U pripremama predstojeće turističke sezone, nadležni u Kolašinu ni ove godine nijesu uvrstili u ambiciozne planove završetak radova na autobusoj stanici. Do sada nije zvanično saopšteno da je u skorije vrijeme planiran bilo koji projekat koji bi ublažio nedostatak tako važnog objekta za grad koji slovi za turistički. Više od deceniju Kolašinci, ali i gosti koji koriste redovne autobuske linije, muku muče kad treba da odu ili dođu u Kolašin.
Takvo stanje će, očigledno, potrajati. Preduzeće koje je prije deset godina kupilo lokaciju na kojoj se nalazila stara autobuska, uništena u požaru, zbog finansijske krize i nerealnih zahtjeva tadašnje izvršne vlasti nije našlo način da nastavi radove. Sada pokojni Radoš Marković, vlasnik preduzeća Županovac, kako je u više navrata saopštavao novinarima, planirao je moderan objekat sa svim pratećim sadržajima. Kada je radove zaustavio nedostatak novca, tražio je partnera da nastavi gradnju, ali ga u lokalnoj upravi nije našao. Nije bilo ni investitora sa strane, pa je na mjestu autobuske sada samo ozidani objekat od 2.000 kvadratnih metara, kafanica, dvije drvene klupe i asfaltirani manji parking.
Dvije konobarice u kafani putnicima daju informacije o voznom redu, ali, naravno, karte ne mogu prodavati. Pomažu koliko mogu, ali ne mogu dati informacije o tome kada će koji autobus naići magistralom pored Kolašina. Zbog toga preporučuju da se informacije traže na stanicama u Podgorici ili Mojkovcu.
,,Zaista se maksimalno trudimo da obavljamo kako treba i ovaj dodatni posao. Uredno se javljamo na telefone i putnici dobiju tačne informacije o svim onim autobusima koji ovdje svraćaju. To što ih je malo, mi nijesmo krive”, kažu zapošljene u kafani.
Konobarice kažu da ovdje dnevno svraćaju dva autobusa za Srbiju različitih auotoprevoznika, oba u prijepodnevnim satima. Poslije podne samo oni u lokalu. Nakon 18 sati samo dva autobusa za Berane, odnosno Bijelo Polje, zaustave se na mjestu gdje je nekada bila autobuska stanica. Ostale valja čekati na magistrali ispod Bablje grede ili kod starog motela. Putnici koji dolaze u Kolašin iz Srbije uveče, takođe, izlaze na magistrali na kilometar ili dva od centra grada, na prilično nosvijetljenom mjestu ispred motela. Za dalje treba zvati taksiste.
,,Kada mi treba informacija o nekom autobusu, ja zovem Mojkovac, pa onda izračunam u koliko bi sati otprilike trebalo da prođe pored Kolašina. Nekada se desi i da po nekoliko sati čekam, jer su neki autobusi prepuni, pa moram čekati drugi. Ukoliko želim da budem siguran, onda platim taksi do Mojkovca pa tamo uđem u autobus uz uredno kupljenu kartu na stanici”, kaže Marko Rakočević, koji zbog porodičnih obaveza često mora u Srbiju.
Njegova sugrađanka nedavno je da bi iz Podgorice u večernjim satima došla u Kolašin bila primorana da kupi kartu do Berana. Na podgoričkoj autobuskoj stanici nijesu mogli da joj prodaju kartu do Kolašina. Dodatni problem je i to što poslije podne iz Podgorice nije moguće kupiti kartu ni do jednog sela koje se nalazi između glavnog grada i Kolašina.
,,Naravno, stali su mi ispod Bablje grede na magistrali, po mraku i kiši. Odatle sam platila taksi do centra, tako da sam putovanje iz Pogorice platila papreno. S druge strane, kada sam nekoliko puta iz glavnog grada htjela do Manastira Morače, naplatili su mi kartu do Kolašina. Nije mi jasno kako to ne mogu da prodaju karte do lokacije na kojoj mogu da zaustave autobus i po kojim to propisima”, priča ona.
Prema riječima mještana Manstira Morače, poslije 15 i 30 na podgoričkoj autobuskoj stanici ne može se kupiti karta do tog sela. Zbog toga mnoge odlazak, odnosno povratak u selo mnogo košta. Na takva putovanja prinuđeni su uglavnom stariji ljudi, koji u glavni grad idu zbog specijalističkih ljekarskih pregleda. Za njihove prihode, kako tvrde, plaćanje karte do 30 kilometara daljeg Kolašina nije mali izdatak.
Propisi su razlog za takvo stanje, kažu na podgoričkoj autobuskoj stanici. Na međunarodnim linijama karte se ne mogu prodavati za putovanja od jednog do drugog crnogorskog grada. Nekada se naprave izuzeci, ali samo, kako tvrde, uz dogovor s autoprevoznikom.
,,U slučaju koji ste naveli, vjerovatno je riječ o tome da smo gospođi napravili veliku uslugu jer u to doba nije bilo prevoza do Kolašina, osim da plati taksi. Sve radimo u dogovoru s autoprevoznicima. Nije riječ o našoj zaradi, već drugačije ne možemo”, objašnjava Dragan Mrvaljević, šef saobraćaja na podgoričkoj autobuskoj stanici.
U Opštini priznaju da je nedostatak autobuske stanice jedan od najvećih gradskih problema. Priznaju i da trenutno ne mogu obećati kada će ga i na koji način riješiti. Prethodna vlast je četiri godine besuspješno pokušavala da modelom privatno-javnog partnerstva pomogne Markoviću da dovrši započeto, ali ništa nije urađeno.
,,Uvjeravam vas da bi davno završili taj projekat da nijesmo u ovako teškoj finansijskoj situaciji. Nijesmo još odustali i trudimo se da preko Razvojno- investicionog fonda obezbijedimo novac. Naravno, u međuvremenu će i preduzeće Županovac tražiti potencijalne partnere. I njemu i nama je u interesu da se to što prije završi”, govorio je prije tri godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.
Nova autobuska stanica bila je dio predizbornih obećanja sve tri stranke, koje su nakon lokalnih izbora pretprošle godine formirale vladajuću koaliciju. No, ni njihovi predstavnici na konkretno pitanje na koji način i kada planiraju da obezbijede neophodni novac za tako važan infrastrukturni objekat u gradu, nemaju baš precizan i uvjerljiv odgovor.
,,Ne treba zanemariti činjenicu da je Marković respektabilna sredstva do sada uložio u taj objekat i da ga je kriza spriječila da nastavi. Desilo se šta se desilo, ali je nedopustivo da ovakvo stanje potraje. Možda bi za početak trebalo napraviti dogovore s autoprevoznicima da tokom cijelog dana svraćaju na prostor stare autobuske, na taj način bi sugrađanima olakšali putovanja, ali i turistima odlaske i dolaske u naš grad”, kažu u kolašinskoj lokalnoj upravi.
Predstavnici gradske vlasti preporučuju i da svi koji smatraju da su oštećeni samovoljom autoprevoznika pozovu inspektore i upozore ih na takav način rada. Za sada više ne mogu da učine.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ