Parlament raspravlja o državnim dugovima. Opozicija optužuje Vladu zbog, najblaže rečeno, nedomaćinskog poslovanja. Vladajuća koalicija je, kažu njeni glasnogovornici, zadovoljna. Imaju čime: od sticanja nezavisnosti državni dug je udvostručen na nekih 1,6 – 1,7 milijardi eura. I raste. Od miliona i milijardi koje su protutnjale Crnom Gorom nije ostalo skoro ništa. Prethodni premijer Milo Đukanović se, prije strateškog povlačenja na rezervni položaj, uoči posljednjih parlamentarnih izbora, hvalio kako ,,pare nijesu problem, pošto Vlada obrće 10 miliona eura dnevno”. Potom nasljednik Igor Lukšić, kao neku vrstu državnog ispita, demonstrira kako se jedan milion može 11 puta obrnuti u roku od pola sata. Već tada je bilo jasno da će pare, uskoro, biti problem. I to veliki.
Lukšić sada obrće državne dugove.
Na Google-u se još mogu naći predviđanja, potkrijepljena grafikonima, kojima nas premijer i njegovi saradnici obavještavaju kako će ,,poslije neophodnog uvećanja” državnog duga u 2011. godini već ove početi njegov pad u odnosu na ostvareni društveni proizvod. Prije nešto više od godinu vlast je tvrdila kako udio državnog duga u BDP-u neće preći 45 odsto. Danas, u pola glasa, govore kako je dug pod kontrolom, na prihvatljivih 50 (i nešto malo preko) odsto godišnjeg društvenog proizvoda. Šapuće se da će najkasnije za godinu dug preći kritičnih 60 odsto BDP-a. Pod uslovom da pronađemo još nekoga ko će nam dati pare.
Od početka ove godine država se u inostranstvu zadužila više od 210 miliona eura. Ne računajući kredit od 100 miliona za koji ministar finansija Milorad Katnić kaže ,,da će uskoro biti ozvaničen”.
Još nam se Katnić, bezmalo, pohvali: ,,Ne treba zaboraviti da ove godine moramo otplatiti 240 miliona duga”! Kako bismo to zaboravili? Nije šala – svaki stanovnik, svakoga mjeseca ove godine, mora platiti 30 eura da bi vlada DPSDP koalicije vratila pozajmljeno. I potrošeno ko zna gdje: za vraćanje tuđih dugova, plaćanje tuđih advokata, kupovinu njihovog luksuza i ugleda. Da ne pominjemo bokserice i čarape koje su našle svoje mjesto u državnom troškovniku.
Zainteresovani su se, koliko ove nedjelje, mogli uvjeriti u postojanje makar dva globalna ,,dužnička koncepta”. Jedan je naš: “Aranžman sa Kredit Svis Bankom je povoljan”, ocijenio je u Skupštini ministar finansija govoreći o kreditu od 150 miliona eura za koji je proljetos obznanio da ga vraćamo pet godina, uz kamatu ,,od oko osam procenata godišnje”.
Sad bi mogli da predočimo kako će nam ta kamata za pet godina odnijeti 60 miliona, pa da izvedemo računicu – svaki stanovnik Crne Gore svakog mjeseca ima da spremi euro i po za kamatu tog ,,povoljnog aranžmana” i konačno napravimo paralelu: novouvedena taksa za telefonske kartice mobilne telefonije, dio Lukšićevog harač-paketa ,,sve po euro”, donosiće u državni budžet taman onoliko koliko će kamata ovog kredita nositi. Za plaćanje glavnice moraćemo da pronađemo drugi izvor sredstava… Pa tako u nedogled, koliko ko izdrži.
Da se samo za trenutak preselimo na Pirinejsko poluostrvo i vidimo kako se neki ljudi tamo plaše dodatnog zaduživanja. Posebno ako je ono uslovljeno krajnje nepovoljnim kreditnim uslovima. ,,Kamate koje Španija plaća na tržištu kapitala toliko su visoke da Španija, na duži rok, neće moći da ih finansira”. Ovo je, uoči ovonedjeljnog samita EU, izjavio španski premijer Marijano Rahoj objašnjavajući kako četvrta najveća ekonomija eurozone ne može da istrpi kamate od 6,8 odsto na državne obveznice sa rokom dospijeća od deset godina: ,,Ne možemo da se zadužujemo po kamatnim stopama koje u ovom trenutku plaćamo”.
Podsjećanje. Kada se Crna Gora na međunarodnom tržištu državnih obveznica zadužila nekih 180 miliona eura uz kamatu od 7,25 odsto, zvaničnici Ministarstva finansija su saopštili: ,,Ovo je dokaz kredibiliteta države, a istovremeno i dokaz da investitori pozitivno ocjenjuju našu ukupnu finansijsku, fiskalnu i monetarnu politiku, ali i perspektive i izglede razvoja naše privrede u narednom periodu”.
Od tada, strane investitore gledamo samo na televiziji. Jedne kako obećavaju da će, čim se vrate sa neodložnog puta i prikupe svu potrebnu dokumentaciju, započeti investicije iz kojih će poteći med i mlijeko. Drugi na ekranu ćute. Uz njihovu fotografiju, slušamo spikera koji čita izvode iz domaće ili međunarodne krivične prijave, optužnice ili presude. Prevara, utaja, pranje novca…
,,Naša ekonomija je narkoman koji je ušao u zonu zavisnosti od stranih investicija”, cijeni predsjednik PZP Nebojša Medojević. A potpredsjednik Vlade Vujica Lazović kaže: ,,U utorak je iz Luksemburga međunarodnoj zajednici poslat signal da je Crna Gora poželjna i atraktivna investiciona destinacija, što mnogo znači”. Ko o čemu, a Vlada o poštenju. I investitorima.
Tek, Lazovićevi signali iz Luksemburga bili su, izgleda, kratkog dometa. Pa su ih primili samo oni koji su to žarko željeli. Ostali su osuđeni na domaće frekvencije.
To su oni radio talasi na kojima Vujica Lazović, uporan da sakrije detalje afere Ulcinj i Valdanos vs Kjubuks luks, kaže: ,,Svi su se okomili na mene kao da sam nagazio na đavolji kamen”. A nije. Samo taji kompromitujuće podatke o nesuđenim partnerima. Oni što ih traže, ti razgone strane investitore.
Svjedoči o istom i premijer Lukšić. I njemu je zasmetalo to što se javnost, početkom prošle godine, zainatila da sazna ko su i odakle su ti ,,crnogorski Englezi” iz Kjubuks luksa. ,,Opšta situacija vodi u pravcu da nama ne odgovara niko od investitora, ni iz Rusije, ni iz EU”, rekao je Lukšić. Istovremeno je pokazao kako je – dobro informisan: ,,Imam saznanja da vlasnici Željezare, kompanija Montenegro spešlti stils, pokušavaju da u strateškom partnerstvu sa firmama koje se bave proizvodnjom željeza dođu do novca kako bi se, uz dodatni program restrukturiranja, Željezara dovela do održivosti”. Baš.
Proljetos je i Milo Đukanović odlučio da prozbori koju o ovima što razgone strane investitore. „Sve što radi naša politička konkurencija jeste pokušaj da istjeraju svakog investitora iz Crne Gore”, rekao je predsjednik DPS-a na partijskoj promociji u Herceg Novom, uoči lokalnih izbora koje je njegova partija – izgubila.
Vlada nema dileme: opozicija, nevladine organizacije i nezavisni mediji rastjeruju investitore iz Crne Gore. No, postoje i druga mišljenja o tome zbog čega renomirani investitori zaobilaze Crnu Guru.
,,Strani investitori dolaze tamo gdje se ostvaruje profit i gdje je sigurnost kapitala osigurana kako zakonima tako i vladavinom prava”, kaže ekonomski analitičar Siniša Lekić. ,,Investitori traže sigurnost, finansijsku stabilnost, jasna pravila igre i ekonomske slobode”, nadopunjuje definiciju i Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija.
U stvarnom životu to izgleda ovako. ,,Ne razumijem politiku Vlade Crne Gore”, požalio se Danu ambasador Rusije u Crnoj Gori Andrej Nestarenko nakon što je Skupština Crne Gore zadužila Vladu da raskine ugovor sa CEAC-om Olega Deripaske i povrati KAP pod državno okrilje. Crnogorci su ranije molili Ruse da uzmu KAP pozivajući se na istoriju, a sada hoće da otjeraju ruske investitore, čudio se Nestarenko.
Nekih mjesec dana kasnije, u martu ove godine, preliminarni zaključci misije MMF-a takođe su se bavili temom – ko odbija potencijalne investitore iz Crne Gore. ,,Žalbe na regulatorne nedostatke i pravne postupke od nekih većih stranih investitora iz metalskog i energetskog sektora mogu nositi sa sobom negativne posljedice po reputaciju Crne Gore kao destinacije za investiranje. Pored toga, vrijeme koje je potrebno da bi se dobila građevinska dozvola i završio postupak registracije, posebno na opštinskom nivou, nastavlja da ometa nove investicije…”, stoji u dokumentu objavljenom na sajtu CBCG. Za čudo, NVO i opozicija se ne pominju kao prepreke.
Zvanično objašnjenje ovdašnjih vlasti ne prihvataju ni zvaničnici mađarske OTP banke. I oni su, sredinom maja, najavili mogućnost da tuže Crnu Goru zato što ovdašnje pravosuđe skoro godinu izbjegava da riješi njihov zahtjev o uvođenju stečaja u kompanije Dragana Brkovića (razne Vektre) koje Mađarima duguju nekih 100 miliona eura. Bez vidljive namjere da ih vrate. Moguća međunarodna arbitraža vodila bi se, objavile su Vijesti, na osnovu međudržavnog sporazuma o zaštiti investitora između Crne Gore i Mađarske. Nemojte da vas začudi ako i Vektrini dugovi u skoroj budućnosti padnu na teret crnogorskih poreskih obveznika.
Ni na zapadu ništa novo. Konzorcijum kompanija iza kojih stoji američki investicioni fond NCH, podnio je nedavno tužbu Upravnom sudu protiv odluke Vladinog Savjeta za privatizaciju zbog odluke da izgradnju hotelsko-stambenog kompleksa u Kumboru dodijeli državnoj Naftnoj kompaniji Azerbejdžana (SOCAR). Amerikanci tvrde da su im ,,pojedini visoki državni zvaničnici” dali lažne informacije o raspisanom tenderu i očekivanjima vezanim za budući izgled tog dijela obale.
Taj je događaj podsjetio na ocjene koje je o poslovnom ambijentu u Crnoj Gori, prije godinu, iznijela američka ambasadorka Sju Braun: ,,Korupcija, netransparentnost i nedostatak vladavine prava – to su sve problemi sa kojima se susreću američke kompanije kada žele da investiraju u Crnoj Gori”.
Podaci kažu da su investicije američkih kompanije u Crnoj Gori u 2010. bile dva puta manje nego godinu ranije i četiri puta manje od rekordnih 19,3 miliona iz 2007.
Na sve ovo je, prije mjesec u Pobjedi odgovorio Petar Ivanović: ,,Rast interesovanja američkih kompanija rezultat je upornog zalaganja Agencije Crne Gore za promociju stranih investicija i niza prezentacija i investicionih konferencija organizovanih posljednjih godina u Njujorku, Vašingtonu i Baltimoru”. Stvarnost neka se prilagodi. I – da nijeste čuli za kakve povoljne kreditore. O državi je riječ.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice