Povežite se sa nama

Tržište1

Krupni kapital opet gazi

Objavljeno prije

na

sadrzaj-OCCUPY-WALL-STREET-

Samo nekoliko dana prije Božića, Evropska centralna banka (ECB) upumpala je dodatne stotine milijardi eura u džepove evropske i međunarodne bankarske elite. Ovaj potez je uslijedio poslije drastičnog upozorenja predsjednika ECB Marija Dragia u Evropskom parlamentu (EP), na kreditni kolaps ukoliko ECB ne bude obezbijedila dalje finansiranje banaka.

ECB je nakon toga objavila da uvodi vanredni program i preduzima potez bez presedana po kome će bankama biti dozvoljeno da pozajmljuju neograničene količine novca po kamatnoj stopi od samo jedan odsto i sa trogodišnjim periodom vraćanja sredstava. Banke su oduševljeno dočekale tu mogućnost. U srijedu, 21. decembra su 523 evropske banke požurile da se zaduže za gotovo 500 milijardi eura. Istog dana su berzanski indeksi porasli za jedan odsto.

U vezi odluke ECB, značajno je to što ni cent najnovijih zajmova ne ide na jemstvo ugroženim privredama država-članica evrozone. Čitava suma dodijeljena je bankama i korist će ostvariti samo akcionari velikih banaka, menadžeri osiguravajućih fondova i finansijski špekulanti pa mnogi smatraju da su upravo oni krivi za veliku pustoš u prevashodno privredama na Kontinentu. Zajmovi ECB osnažiće kontrolu one iste finansijske elite koja zahtijeva sprovođenje drastičnih mjera štednje širom Evrope.

Analitičari pri Kraljevskoj banci Škotske RBS su procijenili da će gotovo dvije trećine ukupne sume od 489,2 milijarde eura banke iskoristiti da bi obnovile svoje trezore i isporučile kratkoročne zajmove. To znači da je samo 191 milijarda eura od sume koju je obezbijedila ECB, raspoloživo za nove investicije. Čak je i desničarski i konzervativni londonski dnevnik Dejli telegraf zaključio: „Banke koje imaju pristup jeftinim fondovima ECB zaduživaće se po najnižem kreditnom riziku, kao i vodeće korporacije, da bi ostvarili lak profit i obnovili svoje zarade i osnažili svoja oživjele bilanse. Bonusi na sve strane”.

Dok su Dragi i ECB garantovali bankarima božićne bonuse, vodeći njemački bankar Jozef Akerman je govorio o neophodnosti novih, oštrih mjerama štednje, pored onih koje su već na snazi širom Evrope. Akerman, predsjedavajući Dojče banke, jedne od najmoćnijih u svijetu, je poslovne ljude na Ekonomskom forumu u Esenu upozorio da Evropa zaostaje za rivalima iz Azije i mora da preduzme drastične strukturne reforme.

Po Akermanu, ključni su dalje oslobađanje industrije usluga od državne kontrole, povećanje fleksibilnosti tržišta radne snage (pravo na zapošljavanje i otpuštanje bez ograničenja) i privatizacija velikih djelova privrede koji subvenicionira država.

Analitičari smatraju da je Akerman „nišanio” 40 do 50 odsto budžeta evropskih država koji su još uvijek namijenjeni socijalnoj pomoći, obrazovanju i infrastrukturnim projektima.

Svi socijalni dobici ostvareni u periodu poslije Drugog svjetskog rata moraju biti počišćeni kako bi se evropski radnici uspješno takmičili sa konkurencijom iz Narodne Republike Kine, tumače ti analitičari Akermana.

Akerman je dalje izjavio da, ukoliko je cijena takvog socijalnog razaranja, gubitak demokratskih prava u suverenim evropskim državama, neka tako i bude.

Kritičari smatraju da Akerman govori u ime finansijske elite koja iz iskustva zna da se može osloniti na potpunu servilnost političkog establišmenta širom Evrope, uključujući njene socijaldemokratske i socijalističke partije i radničke sindikate. U posljednjih 18 mjeseci, ova elita je uspjela da udesi obaranje pet evropskih vlada i postavljanje dva tehnokratska kabineta, u Grčkoj i Italiji. Administracije tih vlada, koje predvode bankari, direktno odgovaraju svojim nekadašnjim poslodavcima.

Na posljednjem samitu Evropske unije u Briselu, isti finansijski lobi je osigurao da neće trpeti u slučaju davanja novih jemstava privredama članica EU. Oni su pozdravili planove za „dužničku kočnicu”, koja lišava države prava da određuju vlastitu budžetsku politiku. To je pravi izvor veoma realne prijetnje po demokratiju u Evropi, smatraju Akermanovi kritičari.

Izvještaj koji su početkom novembra izdale članice Grupe 20 (G20), najmoćnijih privreda u svijetu, navodi 19 tzv. Globalnih sistematski važnih finansijskih institucija (G-SIFI). Izvještaj G20 objavljuje da bi bankrot bilo koje od ovih banaka, od kojih se dvije trećine nalazi u Evropi, doveo do kolapsom cjelokupnog globalnog finansijskog sistema.

Sudeći prema izvještaju, bilansi dvije švajcarske banke petostruko prevazilaze ukupan nacionalni proizvod Švajcarske. Nekoliko britanskih banaka kontroliše fondove četiri puta veće od ukupnog domaćeg proizvoda (BDP) Velike Britanije. U Njemačkoj, kombinovani resursi Dojče banke i druge po veličini, Komercbanke, prevazilaze BDP privredno najmoćnije zemlje na Kontinentu. U još jednoj manifestaciji rastuće dominacije finansijskih tržišta nad evropskom politikom, španski premijer Marijano Rahoj je upravo postavio nekadašnjeg bankara Leman Bradersa Luisa de Guindosu za novog ministra finansija.

SAD za Božić 2011 predstavlja društvo masovnog siromaštva, sa jedne strane i ogromne akumulacije bogatstva sa druge. Desetine miliona ljudi je siromašno i očajno, dok relativno mala grupa ljudi uživa u bogatstvu koje nisu mogli sanjati ni egipatski faraoni ni aristokratija francuskog kralja Luja XIV. Oko 50 miliona Amerikanaca živi ispod zvanične granice siromaštva, dok drugih 100 miliona živi u „blizu siromaštva,” boreći se da izdržavaju sebe na prihodima koji su toliko niski da su na korak od bijede.

Nekih 25 miliona radnika je nezapošljeno ili nedovoljno zapošljeno, 50 miliona živi bez zdravstvenog osiguranja, jedan od sedam Amerikanaca dobija markice za hranu. Broj samozapošljenih Amerikanaca je pao za dva milion u posljednjih pet godina. Skoro šest miliona nezapošljenih je van posla više od šest mjeseci.

Kriza zapošljenja se postepeno pogoršavala iz decenije u deceniju. Američki privredni sistem nastavlja da proizvodi rekordne korporativne profite i bogatstvo za super-bogate, ali je sve manje u stanju da pruži zapošljenje ljudima.

Sudeći prema istraživanjima konsultantske firme MekKinzi, trebalo je šest mjeseci da se privreda SAD vrati na nivo poslova iz perioda prije recesije je 1982. dok je poslije recesije 1991. oporavak u zapošljenju trajao 15 mjeseci. Poslije recesije 2001, bilo je potrebno 39 mjeseci. Sada je već prošlo 48 mjeseci otkada je počeo najnoviji pad na tržištu rada, a zapošljeno je šest miliona ljudi manje u odnosu na decembar 2007.

Dugotrajna masovna nezapošljenost je pokretačka snagu socijalne krize koja razara budućnost mladih i starih. Svako četvrto dijete u SAD zavisi od markica za hranu. Oko 1.6 miliona djece u određenom periodu tokom ove godine nije imalo dom. Kod mladih radnika između 18 i 24 godina, stopa nezapošljenosti prelazi krizni nivo od 20 procenata. Skoro 20 procenata muškaraca u SAD starosti od 25 do 34 godine sada živi sa roditeljima.

Oni koji se bliže penziji imaju malo razloga za nadu. Prema Institutu za istraživanje beneficija zapošljenih, 46 procenata svih radnika u SAD su uštedjeli manje od 10.000 dolara za penziju, a 29 procenata svih radnika u najmoćnijoj nacionalnoj privredi na svijetu, je uštedjelo manje od 1.000 dolara za penziju.

Četiri miliona američkih porodica je doživjelo da im propadnu hipoteke na kuće pošto je prvobitna hipotekarna kriza izbila 2007. Skoro 12 miliona porodica živi u kućama koje su finansijski govoreći, ,,pod vodom” – hipotekarni dug je veći od vrijednosti stanova na neaktivnom tržištu nekretnina.

Kritičari tvrde kako je čitav politički establišment, predsjednička Bijela kuća kao i Kongres, ravnodušan na patnje stanovništva.

Dok se ogromna većina Amerikanaca suočava sa sve većim teškoćama da bi zadovoljila osnovne društvene i ekonomske potrebe, finansijska autokratija živi na nekoj drugoj planeti. Jedan nedavni primjer donekle objašnjava situaciju.

Prema nedavnom izvještaju Njujork tajmsa, jedan privilegovani član ove aristokratije, bivši direktor bankarske Citigrupe Sendi Veil je upravo prodao svoj penthaus na Menhetnu za 88 miliona dolara. Kupila ga je 22-godišnja Ekaterina Rjibolovleva, kćerka ruskog oligarha Dmitrija Rjibolovleva, koji je vlasnik i monopolista nad bivšom sovjetskom industrijom đubriva.

Suma od 88 miliona dolara datih za penthaus je veća od cjelokupnog godišnjeg poslovnog deficita Metropolitenske transportne uprave (68 miliona dolara) u Njujorku, ili od godišnjeg budžetskog deficita grada Detroita (58 miliona dolara). To je otprilike i iznos koji se potroši za sve besplatne ručkove u školama u Njujorku tokom čitave školske godine. Prema jednoj računici za 88 miliona dolara moglo je da se obezbijedi 2.000 radnih mjesta za nezapošljene radnike, čija bi plata iznosila u Americi prosječnih 44.000 dolara godišnje.

U periodu 1998-99, Veil je počeo sveobuhvatnu kampanju lobiranja da bi poljuljao Kongres koji su kontrolisali republikanci i Bijelu kuću u kojoj su bile demokrate, a sve zarad ukidanja Glas-Stigelovog zakona donijetog poslije sloma Vol strita 1929, kojim su stavljene van zakona one vrste finansijskih hobotnica koje kreira Veil. Veil je je kupio Kongres i Klintonovu administraciju za 100 miliona dolara, suma ne mnogo veća od onoga što je dobio za penthaus na Menhetnu prošlog mjeseca.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Tržište1

Monitor u novom broju donosi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mon1468
Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.

 

 

ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆA
Stavljanje u strah (Zoran Radulović) 

DANAS, SJUTRA
Ćutanje je saučesništvo (Esad Kočan)

SERGEJ SEKULOVIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA:
Pravne nedorečenosti u nedovršenoj zemlji (Zoran Radulović) 

PETAR IVANOVIĆ, SAVJETNIK:
Pedeset nijansi sive ekonomije (Milena Perović-Korać)

NADOKNADE VRHUNSKIM SPORTISTIMA:
Šezdeset odsto sumnjivih (Predrag Nikolić)

ALTERVIZIJA
Kultura (Milan Popović(

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE:
Poglavlje dar za poslušnost (Miloš Bakić)

MARKO PERKOVIĆ, GENERALNI KONZUL SFRJ U TIVTU
Tita odavno nismo dostojni (Veseljko Koprivica)

SJEVER – NEVOLJE OSOBA S INVALIDITETOM:
Svakodnevica obilježena barijerama (Dragana Šćepanović)

KAMPERI OTKRILI ULCINJ:
Veća zarada od kampa nego od hotela (Mustafa Canka)

BERANE – JOŠ STIŽU RAČUNI IZ DPS VLADAVINE:
Pošto fizibiliti stidija (Tufik Softić)

PORUKE NEMIRA U FRANCUSKOJ:
Klasna borba davedest prvom vijeku (Milan Bošković)

MARINKO PEJIĆ, PREDSJEDNIK HRVATSKOG NARODNOG VIJEĆA U BiH:
Dodik i Čović hoće da podijele BiH (Veseljko Koprivica)

SANJA RAONIĆ, SLIKARKA:
Lice žena (Predrag Nikolić)

Komentari

nastavi čitati

Tržište1

Monitor u novom broju donosi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mon1468
Monitor broj 1468 / 07.decembar 2018.

 

 

ZAROBLJAVANJE NEBOJŠE MEDOJEVIĆA
Stavljanje u strah (Zoran Radulović) 

DANAS, SJUTRA
Ćutanje je saučesništvo (Esad Kočan)

SERGEJ SEKULOVIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA:
Pravne nedorečenosti u nedovršenoj zemlji (Zoran Radulović) 

PETAR IVANOVIĆ, SAVJETNIK:
Pedeset nijansi sive ekonomije (Milena Perović-Korać)

NADOKNADE VRHUNSKIM SPORTISTIMA:
Šezdeset odsto sumnjivih (Predrag Nikolić)

ALTERVIZIJA
Kultura (Milan Popović(

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE:
Poglavlje dar za poslušnost (Miloš Bakić)

MARKO PERKOVIĆ, GENERALNI KONZUL SFRJ U TIVTU
Tita odavno nismo dostojni (Veseljko Koprivica)

SJEVER – NEVOLJE OSOBA S INVALIDITETOM:
Svakodnevica obilježena barijerama (Dragana Šćepanović)

KAMPERI OTKRILI ULCINJ:
Veća zarada od kampa nego od hotela (Mustafa Canka)

BERANE – JOŠ STIŽU RAČUNI IZ DPS VLADAVINE:
Pošto fizibiliti stidija (Tufik Softić)

PORUKE NEMIRA U FRANCUSKOJ:
Klasna borba davedest prvom vijeku (Milan Bošković)

MARINKO PEJIĆ, PREDSJEDNIK HRVATSKOG NARODNOG VIJEĆA U BiH:
Dodik i Čović hoće da podijele BiH (Veseljko Koprivica)

SANJA RAONIĆ, SLIKARKA:
Lice žena (Predrag Nikolić)

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

50 nijansi sive ekonomije

Objavljeno prije

na

Objavio:

rotnasilje

50 nijansi sive ekonomije

Ivanović je čovjek sa puno afera i sivih poslova, a čist pred crnogorskim pravosuđem. Taman po mjeri predsjednika Đukanovića, koji ga je opet postavio za savjetnika za ekonomska pitanja

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo