Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: VIŠE OD DECENIJU BEZ AUTOBUSKE STANICE: Grad koji zaobilaze autoprevoznici

Objavljeno prije

na

U pripremama predstojeće turističke sezone, nadležni u Kolašinu ni ove godine nijesu uvrstili u ambiciozne planove završetak radova na autobusoj stanici. Do sada nije zvanično saopšteno da je u skorije vrijeme planiran bilo koji projekat koji bi ublažio nedostatak tako važnog objekta za grad koji slovi za turistički. Više od deceniju Kolašinci, ali i gosti koji koriste redovne autobuske linije, muku muče kad treba da odu ili dođu u Kolašin.

Takvo stanje će, očigledno, potrajati. Preduzeće koje je prije deset godina kupilo lokaciju na kojoj se nalazila stara autobuska, uništena u požaru, zbog finansijske krize i nerealnih zahtjeva tadašnje izvršne vlasti nije našlo način da nastavi radove. Sada pokojni Radoš Marković, vlasnik preduzeća Županovac, kako je u više navrata saopštavao novinarima, planirao je moderan objekat sa svim pratećim sadržajima. Kada je radove zaustavio nedostatak novca, tražio je partnera da nastavi gradnju, ali ga u lokalnoj upravi nije našao. Nije bilo ni investitora sa strane, pa je na mjestu autobuske sada samo ozidani objekat od 2.000 kvadratnih metara, kafanica, dvije drvene klupe i asfaltirani manji parking.

Dvije konobarice u kafani putnicima daju informacije o voznom redu, ali, naravno, karte ne mogu prodavati. Pomažu koliko mogu, ali ne mogu dati informacije o tome kada će koji autobus naići magistralom pored Kolašina. Zbog toga preporučuju da se informacije traže na stanicama u Podgorici ili Mojkovcu.

,,Zaista se maksimalno trudimo da obavljamo kako treba i ovaj dodatni posao. Uredno se javljamo na telefone i putnici dobiju tačne informacije o svim onim autobusima koji ovdje svraćaju. To što ih je malo, mi nijesmo krive”, kažu zapošljene u kafani.

Konobarice kažu da ovdje dnevno svraćaju dva autobusa za Srbiju različitih auotoprevoznika, oba u prijepodnevnim satima. Poslije podne samo oni u lokalu. Nakon 18 sati samo dva autobusa za Berane, odnosno Bijelo Polje, zaustave se na mjestu gdje je nekada bila autobuska stanica. Ostale valja čekati na magistrali ispod Bablje grede ili kod starog motela. Putnici koji dolaze u Kolašin iz Srbije uveče, takođe, izlaze na magistrali na kilometar ili dva od centra grada, na prilično nosvijetljenom mjestu ispred motela. Za dalje treba zvati taksiste.

,,Kada mi treba informacija o nekom autobusu, ja zovem Mojkovac, pa onda izračunam u koliko bi sati otprilike trebalo da prođe pored Kolašina. Nekada se desi i da po nekoliko sati čekam, jer su neki autobusi prepuni, pa moram čekati drugi. Ukoliko želim da budem siguran, onda platim taksi do Mojkovca pa tamo uđem u autobus uz uredno kupljenu kartu na stanici”, kaže Marko Rakočević, koji zbog porodičnih obaveza često mora u Srbiju.

Njegova sugrađanka nedavno je da bi iz Podgorice u večernjim satima došla u Kolašin bila primorana da kupi kartu do Berana. Na podgoričkoj autobuskoj stanici nijesu mogli da joj prodaju kartu do Kolašina. Dodatni problem je i to što poslije podne iz Podgorice nije moguće kupiti kartu ni do jednog sela koje se nalazi između glavnog grada i Kolašina.

,,Naravno, stali su mi ispod Bablje grede na magistrali, po mraku i kiši. Odatle sam platila taksi do centra, tako da sam putovanje iz Pogorice platila papreno. S druge strane, kada sam nekoliko puta iz glavnog grada htjela do Manastira Morače, naplatili su mi kartu do Kolašina. Nije mi jasno kako to ne mogu da prodaju karte do lokacije na kojoj mogu da zaustave autobus i po kojim to propisima”, priča ona.

Prema riječima mještana Manstira Morače, poslije 15 i 30 na podgoričkoj autobuskoj stanici ne može se kupiti karta do tog sela. Zbog toga mnoge odlazak, odnosno povratak u selo mnogo košta. Na takva putovanja prinuđeni su uglavnom stariji ljudi, koji u glavni grad idu zbog specijalističkih ljekarskih pregleda. Za njihove prihode, kako tvrde, plaćanje karte do 30 kilometara daljeg Kolašina nije mali izdatak.

Propisi su razlog za takvo stanje, kažu na podgoričkoj autobuskoj stanici. Na međunarodnim linijama karte se ne mogu prodavati za putovanja od jednog do drugog crnogorskog grada. Nekada se naprave izuzeci, ali samo, kako tvrde, uz dogovor s autoprevoznikom.

,,U slučaju koji ste naveli, vjerovatno je riječ o tome da smo gospođi napravili veliku uslugu jer u to doba nije bilo prevoza do Kolašina, osim da plati taksi. Sve radimo u dogovoru s autoprevoznicima. Nije riječ o našoj zaradi, već drugačije ne možemo”, objašnjava Dragan Mrvaljević, šef saobraćaja na podgoričkoj autobuskoj stanici.

U Opštini priznaju da je nedostatak autobuske stanice jedan od najvećih gradskih problema. Priznaju i da trenutno ne mogu obećati kada će ga i na koji način riješiti. Prethodna vlast je četiri godine besuspješno pokušavala da modelom privatno-javnog partnerstva pomogne Markoviću da dovrši započeto, ali ništa nije urađeno.

,,Uvjeravam vas da bi davno završili taj projekat da nijesmo u ovako teškoj finansijskoj situaciji. Nijesmo još odustali i trudimo se da preko Razvojno- investicionog fonda obezbijedimo novac. Naravno, u međuvremenu će i preduzeće Županovac tražiti potencijalne partnere. I njemu i nama je u interesu da se to što prije završi”, govorio je prije tri godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Nova autobuska stanica bila je dio predizbornih obećanja sve tri stranke, koje su nakon lokalnih izbora pretprošle godine formirale vladajuću koaliciju. No, ni njihovi predstavnici na konkretno pitanje na koji način i kada planiraju da obezbijede neophodni novac za tako važan infrastrukturni objekat u gradu, nemaju baš precizan i uvjerljiv odgovor.

,,Ne treba zanemariti činjenicu da je Marković respektabilna sredstva do sada uložio u taj objekat i da ga je kriza spriječila da nastavi. Desilo se šta se desilo, ali je nedopustivo da ovakvo stanje potraje. Možda bi za početak trebalo napraviti dogovore s autoprevoznicima da tokom cijelog dana svraćaju na prostor stare autobuske, na taj način bi sugrađanima olakšali putovanja, ali i turistima odlaske i dolaske u naš grad”, kažu u kolašinskoj lokalnoj upravi.

Predstavnici gradske vlasti preporučuju i da svi koji smatraju da su oštećeni samovoljom autoprevoznika pozovu inspektore i upozore ih na takav način rada. Za sada više ne mogu da učine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo