Povežite se sa nama

FOKUS

KRV I SUZE PALESTINE I IZRAELA: Svijet šokiran, ima li pravo da bude iznenađen

Objavljeno prije

na

Da li iko treba da bude iznanadjen faktom da i sopstveni život i životi drugih mogu da postanu besmisleni i bezvrijedni, kada su ljudi dehumanizovani i kada je pred njima  budućnost gora od nepodnošljive sadašnjosti?

Piše: Radmila STOJANOVIĆ, specijalno za Monitor iz Jerusalima

 

Txt. Napad iz Gaze na Izrael koji  je Hamas otpočeo u ranu zoru u subotu 7. oktobra šokirao je i Izraelce i ostatak svijeta i svojom razornošću i faktorom iznenadjenja. Svijet je šokiran, ima li pravo da bude iznenađen?

Tvrdnja koja se često čuje u opisima trenutnih dogadjanja, da je Hamas napao “iz čista mira’” daleko je od istine. Radi se o ratnoj propagandi Izraela koji već gotovo šest decenija okupira Palestinu, i njegovih moćnih saveznika. .

U toku 16 godina totalne opsade 2.3 miliona stanovnika Gaze, od kojih su 80 posto izbjeglice protjerane iz krajeva koji su danas u sastavu  Izraela,  kontinuirano su pružali otpor za koji se može reći da je bio očajnički i simboličan.

Uglavnom se radilo o ispaljivanju ručno radjenih raketa, od kojih većina nije mogla da dobaci 100 metara do granice sa Izraelom. Završavale su u poljima oko granice, uglavnom unutar teritorije Gaze. Ozbiljni analitičari su njihovu “ubojitost” karakterisali ilustracijom da više Izraelaca izgubi zivot od reakcije na aspirin nego od Hamasovih raketa. S vremena na vrijeme bi borci iz Gaze iskopali tunel u pjeskovitom tlu ispod granice i izvršili akcije koje bi ih uglavnom koštale života.

Napad u subotu predstavlja potpuno drugu priču. Kako god da se stvari budu odvijale, ostaće  zapisan u istoriji kao datum kada je vojno inferiorni pokret otpora Palstinaca iz Gaze srušio mit o svemoći i nepobjedivosti Izraela, jedne od vodećih svjetskih vojnih sila.

Bilo je indikacija da se stvari mijenjaju i prije dvije godine, u maju 2021, kada su Hamas i druge grupe iz Gaze reagovale na pokušaje etničkog čišćenja palestinskog dijela Jerusalima i na nasilje nad vjernicima za vrijeme ramazana u kompleksu Al Aksa džamije. Domet i razornost raketa koje su tada ispaljene iz Gaze ukazivali su na to da nijesu  domaće radinosti.

Nedavni napad iz Gaze ne treba da bude iznenadjenje iz još jednog razloga. Iako i Izrael i njegovi zapadni saveznici uvijek i bez izuzetka govore da ratuju sa Hamasom, činjenica je da su akcije otpora u Gazi uvijek organizovale i ljevičarske, druge islamističke partije i obični ljudi.

Svijet je osudio zločine, ubistva civila  počinjena u napadu Hamasa. Naravno i treba uvijek osuditi ubistva nedužnih. Ali, da li iko treba da bude iznenadjen faktom da i sopstveni život i životi drugih mogu da postanu besmisleni i bezvrijedni, kad su ljudi dehumanizovani a pred njima je budućnost gora od nepodnošljive sadašnjosti?

Gazani, kao i ostali Palestinci se ne bore  samo za politička i ljudska prava, nego i za goli opstanak!  Ta činjenica je i razlog za pobjedu Hamasa, koji je  na izborima 2006. igrao na kartu borbe za slobodu i povratak dostojansvenog života bez okupacije. Cijenu redovnih izraelskih akcija odmazde protiv Hamasovih raketa, uglavnom plaćaju na stotine civila Gaze, uključujući i veliki broj djece, žena, starih i nemoćnih.

Slike Gaze su postale symbol,  ilustracija za nekažnjene zločine! Teško je o izolovanoj Gazi imati kredibilna istraživanja javnog mnjenja, ali su raširena mišljenja da većina Gazana nema puno simpatija prema Hamasu. Istovremeno,   “neutralisanje” Hamasa od strane Izraela, svaki je  put i bez izuzetka kolektivno ruiniranje života običnih ljudi uhvaćenih u vrtloge događaja, bez obzira  na to koja su im politička ubjeđenja.

Igrom slučaja sam se 7. oktobra, na dan početka napada iz Gaze, zatekla u Jerusalimu. Na terasi moga hostela su na sirene za uzbunu od vazdušnog napada ljudi reagovali sa totalnim nedostatkom interesovanja, a kada nam je osoblje naredilo da idemo u skonište, vladalo je mišljenje da se radi o rutinskoj vježbi.

Ozbiljnost situacije sam počela da nazirem kad mi je član osoblja uspaničenim tonom  rekao da Hamas ispaljuje rakete na razne gradove, uključujući i Jerusalim,  koje presrijeće izraelska vazdušna odbrana detonirajući ih u vazduhu.

Kad je rekao da je “veliki broj terorista Hamasa prešao granicu na nekoliko lokacija”  i da voze vojna kola po gradu Sderot blizu granice, mislila sam da nešto sa njim nije u redu. Tek kad je rekao da nikad prije nije čuo sirene u Jerusalimu počelo je da biva jasno da se dešava nesto značajno, šokantno i nespojivo sa uobičajenom svakodnevicom na koju su navikli Izraelci.

To jutro i popodne smo u nekoliko navrata silazili u podzemnu kuhinju koja je služila kao sklonište, praćeni zvukom prigušenih eksplozija. Kopali po internetu tražeći izveštaje medija, koje smo čitali sa nevjericom.

Na stotine ubijenih i kidnapovanih Izraelaca. Borci iz Gaze preuzimaju kontrolu nad čitavim oblastima na jugu Izraela! Kako je moguće da je toliki broj njih  iz Gaze uspio da se probije kroz moćne, hi-tech granične barijere koje je bio glas da imaju senzore i svu drugu tehnologiju kojoj ni ptica ne može neprimijećeno promaći?

Kad sam 2010. boravila sa farmerima Gaze u pograničnim predjelima, na svako malo su bili postavljeni metalni stubovi sa kuglom na vrhu, koja bi se kad se mi pojavimo otvorila kao neki zlokobni cvijet. Pričalo se da sadrže najmoderniju tehnologiju za observaciju, ali i da se daljinskim upravljanjem sa njih može pucati na bilo koga ko se nađe u blizini.

“Gledaju nas iz Tel Aviva”, govorili su farmeri dodajući “a možda i nišane”. U Gazi je tada važilo uvjerenje da se izraelskoj špijunskoj tehnologiji ne može umaći. To očigledno nije slučaj, ili nije više slučaj.

Slike graničnog prelaza Beit Hanoun/Erez, koji je bio simbol izraelske superiornosti i nepobjedivosti izraelske tehnologije, kroz koje prolaze naoružani borci Hamasa  iz Gaze, bile  su prosto nevjerovatne!

Ovaj prelaz su koristile ekskluzivno medjunarodne organizacije, zapadni novinari i poneki teško bolesni Gazanin. Kad  bi nekim čudom dobio dozvolu da se liječi za velike pare u Izraelu.

Izvještaji govore o stotinama ubijenih Izraelaca. Dok pišem ovat tekst u srijedu 11. uveče, broj je dostigao 1.200. I raste. Izgleda da borci iz Gaze još drže pod kontrolon izraelska naselja, a da su medju desetinama taoca koje su prebačeni u Gazu ima  i visokih vojnih činova.

Priča iz Gaze, na koju smo se navikli u 16 godina njene  opsade, su kaznene ekspedicije Izraela sa stotinama, a često i  hiljadama  ubijenih Gazana i sa malim brojem žrtava na strani Izraela.

Svjetske sile izražavaju bezrezervu podršku Izraelu. Proglašavaju ga nedužnom zrtvom palestinskih terorista.  Analitičari i kritičari lupaju glave tražeći objašnjenja kako je nešto ovakvo uopšte moglo da se desi.

Poznati novinar Izraelskog dnevnika Haretz Gideon Levi, objašnjava da je ekstremno desničarska vlada kojoj su prioritet interesi ilegalnih izraelskih kolonista na Zapadnoj obali i u istočnom Jerusalimu, dovela do promjene u vojnoj strategiji i da je granica sa Gazom ostala nezaštićena. Većina vojske je preseljena na Zapadnu obalu da bi štitila pohode sve agresivnijih ilegalnih kolonista na palestinska sela i gradove i otimala zemlju.

Ovo zvuči – logično. Kako inače objasniti da se na samoj granici Gaze održavao nezaštićeni masovno posjećeni koncert na otvorenom. Hamas je optužen za ubistvo preko 250 učesnika koncerta i destrukciju stotina automobila. Kako je ovo moguće u visoko militarizovanom izraelskom društvu u kome civili idu u kafiće sa mašinkama gotovo kao modnim detaljom, ležerno prebačenim preko ramena? Izraelski mediji evo javljaju o otkrivanju leševa civila u kibucu na samoj granici sa Gazom gdje bi bilo za očekivati da je vojna zaštita ekstremno jaka.

Ovo su pitanja koja će potresati izraelsku političku scenu do daljnjega. Upiraće se prsti i tražiti krivci. Moguća i najgora opcija je i najvjerovatnija – stvoriće se konsensus da će se smiriti domaći duhovi, ako što više Palestinaca plati životima cijenu erupcije pobune naroda ostavljenog bez nade.

Što čeka Gazu i Palestince može se sa zebnjom naslutiti iz krvavog dosadašnjeg balansa. Koliko je vjerovati brojkama u situaciju vojne konfrontacije kad je istina prva žrtva, do sada je za samo četiri dana bombardovanja Gaze ubijeno 950 Palestinaca od kojih su 140 djeca. Ovo ne uključuje 1.500 boraca Hamasa čija tijela, navodno, Izrael ima u posjedu.

Izjave izraelskog Ministra Odbrane Joava Galanta da su Palestinci “ljudske životinje”, ledi krv u žilama. Da li iz toga slijedi da ih nije problem ubijati jer za njih ne važe ljudska prava?.

Ogroman je disbalans u vojnoj moći Izraela i Palestinaca. SAD su poslale vojne brodove i avione da se nadju Izraelu. Bezrezervna podrška Izraelu stigla je od EU. Palestinci bilo gdje su, neće mirno spavati niti imati bezbjedan dom.

Treba strahovati da će trenutni vladari Izraela, na koje se ne primjenjuju ni zakoni ni moralni standardi, raditi na tome da se vrate na balans u kome se uglavnom proliva palestinska krv. Na primjer: od 2008. do 2011. ubijeno je 6.407 Palestinaca i 308 Izraelaca.

UN je izjavio da su obije strane počinile ratne zločine, koji se uglavnom odnose na napade na civile. No sudeći po dosadašnjoj praksi, Izrael može da računa na nekažnjivost bez obzira na to kakve mjere preduzme.

Izraelska oprobana strategija je čvrsto pozicioniranje u prve redova zapadne borbe protov terorizma. Izraelski visoki funkcioner je napad iz Gaze nazvao izraelskim 9/11. Ova asocijacija će bez sumnje pustiti korijenje u dezinformisanoj Zapadnoj javnosti i u Zapadnim vladama. “Rat protiv terorizma” koji je bio Američki odgovor na 9/11, koštao  je više od million života, doveo do stvaranja ISIS-a. Kraj nije na vidiku.

Za razmišljanje, o ovoj teškoj temi evo citata  od prije neki dan Artura Neslena u nezavisnom euobserver.com online magazine. EU zvaničnici, a i svi mi trebali bismo ga sa pažnjom čitati: “Da li iko misli da će dati blanko ček ljudima koji su od drugih ljudi napravili izbjeglice, dovesti do smanjenja broja izbjeglica? Ili da će blanko ček njihovim okupatorima stvoriti manje otpora? Da li je problem stvarno u tome što Izrael ne koristi dovoljno sile? I ako bude koristio više, da li će stvarno biti iznenadno ako i Palestinci prestanu da misle racionalno i počnu da daju podršku onima koji se dižu na oružje?

Selektivna demokratija

Gaza je vec 16 godina pod totalnom blokadom od strane Izraela, sa kopna, iz vazduha i sa mora. Blokada je uvedena kad je 2005/6 Islamski pokret otpora Hamas pobijedio  sa velikom većinom na neosporenim izborima na Okupiranim palestinskim teritorijama. Nezadovoljni rezultatom, SAD i EU su proglasili Hamas terorističkom organizacijom, a 2007. Izrael uspostavlja hermetičku opsadu Gaze koja traje do današnjeg dana.

 

Dubina očaja u ciframa

Preko 80 posto Gazana preživljava zahvaljujući humanitarnoj pomoći. Više od polovina ih je bez posla, a većina populacije je omladina ispod 18 godina. Zbog totalne blokade iz Gaze mogu izaći rijetki, uglavnom teško bolesni ljudi i studenti na stranim stipendijama. Uprkos impresivne solidarnosti izmedju stanovnika Gaze i najboljih napora vlasti Gaze da obezbijede zrdavstvene i druge usluge, blokada i izolacija su ih svele na goli minimum.

Podrška

Predsjednica Komisije EU Ursula von der Lejen je objavila na X (Tviter) da je napad Gaze na Izrael ostavio bez daha. Kao i do sada, dala je bezrezervnu podršku Izraelu. Uslijedila je najava ukidanja pomoći Palestini od strane EU koja je kasnije razvodnjena zbog neslaganja nekih članica. EU je ove godine, uprkos ekstremnoj eskalaciji nasilja nad okupiranim Palestincima koji je predhodio napadu iz Gaze, “nagradila” Izrael povećanjem izvoza i usluga u iznosu od 7.3 milijardi eura.

Komentari

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo