Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: SPORTSKA INFRASTRUKTURA PROPADA: Nebriga na svakom koraku

Objavljeno prije

na

Skoro je pet godina otkako su kolašinska sportska hala i objekat tik uz nju Dom mladih i Gorštak vlasništvo i briga države. Opština je 2011. godine, ustupajući te objekte i zemljište oko njih, s Vladom kompezovala dug od preko tri miliona eura za poreze i doprinose zaposlenih u lokalnoj upravi. Ambiciozni planovi i državne i lokalne vlasti o sportskoj zoni više puta su saopštavani sa različitih adresa. Sve do sada, međutim, nije napravljen nijedan pomak u valorizaciji tog dijela grada, zbog čega trpi i turistička privreda, ali i mnogobrojni sportisti i rekerativci. „Imam uvjeravanja s državnih adresa da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nedavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista. Nadam se da naši reperezentativci više neće imati potrebe da se pripremaju u zemljama regiona. Naravno, u svemu tome očekujemo i podršku turističkih poslenika”, govorio je, prije pet godina, tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Svoju viziju pretvaranja sportske zone u centar za pripreme vrhunskih sportista, uglavnom pred lokalne izbore 2014. godine, saopštavali su i iz Demokratskog fronta, Socijalističke narodne partije i Socijaldemokratske partije, konstituenata aktuelne kolašinske vlasti. Nakon toga svi su zaboravili na obećanja.

Na sportskoj hali, izgrađenoj prije petnaestak godina, nikad nijesu ni bili završeni svi građevinski radovi, pa su upotrebljavane samo teretana i četiri svlačionice. U međuvremenu, Direkcija za javne radove završila je rekonstukciju tog objekta, u okviru čega je okončana i toplifikacija. To, nažalost, nije moglo dugo da koristi sportistima, jer je zbog nagomilanih dugova struja bila godinama isključena, pa su treninzi održavani pod šterikama. Kako ništa drugo nijesu mogli da urade iz sportskih klubova su se dosjetili, pa su za grijanje zimi koristili peć bubnjaru, a sulundar izbačen kroz prozor modernog objekta bio je atrakcija za goste hotela Bjanka koji se nalazi u neposrednoj blizini.

To je, kažu, bio jedini način da se ne smrznu a, tvrde, taj staromodan način zagrijavanja prostorija, štitio je zidove i cijevi za vodu u objektu. „Ne znam šta vam je tu čudno, kada se zna da godinama nema struje, pa tako ni grijanja u dvorani. Već nekoliko puta sam s novinarima razgovarao o uslovima u kojima treniramo. Peć je bila jedino rješenje”, objasnio je tada trener KK Gorštak i predsjednik kolašinskog Sportskog saveza Željko Vukićević.

Prema njegovim riječima, od mraza su, prije nego što je u halu unesena „bubanjara”, bile popucale cijevi, pa je voda dijelom oštetila novi parket, takođe, postavljen u okviru projekta rekonstrukcije tog objekta. Da nije ložena vatra, kaže Vukićević, napravila bi se dodatna šteta.

„Čekamo konačno rješenje statusa sportske zone, pa i tog objekta. Za sada je ovako, nema druge, nego da se loži vatra. Možda je to bio dobar način da se još jednom skrene pažnja na uslove u kojima treniraju trofejni i najtelentovaniji sportisti ovog grada. Mi smo obezbijedili da im bude toplo, na jedini način na koji smo mogli”, objašnjava trener KK Gorštak. Javnost je obaviještena i da je prije dvije godine raspisan tender za projektnu dokumentaciju za adaptaciju Doma mladih i Gorštaka. Do sada adaptacija tog objekta nije ni počala, a u lokalnoj upravi ne znaju razloge za to.

U DF su prije izbora imali zanimljiv plan objedinjavanja cijele sportske infrastrukture grada. Iako do sada ništa nije urađeno, prvi čovjek tog političkog saveza Aleksandar Dožić kaže da ne odustaju od ideje. Međutim, on ne može da precizira kada bi nešto od tih planova moglo biti i ostvareno.

,,Projekat sportske zone upravo je iniciran od DF-a. Predložili smo formiranje sportsko-rekreativnog centra u čijem sastavu bi bili Dom učenika, Dom mladih Gorštak i sportska dvorana kao i sportski tereni. Takva funkcionalna cjelina dala bi novi oblik turističke ponude. Omogućili bi zaposlenje za 25 do 30 radnika a sredstva za realizaciju mogu se dobiti apliciranjem kod Fonda za razvoj”, kaže on.

Ni Dožićeve koalicione kolege ne mogu reći ništa konkretno kada je riječ o valorizaciji sportske zone, ali ni o tome šta država planira s tim objektima, to jest da li se odustalo od projekta centra za pripremu vrhunskih sportista. Bivša vlast je, prije nego što je objekte kompezovala za dug, planirala da oformi preduzeće koje bi upravljalo tim objektima. Međutim, od firme koja je postojala samo na papiru koristi je imao jedino direktor, koji je sve vrijeme primao platu, iako preduzeće nikad stvarno nije proradilo.

JP Sportski centar ugašeno je nakon godinu a imalo je za cilj, kako piše u osnivačkim aktima, da „osnaži kolašinski sport i nekoliko ugostiteljskih i sportskih objekata uvrsti u jedinstvenu ponudu”. Na to preduzeće trebalo je da bude sa lokalne uprave preneseno vlasništvo nad nekoliko najznačajnijih sportsko rekreativnih objekata, među kojima su, pored hale i Doma mladih, stadion FK Gorštak, ali i poznati nacionalni restoran Vodenica te Dom učenika sa značajnim smještajnim kapacitetima. Sportski cenatar trebalo je i da obavlja dofinansiranje kolašinskih aktivnih sportskih klubova.

Planovi UO bili su da se „ učine maksimalni napori na oživljavanju tradicionalnih sportskih manifestacija, posebno u skijaškom sportu – Bjelasički spust i Bjelasička lasica”, kao i „proširenje djelatnosti na lov i ribolov”. No, tokom dvanaest mjeseci postojanja, preduzeće nije napravilo ništa od toga, a u njemu je bio samo jedan zaposleni – direktor Srećko Medenica, bivši savjetnik predsjednika SO i bivši predsjednik OO DPS.

„Razlozi za formiranje preduzeća bili su opravdani, jer bi se na taj način ujedinili turistički i sposrtski kapaciteti. Plnairano je bilo i da se zaposli nekoliko radnika Centra za kulturu, čija su zanimanja vezana ze sport. Zbog dogovora s Vladom, prestala je i potreba za tim preduzećem”, objasnili su tada u DPS-u. Kazali su i da Medenica nije sjedio besposlen za vrijeme dok mu je trajala funkcija. Njegov posao sastojao se, kažu njegove partijske kolege, u registraciji preduzeća i „pravljenja brojnih prijedloga projekata”. Kolašinski sportisti, kako naglašavaju, jedva čekaju da neko okrene glavu na sportsku zonu. Smatraju da „vodu pije” jedino rješenje koje bi garantovalo samoodrživost budućeg preduzeća koje će gazdovati objektima. To bi, tvrde, bila šansa za Kolašin, koji ima idealne uslove za pripreme sportista. „Bilo da dolazi s državnog ili lokalnog nivoa nebriga o ovim objektima vidljiva je na svakom koraku. To je razlog za glasniji bunt sportista i rekreativaca. U tome ne treba da nas sprječava politička naklonost bilo kome. Na žalost, aktuelna vlast nije ništa odgovornija prema sportskoj hali i Domu mladih od one prothodne”, kažu u kolšinskom Sportskom savezu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DJECI SA SMETNJAMA U RAZVOJU USKRAĆENO PRAVO DA SE LIJEČE U CRNOJ GORI: Daleko od prioriteta vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori su među najmarginalizovanijim kategorijama stanovništva. Za njih ne postoje zdravstvene ustanove specijalizovane za rano otkrivanje smetnji u razvoju, nedostaje stručnjaka za ovu oblast, nema sistema podrške roditeljima, nema baze podataka… Roditelji su prinuđeni da spas za svoju djecu traže i plaćaju u drugoj državi

 

„Može se reći da je moje dijete spasio Beograd. Ko zna šta bi se desilo da je ostala da se liječi u Crnoj Gori“, kaže za Monitor Tanja Bajović, majka djevojčice koja ima poremećaj pažnje. Ona je jedna, među mnogim roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, koji će, kako je ranije najavljeno, danas pred Vladom Crne Gore protestovati i tražiti da se njihovoj djeci obezbijedi pravo da se liječe u svojoj državi.

„Glavni problem roditelja djece sa smetnjama je sistem koji ne funkcioniše, ili bolje rečeno djelimično funkcioniše. Sistem nije predvidio da djeci sa smetnjama treba rana stimulacija svakodnevno i nema zaposlen adekvatan kadar. Zbog nedostatka uslova, roditelji su prinuđeni da pomoć dobiju u drugoj državi“, objašnjava Bajović.

To, naravno, iziskuje razdvajanje porodice, i dodatne, velike troškove zbog kojih najčešće moraju da uzimaju kredite. „Tretmani su dugoročni i nerijetko trebaju mjeseci i godine da se dođe do napretka djeteta. Mnogi nisu u mogućnosti to da priušte i djeca u najvažnijem periodu razvoja ostaju uskraćena za adekvatnu podršku.“

Kada se roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju poslije nekog vremena provedenog na liječenju u drugoj državi vrati u Crnu Goru, nailazi na nemogućnost ostvarivanja dalje podrške i tretmana. Zbog toga mora da traži pomoć kod privatnih terapeuta o svom trošku. „Možete samo zamisliti koji je to dodatni finansijski udar na porodicu“, napominje Bajović.

Sa njom je saglasna i Snežana Brnović, majka dječaka sa poremećajem iz spektra autizma, koja je u sličnoj situaciji. „Kada je 2018. godine otvoren Centar za autizam, razvojne smenje i dječju psihijatriju Ognjen Rakočević, tadašnji premijer i ministar zdravlja su obećali da više neće biti potreban odlazak na tretmane u druge centre, već da ćemo sve imati tu na jednom mjestu. Želimo da nam se napokon to omogući“, kaže ona.

Prema njenim riječima, roditelji su od početka godine imali niz sastanaka sa ljudima na odlučujućim pozicijama i dobili obećanja da će se raditi na rješavanju njihovih problema. „Čak je i u Skupštini Crne Gore pokrenuto to pitanje, ali je sve ostalo samo na tome. Zalagali smo se da se Centar Ognjen Rakočević osposobi za davanje češćih tretmana, ali iz nekog razloga kažu da to nije izvodljivo.“

Taj Centar, prema priznanju i samog direktora dr Ivana Krgovića, ni nakon tri godine od osnivanja nema dovoljno stručnog kadra. Fali mu čak 60 defektologa, od čega 30 oligofrenologa i 30 logopeda. U tom centru trenutno radi samo jedan oligofrenolog. Nedavno je otkaz dalo čak petoro zaposlenih, a razlog su gori uslovi za rad u odnosu na one u drugim zdravstvenim ustanovama.

Da su djeca sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori među najmarginalizovanijim kategorijama stanovništva, pokazala je i Analiza podrške i multisektorskog odgovora na potrebe djece sa smetnjama koju je sproveo UNICEF 2019. godine.

Koordinatorka programa dječje zaštite UNICEF-a Nela Krnić još je tada upozorila da treba povećati broj zdravstvenih radnika, i ukazala na nedostatak usluga koje su potrebne djeci i njihovim porodicama na lokalnom nivou, kao i na neophodnost uključivanja nevladinog i privatnog sektora u sistem pružanja tih usluga.

Od tada se gotovo ništa nije promijenilo.

Osnivačica i predsjednica Udruženja Ljubav za ljubav, prvog udruženja za djecu i omladinu sa Daunovim sindromom u Crnoj Gori, i samohrana majka dvije djevojčice sa Daunovim sindromom Sara Bero za Monitor kaže da im, od osnivanja, niko od nadležnih nije pomogao čak ni u pronalaženju prostora gdje bi mogli da pružaju svoje usluge. „Tražili smo, makar i ruševine, pa bismo ih renovirali i sredili. Ali, ništa.”

Nedavno su iz tog udruženja morali da se isele iz prostorija koje su, dok su mogli, plaćali iz svog džepa, jer više nijesu imali odakle da daju novac za kiriju. Niko od nadležnih nije našao za shodno da im tada pomogne.

To udruženje je, uz pomoć pojedinih humanitaraca, do sada ipak uspjelo da sprovede nekoliko projekata koji su za cilj imali da integrišu u društvo djecu ne samo sa Daunovim sindromom već i drugim smetnjama u razvoju. Sve bez podrške sistema. Monitor je pisao o tome.

Decenijama ne postoji nikakva jedinstvena baza podataka o djeci sa smetnjama u razvoju, jer državne institucije nijesu u stanju da se dogovore čiji je zadatak da to uradi. Ta je baza, inače, osnova za stvaranje adekvatnih politika i usluga koje su toj djeci potrebne. Ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović nema u planu da preuzme odgovornost i prekine takvu lošu praksu. Kako su na sjednici Odbora za ljudska prava i slobode početkom ove godine otkrili pojedini predstavnici nevladinog sektora, ona je, na njihove zahtjeve da se uključi u kreiranje baze podataka, odgovornost prebacila na Ministarstvo finansija i socijalnog staranja.

Nemamo čak ni zdravstvenu ustanovu koja bi bila specijalizovana za rano otkrivanje smetnji u razvoju.

O Crnoj Gori, kao socijalnoj državi, najbolje govori to što za pomoć djeci sa smetnjama u razvoju nije osmišljeno čak ni neko privatno-javno partnerstvo. To bi, kako navode sagovornice Monitora, moglo da bude prelazno rješenje. Dok se ne osmisli održivo. „Tražimo da se u podršku našoj djeci uključi privatno-javno partnerstvo sa sertifikovanim terapeutima, u okviru kog bi roditelji mogli voditi djecu na češće tretmane, a država refundirala troškove, kao što je to slučaj sa zubarskim ordinacijama, privatnim klinikama i slično. To je, za sada, najbrže rješenje“, saglasne su Bajović i Brnović.

Za djecu sa smetnjama u razvoju sve usluge moraju da budu na jednom mjestu. Zbog jednostavnosti i efikasnosti. Crna Gora nema ni pravo mjesto, ni prave usluge. Djeca koju sleduju jednaka prava kao i svu drugu djecu, daleko su od prioriteta vlasti.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MANJINSKI AKCIONARI SKI CENTRA BJELASICA JOŠ JEDNOM OD DRŽAVE TRAŽE PRAVDU: Samo još za istinu nije kasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada konačno treba da obavi revizuju svih privatizacija u Kolašinu, smatraju manjinski akcionari nekadašnjeg DD Ski centar Bjelasica. Na taj način će se, tvrde, dokazati da su pokradeni  i oni i država.  Izvršnoj vlasti će ponovo poslati „brojne dokaze o pljačkaškoj privatizaciji, koju  je pomogao Privredni sud“.

 

Manjinski akcionari nekadašnjeg DD Ski centra Bjelasica, spremaju se da još jednom pokušaju da državu privole da preispita privatizaciju tog kolašinskog preduzeća. To je, kažu, i način da dođu do istine kako je nestalo  njihovih 13 odsto udjela u preduzeću.  Boško Vlahović, predstavnik više od 350 manjiskih akcionara, bivših radnika skijališta, najavljuje da će Vladi uputiti zahtjev da obavi revizuju svih privatizaciju u Kolašinu.

„Tražimo da nova vlada pokrene postupke revizije pljačkaških privatizacija kroz stečajne postupke. Svih koje su se desile u Kolašinu, a prije svega, u našem nekadašnjem preduzeću. Godinama smo ukazivali na brutalnu pljačku imovine Ski centra Bjelasica. Istovremeno, opljačkani su manjinski akcionari – 354 bivših  radnika, čiji kapital je nestao. Sve je rađeno u sprezi Privrednog suda sa kontroverznim biznismenima kao što je Zoran Ćoćo Bećirović i drugi“, kaže Vlahović za Monitor.

Prema njegovim riječima, počelo je uvođenjem „nezakonitog stečaja, za kojim nije ni bilo razloga“.

Podsjeća da su još prije šest godina spremili dokumentaciju i poslali je državnom tužilaštvu. I tada su zahtijevali preispitivanje privatizacije njihovog nekadašnjeg preduzeća. Odgovor nijesu dobili, a nijesu urodili plodom ni brojni apeli slati na adresu izvršne vlasti, tokom više od dvije decenije od uvođenja stečaja.

Rajko Vlahović, takođe manjinski akcionar,  podsjeća da je Bećirovićeva  firma Bepler i Džejkobson 2007. godine kupila Ski centar Bjelasica, od kojeg kasnije nastaje Ski centar Kolašin 1450,  „za svega 550.000 eura“.

„Za tu mizernu cijenu Bećirović je dobio 147.000 kvadratnih metara zemljišta, žičaru, tri ski lifta, dva restorana, vodohvat i vodovod Jezerine-Bljušturni do. Da je prodavano samo zemljište, to bi bila smiješna cijena, jer je prodato po nešto više od tri eura po kvadratu. I tada, a naročito danas, jasno je kome je to bio jedini interes. Jasno je i ko su grobari i kolašinske i crnogorske privrede. Pljačka Ski centra Bjelasica desila se u sprezi sa Privrednim sudom. Da ništa nezankonito nikad više nije uradio taj sud, naš primjer je dovoljno za crn obraz crnogorskog sudstva dovijek“, tvrdi sagovornik Monitora, koji je bivši direktor nekadašnje kolašinske Veletrgovine.

Predstavnici manjinskih akcionara kažu i da je u trenutku kada je Privredni sud pokrenuo stečaj, „dug bio manje od pet procenata od ukupne imovine, kojom je firma raspolagala“. Nakon toga, DD Ski centar Bjelasica podnio je žalbu Vrhovnom sudu u zakonskom roku protiv rješenja o otvaranju postupka stečaja.  Žalba je podnijeta, zbog „bitnih povreda Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji (ZPPSL) i Zakona o parničnom postupku (ZPP)“. Vrhovni sud uskoro je u cijelosti uvažio žalbu.

U obrazloženju odluke, kaže Rajko Vlahović, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud počinio niz bitnih povreda postupka.

„Između ostalog, postupak se vodio u nepropisanom sastavu, nije ispitana mogućnost prinudnog poravnanja, nijesu uzeti u obzir niti cijenjeni pribavljeni dokazi i mišljenje vještaka finansijske struke. Prvostepeni, po ocjeni Privrednog suda, uopšte nije zakazao ročište za raspravljanje postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka”, kažu predstavnici manjinskih akcionara za Monitor.

Podsjećaju i da je „u  sporu pred Vrhovnim sudom dužnik ponudio dokaze – zaključene ugovore s korisnicima usluga, kao realno pokriće za neizmirene obaveze“.

„Na osnovu tih i mnogih  drugih dokaza,  Vrhovni sud je odlučio da je „pobijano rješenje o stečaju donijeto uz bitne povrede odredaba postupka i na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Odlučeno je i da, s obzirom na to da raspolažu s preko desetinom kapitala društva, radnici u ovom slučaju imaju pravo da se tretiraju kao samostalna stranka u sporu, koja će takođe biti uredno zastupana“, podsjećaju sagovornici Monitora.

No, i pored svega toga, kako tvrdi Boško Vlahović, Privredni sud je ignorisao odluku Vrhovnog suda. Kako on kaže, stečajno vijeće je nastavilo s postupkom, a da nikada nije donesena odluka o drugom uvođenju stečaja. To jest, o drugom stečaju 1999. godine nijesu bili obaviješteni manjinski akcionari, ali ni tadašnji direktor Luka Medenica, na čiji je prigovor Vrhovni sud poništio rješenje o uvođenju stečaja.

Nakon prodaje Ski centra Bećiroviću, prema dokumentaciji MANS-a, sudija Privrednog suda Nataša Bošković izjavila je da „osnovano sumnja da je po nalogu jednog, ili više moćnih pojedinaca, nezakonito uveden stečaj u Ski cenatr Bjelasica“. Ona je tada kazala „da ta kompanija nikad nije ni bila u stečaju, odnosno da je stečaj uveden 28. aprila 1999. godine nezakonit. Podsjetila je da je stečaj prvi put u Ski centar uveden u martu 1998. godine i da je ukinut odlukom Vrhovnog suda u oktobru iste godine, na žalbu tadašnjeg direktora Medenice, zbog bitne povrede procedure.

„Prema izjavama bivših i tadašnjih zaposlenih u Ski centru, ni oni ni uprava nikad nijesu bili obaviješteni da je po drugi put uveden stečaj. Boškovićeva konstatuje da je to urađeno kako bi im bilo onemogućeno da se ponovo žale Vrhovnom sudu. Bošković navodi da se u stečajnom postupku uporno koristi broj predmeta pod kojim je prvi put otvoren stečaj, mada je slučaj dobio novi broj nakon što je taj postupak ukinuo Vrhovni sud. Osim toga, navela je ona, prodaja imovine Ski centra Bjelasica nije oglašena ni na oglasnoj tabli Privrednog suda, ni u Službenom listu, što je samo po sebi kršenje zakonske procedure i dovoljno da cijeli proces bude zaustavljen“, piše  u dokumentima MANS-a.

Kako tvrde Vlahovići, nezakonite radnje nastavile su se i poslije prodaje skijališta Bećiroviću.

„Manjnski akcionari su prošli kao bos po trnju. Suprotno zakonu, bez saglasnosti akcionara, sud prepisuje njihovu imovinu u akcije kao dio firme kupca Beppler Jacobson LTD. Sud je to uradio kako bi omogućio većinskom vlasniku Beppler Jacobson LTD da kroz nekoliko nezakonitih dokapitalizacija skoro potpuno izbaci manjinski dio. Zbog toga ja stečaj, a kasnije i prodaju zovem pljačkom nad pljačkama i to naočigled, odnosno, uz podršku države. Da li će iko ikada bar konstatovati zvanično ovu krađu? Umrijeću, neću dočekati da se to desi”, zaključuje Rajko Vlahović.

Prema riječima Boška Vlahovića,  od nove Vlade očekuju „da se, kad konačno podijele fotelje, okrenu oko sebe i pokažu da ih je birao narod da rješavaju višedecenijske nepravde“. Te nepravde su, tvrdi, očigledne i lako dokazive, samo treba imati političke volje.

Sagovornik Monitora zaključuje da je revizija privatizacija DD Ski centar Bjelasica i ostalih preduzeća „uslov za početak građenja pravdenijeg društva“. Mnogo je šta do sada nepovratno izgubljeno, kaže on „ali još nije kasno bar za istinu“.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ROŽAJE – URUŠAVANJE MOSTA VELIKI IBARAC JOŠ BEZ EPILOGA:  Igra gluvih telefona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada će biti nastavljeni radovi na mostu Veliki Ibarac i ko će snositi troškove štete koja je nastala, još uvijek se ne zna. Skoro godinu nakon urušavanja mosta nije zvanično saopšteno ni kolika je šteta. Sudski postupak protiv okrivljenih za urušavanje još nije počeo

 

Kada je nedavno, pripremajući video prezentaciju projekata za dan opštine, portparolka Opštine Rožaje Dženana Kuč pokušala da dobije bilo kakvu informaciju u vezi sa izgradnjom zaobilaznice oko tog grada, naišla je na zid ćutanja.

„Svi su odjednom bili nenadležni. Nisam imala materijala za taj projekat, i na kraju smo bili prinuđeni da podignemo dron, da snimimo i konstatujemo samo da se izvode radovi” – ispričala je Kuč za Monitor.

Dobiti neku informaciju u vezi sa izgradnjom zaobilaznice oko Rožaja, posebno je postalo teško nakon što se u decembru prošle godine urušio most nazvan Veliki Ibarac, kada su povrijeđena tri radnika i nastala velika materijalna šteta.

Predsjednik opštine Rožaje Rahman Husović kaže da ni prije, a ni sada, niko ne nalazi za shodno da izvijesti o tome kako teku radovi.

„U ovom trenutku znam samo da se radovi izvode na drugim dionicama zabilaznice, dok se oko urušenog mosta vodi neki sudski spor” – kaže Husović.

Most Veliki Ibarac, čija je izgradnja bila pri kraju, dužine 160 metara, srušio se 24. decembra prošle godine. Tom prilikom teške tjelesne povrede zadobila su trojica radnika.

U trenutku rušenja na mostu su bila četvorica radnika, dok se peti nalazio u blizini kod pumpe za beton.

„I prilikom izlivanja betona došlo je do popuštanja konstrukcije, odnosno skele i radnici koji su bili na mostu, njih dvojica – pali su zajedno sa konstrukcijom i povrijedili se. Radnika koji je bio na pumpi, vjerovatno je udario jedan dio skela ili oplata. Ovaj četvrti u tom momentu nekako je ostao na ivici dijela koji se rušio, ostao je gore” – rečeno je ranije iz ODT Rožaje.

Oni su pojasnili da je most srušen nakon što je popustila konstrukcija takozvane – teške skele.

„Tom prilikom se urušio dio mosta između drugog i trećeg stuba na mostu i tri radnika su zadobila teške tjelesne povrede” – kazali su iz ovog tužilaštva.

Objašnjeno je da je postupak izviđaja nakon toga dugo trajao zbog loših vremenskih uslova, koji su otežavali vještačenja stučnjaka saobraćajne, mašinske struke, kao i vještaka zaštite na radu.

Iz sarajevske centrale kompanije Euroasfalt nijesu željeli da komentarišu moguće uzroke nezgode.

Iz Uprave za saobraćaj, koja je naslijedila bivšu Direkciju kao investitora izgradnje obilaznice kod Rožaja, nijesu mogli da saopšte kada će biti nastavljeni radovi i koliko iznosi materijalna šteta zbog rušenja mosta.

Šteta na samom gradilištu može biti milionska, ali su iz Uprave za saobraćaj tada naveli da neće ići na teret državnog budžeta, već na teret izvođača, podizvođača i nadzora, a sve u zavisnosti od nalaza vještaka.

Monitor je uzalud pokušao da dođe do informacija u Direkciji, odnosno Upravi za saobraćaj. Kada će biti nastavljeni radovi na mostu Veliki Ibarac i ko će snositi troškove štete koja je nastala, još uvijek se ne zna. Kao ni da li je to eventualno predmet sudskog spora između izvođača i investitora.

Monitoru je u Osnovnom državnom tužilaštvu rečeno da se postupak izviđaja malo otegao zbog štrajka advokata i nemogućnošću okrivljenih da angažuju advokate.

„To smo konačno priveli kraju, i ostalo je da se obave još neke radnje u fazi izviđaja” – kazao je tužilac ODT Rožaje Aldin Kalač.

Osnovno državno tužilaštvo u ovom gradu još u martu ove godine podnijelo je krivične prijave protiv četiri firme koje su radile na izgradnji i sedam odgovornih lica, odnosno direktora i inženjera.

Prijave je, zapravo, podnijela rožajska kriminalistička policija po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u ovom gradu, a osumnjičeni se terete za krivično djelo – teška djela protiv opšte sigurnosti.

Prijave su podnijete protiv crnogorske podružnice sarajevske firme Euroasfalt, njenog vlasnika i direktora Hameda Ramića (60) iz Sarajeva, kao i glavnog i odgovornog inženjera Suada Julardžija iz Zagreba.

Prijavama su obuhvaćeni podgorička firma Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja, njen izvršni direktor Radomir Vuksanović (43) iz Podgorice i glavni i odgovorni inženjer Nebojša Pejović (35) iz Nikšića.

Policija tereti i podizvođača – kompaniju Vektra – Integra iz Sarajeva, njenog direktora Jasmina Trampu (37) i rukovodioca radova Anesa Grahića (29) iz Sarajeva, kao i drugog podizvođača firmu AXA company iz Bijelog Polja i njenog direktora Ismaila Brnčevića (57) iz Novog Pazara.

Da je bosanska firma Euroasfalt dobila projekat izgradnje zaobilaznice oko Rožaja, mediji u toj državi izvijestili su još 2017. godine.

„Direkcija za saobraćaj Crne Gore i kompanija Euroasfalt potpisale su u Podgorici ugovor vrijedan oko 40 mil KM (19,7 mil EUR) o izgradnji druge faze obilaznice Rožaje – saobraćajnici dugoj 2,6 kilometara. Osim radova na trasi, gradiće se dva tunela dužina 1.193 i 693 metra, kao i dva mosta dužina 17,7 i 154,7 metara” – prenijeli su tada mediji u Bosni i Hercegovini.

Ugovor su potpisali generalni direktor Euroasfalta Hamed Ramić, ispred Konzorcija izvođača, i generalni direktor Savo Parača ispred Direkcije za saobraćaj Crne Gore.

Zaobilaznica oko Rožaja je bio drugi veliki posao bosanske kompanije Euroasfalt u Crnoj Gori.

Ova firma je krajem 2016. godine angažovana i za izgradnju dionice puta Lubnice – Jezerine na putnom pravcu Berane – Kolašin. Taj posao traljavo i bez žurbe još uvijek rade, i podižu cijene mimo ugovorenih.

Imali su još dosta poslova u Crnoj Gori dok je na čelu tadašnjeg Ministarstva za saobraćaj bio Rožajac Osman Nurković (BS). Sumnjalo se da se radi o poslovno-partijskoj sprezi BS i bosanske SDA, čiji je Ramić jedan od glavnih donatora.

Skoro godinu nakon urušavanja mosta Veliki Ibarac nije zvanično saopšteno ni kolika je šteta, novčano izraženo, nastala urušavanjem mosta, ni ko će je nadoknaditi. Sudski postupak protiv okrivljenih za urušavanje još nije ni počeo.

                                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo