Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: VIŠE OD DECENIJU BEZ AUTOBUSKE STANICE: Grad koji zaobilaze autoprevoznici

Objavljeno prije

na

U pripremama predstojeće turističke sezone, nadležni u Kolašinu ni ove godine nijesu uvrstili u ambiciozne planove završetak radova na autobusoj stanici. Do sada nije zvanično saopšteno da je u skorije vrijeme planiran bilo koji projekat koji bi ublažio nedostatak tako važnog objekta za grad koji slovi za turistički. Više od deceniju Kolašinci, ali i gosti koji koriste redovne autobuske linije, muku muče kad treba da odu ili dođu u Kolašin.

Takvo stanje će, očigledno, potrajati. Preduzeće koje je prije deset godina kupilo lokaciju na kojoj se nalazila stara autobuska, uništena u požaru, zbog finansijske krize i nerealnih zahtjeva tadašnje izvršne vlasti nije našlo način da nastavi radove. Sada pokojni Radoš Marković, vlasnik preduzeća Županovac, kako je u više navrata saopštavao novinarima, planirao je moderan objekat sa svim pratećim sadržajima. Kada je radove zaustavio nedostatak novca, tražio je partnera da nastavi gradnju, ali ga u lokalnoj upravi nije našao. Nije bilo ni investitora sa strane, pa je na mjestu autobuske sada samo ozidani objekat od 2.000 kvadratnih metara, kafanica, dvije drvene klupe i asfaltirani manji parking.

Dvije konobarice u kafani putnicima daju informacije o voznom redu, ali, naravno, karte ne mogu prodavati. Pomažu koliko mogu, ali ne mogu dati informacije o tome kada će koji autobus naići magistralom pored Kolašina. Zbog toga preporučuju da se informacije traže na stanicama u Podgorici ili Mojkovcu.

,,Zaista se maksimalno trudimo da obavljamo kako treba i ovaj dodatni posao. Uredno se javljamo na telefone i putnici dobiju tačne informacije o svim onim autobusima koji ovdje svraćaju. To što ih je malo, mi nijesmo krive”, kažu zapošljene u kafani.

Konobarice kažu da ovdje dnevno svraćaju dva autobusa za Srbiju različitih auotoprevoznika, oba u prijepodnevnim satima. Poslije podne samo oni u lokalu. Nakon 18 sati samo dva autobusa za Berane, odnosno Bijelo Polje, zaustave se na mjestu gdje je nekada bila autobuska stanica. Ostale valja čekati na magistrali ispod Bablje grede ili kod starog motela. Putnici koji dolaze u Kolašin iz Srbije uveče, takođe, izlaze na magistrali na kilometar ili dva od centra grada, na prilično nosvijetljenom mjestu ispred motela. Za dalje treba zvati taksiste.

,,Kada mi treba informacija o nekom autobusu, ja zovem Mojkovac, pa onda izračunam u koliko bi sati otprilike trebalo da prođe pored Kolašina. Nekada se desi i da po nekoliko sati čekam, jer su neki autobusi prepuni, pa moram čekati drugi. Ukoliko želim da budem siguran, onda platim taksi do Mojkovca pa tamo uđem u autobus uz uredno kupljenu kartu na stanici”, kaže Marko Rakočević, koji zbog porodičnih obaveza često mora u Srbiju.

Njegova sugrađanka nedavno je da bi iz Podgorice u večernjim satima došla u Kolašin bila primorana da kupi kartu do Berana. Na podgoričkoj autobuskoj stanici nijesu mogli da joj prodaju kartu do Kolašina. Dodatni problem je i to što poslije podne iz Podgorice nije moguće kupiti kartu ni do jednog sela koje se nalazi između glavnog grada i Kolašina.

,,Naravno, stali su mi ispod Bablje grede na magistrali, po mraku i kiši. Odatle sam platila taksi do centra, tako da sam putovanje iz Pogorice platila papreno. S druge strane, kada sam nekoliko puta iz glavnog grada htjela do Manastira Morače, naplatili su mi kartu do Kolašina. Nije mi jasno kako to ne mogu da prodaju karte do lokacije na kojoj mogu da zaustave autobus i po kojim to propisima”, priča ona.

Prema riječima mještana Manstira Morače, poslije 15 i 30 na podgoričkoj autobuskoj stanici ne može se kupiti karta do tog sela. Zbog toga mnoge odlazak, odnosno povratak u selo mnogo košta. Na takva putovanja prinuđeni su uglavnom stariji ljudi, koji u glavni grad idu zbog specijalističkih ljekarskih pregleda. Za njihove prihode, kako tvrde, plaćanje karte do 30 kilometara daljeg Kolašina nije mali izdatak.

Propisi su razlog za takvo stanje, kažu na podgoričkoj autobuskoj stanici. Na međunarodnim linijama karte se ne mogu prodavati za putovanja od jednog do drugog crnogorskog grada. Nekada se naprave izuzeci, ali samo, kako tvrde, uz dogovor s autoprevoznikom.

,,U slučaju koji ste naveli, vjerovatno je riječ o tome da smo gospođi napravili veliku uslugu jer u to doba nije bilo prevoza do Kolašina, osim da plati taksi. Sve radimo u dogovoru s autoprevoznicima. Nije riječ o našoj zaradi, već drugačije ne možemo”, objašnjava Dragan Mrvaljević, šef saobraćaja na podgoričkoj autobuskoj stanici.

U Opštini priznaju da je nedostatak autobuske stanice jedan od najvećih gradskih problema. Priznaju i da trenutno ne mogu obećati kada će ga i na koji način riješiti. Prethodna vlast je četiri godine besuspješno pokušavala da modelom privatno-javnog partnerstva pomogne Markoviću da dovrši započeto, ali ništa nije urađeno.

,,Uvjeravam vas da bi davno završili taj projekat da nijesmo u ovako teškoj finansijskoj situaciji. Nijesmo još odustali i trudimo se da preko Razvojno- investicionog fonda obezbijedimo novac. Naravno, u međuvremenu će i preduzeće Županovac tražiti potencijalne partnere. I njemu i nama je u interesu da se to što prije završi”, govorio je prije tri godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Nova autobuska stanica bila je dio predizbornih obećanja sve tri stranke, koje su nakon lokalnih izbora pretprošle godine formirale vladajuću koaliciju. No, ni njihovi predstavnici na konkretno pitanje na koji način i kada planiraju da obezbijede neophodni novac za tako važan infrastrukturni objekat u gradu, nemaju baš precizan i uvjerljiv odgovor.

,,Ne treba zanemariti činjenicu da je Marković respektabilna sredstva do sada uložio u taj objekat i da ga je kriza spriječila da nastavi. Desilo se šta se desilo, ali je nedopustivo da ovakvo stanje potraje. Možda bi za početak trebalo napraviti dogovore s autoprevoznicima da tokom cijelog dana svraćaju na prostor stare autobuske, na taj način bi sugrađanima olakšali putovanja, ali i turistima odlaske i dolaske u naš grad”, kažu u kolašinskoj lokalnoj upravi.

Predstavnici gradske vlasti preporučuju i da svi koji smatraju da su oštećeni samovoljom autoprevoznika pozovu inspektore i upozore ih na takav način rada. Za sada više ne mogu da učine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo