Sredinom ovog mjeseca svi faktori koji utiču da poplavi okolina Skadarskog jezera i delte Bojane su zakazali sastanak. Visoka tempratura vazduha dovela je do otapanja snijega na planinama, naglo su porasli vodotoci rijeka jadranskog sliva, prije svega Drima, glavne pritoke Bojane, a visoki talasi na moru su otežavali oticanje rijeke. Zbog potrebe pražnjenja punih akumulacija na Drimu, došlo je do ispuštanja velikih količina vode, pa je i to dramatično pogoršalo situaciju.

Poplavljena su ulcinjska sela u gornjem toku Bojane (Bore, Lisna i Fraskanjel), a dosta teško stanje je danima trajalo u čitavom području oko Skadarskog jezera. To se, prije svega, odnosi na Rijeku Crnojevića, Vranjinu i Virpazar, te dio Zete.

I situacija u regionu Skadra je teška. Oko pet hiljada hektara je pod vodom, 420 objekata je poplavljeno, mještanima pomažu vojska i policija. Rukovodstvo Skadra zatražilo je od centralne vlasti da u ovom dijelu Albanije proglasi vanredno stanje, jer su ugroženi životi i zdravlje ljudi.

Poplave nijesu u našoj zemlji bile kao 2010/11., ali su dovoljne da se izvuku pouke za buduće djelovanje. Tako su, na primjer, sada građani mnogo ranije upozoreni na opasnost od poplava, a bila je i znatno bolja koordinacija nadležnih organa dviju država u borbi protiv ovog prirodnog hazarda.

Pokazalo se da ključne stvari, ipak, nijesu odrađene, a malo je naznaka da će se nešto promijeniti u bliskoj budućnosti. Radi se o nužnosti rekonstrukcije ili, kako su ranije govorili iz Uprave za vode Crne Gore, intervencija na nasipima ili tzv. bentovima na obalama Bojane, te produbljivanja korita ove rijeke. Jer, prema mjerenjima albanskih stručnjaka, Bojanom sada može da otiče oko tri hiljade metara kubnih u sekundi ili dva puta manje nego prije 30 godina. ,,Bojana ima jako mali pad, a samim tim je otežano i pražnjenje Skadarskog jezera”, kaže Dražen Burić iz Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore.

Profesor dr Mihailo Burić kaže da bi poplave, koje nanose ogromnu štetu žiteljima oko Skadarskog jezera, mogle postati prošlost ukoliko se izgradi tunel između Jezera i mora. ,,To se pokazuje kao tehnički i ekonomski najracionalnije rješenje. Skadarsko jezero je najveći hidrografski objekat crnogorskog kopna, nacionalni park i značajan ekonomski resurs. Promjenama vodostaja ono nanosi znatne štete stanovništvu, objektima i poljoprivrednom zemljištu. Zbog toga smatram da su se stekli uslovi da se definišu mogućnosti regulacije ‘velikog blata’, čije projektovanje i realizacija traju vjerovatno duže od svih projekata u Crnoj Gori”, ističe on.

Burić ocjenjuje da rješenje poplava regulacijom korita Bojane nije održivo. Prema njegovim riječima, na nekim mjestima, kao kod Fraskanjela, dno korita rijeke je čak oko 15 metara ispod nivoa mora, a na ušću u Jadransko more na dva-tri metra. Takođe, prokopavanje korita Bojane dovelo bi do promjene uslova toka i izmijenjenih erozionih dejstava, čime bi se ugrozilo ostrvo Ada.

Iz NVO Zeleni su saopštili da je na sceni nehtjenje i neznanje i crnogorske i albanske strane. „Poplavama je direktno ugroženo oko 400.000 ljudi na crnogorskoj i albanskoj stani. Ovakva stvarnost generiše materijalne štete i zagađenje poplavljenih površina – fekalnim i drugim vodama, za čiju će dekontaminaciju trebati duži vremenski period i značajna sredstva”, upozorili su iz ove organizacije civilnog društva i predložili formiranje zajedničkog projektnog tima dvije države kako bi se zaštitio ovaj veoma značajan ekosistem.

Oni su naveli i niz mjera koje treba preduzeti kako bi se drastično smanjila opasnost od poplava: usmjeravanje Drima u svoje prirodno korito od prije 1846, izgradnja poldera (brana) oko Skadarskog jezera i rijeke Bojane, regulacija i produbljivanje korita rijeke Bojane, ispravljanje meandera te rijeke i usmjeravanje Drima znatno nizvodnije od današnjeg ušća u Bojanu, izgradnja tunela na teritoriji Crne Gore (poželjni nivo Jezera – otvoreno more), kao ventila sigurnosti, za evakuaciju voda iznad poželjnog dogovorenog nivoa Skadarskog jezera.

Ideja, dakle, za rješavanje problema koje više od 160 godina imaju žitelji ovog područja ne nedostaje, a sve je više novih prirodnih hazarda. Tako smo krajem prošle sedmice imali ogroman plimski talas, uz jak južni vjetar i talase, koji su preplavili ulcinjsku Veliku plažu i nanijeli dosta štete Starom gradu u Budvi, kao i ostalim mjestima na našem Primorju. Sva sreća je što je taj plimni val trajao tek jedan dan.

Vodeći hrvatski klimatolog za pomorce prof. dr Mirko Orlić kazao je da gradove i naselja uz jadransku obalu sve češće pogađa – meteocunami. ,,Takozvani meteorološki cunamiji ne nastaju nakon potresa kao klasični cunamiji, već zbog razlike u vazdušnom pritisku. Kada, dakle, olujni oblak ‘pritisne’ more stvori se veliki val, odnosno meteocunami”, tvrdi on. Orlić napominje da su

se i pravi cunamiji u Jadranu događali u prošlosti.

,,Poznato je da je visoki talas pogodio italijansku obalu Jadrana 1627. godine, zna se da su potresi u Dubrovniku 1667. godine i Crnogorskom primorju 1979. godine takođe izazivali cunamije. Zbog relativno slabijih potresa, plićeg mora i niza drugih faktora ti valovi nijesu bili visoki kao na Pacifiku, ali, s druge strane, ako se cunami formira u Jadranu, puno brže udara u obalu te je pitanje bi li stanovnici imali vremena za evakuaciju u slučaju doista velike kataklizme”, upozorava prof. Orlić.

Pokazalo se to 11. septembra prošle godine u uvali Valdanos: voda se najprije povlačila, a onda odmah počela nadolaziti. Za par sekundi, nivo mora je porastao za 1,5 metar!? Ulcinjani koji su se zadesili u Valdanosu nijesu uspjeli da pomjere svoja auta sa obale. Opisujući ovaj slučaj kazali bi da je to bilo – čudo!

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić ocijenio je da je taj fenomen zapravo bio ,,način odbrane prirode od antropogenog faktora”. Od čovjeka.

Mustafa CANKA

Komentari