Povežite se sa nama

OKO NAS

SIGURNOST PRTLJAGA NA LETOVIMA: Kradu šta stignu, odštete smiješne

Objavljeno prije

na

prtljag

Najveći košmar svakog putnika je nestanak prtljaga. Prema istraživanju SITA-e, kompanije specijalizovane za komunikacije u avio transportu i informacione tehnologije, u 2015. godini je broj ukradenih, izgubljenih ili zakašnjelih prtljaga u svijetu dostigao najnižu cifru ikad – 6,5 na hiljadu putnika (0,7 odsto). Ovo izgleda kao broj za hvalisanje, ali na tri i po milijarde putnika, to je blizu dvadeset tri miliona nesrećnih slučajeva.

U razgovoru sa crnogorskim državljanima koji u doba vladavine DPS-a i dalje uspijevaju da priušte let avionom, saznajemo da taj elitni način putovanja često zna da bude neprijatan.

Tako je naša anonimna sagovornica na letu za Milano ostala bez vrijednih minđuša. Takođe, na istom letu, druga sagovornica je ostala bez nakita u vrijednosti nekoliko hiljada eura. Sagovornik bez nekoliko satova. Nijesu dobili centa odštete. Jer avio kompanije ne garantuju za izgubljene satove i nakit.

Naša druga sagovornica, koja je takođe željela da ostane anonimna, je pri dolasku iz Njujorka ostala bez dva vrijedna telefona. Sagovornik koji je dolazio iz Rima bez laptopa, a sagovornik na putu iz Milana – bez tableta. Opet nema odštete, jer avio-kompanije ne garantuju za izgubljene elektronske uređaje. Krađa zlata i novca je takođe česta, kao i važnih dokumenata. Ni za to ne garantuje avio-kompanija.

Nestanak parfema iz velikog prtljaga je redovna pojava, a često ga je nemoguće nositi sa sobom u avion, jer je unos tečnosti preko 50 mililitara zabranjen. Krađe idu do tih granica, da su našem sagovorniku iz ručnog prtljaga, prilikom nasumične carinske kontrole na milanskoj Malpensi, ukrali cigarete. Jer nije obraćao pažnju.

Sve vrijedno nosite u ručnom prtljagu (u koji staje oko pet kilograma, kada oduzmete težinu kofera), savjetuju iz kompanija, nakon što vas neki „duh” pokrade. Kažu nemoguće je saznati ko je kradljivac, jer navodno nemaju pristup kamerama. To je tako jer su lopovi nerijetko upravo oni koji su zaduženi za sigurnost naših prtljaga, koje očigledno štite avio-kompanije.

Za onaj dio prtljaga za koji garantuju, odštete su smiješne. Nemoguće je saznati i na osnovu čega se računa visina nadoknade, prema iskustvima čestih korisnika usluga avio prevoznika.

Slučaj jednog putnika Air Srbije najbolje pokazuje koliko avio-kompanije vode računa o bezbjednosti prtljaga. U julu prošle godine, na vezanom letu Milano-Beograd, Beograd-Podgorica ostao je bez prtljaga koji do današnjeg dana još nije pronađen. Niti je nakon navodno intenzivne i naporne pretrage utvrđeno gdje je njegov prtljag nestao.

Prepiska tog putnika sa sektorom Air Srbije zaduženim za nevolje sa prtljazima pokazuje neprofesionalnost navodno svjetske kompanije, koja je partner Etihad Airways-a. Umjesto razumijevanja i bliske saradnje, slučaj je okončan tek nakon bezbroj dezinformacija i neodgovorenih pitanja, uz naknadu koja je simbolična u odnosu na vrijednost sadržaja prtljaga.

Tako su u prvim danima te „intenzivne” potrage utvrdili da je prtljag ostao u Milanu, te su rekli da stiže za par dana. Sjutradan je stigla svježija i tačnija informacija – prtljag je zapravo bio utovaren na avion za Beograd, ali nema podataka da je ikad istovaren, pored svih kontrola, kamera i obezbjeđenja. Možda su ga izbacili u toku leta. Ili je ispario.

Nadležni su prebacivali odgovornost. „Avio-kompanije su zadužene za prevoz putnika, a aerodromska preduzeća za utovar/istovar prtljaga”, kazali su iz avio-kompanije. To što njima plaćate cijeli iznos karte, izgleda ih ne čini odgovornim i za vaš prtljag.

Air Srbija je na razne načine pokušala da umiri isfrustriranog putnika, pa mu je obećan niz odšteta – za osnovne stvari koje mora da kupi jer je ostavljen bez ičega, za svaki dan čekanja prtljaga do 30 dana kada se prtljag smatra izgubljenim, za sadržaj samog prtljaga ukoliko ne bude nađen nakon isteka tog roka. Međutim, nijesu željeli da mu objasne kako se bilo šta od ovih nadoknada računa.

Ova kompanija je tražila popunjavanje odštetnih zahtjeva prvo za kupovinu tih ličnih stvari (čim su kupljene, kako bi navodno što prije uplatili novac), a zatim za sadržaj samog prtljaga (nakon 30 dana od nestanka), potkrijepljen računima. Ako zanemarimo činjenicu da se očekuje da sa sobom vučete račune svih vrijednih stvari u koferu, ovo izgleda u redu. Međutim, našem putniku je iznos ukupne odštete obračunat prije nego što je poslao taj drugi odštetni zahtjev sa spiskom predmeta koje je imao u prtljagu, na osnovu kojeg se valjda formira nadoknada.

Nakon pitanja na šta se odnosi ta simbolična odšteta, iz Air Srbije su rekli da se „odobreni iznos kompezacije odnosi na izgubljeni prtljag, donesen je na osnovu priložene dokumentacije (?) i u skladu sa Montrealskom (vidi boks) i Varšavskom konvencijom”.

Osim što su obećanja o brojnim odštetama bila pusta, ispostavilo se da je ovaj putnik bio obmanut slanjem famoznih odštetnih zahtjeva koji očigledno služe za varanje putnika: „U slučaju totalnog gubitka prtljaga, gostu se visina kompenzacije određuje prema čekiranoj težini predatog prtljaga, što je urađeno u Vašem slučaju”, piše u završnim momentima prepiske.

Zbog čega su odštetni zahtjevi traženi, putnik nije uspio da sazna, iako su poruke slate čak i direktoru srpske nacionalne avio-kompanije. Rečeno mu je i da je u potpunosti ispoštovana kompanijska procedura, ali njegovo pravo da kao oštećeni putnik dobije uvid u tu proceduru nije. On od ove kompanije nije uspio saznati ni kako glase Montrealska i Varšavska konvencija, koje su mnogo puta spomenute. Nije saznao ni zbog čega je dobio tek malo više od trećine maksimalne odštete određene ovim konvencijama, iako su računi potvrđivali više od te maksimalne sume.

Iz ovog slučaja, kao i priča ostalih nezadovoljnih putnika sa kojima smo razgovarali, zaključujemo da se vrlo lako može desiti da prilikom leta pokradu ili otuđe vaš prtljag. Ukoliko ste dovoljno nesmotreni da bilo šta vrijedno ubacite u veliki prtljag, ili ne obraćate pažnju kad vam kontrolišu ručni, sami ste krivi. Kada čekirate kofer, ostavili ste ga radnicima aerodroma na posluživanje.

Krađe prtljaga su svjetski problem

Prema podacima iz svjetskih medija, čest slučaj je da aerodromsko obezbjeđenje, nosači prtljaga, vozači, pa čak i carinici rade kao organizovane grupe prilikom krađe prtljaga. Iako ovi lopovi kradu vaše stvari, avio kompanija će vam servirati priču da je vaš prtljag izgubljen u tranzitu.

U 2012. se na njujorškom aerodromu DŽ.F. Kenedi dešavalo preko 200 krađa predmeta iz kofera, ili cijelih kofera. Godinu dana kasnije, problem je postao toliko ozbiljan da su uhapsili šest radnika zaduženih za prtljag, nakon postavljanja skrivenih kamera. Krađe nijesu prestale. Godinu dana kasnije, uhapšeno je još desetak radnika. Kradeni su vrijedni telefoni, tableti, satovi koji koštaju desetine hiljada eura itd.

U Majamiju, čija se policija snažno bori protiv ove nevolje, do sada su uhapšene desetine radnika-lopova.

U 2013. godini, u Italiji je uhapšeno 30 radnika aerodroma, a desetine su bile pod istragom. Policija dugo nije uspijevala da shvati kako se ove krađe dešavaju, dok nijesu postavili kamere u prtljažni prostor samog aviona.

Prema podacima britanskog Dailymaila, evropski putnici se suočavaju sa mnogo većim problemima sa prtljagom nego ostatak svijeta – devet prtljaga na 1000 putnika – u odnosu na Ameriku (oko tri) i Aziju (manje od dva).

MONTREALSKA KONVENCIJA: Kompanije odgovorne za štetu

Nakon razgovora sa izvorom iz crnogorske nacionalne avio- kompanije, uspjeli smo da dođemo do Montrealske famozne konvencije, u skladu sa kojom posluju sve avio kompanije. U članu 41 Konvencije piše: ,,Kompanija je odgovorna za pričinjenu štetu u slučaju uništenja, gubitka ili oštećenja registrovanog prtljaga, pod uslovom da se događaj koji je to prouzrokovao dogodio u avionu Kompanije, tokom ukrcavanja ili iskrcavanja, ili za vrijeme dok je prtljag bio pod nadzorom Kompanije… za slučaj uništenog, izgubljenog, oštećenog ili prtljaga koji nije stigao na vrijeme, odgovornost se ograničava na 1.131 Specijalnih prava vučenja po putniku (približno iznosi oko 1200 eura; 1800 USD), u zavisnosti od tekućeg kursa.”

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo