Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: SPORTSKA INFRASTRUKTURA PROPADA: Nebriga na svakom koraku

Objavljeno prije

na

Skoro je pet godina otkako su kolašinska sportska hala i objekat tik uz nju Dom mladih i Gorštak vlasništvo i briga države. Opština je 2011. godine, ustupajući te objekte i zemljište oko njih, s Vladom kompezovala dug od preko tri miliona eura za poreze i doprinose zaposlenih u lokalnoj upravi. Ambiciozni planovi i državne i lokalne vlasti o sportskoj zoni više puta su saopštavani sa različitih adresa. Sve do sada, međutim, nije napravljen nijedan pomak u valorizaciji tog dijela grada, zbog čega trpi i turistička privreda, ali i mnogobrojni sportisti i rekerativci. „Imam uvjeravanja s državnih adresa da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nedavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista. Nadam se da naši reperezentativci više neće imati potrebe da se pripremaju u zemljama regiona. Naravno, u svemu tome očekujemo i podršku turističkih poslenika”, govorio je, prije pet godina, tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Svoju viziju pretvaranja sportske zone u centar za pripreme vrhunskih sportista, uglavnom pred lokalne izbore 2014. godine, saopštavali su i iz Demokratskog fronta, Socijalističke narodne partije i Socijaldemokratske partije, konstituenata aktuelne kolašinske vlasti. Nakon toga svi su zaboravili na obećanja.

Na sportskoj hali, izgrađenoj prije petnaestak godina, nikad nijesu ni bili završeni svi građevinski radovi, pa su upotrebljavane samo teretana i četiri svlačionice. U međuvremenu, Direkcija za javne radove završila je rekonstukciju tog objekta, u okviru čega je okončana i toplifikacija. To, nažalost, nije moglo dugo da koristi sportistima, jer je zbog nagomilanih dugova struja bila godinama isključena, pa su treninzi održavani pod šterikama. Kako ništa drugo nijesu mogli da urade iz sportskih klubova su se dosjetili, pa su za grijanje zimi koristili peć bubnjaru, a sulundar izbačen kroz prozor modernog objekta bio je atrakcija za goste hotela Bjanka koji se nalazi u neposrednoj blizini.

To je, kažu, bio jedini način da se ne smrznu a, tvrde, taj staromodan način zagrijavanja prostorija, štitio je zidove i cijevi za vodu u objektu. „Ne znam šta vam je tu čudno, kada se zna da godinama nema struje, pa tako ni grijanja u dvorani. Već nekoliko puta sam s novinarima razgovarao o uslovima u kojima treniramo. Peć je bila jedino rješenje”, objasnio je tada trener KK Gorštak i predsjednik kolašinskog Sportskog saveza Željko Vukićević.

Prema njegovim riječima, od mraza su, prije nego što je u halu unesena „bubanjara”, bile popucale cijevi, pa je voda dijelom oštetila novi parket, takođe, postavljen u okviru projekta rekonstrukcije tog objekta. Da nije ložena vatra, kaže Vukićević, napravila bi se dodatna šteta.

„Čekamo konačno rješenje statusa sportske zone, pa i tog objekta. Za sada je ovako, nema druge, nego da se loži vatra. Možda je to bio dobar način da se još jednom skrene pažnja na uslove u kojima treniraju trofejni i najtelentovaniji sportisti ovog grada. Mi smo obezbijedili da im bude toplo, na jedini način na koji smo mogli”, objašnjava trener KK Gorštak. Javnost je obaviještena i da je prije dvije godine raspisan tender za projektnu dokumentaciju za adaptaciju Doma mladih i Gorštaka. Do sada adaptacija tog objekta nije ni počala, a u lokalnoj upravi ne znaju razloge za to.

U DF su prije izbora imali zanimljiv plan objedinjavanja cijele sportske infrastrukture grada. Iako do sada ništa nije urađeno, prvi čovjek tog političkog saveza Aleksandar Dožić kaže da ne odustaju od ideje. Međutim, on ne može da precizira kada bi nešto od tih planova moglo biti i ostvareno.

,,Projekat sportske zone upravo je iniciran od DF-a. Predložili smo formiranje sportsko-rekreativnog centra u čijem sastavu bi bili Dom učenika, Dom mladih Gorštak i sportska dvorana kao i sportski tereni. Takva funkcionalna cjelina dala bi novi oblik turističke ponude. Omogućili bi zaposlenje za 25 do 30 radnika a sredstva za realizaciju mogu se dobiti apliciranjem kod Fonda za razvoj”, kaže on.

Ni Dožićeve koalicione kolege ne mogu reći ništa konkretno kada je riječ o valorizaciji sportske zone, ali ni o tome šta država planira s tim objektima, to jest da li se odustalo od projekta centra za pripremu vrhunskih sportista. Bivša vlast je, prije nego što je objekte kompezovala za dug, planirala da oformi preduzeće koje bi upravljalo tim objektima. Međutim, od firme koja je postojala samo na papiru koristi je imao jedino direktor, koji je sve vrijeme primao platu, iako preduzeće nikad stvarno nije proradilo.

JP Sportski centar ugašeno je nakon godinu a imalo je za cilj, kako piše u osnivačkim aktima, da „osnaži kolašinski sport i nekoliko ugostiteljskih i sportskih objekata uvrsti u jedinstvenu ponudu”. Na to preduzeće trebalo je da bude sa lokalne uprave preneseno vlasništvo nad nekoliko najznačajnijih sportsko rekreativnih objekata, među kojima su, pored hale i Doma mladih, stadion FK Gorštak, ali i poznati nacionalni restoran Vodenica te Dom učenika sa značajnim smještajnim kapacitetima. Sportski cenatar trebalo je i da obavlja dofinansiranje kolašinskih aktivnih sportskih klubova.

Planovi UO bili su da se „ učine maksimalni napori na oživljavanju tradicionalnih sportskih manifestacija, posebno u skijaškom sportu – Bjelasički spust i Bjelasička lasica”, kao i „proširenje djelatnosti na lov i ribolov”. No, tokom dvanaest mjeseci postojanja, preduzeće nije napravilo ništa od toga, a u njemu je bio samo jedan zaposleni – direktor Srećko Medenica, bivši savjetnik predsjednika SO i bivši predsjednik OO DPS.

„Razlozi za formiranje preduzeća bili su opravdani, jer bi se na taj način ujedinili turistički i sposrtski kapaciteti. Plnairano je bilo i da se zaposli nekoliko radnika Centra za kulturu, čija su zanimanja vezana ze sport. Zbog dogovora s Vladom, prestala je i potreba za tim preduzećem”, objasnili su tada u DPS-u. Kazali su i da Medenica nije sjedio besposlen za vrijeme dok mu je trajala funkcija. Njegov posao sastojao se, kažu njegove partijske kolege, u registraciji preduzeća i „pravljenja brojnih prijedloga projekata”. Kolašinski sportisti, kako naglašavaju, jedva čekaju da neko okrene glavu na sportsku zonu. Smatraju da „vodu pije” jedino rješenje koje bi garantovalo samoodrživost budućeg preduzeća koje će gazdovati objektima. To bi, tvrde, bila šansa za Kolašin, koji ima idealne uslove za pripreme sportista. „Bilo da dolazi s državnog ili lokalnog nivoa nebriga o ovim objektima vidljiva je na svakom koraku. To je razlog za glasniji bunt sportista i rekreativaca. U tome ne treba da nas sprječava politička naklonost bilo kome. Na žalost, aktuelna vlast nije ništa odgovornija prema sportskoj hali i Domu mladih od one prothodne”, kažu u kolšinskom Sportskom savezu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo