Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTO JE LIKVIDIRANA POLIMKA AD: Zatiranje tragova

Objavljeno prije

na

Podgorička kompanija KIPS ugasila je svoju kćerku firmu u Beranama, i u ovom gradu nastavila da radi pod podgoričkim imenom. Bivši sindikalni lider Dušan Veljić objašnjava da je akcionarsko društvo likvidirano i ukazuje na mogućnost da većina radnika i građana koji su vlasnici akcija za ovo i ne znaju.

„ Meni ovo liči na prevaru”, kaže za Monitor bivši sindikalni lider. Veljić objašnjava kako je tražio da se država umiješa i ispita privatizaciju i sve što se nakon toga dešavalo, do gašenja firme u Beranama, ali da nije bilo rezultata. „Nisam imao podršku. Sam ne mogu ništa”.

On strahuje da se na ovaj način zatiru i tragovi velike pljačke milionski vrijednih mašina i opreme, koji su iz fabrike nestali nakon privatizacije. „Jedino još gajim nadu da će se akcionari, kojih još ima skoro četrdeset odsto, pobuniti kada ovo pročitaju”, ispričao je Veljić.

Nekadašnji sindikalac tvrdi da nije bilo sjednice akcionara na kojoj bi se donijela jedna ovako važna odluka.

Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS koje je fabriku zatvorilo, a u dijelu prostorija otvorilo prodajni salon građevinskog materijala, opreme za kuću i drugih stvari, potpuno nevezanih sa kožarskom industrijom.

Industrija kože AD Polimka Berane, prodata je za simboličnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program i obavezu investicionih ulaganja od milion.

To je moglo biti i u redu kada se ne bi znalo da su samo dvije glavne mašine za preradu kože koje su ostale u fabrici bile, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona, a u magacinu je bilo i milion eura robe na zalihama.

„Te mašine su bile ispravne i konzervirane, i uz manji remont, mogle su biti stavljene u funkciju. Sumnjamo da su ih prodali i da su od tih para izmirivali sve obaveze”, kaže Veljić.

Prema nekim informacijama, kožarske mašine iz Berana preprodate su i iznešene iz Crne Gore. „Mislim da je dio opreme otišao na Kosovo, dio u Vojvodinu, a dio je stigao čak do Turske. Kako su mašine, kao da su igle, mogle biti iznešene iz države, a da se to ne zna”, pita Veljić.

On sumnja i da je dio opreme koji je bio pretvoren u staro gvožđe preprodat u Albaniji, u trenutku kada Željezara u Nikšiću nije radila.

Vlada je KIPS-u prodala državnih 64,03 odsto akcija Polimke. U startu, nakon masovne vaučerske privatizacije, država je u ovoj kompaniji imala 50,03 odsto akcija, ali je još 14 procenata dobila „na penale” od slovenačke kompanije Koroški kada je ova firma odustala od privatizacije Polimke.

„To sa Koroškim, prije KIPS-a, je bilo zagonetno. Njima je fabrika data za euro uz obavezu da nastave da rade i investiraju, ali se o njima na internetu nije ništa moglo naći”, priča Veljić.

Bivši radnici ne mogu prihvatiti činjenicu da njihova kompanija nije prodata nekoliko godina ranije francuskoj korporaciji, čiji vlasnik je u Beranama imao velike planove.

„Da li je i to bila neka od predizbornih bajki, ne znam, ali tada se pričalo da Francuzi imaju planove i za aerodrom u Beranama, i za pravljenje centralnog servisa za helikoptere na Balkanu”, prisjeća se Veljić.

Industrija kože i kožne galanterije Polimka u Beranama je izgrađena pedesetih godina prošlog vijeka. Bila je to dugo najjača fabrika na sjeveru. Običan radnik imao je u zlatno doba veću platu od ljekara. Bila je to rentabilna kompanija, sa skoro osamsto zaposlenih. Nije bilo svjetskog sajma na kojem se nije pojavila i osvajala nagrade i priznanja.

Tokom devedesetih, raspadom Jugoslavije je izgubljeno glavno tršište za nabavku sirovine i plasman proizvoda. Fabrika je „preživljavala” do 2002. godine. Tada je proizvodnja prekinuta. Pred kraj 2003. radnici su stupili u štrajk glađu pokušavajući pritiscima da izdejstvuju aktiviranje mašina. Uzalud. Nizala su se samo obećanja.

„Šta nam je sve obećavano od strane Vlade. Počevši od tadašnjeg i sadašnjeg premijera Mila Đukanovića, preko tadašnjeg potpredsjednika Vlade Branimira Gvozdenovića, tadašnjeg ministra za ekonomiju i privredu Darka Uskokovića i direktora Agencije za privatizaciju i strana ulaganja Branka Vujovića. Svi su oni odgovorni za propast Polimke, i za to treba da odgovaraju, jer su mogli to da spriječe”, tvrdi Veljić.

Danas, osam godina nakon privatizacije nema odgovora državnih institucija na pitanje da li ova privatizacija „miriše na organizovani kriminal i korupciju”.

Nekadašnji sindikalni lider podsjeća da su radnici u dva navrata podnosili krivične prijave od kojih nije bilo ništa, a da su radničke sporove koje su vodili izgubili pred domaćim sudovima pa sada plaćaju i sudske troškove. Radnici su se prije podnošenja krivičnih prijava konsultovali sa zamjenikom specijalnog tužioca u Bijelom Polju, koji ih je uputio na redovno tužilaštvo.

„Rečeno nam je da je u ovom slučaju zaprijećena kazna zatvora do deset godina, i da treba da idemo kod redovnog tužioca. To smo i uradili, a onda su neka vijeća u Beranama i Bijelom Polju odbacila prijavu kao neosnovanu. Zamislite, ne zna se gdje su nestali milioni, a prijava neosnovana”, kaže Veljić.

On sumnja i da je dokazni materijal u vidu obimne arhivske građe koja je postojala u fabrici, uništen i postavlja pitanje zar to ne predstavlja krivično djelo.

„Sada šta god da pitate u KIPS-u Beranama, oni kažu da Polimka više ne postoji. Kakav je to odgovor”, pita ovaj nekadašnji sindikalni lider.

Veljić nije optimista, ali da se ipak nada da će jednog dana, kada se vlast u Crnoj Gori promijeni, morati da se preispita sve što se dešavalo sa Polimkom.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo