funkcija. Njegov posao sastojao se, kažu njegove partijske kolege, u registraciji preduzeća i „pravljenja brojnih prijedloga projekata”. Kolašinski sportisti, kako naglašavaju, jedva čekaju da neko okrene glavu na sportsku zonu. Smatraju da „vodu pije” jedino rješenje koje bi garantovalo samoodrživost budućeg preduzeća koje će gazdovati objektima. To bi, tvrde, bila šansa za Kolašin, koji ima idealne uslove za pripreme sportista. „Bilo da dolazi s državnog ili lokalnog nivoa nebriga o ovim objektima vidljiva je na svakom koraku. To je razlog za glasniji bunt sportista i rekreativaca. U tome ne treba da nas sprječava politička naklonost bilo kome. Na žalost, aktuelna vlast nije ništa odgovornija prema sportskoj hali i Domu mladih od one prothodne”, kažu u kolšinskom Sportskom savezu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo