OKO NAS
NEDMIR SINANOVIĆ NETKO, JUNAK NAGRAĐENOG DOKUMENTARCA RTCG, DESET GODINA KASNIJE: Netko sam

Objavljeno prije
9 godinana
Objavio:
Monitor online
Početkom 2003. Rajko Vojičić, barski pjesnik, došao je na ideju da snimi dokumentarac o životu Nedmira Sinanovića Netka, napuštenog dječaka koji je iz Tuzle stigao u Bar. U vrijeme kad je snimana emisija Netko je imao dvadeset godina.
„Emisiju je radio pokojni Bato Dukaj. Mnogo me je ljudi gledalo na televizor, te su plakali nas mojoj sudbinom”, kaže u razgovoru za Montor Netko, protagonist jednog od najpoznatijih dokumentarca RTCG-a, dobitnika bronzane masline na TV festivalu u Baru 2005. godine.
Netko danas živi u Baru od šezdeset četiri eura socijale mjesečno, koja se svede na dvanaest eura kada plati struju, vodu i kablovsku. Na dogovoreni razgovor dolazi u crvenom džemperu uvučenom u farmerice, visok, vitak, pomalo usukan i pogrbljen.
Razgovor počinjemo dobrim vijestima: „Na ljeto će mi doći hraniteljska porodica koju sam našao poslije više od dvadeset osam godina”, kaže Netko.
Početkom godine je, objašnjava, išao u Tuzlu kako bi preuzeo bosanski pasoš, jer u našoj zemlji ima status stranog lica sa dozvolom boravka. „Zapamtio sam ka dijete đe im je bila kuća, đe sam se igrao, đe su me vodili na bazen, i zaputio se tamo. Sjećao sam se samo njihovih imena. Zvali su se Ekrem i Emina. E kod njih mi je bilo lijepo. Oni su me držali ka svoje dijete”. Živjeli su na istom mjestu koje je Netko zapamtio iz djetinjstva. „Kad su me vidjeli i kad sam im rekao ko sam, zaplakali su.”
Priča o Netku ovako ide: Netkova majka Nisa Sinanović je rodila tri sina. Nedmir je od njih najstariji. Kada je imao dvije godine, dat je zajedno sa dvije godine mlađim bratom u hraniteljsku porodicu. Majka, izgleda, nije imala mogućnosti da se brine o njima. Ipak, Nedmir ne zamjera majci i shvata da mu je to omogućilo sretno djetinjstvo i porodicu koja ga je voljela.
„Bile su to lijepe četiri godine. Kada sam imao šest, bio sam otrgnut od njih”. Netkova majka Nisa je, u međuvremenu, uspjela da stane na noge. Dobila je posao u tuzlanskoj Solani, kuću na korišćenje, i željela je svoje dječake nazad. „U tom periodu, se rodio i treći brat. To je bilo devedesete”. Na pitanje je li mu majka ikad rekla išta o ocu i zbog čega ih je ostavila – ispravlja me i kaže da je socijalno u SFRJ oduzelo njega i njegovog brata, i nastavlja: „Pitao sam je kad sam bio mali, ali mi ona ništa nije odgovorila, vjerovatno je mislila da sam mali za tako što, ne znam šta se desilo između moje majke i oca”. Nažalost, sretnog epiloga u priči o majci nema. Dokumenti, sjećanja, fotografije i Nisa Sinanović su nestali 1995. godine, kada je kuću u kojoj se nalazila pogodila zalutala srpska granata.
Tokom razgovora smjenjuju se žal što nema nijednu njenu fotografiju, što je nije bolje upoznao, što nije bio dovoljno odrastao da je bolje zapamti, što nije živa, sa prebacivanjem za napuštanje hraniteljske porodice, neizvjesnu sudbinu, godine tuge i bijede, kao i nestajanje braće iz njegovog života. „O najmlađem bratu ne znam ništa. Prije četiri godine, 2012, sam kontaktirao emisiju Sve za ljubav i oni su mi pronašli ovog srednjeg brata. Živi u Tuzli, ima debeo kriminalni dosije. Zato sam digao ruke, pa nismo ništa uradili”.
Netko je u Bar stigao kao dječak. Iz Bosne je krenuo kao osmogodišnjak, na traktoru, sa nepoznatim ljudima kroz tek otvoreni izbjeglički koridor. Završio je u prihvatnom centru, negdje u predgrađu Beograda. Tamo je bio smješten godinu dana. „U Beograd sam došao 1993. Tada sam imao 11 godina. Sa ratišta je dolazilo dosta ljudi. To je bio užas, katastrofa. To su bile barake, u kojima su stanovale cijele porodice. Sam sam brinuo o sebi. Ma kakav krevet, spavao sam na kartonu, ni dušeka nije bilo. Dobijali bismo konzervu za cijeli dan. Bez kupatila, bez ičega”, priča. „Nijesam znao hoću li ostati živ tamo, zato sam morao otići”.
Na pitanje da li se sjeća kako se odvojio od porodice, kako se našao u tom izbjegličkom konvoju, samo odmahuje glavom i ponavlja da ne može da se sjeti. I tako je pruga dovela našeg junaka, slijepog putnika, ’94. u Bar. Dvanaestogodišnji dječak se iskrcao sa svojim zavežljajem, vidio more i odlučio da je to pravo mjesto da otpočne svoj novi život. I kao likovi iz socijalističkih lektira Mate Lovraka i Ferenca Molnara, shvatio je da je ostao sam, i da mora da nauči da preživi. „Dugo sam živio u napuštenoj zgradi Drina–Goražde. Snalazio sam se kako sam znao i umio, ali nijesam krao”.
Netka, 1997. godine, smještaju u Dom za napuštenu djecu koji se nalazio u blizini brda Ljubovića, u Podgorici. Sreća mu se naizgled osmjehnula, imao je krov nad glavom. Čak se ponadao da će izučiti i bravarski ili mehaničarski zanat. Ipak, imao je završenu samo osnovnu skolu. I bio je tamo gotovo godinu dana, onoliko dugo koliko je Visoki komesarijat za izbjeglice UNHCR-a imao novca da plaća njegov smještaj u Domu. A onda je, krajem te godine, dobio pismeno rješenje da treba da napusti Dom. „Osjećao sam se grozno, mučno”. Našao se ponovo na ulici i vratio za Bar. Na pitanje kako se snalazio i kako je preživljavao kada se vratio u Bar, odgovara: „Snalazio sam se, išao od kafića do kafića, bacao smeće, čistio. Ni od koga nisam ništa tražio. Svi su me čašćavali. Ljudi su se prema meni odnosili kao prema članu porodice. Nisam imao ružnih iskustava, nikad me niko nije uvrijedio”.
Ubrzo nakon što je postao junak dokumentarca, završio je u Brezoviku. Tamo mu je ustanovljena teška upala pluća. „Jer sam živio u napuštenoj zgradi preko puta SUP-a bez prozora, bez vrata, bez ičega. Pokrivao sam se kartonom i najlonom”.
U bolnici je boravio šest mjeseci. Pošto je ozdravio i vratio se u Bar, odlučio je da se preseli u napušteni vagon podno Volujice. I tamo je ostao sve do 2012.
Ipak, prave nedaće i izazovi tek su uslijedile za Netka. Tokom 2010. su zapalili vagon u kome je živio, a 2011. i drugi vagon u koji se preselio. „Podnešena je prijava protiv mene 2012. Zato sam pozvao svog prijatelja advokata Dragutina Durutovića Dašu, da ga pitam za pomoć. On me branio. Prijava je podnesena bez ijednog dokaza”. Optužen je za paljenje vagona i namjerno ugrožavanje bezbjednosti više lica. Postupak je vođen više od dvije godine pred Osnovnim sudom u Baru. Predsjednik sudskog vijeća Goran Šćepanović je, na kraju, odlučio da povuče prijavu jer nije bilo konkretnih dokaza protiv Netka. „Četiri mjeseca po završetku postupka, pronašli su neku ženu koja je tu spavala, i to zapalila”.
Na kraju, stigao je hepiend, na crnogorski način, koji je dokumentovao i Javni servis: šezdeset četiri eura socijale mjesečno i plac sa kućicom koja mu je data na korišćenje do smrti.
No i za to se morao izboriti: „Ja sam lično išao od organizacije do organizacije. Počev od Ministarstva rada i socijalnog staranja, Opštine Bar, Helpa, UNHCR-a. Od Bara do Podgorice i nazad. To je trajalo dvije godine. Opština mi je obećala plac. Strane organizacije materijal. Ali dok me novinari nisu počeli snimat, niko mi nije dolazio, niti išta govorio. E, tek tad, su mi počeli izlaziti ovi naši u susret. Inače je nikad ne bi dobio, nikad!”
Aleksandra DRAGOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
PODGORICA BEZ GERONTODOMAĆICA: Stari, sami i zaboravljeni
-
SLUČAJ SOLANA: VLADA PROTIV EU: PREDAH DO OKTOBRA
-
GLAVNI GRAD I CRNE TAČKE ZA BEZBJEDNOST U SAOBRAĆAJU: Igra sa životima
-
KOLAŠIN: SPORTSKA INFRASTRUKTURA PROPADA: Nebriga na svakom koraku
-
ZAŠTO JE LIKVIDIRANA POLIMKA AD: Zatiranje tragova
-
NESLAVNI REKORDI UNIVERZITETA CRNE GORE: I Ginis bi se začudio
Izdvojeno
OPTUŽNICA PROTIV BIVŠEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Tajna porodičnog blaga

Objavljeno prije
4 danana
27 Juna, 2025
Koprivica i njegova supruga Radosava su, prema dokazima do kojih su došli specijalni istražitelji, bili glavni “bankari” i vodili preciznu evidenciju o tokovima prljavog novca koji su članovi njihove uže porodice sa zetom, kako se vjeruje, zaradili prodajom droge, cigareta i zelenašenjem
“Ove namještaljke ću pobijediti ja. Živjela Crna Gora i pobijedićemo…”, poručio je sredinom decembra prošle godine bivši policijski funkcioner Duško Koprivica, dok su ga dvojica policajaca uvodili u policijsku zgradu zbog sumnje da je počinio krivično djelo pranje novca.
Šest mjeseci kasnije ono što je tvrdio da je namještaljka, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) , nakon sprovedene istrage, pretvorilo je u tužilački akt. Optužnica je predata Višem sudu u Podgorici čije vijeće će razmatrati da li su prikupljeni dokazi dovoljni da u jednoj od sudnica tog suda i počne suđenje penzionisanom policijskom funkcioneru.
Optužnicom se za pranje skoro milon eura ne tereti samo Duško Koprivica. Na spisku optuženih našli su se i članovi njegove porodice, sin Strahinja Koprivica i supruga Radosava Koprivica, koja je nakon hapšenja puštena da se brani sa slobode. Tužilačkim aktom obuhvaćen je i njihov odbjegli zet Duško Roganović, koji slovi za visokopozicioniranog člana kavačkog kriminalnog klana.
Kako je saopšteno iz SDT-a, oni se terete za pranje novca u iznosu od najmanje 964.850 eura u periodu od oktobra 2019. godine i dalje.
Bivši visoki policijski funkcioner i njegova supruga Radosava su, prema dokazima do kojih su došli specijalni istražitelji, bili glavni “bankari” i vodili preciznu evidenciju o tokovima prljavog novca koji su članovi njihove uže porodice sa zetom, kako se vjeruje, zaradili prodajom droge, cigareta i zelenašenjem.
Strahinja Koprivica se nalazi u pritvoru od 22.oktobra prošle godine, zbog optužbi da je organizovao grupu koja se bavila krijumčarenjem i nedozvoljenom trgovinom. Osim njega, tom optužnicom koju je SDT predalo Višem sudu početkom juna, obuhvaćeni su i visokopozicionirani pripadnici kriminalnog škaljarskog klana Igor Krstović , Nikola Vukotić, Blažo Đurković i Marinko Koprivica.
Koprivicama, Vukotiću i Đurkoviću, naveli su ranije iz tužilaštva, na teret se stavlja krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije.
Strahinja Koprivica, Vukotić i Đurković osumnjičeni su da su sa Krstovićem švercovali drogu, dok se krijumčarenje cigareta na teret stavlja Koprivicama.
Sin Duška Koprivice je osumnjičen i za dva krivična djela nedozvoljena trgovina.
“Predmet optužnice je djelovanje kriminalne organizacije koju je organizovao optuženi S.K. početkom 2019. godine i koja je djelovala na teritoriji Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, do aprila 2021. godine, čiji pripadnici su postali optuženi N.V, B.Đ. i M.K. i druga nepoznata lica, u cilju vršenja krivičnih djela krijumčarenje, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i nedozvoljena trgovina, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći”, saopšteno iz tužilaštva početkom juna.
Brojne prepiske sa nekada zaštićene SKY aplikacije otkrivaju da je grupa pod vođstvom Strahinje Koprivice sedmično prebacivala šleper cigareta preko granice, a da su krijumčarene cigarete završavale i u Trebinju, Sarajevu i Banjaluci.
Početkom februara na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva podgorički Viši sud privremeno je blokirao pet stanova u Nikšiću upisanih na Strahinju Koprivicu, njegovo zemljište u gradu pod Trebjesom i u Šavniku, ukupne površine oko 5.000 kvadrata.
Na zahtjev SDT-a, Viši sud blokirao je i imovinu upisanu na Strahinjinu suprugu Unu Koprivicu, ali i onu koja je u vlasništvu njegovog mlađeg brata Nemanje Koprivice koji se iza brave zbog nasilničkog ponašanja našao samo petnaestak dana nakon hapšenja njegovog brata Strahinje.
Rješenjem o blokiranju imovine koje je potpisala sutkinja Suzana Mugoša, privremena mjera zabrane raspolaganja upisana na poslovni prostor upisan na Unu Koprivicu, stan u Podgorici koji je u vlasništvu Nemanje Koprivice, kao i zemljište i objekte tog Nikšićanina u žabljačkom Motičkom Gaju.
U tom gradu Nemanji Koprivici blokirane su livade površine 752 i 344 kvadrata, zemljište pod zgradom – u osnovi površine 51 metar kvadratni sa pripadajućim PD 0 i PD 1, ali i još jednu identičnu parcelu sa identičnom zgradom.
Blokirana je i imovina firme “K-Invest Group”, osnovane u februaru 2022. godine, čiji je osnivač i izvršni direktor Duško Koprivica. Istim rješenjem toj kompaniji privremeno je oduzeto šest stanova u Podgorici.
“Tri stambena prostora površine 48 m2, na prvom spratu, površine 43 m2, na prvom spratu i površine 43 m2, na drugom spratu, obim prava 1/1 ‘K INVEST GROUP’ DOO, Nikšić. Tri stambena prostora površine 42 m2, na prvom spratu, površine 42 m2, na drugom spratu i površine 60 m2, na šestom spratu, osnov sticanja: kupovina. obim prava 1/1 ‘K INVEST GROUP’ DOO, Nikšić”, piše u odluci sutkinje Suzane Mugoše.
Osim toga privremeno je blokirano zemljište na ime ove firme ali i objekti u Motičkom Gaju na Žabljaku: livada površine 319 m2, zemljište pod zgradom broj 1 površine 51 m2 sa pripadajućim PD 0 i PD 1, zemljište pod zgradom broj 2 površina 51 m2 sa pripadajućim PD 0 i PD 1, obim 1/1 ‘K INVEST GROUP’ DOO, Nikšić.
Spisku privremeno blokirane imovine tu nije kraj. U Herceg Novom je blokirana imovina pravnog lica “Uskok”, čiji je većinski vlasnik Duškova kćerka Bojana Roganović, inače supruga odbjeglog Duška Roganovića.
Riječ je o stambeno poslovnoj zgradi površine u osnovi 360 m2 i pomoćnoj zgradi od 21 m2, kao i neplodnom zemljišteu 9 m2 i dvorištu od 500 m2. Istim rješenjem blokirana je i šuma u Herceg Novom, površine 998 kvadrata, upisana na istu firmu.
Sud je istovremeno dao nalog CKB banci da uskrati isplatu novca sa računa Nemanje Koprivice, MSK – Group Doo Nikšić, K Invest Group Doo Nikšić, a Hipotekarnoj banci da isto učini sa sumnjivim transakcijama na računima Marinka Koprivice i MSK Group.
Strahinjinoj majci Radosavi zabranjeno je da raspolaže akcijama u “Eurofondu”, a njenom suprugu Dušku akcijama u “HLT fondu”, “Plantažama” i “Vektra Boki”…
Iz podgoričkog Višeg suda su konstatovali da je Strahinja Koprivica bio nezaposlen u vrijeme kada je osnovao privatnu kompaniju, ali da je uprkos tome u više navrata toj firmi “pozajmljivao” enormne sume novca, jednom okruglo 100.000 eura.
Iz tog suda pojasnili su da su, između ostalog, provjeravali životni stil – odnos između prihoda i imovine članova te familije.
Da li je zaista sve „namještaljka“ kako je to prilikom hapšenja tvrdio penzionisani policijski funkcioner Duško Koprivica ili su imovinu članovi njegove porodice, stekli pranjem novca stečenim kriminalnim radnjama, odgovor će dati Viši sud u Podgorici.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Izdvojeno
PLJEVALJSKA SELA U IŠČEKIVANJU EKSPLOTACIJE UGLJA: Kopovi u planovima, zabrane u stvarnosti

Objavljeno prije
5 danana
27 Juna, 2025
U nekoliko pljevaljskih sela, koja su zvanična nalazišta uglja, skoro četrdeset godina čeka se početak eksploatacije. Kopovi u mnogim selima nikad nijesu otvoreni, ali je zbog planirane rudarske djelatnosti uvedena zabrana gradnje, koja je i danas na snazi. Najava predsjednika Opštine da će tražiti ukidanje te zabrane, za mještane je, kako su kazali za Monitor – zakašnjela i simbolična incijativa
Namjera predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša da lokalnom parlamentu predloži usvajanje zaključaka, kojima će se od Vlade Crne Gore tražiti da ukine zabranu gradnje na području pljevaljskih sela na kojem se nalaze nalazišta uglja, stigla je prekasno. To za Monitor kažu mještani pljevaljskog sela Kalušići, koje je još 80-ih godina prošlog vijeka planskom dokumentacijom predviđeno za eksploataciju uglja. Zbog toga vlasnici imanja na svojoj imovini ne mogu da grade čak ni štale ni pomoćne objekte. Ista je situacija i u selima Mrzovići, Grevo, Rabitlje i Bakrenjače.
Vraneš je, obrazlažući svoju namjeru, kazao da je zabrana gradnje dovela do propadanja sela u blizini grada, iako su, tvrdi, imala potencijala za razvoj opštine Pljevlja. Mještani kažu da je incijativa sada simbolična, ali su, ipak zahvalni, jer je stigla nakon godina istih odgovora i ravnodušnosti na lokalnom, a i na državnom nivou.
„Taj naum predsjednika Opštine bi nekad bio koristan, sada je prekasno. Nema svrhe. Kalušići su gotovo prepolovljeni što se tiče broja porodica. Prvo je 80-ih godina prošlog vijeka jednoj trećini domaćinstava otkupljena imovina, sada se sprema otkup imanja po mizernim cijenama koje nudi Rudnik, za još jednu trećinu. Ja sam na sredini sela i u ovom posljednjem naumu o otkupu imovine stigli su skoro i do mog imanja. Kao na pustom ostrvu sam, ne znajući ni njihove namjere ni planove“, kaže za Monitor Dragan Lučić, bivši dugogodišnji predsjednik mjesne zajednice.
On tvrdi da je aktuelna ponuda Rudnika da otkupljuju privatnu zemlju po cijeni od osam do osam i po eura po metru kvadratnom. Na obodu kopa rudnika, kaže, porodice su bile prinuđene da pristanu na prodaju zemlje po bilo kojoj cijeni, jer im nije bilo života tu. Sada je u selu samo oko 25 „aktivnih domaćinstava“. Pređašnjim i aktuelnim otkupom zemljišta, tvrdi sagovornik Monitora, iselilo se 28 porodica.
Odbor direktora Rudnika uglja Pljevlja donio je, u prije osam mjeseci, odluku o eksproprijaciji imovine 15 mještana sela Kalušići, za potrebe eksploatacije uglja na obodu površinskog kopa “Potrlica”. Procjenu imovine izvršili su sudski vještaci, a za eksproprijaciju je planirano 3,6 miliona eura.
Kalušići su na svega nekoliko kilometara od Pljevalja. Lučić objašnjava da je taj kraj imao potencijal „da bude žitnica za pola Crne Gore“. Sada je, tvrdi, samo uništeni kraj. Selo je smješteno između Termoelektrane „Pljevlja“ i Rudnika. „Između čekića i nakovnja“, kaže sagovornik Monitora. Kraj je, objašnjava, kažnjen strogim propisima koji su „ubili bilo kakvu šansu za napredak“.
„Ljudi su odlazili jer nijesu imali izbora. Nijesu mogli da grade, da registruju firmu, da dobiju građevinsku dozvolu. Bez dozvole nema kredita, nema ulaganja, ničega. Jednostavno, zabranjeno je sve. Selo bi moglo da se razvija, da se održi, da mladi ostanu, ali nema uslova. Od devedesetih nijedna građevinska dozvola nije izdata. Tražili smo, pokušavali, ali svaki put bismo dobili isto obrazloženje: ‘Ne možemo vam izdati urbanističko-tehničke (UTU) uslove zbog postojanja Prostornog plana posebne namjene – budući kop Kalušići’“, objašnjava Lučić.
Prema njegovim riječima, iz sela se tokom 30 godina, sve do nedavno, niko nije zaposlio u Rudniku i Termoelektrani. On misli da je to bilo s namjerom “da ljude ne vežu za selo i da olakšaju obezvređivanje imanja”. Na svaki pokušaj građenja bilo kakvog objekta, objašnjava, građevinske inspekcije su ekspresno stizale i pisale zapisnike.
„Pisali smo, minulih decenija, svima , predsjednicima države, ministrima, opštini, Rudniku uglja, inspekcijama, međunarodnim institucijama… Samo smo dobijali ćutanje ili standardni odgovor da je selo budući kop. Mislim da je zabrana gradnje, pa time i bilo kakva privredna aktivnost, onemogućena kako bi energetske firme dobile što jeftinije zemlju, koja nije mogla biti valorizovana ni na jedan način. Jednostavno, nije moguće ni stambeni prostor sagraditi na svojoj imovini, čak ni štale i pomoćne objekte “, priča nekadašnji predsjednik MZ.
Nekolicina njegovih komšija, kojima zemlja još nije otkupljena saglasni su sa Lučićem. Kažu da „ne znaju svoju sudbinu“ , niti mogu praviti bilo kakve planove vezane za svoju imovinu. Esplataciju dugo čekaju, a prije nje ponude da prodaju preostala imanja.
Prema državnom Planu eksploatacije mineralnih sirovina 2019- 2028., pljevaljski basen pored ležišta uglja „Potrlica“, koje je u eksploataciji, čine i ležišta uglja „Kalušići“, „Grevo“, „Rabitlje“ i „Komini“. Te lokacije, piše u dokumentu, predstavljaju djelove jedne geološke cjeline.
„Ležišta Potrlica, Kalušići, Grevo i Rabitlje se u kontinuitetu nadovezuju i međusobno nemaju prekid u ugljenom sloju, dok je ležište Komini vještački izdvojeno od ostalih ležišta pljevaljskog basena usljed prekida vanbilansnim rezervama uglja u basenu ispod industrijskih objekata…“, piše u Planu.
Ležišta „Potrlica“ i „Kalušići“ pljevaljskog basena su detaljno istražena kad je rječ o rezervama rezervi A, B i C1 kategorije, dok su ležišta Grevo, Komini i Rabitlje na nivou istraženosti C1 kategorije.Plan previđa da će otvaranju ležišta uglja „Kalušići“, „Komini“, „Grevo“ i „Rabitlje“ u sklopu pljevaljskog ugljenog basena kao revira postojećeg površinskog kopa „Potrlica“, prethoditi izrada ekonomskih studija kojima će se detaljno analizirati faktori i sagledati ekonomska opravdanost eksploatacije. Prema podacima iz Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu eksploatacije uglja na površinskom kopu Potrlica–Kalušići, od prije dvije godine, potrebno je eksproprisati oko 56 ha.
Vlada je u februaru usvojila Plan davanja koncesija za 2025. godinu, koji, kako je saopšteno, obuhvata ključne lokalitete za geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina. U fokusu su ležišta tehničko-građevinskog i arhitektonsko-građevinskog kamena, kao i mrkolignitni ugalj iz pljevaljskog ugljenog basena. Među lokalitetima su i ležišta energetske mineralne sirovine mrkolignitnog uglja Potrlica, Kalušići, Grevo i Rabitlje, s pratećim mineralnim sirovinama (laporac i glina).
Iz Vlade su obrazložili da, uz ostala ležišta, eksploatacija resursa na tom lokalitetu „osigurava stabilan rad TE ‘Pljevlja’ i razvoj termoenergetskog sektora“. Kako je saopšteno, „njihovo održivo korišćenje, zajedno s energetskim resursima, može osigurati balansiran industrijski rast i unaprijediti konkurentnost crnogorske ekonomije na međunarodnom tržištu“.
U dokumentaciji se navodi da prostor „Pljevaljskog ugljenog basena“ (ležišta Potrlica, Kalušići, Grevo i Rabitlje) ima eksploatacione rezerve od oko 51,1 milion tona uglja, prosječnog kvaliteta 10.500 kilodžula po kilogramu, sa stanjem iz elaborata s kraja 2021. godine. U ležištu Potrlica tada je bilo oko 26,79 miliona tona uglja, u ležištu Kalušići oko 15,04 miliona tona, Komini oko 4,46 miliona tona, u ležištu Rabitlje oko 2,76 miliona tona, a u ležištu Grevo oko 2,05 miliona tona uglja.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
CRNOGORSKI DRUMOVI SVE VIŠE UZIMAJU DANAK: Među najgorima u Evropi

Objavljeno prije
2 sedmicena
20 Juna, 2025
Samo u prvoj polovini ovog mjeseca život je izgubilo deset osoba. Crna statistika budi slutnju da bi na kraju godine brojka izgubljenih života u saobraćaju mogla biti zastrašujuća. Broj onih koji su izgubili živote u protekle tri godine na cestama već je sada gotovo isti kao u ranijem četvorogodišnjem periodu, od 2017 – 2021. godine
Tokom prošle godine crnogorski drumovi odnijeli su 75 života, a samo u prvoj polovini ovog mjeseca život je izgubilo deset osoba. Crna statistika budi slutnju da bi na kraju godine brojka izgubljenih života u saobraćaju mogla biti zastrašujuća.
Pokazalo se još jednom i da su pojačane saobraćajne kontrole, kao i apeli koji stižu iz policije uzaludni. Policijske molbe vozačima da uspore i tako sačuvaju svoj i živote ostalih učesnika u saobraćaju, kao da niko ne vidi. Pa ni oni koji ih šalju.
Tako je samo sedam dana nakon policijskog apela na sve učesnike u saobraćaju „da putovanja planiraju unaprijed, a vožnju prilagode uslovima na putu, vodeći računa kako o sopstvenoj bezbjednosti, tako i o bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju“, došlo do umalo kobne saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovalo vozilo u kojem se nalazio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
„Na magistralnom putu Bar–Podgorica, u mjestu Virpazar, večeras (16.06) oko 20:30 časova dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala tri vozila, uključujući i službeno vozilo Ministarstva unutrašnjih poslova, u kojem se nalazio i ministar Šaranović, saopšteno iz Uprave policije nakon nesreće zbog koje su zbrinute dvije osobe.
Jedna osoba je zadobila lakše tjelesne povrede, dok je supruga ministra, koja je u poodmakloj trudnoći, nakon ljekarskih pregleda stabilnog zdravstvenog stanja.
Uzrok saobraćajne nesreće tek treba da bude utvrđen. Prikupljeni dokazi i nalaz vještaka saobraćajne struke pokazaće da li je nesreću uzrokovao ministrov vozač ili neko od drugih učesnika u saobraćaju.
Kratkim saopštenjem, bez javog izvinjenja i žaljenja što je došlo do saobraćajne nesreće tokom koje, srećom, niko nije stradao, Šaranović je stavio tačku na ovaj slučaj. Kao da je zaboravio reklamni spot svoje partije, emitovan uoči ranijih izbora, kada je njegov partijski šef Aleksa Bečić javno obećavao da neće biti povlašćenih političara, pa ni na crnogorskim putevima.
Taj video spot se, kao podsjetnik, pojavio na društvenim mrežama nedugo nakon objave informacije da je vozilo u kojem je bio Šaranović učestvovalo u udesu. Kao i snimak ne baš primjerne vožnje automobila službenih registarskih oznaka u kojem se navodno nalazio Šaranović, čiji sadržaj iz MUP-a nijesu demantovali.
Spekuliše se da je Šaranovićev vozač preticao kolonu automobila kada je došlo do sudara sa vozilom koje se kretalo u suprotnom smjeru. Mnogi mediji su uputili dopis i MUP-u i Upravi policije kako bi provjerili da li su te spekulacije tačne, kao i koliko vozila je bilo u pratnji ministra, te da li je spornom prilikom bio na službenom putu. Odgovore nijesu dobili.
Bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević ocijenio je da se na snimku vidi „bahata vožnja“ i upozorio da štićene ličnosti ne smiju da ugrožavaju druge učesnike u saobraćaju, bez obzira što su to vozila sa pravom prvenstva u saobraćaju. On je posebno problematizovao to što se incident dogodio tokom vikenda.
Ocijenio je da je na našim putevima velika zloupotreba zvučne i svjetlosne signalizacije od strane osoba koje rade u državnoj administraciji, a koje nemaju pravo na to shodno važećim zakonskim propisima. – Saobraćajna policija ima puno pravo da te osobe isključi iz saobraćaja i da im upiše kazne – naveo je.
Po njegovom mišljenju je prebrza vožnja najčešći uzrok saobraćajnih nesreća.
Prema javno dostupnim podacima rizik stradanja u saobraćajnim nesrećama u Crnoj Gori raste posljednjih godina. Brojke ukazuju da bi mogao biti udvostručen u odnosu na ranije godine.
Prema Vladinom dokumentu, u periodu od 2017. do 2021, za četiri godine, u udesima u Crnoj Gori život je izgubilo 258 ljudi. To je znatno manje od broja stradalih od 2022.godine do danas. Za samo tri godine broj stradalih je približan onom od 2017.do kraja 2021.godine.
“Saobraćajne nezgode po vrsti s obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. ‘javni rizik’ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina – 115 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi. Norveška i Švedska su čak šest puta bezbjednije (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori), a kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za EU27 zemlje, dva i po puta je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori”, navodi se u Vladinom dokumentu –
Predlogu strategije poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju za period od 2024. do 2030. godine, koji je krajem jula objavljen na sajtu izvršne vlasti.
Još nije formirano Nacionalno koordinaciono tijelo za bezbjednost u drumskom saobraćaju. Obavezu da ga formira ima Vlada Crne Gore.
Vještak saobraćajne struke Goran Čarapić ocjenjuje da dosadašnji predlozi po pitanju izmjene zakona, prvenstveno u dijelu edukacije i preventive, nijesu dali bilo kakav pomak u smanjenju broja saobraćajnih nezgoda na našim putevima, te da se taj broj povećao.
“Zašto smo država koja je u samom vrhu po broju saobraćajnih nezgoda i smrtno stradalih lica u istim, a prema broju stanovnika? Skoro zanemarljiv je procenat saobraćajnih nezgoda koji se desio kao uzrok neispravnosti vozila ili kao faktora ‘put’, a koji bi imao za posljedicu nastanak saobraćajnih nezgoda sa težim posljedicama”, saopštio je on. Kaže da je glavni i skoro jedini uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda.
Sredimom aprila javnosti su predstavljene izmjene i dopune Zakona o bezbjednosti u saobraćaju kojim je predviđeno da vozačima od 18. do 21. godine novim bude zabranjeno upravljanje motornim vozilima između 23 i šest časova kao i zabrana upravljanja vozilima B kategorije čija je snaga motora veća od 80 kW, osim u slučajevima kada se u vozilu nalazi član porodice koji ima važeću vozačku dozvolu u trajanju najmanje pet godina.
Dosadašnja obaveza uzimanja krvi ili urina radi utvrđivanja prisustva alkohola u krvi prilikom uviđaja saobraćajne nezgode, koja se odnosila na nezgode i sa poginulim i sa povrijeđenim licima, sada se odnosi samo na nezgode sa poginulim.
Takođe, predlaže se dopuna Zakona u smislu propisivanja izuzetka u odnosu na rok važenja vozačke dozvole za lica koja su starija od 57 odnosno 62 godine kako bi se ta lica izjednačila sa licima starijim od 67 godina kojima se vozačka dozvola izdaje sa rokom važenja od tri godine.
Predlaže se ukidanje mogućnosti upravljanja vozilom uz posjedovanje potvrde za upravljanje vozilom nakon podnijetog zahtjeva za registraciju vozila.
Po prvi put, kao represivna mjera, propisuje se privremeno oduzimanje predmeta kojim je počinjen prekršaj, odnosno vozila, od učinioca težeg prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja na putevima koji je u posljednje dvije godine bio pravosnažno osuđivan za teže prekršaje iz ove oblasti.
To su samo neke od mjera. Da li će doprinijeti smanjenju broja saobraćajnih, vidjećemo. Ono što su vlasti do sada preduzimale očito nije dalo rezultate. Naprotiv. Crnogorski drumovi sve više uzimaju danak.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Sloboda vladanja
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 4 dana
Sloboda kao provokacija
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Napredak i nepovjerenje
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Duboki kapital
Milan Popović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Hljeba i blokada
Zoran Radulović

Novi broj


SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška DPS-a – u foteljama
-
DRUŠTVO4 sedmice
AGENCIJA ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Pokušaj vraćanja na staro
-
Izdvojeno4 sedmice
RUSIJA-UKRAJINA – RED PREGOVORA, RED DRONOVA: Šta ako mir nije opcija
-
FOKUS3 sedmice
IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije
-
FOKUS4 sedmice
MILAN PAUNOVIĆ- INSAJDERSKE PRIČE: Tajne trojke
-
DRUŠTVO3 sedmice
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Na početku