Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINCI ČUVAJU PRASTARU IGRU OD ZABORAVA: Prsten, takmičenje u pronicljivosti

Objavljeno prije

na

U bilo kojem kolašinskom selu, gdje se još igra ,,prsten”, mještani će tvrditi da, baš oni, najbolje znaju i pamte pravila tog svojevrsnog takmičenja u nadmudrivanju, duhovitim opaskama, vještini ruku i pronicljivosti. Igra se sastoji od skrivanja, odnosno pronalaženja zlatne burme, sakrivene ispod kapa ili vunenih čarapa. Na pod se prostire ćebe da prsten ne bi zveckao na tvrdoj podlozi i na taj se način olakšalo nalaženje. Broj onih koji učestvuju nije ograničen, mada je najbolje, tvrde iskusniji igrači, kad ih je po pet ili šest u jednoj grupi. Pravila su, uglavnom, slična u svim krajevima kolašinske opštine. Igra se tako naziva, s izuzetkom Vasojevića, gdje je zovu ,,koze”.

„Vrlo je teško pod budnim okom iskusnih protivnika uspješno sakriti prsten. Oni motre na pokrete ruke i izraza na licu. Proučavaju moje poteze, prisjećaju se pod kojom čarapom sam ranije sakrivao. Analiziraju mi navike. S druge strane, ja moram da ih nadmudrim. Trudim se da ‘pročitam’ kako oni razmišljaju, kakve će im biti prognoze, pa postupam suprotno od toga”, objašnjava jedan iskusniji igrač.

Igrači iz protivničke ekipe, nakon što „krijač” završi, imaju za cilj da odrede („išile”) koje su čarape „boš” (one ispod kojih nije prsten), a koja je „ambar” (čarapa ispod koje smatraju da je sakriven). Po pravilima, mogu odmah da „ambarišu”, to jest odrede mjesto gdje je sakrivena burma ili da, odbacivanjem jedne po jedne „boš” čarape, svedu izbor na dvije. U slučaju da se prsten nađe od desete do druge čarape, poeni se pišu protivnicima i oni ponovo skrivaju prsten. Kada je pogađanje uspješno, igrači te ekipe „uzimaju prsten”, to jest ,,kriju”.

Igra se do 101 poen. Broj bodova u stvari je broj čarapa koje su preostale nakon što su protivnici neuspješno pogađali gdje je burma skrivena. Nekad je igra dinamična, a ukoliko je „krijač” suviše dobar, postaje dosadno jer protivnici nikako ne uspijevaju da pogode, pa se igra oduži. Stara igra, koja je poznata još u nekim zemljama u regionu, učesnicima omogućava druženje, mnogo smijeha i zanimljivih razgovora, ali i potpuni bijeg od svakodnevice. Nijedan od igrača tokom višesatnog takmičenja, tvrde, ne baci pogled na televizor, a rijetki uzmu u ruke mobilni telefon.

,,Ne pamtim da smo se kada posvađali. Dok igramo bude ponekad i grube šale, ali nikada ne potenciramo, recimo, dnevnopolitičke teme i razlike. Ovo je svojevrstan bijeg od svakodnevice i problema. Jeste zabava, ali je potrebna ozbiljna koncentracija i pažnja. Takođe, poželjno je i da saigrači budu što duhovitiji”, objašnjavaju u selu Drijenak, gdje godinama ,,zakazuju prsten”.

Rukovodilac KUD-a Davor Sedlarević nedavno je u Zborniku Etno kampa napisao i opširan naučni rad, koji objašnjava otkuda i od kada ,,prsten” u kolašinskom kraju.

,,U najstarija vremena, kojih se kazivači sjećaju, za ovu igru korištene su crnogorske kape, potom rukavice, čarape, ćirake, fildžani, ponjave ili struka (dio crnogorske nošnje) i štap, koji služi za pomicanje kapa… Tokom istraživanja, uočili smo da od kraja do kraja postoje različita pravila, ali se ona drastično ne razlikuju”, kaže Sedlarević.

Davno, naglašava on, dosljedno je poštovano pravilo da se prsten krije ispod kapa. Vremenom, zbog gubljenja značaja kapa, počele su da se koriste i čarape. Nagrada za pobjednike, odnosno za one koji su izgubili u igri, može biti različita.

,,Recimo, krajem pretprošlog vijeka igralo se u ‘karećenje’, – kažnjavanje igrača iz protivničke ekipe. U tome su Rovčani bili izuzetno kreativni, pa je jedna od kazni bila izlazak ispred kuće i blejanje, lajanje na zvijezde… Međutim, nikada se nije pretjerivalo u ,,karaćenju”, jer se nije znalo ko će sljedeći biti poražen”, kaže Sedlarević.

On pretpostavlja da je igra turskog porijekla jer se neki turcizmi još koriste. U svom radu navodi i da se u početku, vjerovatno, igralo u dobit, to jest u koze. Ta životinja, kaže on, u siromašnim krajevima predstavljala je nekada pravo bogatstvo, pa je i ulog u igri bio značajan. Već odavno ,,prsten” je samo zabava.

,,Ako je, sudeći prema terminu ‘koza’, koji označava poen, ta domaća životinja bila dobit, onda je ulog bio veliki i bio je potreban značajan povod, kao i velika hrabrost da se započne igra. Pobjednici bi popravili svoj imetak, a poraženi bi bili izloženi poruzi”, kaže Sedlarević.

On napominje da su oni koji dobro skrivali ili pronalazili prsten bili pronicljivi i staloženi. Jasno je, kaže on, da su takvi ljudi bili izuzetno poštovani u društvu. Takvi ljudi su, često i birani za plemenske glavare.

,,Njihova riječ se poštovala i mogli su riješiti razne sporove u selu. Od njih se tražilo da procijene ko govori istinu u konfliktnim situacijama između saplemenika. ‘Presten’ je zabavna igra, ali s izuzetno izraženim psihološkim momentom”. objašnjava Sedlarević.

Jedna od lokalnih legendi govori baš o značaju te igre u nastojanju mještana da sprovedu svoju volje nasuprot kralju Nikoli. Kralj je, navodno, postavio u jednom kolašinskom selu serdara, koji nije bio po volji saplemenika. Na njihovo protivljenje gospodar je rekao ,,oćete, božja vi vjera, biće serdar dok ne probleji”. Domišljati mještani iskoristili su upravo ,,prsten” da sprovedu svoj naum.

,,Jednom prilikom, serdar je u ‘prstenu’ bio poražen, a kazna mu je bila da izađe ispred kuće i da bleji. Pročula se priča da je ‘problejao serdar’. Nakon toga, kralj ga je smijenio”, piše rukovodilac KUD-a u svom radu.

,,Cilj nam je da ovo bude dio kolašinske originalne ponude turistima. Igra je vjekovima opstala i nije izgubila na zanimljivosti kod mještana. Iako izgleda jednostavna, vrlo je kompleksna i zahtijeva i vještine i pažnju, pa smatramo da bi bila zanimljiva i onima koji nikada za nju nijesu čuli”, kažu u Centru za kulturu. Nek bude.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo