Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNA GORA BEZ PLANOVA UPRAVLJANJA PROSTOROM: Nastavak urbanističkog haosa

Objavljeno prije

na

Bez Prostornog plana Crne Gore i ostalih dokumenata  važnih za upravljanje prostorom iz Vlade kažu da ćemo lako, kao i do sada. Stručnjaci upozoravaju da su planovi potrebni da bi konačno počeli da umanjujemo posljedice urbanističkog haosa u kome živimo

 

Ovog mjeseca prestaju da važe sva državna i lokalna planska dokumenta, ali iz Vlade kažu da to neće promijeniti ništa, te da će postojeća nastaviti da važe. Opet je odloženo donošenje Prostornog plana, za koji se često kaže da je poslije Ustava najvažniji državni akt, kao i Plana generalne regulacije. I dok jedni najavljuju blokadu razvoja, stopiranje gradnje i odustajanje od investicija, zvaničnici maltene poručuju da nam je  sa planovima i bez njih – isto.

,,Prostorni plan je trebao biti recept za liječenje bolesti koje su se nagomilale poslednji trideset godina. Svako odlaganje donošenja plana znači širenje bolesti, povećano iseljavanje građana i sve veći jaz između bogatih i siromašnih”, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Preokreta.

Arhitektica Biljana Gligorić, programska direktorka NVO Expeditio, za Monitor kaže da je ovo odlaganje nažalost bilo očekivano i jedino moguće. Ona podsjeća da je struka odavno govorila da  prestane igra sa sistemom prostornog planiranja. Kao prelomnu tačku navodi usvajanje Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017.  Kaže da je tada par ljudi, na čelu sa tadašnjim ministrom Pavlom Radulovićem, na silu, uprkos jasnom protivljenju kompletne struke i iz javnog i nevladinog sektora, proguralo taj zakon pod izgovorom da će se spriječiti korpupcija na nivou opština i slično. Ne da nismo dobili rešenje tih problema već smo sve uništili, i sistem planiranja, i kakav takav, kadar na lokalu, centralizovali sve što je ugušilo sistem i napravilo ga potpuno nefukncionalnim, ističe Gligorić.

Objašnjava da su Prostorni plan, ali ne samo on već i svi ostali planovi nižeg reda, prijeko potrebni: ,,Ova dva plana su, iz različitih razloga odloženi, Prostorni plan jer nije zasnovan na kvalitetnoj i ažurnoj bazi podataka, uključujući i podatke sa popisa, koji opet iz nekih svojih razloga kasni, zatim iz nedovoljno jasne vizije i odlučnosti države da jasno definiše planerima pravce razvoja koji bi se utkali u planski dokument i možda ipak i nekih metodoloških lutanja kada je sam dokument u pitanju”.

Ona objašnjava da Plan generalne regulacije predstavlja na neki način naš orginalni eksperiment koji je trebalo da zamijeni detaljno planiranje kako ga struka poznaje sa nečim što se pokazalo već na početku nejasnim i metodološki nedovoljno dobro postavljeno: ,,Još kada se doda i vakum u kojem se nalazimo ne samo sa planovima već i sa kompletnim zakonodavnim okvirom, haos u kojem se nalazimo postaje kompletan”.

Planski i ostali haos arhitekta Borislav Vukićević za Monitor opisuje činjenicom da se ispostavilo da je Plan generalne regulacije preveliki zalogaj za obje postave na čelu Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, nakon avgusta 2020. godine – i za prethodnu i za aktuelnu.  Podsjeća da je u važećem Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017, PGR definisan kao: planski dokument kojim se detaljnije određuju ciljevi i mjere prostornog i urbanističkog razvoja Crne Gore, uz uvažavanje specifičnih potreba koje proizilaze iz regionalnih posebnosti, razrađuju ciljevi planiranja prostora i uređuje racionalno korišćenje prostora i područja mora, u skladu sa ekonomskim, socijalnim, ekološkim i kulturno-istorijskim razvojem – i, što je posebno važno, PGR je trebalo da bude, kako stoji u Zakonu, izrađen na osnovu smjernica iz Prostornog plana.

,,I sad se mi pitamo, između ostalog – iz kojeg to Prostornog plana? – aktuelnog, iz 2008, koji je rađen po starom Zakonu u kojem nije bilo ni pomena o PGR – ili pak po smjernicama iz budućeg PP – koji nije na vidiku’’, pita Vukićević.

Iković kaže da nas je svako odlaganje koštalo brojnih razvojnih projekata, a time i onemogućavanje otvaranja novih radnih mjesta. ,,Jedina dobra stvar u odlaganju ovog dokumenta jeste što ćemo od kraja godine imati završen popis i tako imati podatke na osnovu kojih možemo planirati neophodan broj stanova, vrtića, škola, poljoprivrednih distributivnih centara,domova zdravlja itd”.

,,Kada nemate plan onda nemate ni cilj, ne znate šta hoćete i kako hoćete. To je recept za haotično stanje bez obzira koje resurse i kapacitete imate. Sve ideje su uzaludne ako nemate plan, odnosno velika zainteresovanost investitora ne vrijedi ništa ako vi ne znate da li su njihove projektne ideje prihvaljive prostornim planom. Tako investitori odustaju ili se odobrava dosta investicija od kojih su mnoge jedna sa drugom u suprotnosti, kao što je odobravanje ski centra, nacionalnog parka i rudnika na istom području”, upozorava Iković.

O tome što se dešava kada nema planova, Gligorić kaže: ,,Mi urbanistički haos živimo više decenija a od 2017.  dobijamo ubrzanje u samom haosu koje  nas gura sve bliže i bliže potpunoj blokadi. Apsolutno smo bliže kompletnom slomu sistema planiranja, opet kažem koji je bio najavljen i jasno prepoznat od strane ljudi koji su pokušavali da zaustave usvajanje tog štetnog zakona. Ali, ono što ljudi možda ne znaju, slom prostornog planiranja i njegova blokada znači slom razvoja društva. U pitanju su mnoge dobre invesiticije koje se neće desiti, ili će se odložiti zbog ovih problema. Investitore tjera ovaj haos, nejasne procedure, mnogi konflikti u prostoru, nedostatak vizije donosioca odluka što će na kraju osjetiti i sami građani i privreda. Sami smo sebe doveli u ovu situaciju iz koje nije uopšte lako izaći”.

Na pitanje da li će doći do zastoja u gradnji i odustajanja investitora, Vukićević kaže: ,,Graditi se mora! To je imperativ. Ubijeđen sam da će ekipa iz Vlade i MEPPiU naći načina da ’ispoštuje’ potencijalne investitore – čak i u uslovima apsolutnog haosa u oblasti planiranja i uređenja prostora, a pogotovo u domenu legislative kojom (bi trebalo da) je pokrivena pomenuta oblast. Dakle, idemo po starom – do daljnjega’’.

Da će nas ovoliko čekanje dovesti do kvalitetnijih planova, Gligorić sumnja. ,,Jako teško ćemo ih dobiti a i kada ih dobijemo oni nisu dobro postavljeni metodloški, rade se u trenutku kada zaknodavni sistem nije postavljen, nemamo jasnu viziju razvoja društva, prostora, lokalnih zajednica, imamo loše razvojne planove opštine,…kada se sve to skupi, nemoguće je uraditi dobre prostorno planove”.

Ona izražava bojazan  da jako malo broj ljudi van struke razumije dubinu problem i vrijeme koje je potrebno da se stvari isprave: ,,Moja procjena je da se to mjeri od pet do 10 godina i to sada da krenemo pravim putem. Ali mi nismo još uvijek ni blizu toga. Političari misle da se to može desiti prije, ali planiranje prostora je trom i spor proces, i on i treba da bude delimično takav, i nema načina da ga ubrzate bez da ne pogriješite. Upravo iz te želje je donijet spomenuti zakon ali on je samo doveo do potpunog sloma  sistema”.

Da planove ne čekamo ovoliko dugo zbog njihovog kvaliteta, smatra i Iković. On kao razlog vidi totalni politički kolaps i blokirane institucije, te da je jasan cilj vlade da rješavanje urbanističkog haosa prenese na neku sljedeću vladu.

,,Posljednjih 30 godina Crna Gora podstiče linearni model ekonomskog rasta ‘uzmi, proizvedi, potroši i baci’, koji se zasniva na tome da su materijali iz prirode neiscrpni. Ovo je dovelo do stihijske gradnje, gubitka plodne zemlje i pitke vode kao i velikih društvenih nejednakosti. Zato veliki broj građana ne živi od svoje plate već od prodaje naslijeđene imovine. Iz ovih razloga novi prostorni plan mora biti odlučan, mora biti sanacionog karaktera i mora pokazati jasan otklon od dosadašnje 30-godišnje prakse”, smatra Iković.

Kolaps u planiranju, po Vukićeviću, ima dva ključna momenta. Prvi je taj što u Crnoj Gori ne postoje institucije koje bi se bavile planiranjem i urbanizmom, a drugi je činjenica da struka odavno djeluje iz drugog plana – uloga struke je svedena na slijepo sprovođenje političkih direktiva.

On smatra da su nam u oblastima planiranja i uređenja prostora i izgradnje objekata potrebne korjenite reforme. ,,Potrebni su nam ljudi koji poznaju prakse u EU – koji poznaju prakse u Hrvatskoj, primjera radi, koja je članica EU i koja je ispred nas na tom polju nekih dvadesetak – možda i tridesetak godina – a takvih ljudi, bojim se, nema trenutno u Crnoj Gori.  Dakle, nužno je poslati mlade ljude – nekih desetak mladih inžinjerki i inžinjera – da uče o planiranju i urbanizmu u sredinama gdje se o tim stvarima vodi računa – a ovdje paralelno graditi stabilan društveno-politički ambijent u kojem bi se, u trenutku kad se ti mladi ljudi vrate iz bijelog svijeta, mogle sprovesti sveobuhvatne reforme’’, predlaže Vukićević.

Do tada na pitanje da li je uopšte moguće doći do kvalitetnog plana, odgovara – nije moguće, u datim uslovima, kvalitetno planirati – daleko od toga.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvostruko ubistvo crnogorski istražitelji  rasvijetlili su analizrajući skaj prepisku koju su vodili pripadnici kavačkog kriminalnog klana, ali tijela ubijenih ni do danas nijesu pronađena

 

 

Pripadnik kriminalnog škaljarskog klana Milovan Sekulović uhapšen je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je povezan sa ubistvima srpskih državljana Filipa Marjanovića i Vukašina Gošovića u danilovgradskom naselju Jelenak 2019. godine. Istovremeno,istražitelji intezivno tragaju za Ivanom Čarapićem, za kojeg se sumnja da je bio član kriminalne grupe koja je ubila srpske državljane.

Prethodno su, zbog istog krivičnog djela, prošle subote, uhapšeni Goran Milašinović i Milan Brajović zvani Fitilj i to prilikom napuštanja spuškog pritvora, koji im je ukinut u okviru drugog postupka jer u zakonskom roku od tri godine nije donijeta presuda.

Zbog dvostrukog ubistva srpskih državljana u oktobru prošle godine, podsjetimo, podnijeta je krivična prijava i protiv  Stefana Đukića- Mandića i Emila Tuzovića koji je nalaze u ukrajinskom zatvoru zbog optužbe da su u maju 2020.godine u Kijevu pokušali da ubiju vođu kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera koji je u bjekstvu.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva tada je saopšteno da je Specijalno policijsko odeljenje podnijelo krivičnu prijavu protiv pripadnika barskog ogranka “škaljarskog klana” Đukića Mandića, Brajovića, Tuzovića i Milašinovića zbog sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

U neposrednoj blizini ovog hotela je kompleks Vektre u kojoj svoje sjedište imaju brojna ministarstva. Vektra Montenegro Dragana Brkovića, kuma bivšeg premijera, predsjednika i lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića,  koja je gradila ovaj kompleks je odavno u stečaju. A Državna revizorska institucija (DRI) je još 2018. dala preporuku da se službena zgrada koju koristi Ministarstvo prosvjete upiše u list nepokrenosti, ali državi se ne žuri da to učini.

Šema zakupa izabranih privatnih objekata za potrebe institucija datira odavno. Tako smo krajem 2016. saznali da je Uprava za imovinu iz dr­žavne kase isplatila 89.160 eura firmi Prohaus Montenegro, vlasništvo Dušana Bana, takođe Đukanovićevog kuma, na ime zakupa poslovnih prostorija u Podgorici, iako one nijesu u funkciji, odnosno niko ih ne kori­sti. U međuvremenu, u zgradu Prohausa uselila se Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Prema ne baš  potpunom Registru nepokretnosti državne imovine u Crnoj Gori je preko 400 hiljada nepokretnosti u državnom vlasništvu. Iako zvuči nevjerovatno da pored toliko državnih nepokretnosti moraju da se iznajmljuju privatni poslovni prostori za institucije, sve dosadašnje vlasti su više preferirale privatno na uštrb državnog.

A to košta. Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura. Građani su za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojili novac u vrijednosti-  18 novih zgrada vlade.Za taj novac moglo se renovirati i privesti namjeni mnogo više objekata koji su u državnom vlasništvu.

Na sajtu Moj novac, Instituta alternativa, može se pratiti odliv novca iz državnog budžeta, po godinama, od najranije 2011. otkada su perezentovani dostupni podaci.  U rubrici Šta plaćamo iz državnog budžeta jedna od kategorija je Renta. Ona obuhvata tri potkategorije – Zakup objekata, Zakup opreme i Zakup zemljišta.

Pod Zakupom objekata uračunata su izdvajanja iz budžeta koja se odnose na: Subvencije za proizvodnju i pružanje usluga, Zakup objekata, Zakup zgrada i poslovnog prostora, Zakup skladišnog prostora i Zakup ostalog prostora. Sve te stavke od 2011. do danas su nas koštale preko 191 milion eura.

Rekordne su bile godine DPS vlada – 2011. je za Zakup objekata iz budžeta plaćeno čak 45,4 miliona, sljedeće godine za te svrhe je otišlo 25,8 miliona. Nakon toga, za zakup objekata se u prosjeku po godinama troši od sedam do osam miliona, da bi se 2018. taj izdatak povećao na preko 10 miliona. Od 2020. do do 2023, dolaskom nove vlasti, povećava se na preko 11 miliona, da bi se prošle godine popeo na 13,5 miliona eura.

Plaćanje rente iz državnog budžeta, u drugoj stavci navodi Zakup opreme. Pod ovim se pored opreme, podrazumijeva i zakup kancelarijske, računarske i ostale opreme. Od 2013. do kraja protekle godine za opremu je iz budžeta plaćeno 3,7 miliona eura.

Najmanje novca dato je za treću stavku Zakup zemljišta – od 2013. do danas – 178.752 eura.

Najviše novca iz budžeta za zakup u posljednjih 14 godina platilo je Ministarstvo vanjskih poslova, preko 50 miliona eura. I taj trošak se može računati u opravdan jer su zakupi u inostranstvu za ambasade i konzulate skupi. Međutim da se i tu ne štedi govori informacija s kraja  prošle godine koja je navedena u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o reviziji završnog računa budžeta za 2024. U izvještaju piše da iako je Ambasadi Crne Gore u Beogradu data na korišćenje, bez naknade, vila u naselju Savski venac, diplomatsko-konzularno predstavništvo se i dalje nalazi u zakupljenom poslovnom prostoru za koji se na mjesečnom nivou izdvaja više od 6.000 eura mjesečno. .

Nakon Ministarstva vanjskih poslova, najviše novca za zakup izdvojilo je Ministarstvo ekonomije – 45,5 miliona. Slijedi Uprava za katastar i državnu imovinu preko 20 miliona, Uprava za imovinu 18,6 miliona, Ministartsvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 17,8 miliona…

Prema sajtu Moj novac, najviše novca za zakup je otišlo Crnogorskoj komercijalnoj banci 69,8 miliona, EPCG preko 16 miliona, Prvoj banci , čiji je vlasnik Đukanovićev brat – Aco, 15,5 miliona, zatim Nikšić Guard Security 10,9 miliona…

Zanimljivo je da je sjedište firme za zaštitu promet, obejzbjeđenje i druge usluge Nikšić Guard Security u Budvi. Vlasnik ove firme Darko Perović je optužen u postupku koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i više osoba i pravnih lica zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja. Perović je izjavio je da je imao firmu koja se bavila poslovima obezbjeđenja mnogo prije nego što je Jovanić izabran za predsjednika Privrednog suda. Potvrdio je da je u kumovskoj vezi sa njim , ali i da uprkos toj činjenici nikada nijesu razgovarali o poslovima obezbjeđenja u stečajnim postupcima.

Pored banaka i EPCG, na listi privatnih firmi koje iz budžeta naplaćuju zakup objekta su Savana Commercial Retail – 1,9 miliona, pomenuti Pro House 1,5 miliona, Simsic Montmilk 1,3 miliona, Bemaks 1,2 miliona, Normal Company 785 hiljada… Država plaća zakup i Demokratskoj partiji socijalista – 275 hiljada, kao i firmi sina bivšeg predsjednika Đukanovića BB Solar – 131 hiljada, kao i Srpskoj kući 123 hiljade.

Tokom prošle godine Agencija za duvan preselila se u Bemaksovu zgradu u Siti kvartu. Ima simbolike.

 

Registar državne imovine

Monitor je uputio pitanja o zakupu objekata za potrebe državnih institucija Upravi za državnu imovinu, na čijem čelu je Koča Đurišić, ali odgovore nijesmo dobili do izlaska ovog broja u štampu.

Stručnjaci odavno upozoravaju da država ne zna sa kakvim prostorima raspolaže, u kakvom su stanju i kolike vrijednosti. Ne zna se ni na koji način se državne nekretnine mogu valorizovati, prodati ili privesti namjeni za rad državnih organa. Poznato je da država preko poslovnih prostora prebija dug brojnih firmi koje su poreski dužnici.

Registar državne imovine trebalo je da bude u funkciji do ljeta 2010. godine. Sačinjen je tek u maju 2023. godine, kada je završen popis zemljišta i objekata u vlasništvu Crne Gore i formirana elektronska baza.

U Registru nepokretnosti državne imovine, koji je objavljen od strane Uprave na portalu E-katastar, podaci su o 416.912 nepokretnosti u državnom vlasništvu na dan 17.02.2023. godine, navodi se u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).

U izvještaju DRI iz 2023. navodi se da popisana državna imovina ne sadrži i informacije o tome kolika je njena vrijednost. Kao i da je Uprava za katastar i državnu imovinu u postupku kompletiranja registra imovine potrošačkih jedinica na centralnom nivou u najvećem obimu koristila podatke o nepokretnostima koji su već bili evidentirani u Katastru nepokretnosti. Odnosno, Uprava za katastar je izvršila obilazak 6.347 nepokretnosti ili samo 1,5 odsto nepokretnosti koje su bile evidentirane u dostavljenoj bazi podataka.

Zbog toga je DRI ocijenila da postupak uspostavljanja i upravljanja Registrom nepokretnosti državne imovine još uvijek nije u dovoljnoj mjeri uspješan.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo