Povežite se sa nama

OKO NAS

SIGURNOST PRTLJAGA NA LETOVIMA: Kradu šta stignu, odštete smiješne

Objavljeno prije

na

Najveći košmar svakog putnika je nestanak prtljaga. Prema istraživanju SITA-e, kompanije specijalizovane za komunikacije u avio transportu i informacione tehnologije, u 2015. godini je broj ukradenih, izgubljenih ili zakašnjelih prtljaga u svijetu dostigao najnižu cifru ikad – 6,5 na hiljadu putnika (0,7 odsto). Ovo izgleda kao broj za hvalisanje, ali na tri i po milijarde putnika, to je blizu dvadeset tri miliona nesrećnih slučajeva.

U razgovoru sa crnogorskim državljanima koji u doba vladavine DPS-a i dalje uspijevaju da priušte let avionom, saznajemo da taj elitni način putovanja često zna da bude neprijatan.

Tako je naša anonimna sagovornica na letu za Milano ostala bez vrijednih minđuša. Takođe, na istom letu, druga sagovornica je ostala bez nakita u vrijednosti nekoliko hiljada eura. Sagovornik bez nekoliko satova. Nijesu dobili centa odštete. Jer avio kompanije ne garantuju za izgubljene satove i nakit.

Naša druga sagovornica, koja je takođe željela da ostane anonimna, je pri dolasku iz Njujorka ostala bez dva vrijedna telefona. Sagovornik koji je dolazio iz Rima bez laptopa, a sagovornik na putu iz Milana – bez tableta. Opet nema odštete, jer avio-kompanije ne garantuju za izgubljene elektronske uređaje. Krađa zlata i novca je takođe česta, kao i važnih dokumenata. Ni za to ne garantuje avio-kompanija.

Nestanak parfema iz velikog prtljaga je redovna pojava, a često ga je nemoguće nositi sa sobom u avion, jer je unos tečnosti preko 50 mililitara zabranjen. Krađe idu do tih granica, da su našem sagovorniku iz ručnog prtljaga, prilikom nasumične carinske kontrole na milanskoj Malpensi, ukrali cigarete. Jer nije obraćao pažnju.

Sve vrijedno nosite u ručnom prtljagu (u koji staje oko pet kilograma, kada oduzmete težinu kofera), savjetuju iz kompanija, nakon što vas neki „duh” pokrade. Kažu nemoguće je saznati ko je kradljivac, jer navodno nemaju pristup kamerama. To je tako jer su lopovi nerijetko upravo oni koji su zaduženi za sigurnost naših prtljaga, koje očigledno štite avio-kompanije.

Za onaj dio prtljaga za koji garantuju, odštete su smiješne. Nemoguće je saznati i na osnovu čega se računa visina nadoknade, prema iskustvima čestih korisnika usluga avio prevoznika.

Slučaj jednog putnika Air Srbije najbolje pokazuje koliko avio-kompanije vode računa o bezbjednosti prtljaga. U julu prošle godine, na vezanom letu Milano-Beograd, Beograd-Podgorica ostao je bez prtljaga koji do današnjeg dana još nije pronađen. Niti je nakon navodno intenzivne i naporne pretrage utvrđeno gdje je njegov prtljag nestao.

Prepiska tog putnika sa sektorom Air Srbije zaduženim za nevolje sa prtljazima pokazuje neprofesionalnost navodno svjetske kompanije, koja je partner Etihad Airways-a. Umjesto razumijevanja i bliske saradnje, slučaj je okončan tek nakon bezbroj dezinformacija i neodgovorenih pitanja, uz naknadu koja je simbolična u odnosu na vrijednost sadržaja prtljaga.

Tako su u prvim danima te „intenzivne” potrage utvrdili da je prtljag ostao u Milanu, te su rekli da stiže za par dana. Sjutradan je stigla svježija i tačnija informacija – prtljag je zapravo bio utovaren na avion za Beograd, ali nema podataka da je ikad istovaren, pored svih kontrola, kamera i obezbjeđenja. Možda su ga izbacili u toku leta. Ili je ispario.

Nadležni su prebacivali odgovornost. „Avio-kompanije su zadužene za prevoz putnika, a aerodromska preduzeća za utovar/istovar prtljaga”, kazali su iz avio-kompanije. To što njima plaćate cijeli iznos karte, izgleda ih ne čini odgovornim i za vaš prtljag.

Air Srbija je na razne načine pokušala da umiri isfrustriranog putnika, pa mu je obećan niz odšteta – za osnovne stvari koje mora da kupi jer je ostavljen bez ičega, za svaki dan čekanja prtljaga do 30 dana kada se prtljag smatra izgubljenim, za sadržaj samog prtljaga ukoliko ne bude nađen nakon isteka tog roka. Međutim, nijesu željeli da mu objasne kako se bilo šta od ovih nadoknada računa.

Ova kompanija je tražila popunjavanje odštetnih zahtjeva prvo za kupovinu tih ličnih stvari (čim su kupljene, kako bi navodno što prije uplatili novac), a zatim za sadržaj samog prtljaga (nakon 30 dana od nestanka), potkrijepljen računima. Ako zanemarimo činjenicu da se očekuje da sa sobom vučete račune svih vrijednih stvari u koferu, ovo izgleda u redu. Međutim, našem putniku je iznos ukupne odštete obračunat prije nego što je poslao taj drugi odštetni zahtjev sa spiskom predmeta koje je imao u prtljagu, na osnovu kojeg se valjda formira nadoknada.

Nakon pitanja na šta se odnosi ta simbolična odšteta, iz Air Srbije su rekli da se „odobreni iznos kompezacije odnosi na izgubljeni prtljag, donesen je na osnovu priložene dokumentacije (?) i u skladu sa Montrealskom (vidi boks) i Varšavskom konvencijom”.

Osim što su obećanja o brojnim odštetama bila pusta, ispostavilo se da je ovaj putnik bio obmanut slanjem famoznih odštetnih zahtjeva koji očigledno služe za varanje putnika: „U slučaju totalnog gubitka prtljaga, gostu se visina kompenzacije određuje prema čekiranoj težini predatog prtljaga, što je urađeno u Vašem slučaju”, piše u završnim momentima prepiske.

Zbog čega su odštetni zahtjevi traženi, putnik nije uspio da sazna, iako su poruke slate čak i direktoru srpske nacionalne avio-kompanije. Rečeno mu je i da je u potpunosti ispoštovana kompanijska procedura, ali njegovo pravo da kao oštećeni putnik dobije uvid u tu proceduru nije. On od ove kompanije nije uspio saznati ni kako glase Montrealska i Varšavska konvencija, koje su mnogo puta spomenute. Nije saznao ni zbog čega je dobio tek malo više od trećine maksimalne odštete određene ovim konvencijama, iako su računi potvrđivali više od te maksimalne sume.

Iz ovog slučaja, kao i priča ostalih nezadovoljnih putnika sa kojima smo razgovarali, zaključujemo da se vrlo lako može desiti da prilikom leta pokradu ili otuđe vaš prtljag. Ukoliko ste dovoljno nesmotreni da bilo šta vrijedno ubacite u veliki prtljag, ili ne obraćate pažnju kad vam kontrolišu ručni, sami ste krivi. Kada čekirate kofer, ostavili ste ga radnicima aerodroma na posluživanje.

Krađe prtljaga su svjetski problem

Prema podacima iz svjetskih medija, čest slučaj je da aerodromsko obezbjeđenje, nosači prtljaga, vozači, pa čak i carinici rade kao organizovane grupe prilikom krađe prtljaga. Iako ovi lopovi kradu vaše stvari, avio kompanija će vam servirati priču da je vaš prtljag izgubljen u tranzitu.

U 2012. se na njujorškom aerodromu DŽ.F. Kenedi dešavalo preko 200 krađa predmeta iz kofera, ili cijelih kofera. Godinu dana kasnije, problem je postao toliko ozbiljan da su uhapsili šest radnika zaduženih za prtljag, nakon postavljanja skrivenih kamera. Krađe nijesu prestale. Godinu dana kasnije, uhapšeno je još desetak radnika. Kradeni su vrijedni telefoni, tableti, satovi koji koštaju desetine hiljada eura itd.

U Majamiju, čija se policija snažno bori protiv ove nevolje, do sada su uhapšene desetine radnika-lopova.

U 2013. godini, u Italiji je uhapšeno 30 radnika aerodroma, a desetine su bile pod istragom. Policija dugo nije uspijevala da shvati kako se ove krađe dešavaju, dok nijesu postavili kamere u prtljažni prostor samog aviona.

Prema podacima britanskog Dailymaila, evropski putnici se suočavaju sa mnogo većim problemima sa prtljagom nego ostatak svijeta – devet prtljaga na 1000 putnika – u odnosu na Ameriku (oko tri) i Aziju (manje od dva).

MONTREALSKA KONVENCIJA: Kompanije odgovorne za štetu

Nakon razgovora sa izvorom iz crnogorske nacionalne avio- kompanije, uspjeli smo da dođemo do Montrealske famozne konvencije, u skladu sa kojom posluju sve avio kompanije. U članu 41 Konvencije piše: ,,Kompanija je odgovorna za pričinjenu štetu u slučaju uništenja, gubitka ili oštećenja registrovanog prtljaga, pod uslovom da se događaj koji je to prouzrokovao dogodio u avionu Kompanije, tokom ukrcavanja ili iskrcavanja, ili za vrijeme dok je prtljag bio pod nadzorom Kompanije… za slučaj uništenog, izgubljenog, oštećenog ili prtljaga koji nije stigao na vrijeme, odgovornost se ograničava na 1.131 Specijalnih prava vučenja po putniku (približno iznosi oko 1200 eura; 1800 USD), u zavisnosti od tekućeg kursa.”

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRIZA MOJKOVAČKE VLASTI: Hoće li morati ispočetka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbornici SNP-a niti dolaze na sjednice SO Mojkovac nit’ govore o tome šta im smeta kod koalicionih partenera sa kojima su na vlasti. Bitne odluke od kojih zavisi  kvalitet života u tom gradu čekaju na dogovor vlasti. Ili rasplet aktuelne krize na neki drugi način

 

Razgovori kojima je trebalo da počne rješavanje krize vlasti u Mojkovcu  još nijesu  ni zakazani.

Socijalistička narodna partija (SNP), koja je, u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, dio vlasti u tom gradu, bojkotovala je dvije sjednice Skupštine opštine (SO). Mojkovački parlament čine 14 odbornika koalicije koju je predvodila Demokratska partija socijalista (ostali u opoziciji), osim koalicije Za budućnost Mojkovca, četiri Demokrata, po dva iz Građanskog pokreta URA i koalicije Ne damo Mojkovac i jedan iz Ujedinjene Crne Gore. Nedolaskom dva, od tri, odbornika SNP-a i uz odstustvo opozicionih odbornika DPS-a, nije bilo moguće obezbijediti kvorum za odžavanje sjednice dva puta, tokom aprila. Zbog toga se, za sada, o zakazivanju nove ne razmišlja.

Iz SNP, navodno, koalicionim partnerima ne saopštavaju čime su nezadovoljni.  Zvanično, šturo i neprecizno  objašnjenje SNP-a  za nedolazak na sjednicu lokalnog parlamenta je „da se mora pažljivo napraviti potpuni koncept i strategija daljeg djelovanja i razvoja i zajednički pristupiti realizaciji tih programa”. Kažu i da „neće po automatizmu glasati sve što dođe kao predlog od izvršne vlasti u tom gradu“.  I demantuju  „insinuacije da će SNP, u Mojkovcu,  sarađivati sa bilo kim,  mimo postojeće koalicije”.

Konačno, najavljuju da će „dalje saradnja unutar kolaicije na vlasti zavisiti  od konstruktivnog pristupa koalicionih partnera”. Šta je bilo do sada nekonstruktivno, u SNP-u, za sada nijesu spremni da podijele sa javnošću. „Nije za novine“, odogovaraju iz te stranke na pitanja o tome čime su ih naljutili koalicioni partneri.

Predsjednik SO Marko Janketić (Demokrate)  je Monitoru kazao da ne zna kada će moći zakazati dva puta odlaganu sjednicu. Podsjeća da za to, prema poslovniku, još ima vremena, ali da bi, kako kaže, „dobro bilo da se nesporazumi rješavaju što prije“. Pomaka u razgovorima sa SNP-om, u odnosu na minuli mjesec, međutim, nema.

„Još nije bilo razgovora sa SNP-om, iako je trebalo da se sastanemo minule sedmice. Pomaka nema, pa, nažalost, ništa novo ne mogu reći.  Mislim da bi trebalo prvo da se stavari riješe u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, pa onda da se razgovora i na nivou vladajuće kaolicije u Mojkovcu. Ni dalje nemam jasno saopšten razlog SNP-a za bojkot sjednica SO“, tvrdi Janketić.

Razgovore u okviru koalicije Za budućnost Mojkovca, kako kažu u DF-u,  očekuju ubrzo. No, ista očekivanja imali su i sredinom aprila.  Kako  su nezvanično rekli, ni njima, do sad,  SNP  nije jasno saopštio  šta im se ne dopada u načinu rada  nove  mojkovačke vlasti. ,,Tačne razloge nedolaska odbornika SNP-a na sjednice SO ćemo vrlo brzo saznati. Predstoje nam razgovori, a sigurna sam i dogovor. To dugujemo građanima Mojkovca. Najvažnije je istaći da nije riječ o borbi za fotelje”, kazao je šef odborničkog kluba DF-a Radovan Vidojević, prije nekoliko sedmica.

Vidojević je tada bio siguran da ,,SNP neće sarađivati s bilo kim izvan vladajće koalicije”.  U to su u DF-u, kažu, sigurni i sada.

Iz GP URA, koja je dio vladajuće koalicije, kažu da koalicija Za budućnost Mojkovca treba što prije da kaže „ako više ne nastupaju zajedno ili da hitno riješe unutarkoalicione probleme“. Potpredjednik Opštine i predsjednik Opštinskog odbora (OO) GP  URA Ivan Ašanin  objašnjava „da Mojkovac ne može da čeka i da se ne smije dozvoliti  prolongiranje rješavanja problema“.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

HIDROENERGIJA NE ODUSTAJE OD KALUDARSKE RIJEKE: Male elektrane veliki problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

U selu Kaludra kažu da su vlasnici Hidroenergije obećavali brda i doline, ali da je lokalno stanovništvo uvidjelo da od toga neće biti ništa. ,,Mi imamo primjer susjednog sela Šekular, gdje je potpuno devastirana priroda i napravljena velika ekološka šteta, a mještani nemaju nikakve koristi”

 

Bivša Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata raskinula deset ugovora o koncesijama za izgradnju malih hidrolektrana, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, ali među njima nije ona na beranskoj rijeci Kaludarska, gdje je vlasnik kompanija Hidroenergija Montenegro.

Osim Kaludarske rijeke u Beranama, izgradnja preostalih mHE predviđena je, između ostalih, i na vodotocima Bjelojevićka i Štitarica. Tako se nije ostvarilo obećanje bivšeg premijera iz njegovog ekspozea sa početka mandata, kada je najavio da će Vlada na čijem je čelu izvršiti reviziju i preispitivanje svih koncesionih ugovora i donijeti deklaraciju o trajnoj zabrani izgradnje malih elektrana na crnogorskim vodotocima.

Vlasnici Hidroenergije su Oleg Obradović i Ranko Radović. Obradović preko Hemere ima 40 odsto udjela, a Radović 60 odsto udjela. Radović je tih 60 odsto udjela otkupio od Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića, vlasnika kompanije Bemaks. Prije toga je bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji Montenegro.

Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine, dok je DPS bio na vlasti u ovoj sjevernoj opštini. Obradović je tada došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Kasnije se ispostavilo da, prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni opštine Andrijevica i Plav, nikada nijesu upisane kao suvlasnici Hidroenergije.

Ove tri opštine trebalo je da budu vlasnici deset odsto akcija, i da taj „kolač“ dijele proporcionalno učešću i broju hidrocentrala na svojoj teritoriji, ali su na kraju, nikada objašnjenim akrobacijama u Centralnom registru, ostali bez ičega.

Mediji su prenijeli da je plan Hidroenergije bio da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija bila je procijenjena na 28 miliona eura. Tada je saopšteno da je Hidroenergija Montenegro koncesije dobila na 27 godina.

Sve odobrene lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici. Onda se doznalo da je u taj plan naknadno uključeno još sedam malih elektrana na vodotoku Kaludarske rijeke.

,,Time bi praktično čitava rijeka bila u cijevima. Vodozahvat posljednje hidrocentrale bi bio kod manastira Ćelije, a mašinsko postrojenje dolje kod Djevojačkog krša. Na tom potezu je svuda državno zemljište i zato su mislili da će im to lako proći. Naravno da mi ne bi to dozvolili. Naš manastir i njegova okolina bi bili devastirani”, kažu u MZ Kaludra.

Kada se radi o gradnji mHE na Kaludarskoj rijeci, valjalo bi se prisjetiti da je Vlada premijera Duška Markovića ugrabila i samo desetak dana prije glasanja o novoj Vladi ovlastila ministarku ekonomije Dragicu Sekulić da potpiše ugovor kojim se za dvije godine produžava koncesija Hidroenergiji za izgradnju i korišćenje malih hidroelektrana na tom vodotoku.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SKORO DVIJE GODINE BORBE MJEŠTANA REČINA PROTIV PROJEKTA mHE SKRBUŠA: Nit’ koncesionar gradi, nit’ Vlada brani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Borba protiv gradnje male hidroelektrane (mHE) dijela mještana i vlasnika imanja u kolašinskom selu Rečine uskoro će ući u treću godinu, a još se ne zna hoće li taj projekat biti nastavljen. Dodatno, kako tvrde mještani, odlukama sudova, ali i postupcima koji su u toku, a koje je protiv njih pokrenuo koncesionar, spriječeni su da nastave proteste

 

Na rijeci Skrbuša istoimenu mHE gradi Hydro Logistics doo iz Podgorice. Već u drugoj fazi izgradnje dio mještana i vlasnika imanja sela Rečine, kroz koje protiče ta rijeka, oštro su se usprotivili projektu i spriječili koncesionara da nastavi radove. S druge strane, dio mještana je podržavao gradnju mHE, a svoju odluku su argumentovali, kako su objasnili, „velikodušnim obećanjima koncesionara o ulaganja u sesoku infrastrukturu”.

U međuvremenu, uz proteste, pokrenuto je više sudskih sporova, a koncesionar je od sudova tražio da im se omogući nastavak gradnje. Tačnije, da sud privremenim mjerama onemogući blokadu puta prema gradilištu. Takođe, vlasnik firme Hydro logistics Slaven Burzanović  i njegov brat Ivan podnijeli su krivične prijave protiv mještanina Vasilija Ivanovića i ekološkog aktiviste Denisa Mekića, tvrdeći da su im, na jednom od protesta, prijetnjama ugrozili sigurnost. Sudski postupak je u toku, a mještani tvrde da su višestruko oštećeni od kolašinskog Osnovnog suda. Podsjećaju i da su više puta sa protesta privođeni u policiju, te da su im, zbog spečavanja koncesionara da priđe gradilištu, to jest, blokade seoskog puta, pisane prekršajne prijave.

„Skoro dvije godine traje borba protiv gradnje mHE Skrbuša i do sada nije bilo raskida ugovora. Iako smo dobili uvjerenja od ljudi koji rade na tome da se to privodi kraju, djelovanje nove Vlade i ministra koji je zadužen za to pitanje ostaje nepoznanice. Nemamo od njih bilo kakva obećanja ili informacije. Sve vrijeme smo prepušteni Sudu u Kolašinu, koji je u više navrata slijepo ispunjao želje koncesionara. Donošene su privremene mjere mještanima, bez ikakvih dokaza i, prema mojem mišljenju, bez pravnog osnova”, kaže za Monitor Ivanović.

Vlada je, krajem prošle godine, koncesionaru „dala razuman rok od 90 dana za  završetak radova faze II u skladu sa članom 23.3 Ugovora o koncesiji”.  Taj rok je već istekao, ali iz doskorašnjeg Ministarstva kapitalnih invensticija (MKI) nijesu odgovorili na pitanja kakav je sada status projekta mHE na Skrbuši.

Koncesionar je značajno prije isteka roka izvršio I fazu ugovorne obaveze, piše u informaciji iz tog resora iz decembra prošle godine. Međutim, okasnilo se u narednoj fazi. U okviru II faze, prema ugovoru o koncesiji, trebalo je da bude izgrađen objekat mHe. Ministarstvo tada nije uvažilo primjedbe koncesionara, među kojima su kao razlog za kašnjenje radova, naveli i proteste mještana.

„Protesti i slične aktivnosti u vezi izgradnje mHE predstavljaju rizik koncesionara u skladu sa članom 25.3 Ugovora o koncesiji i koncedent nije dužan da produžava rok za izgradnju faze II ukoliko bi se takvi protesti dešavali. Osim navedenog, koncesionar je sa uspjehom ishodovao sudskim putem privremenu mjeru – zabranu ometanja radova u skladu sa Rješenjem Osnovnog suda u Kolašinu I.br.15/21 od 30. 7. 2021. godine. Stoga, protesti nisu valjan razlog da se dozvoli produženje, već su oni rizik koji je svojevoljno prihvatio”, piše u Informaciji koja se odnosi na realizaciju ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na vodotoku Skrbuša iz decembra prošle godine. Ipak, Hydro logistics-u su tada dozvolili još dodatnih tri mjeseca da okonča II fazu radova.

Između ostalih, u kolašinskom osnovnom sudu vodi se postupak po tužbi Hydro Logistics-a  protiv pet Kolašinca zbog „uznemiravanja prava svojine”. Hidro Logistics je učesnike protesta tužila zbog uzmemravanja prava svojine, nakon što je Sud donio donio rješenje o privremenoj mjeri, „kojom je zabranjeno sprječavanja investitoru da pristupi svojim parcelama”.

Protesti mještana Rečina zbog gradnje mHE Skrbuša dešavali su se na javnoj površini – putu, pa protestanti nijesi uznemiravali prava svojine investitora firme Hydro Logistics. To je pred kolašinskim Osnovnim sudom kazao Miljan Jović, punomoćnik tuženih.

„Tuženi su protestovali i ispoljavali zakonom dozvoljena prava na protest i javno okupljanje koje im je zagarantovano Članom 11 Evropske konvecije o ljudskim pravima. Nijesu bili na parcelama tužioca, pa se, u konkrentom slučaju, ne može raditi o uznemiravanju prava svojine”, tvrdi Jović.

On je sutkinji Mirjani Čepić dostavio informaciju o realizaciji ugovora o koncesiji za izgradnju mHE na dijelu vodotoka Skrbuša, iz koje se tvrdi, može konstaovati da je produženi rok za završetak druge faze istekao. Zbog toga, smatra Jović, tužba koncesionara je već pravno neodrživa”. Prema njegovim riječima, nejasno je kako se može tražiti zaštita od uzmemiravanja prava svojine „na nepokretnosti na kojoj se ne može bilo šta graditi”.

Međutim, u drugom postupku, koji se vodi protiv mještana zbog navodne ugrožene sigurnosti Burzanovića, predstavnici koncesionara su bili optimistični kada je riječ o nastavku radova.

„Ističem da je ugovor o izgradnji i dalje na snazi i da će redovi biti nastavljeni, jer su odobreni odlukom Vlade. Osjećam ugroženost, strah i nesigurnost za svoju ličnu bezbjednost, s obzirom da smo praćeni od više osoba kad krenemo na izgradnju mHE”, kazao je jedan od oštećenih.

Tokom trajanja primjerenog roka, koncesionar se obratio MKI i tražio da se razmotri mogućnost revidovanja prethodno donijete odluke o prdužetku radova. Tražili su dodatno vrijeme, navodeći brojne razloge za kašnjenje. Iz Hydro Logistics-a, između ostalog, podsjećaju Vladu da je inspektor u oktobru prošle godine, „konstatovao da su otklonjene ranije utvrđene nepravilnosti. Međutim, kako kažu predstavnici koncesionara, inspektor je „istog dana ponovo donio zabranu građenja, koju do danas nije povukao, odnosno – nije konstatovao da se može nastaviti sa izvođenjem radova”.

Kao razloga za neaktivnost na gradilištu naveli su i loše vremenske uslove, ali i kašnjenje aktivnosti CEDIS-a, koje su vezane za projekat mHE.

U Informaciji od prije dvije sedmice MKI je, uvažavajući argumentaciju Hydro logistics-a preporučilo da se „sagledaju svi razlozi koji su koncesionaru onemogućavali nastavak radova”. Iz tog resora upozorili su i na opasnost od plaćanja odštete, u slučaju raskida ugovora.

„Potrebno je sagledati sve razloge koji su onemogućili koncesionara da izvrši svoje ugovorne obaveze kao i sve postupke koje je koncesionar preduzimao u cilju otklanjanja istih. Na osnovu navedenog, procjeniti rizik potencijalne opasnosti plaćanja značajnih iznosa u slučaju pokretanja spora radi utvrđivanja naknade štete od strane koncesionara, koji je, pretpostavljamo, neminovan, i u skladu sa tim donijeti razumne zaključke”, preporuka je MKI Vladi.

Vlada Zdravka Krivokapića je tokom godinu i po mandata, zbog nepoštovanja obaveza koncesionara, raskinula deset ugovora o koncesijama za gradnju mHE. Istovremno, koncesionari su podnijeli ukupno devet tužbi Privrednom sudu za naknadu štete. Trenutno je na snazi 25 ugovora o koncesiji i dvije energetske dozvole za rekonstrukciju.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo