Povežite se sa nama

Arhiva

Kvadratura stečajnog kruga

Objavljeno prije

na

Kraj protekle radne sedmice obilježila je izjava da je naše aluminijsko ,,čedo” bolje staviti pod stečaj, jer ćemo tako najbolje prevariti baćuške i poništiti međunarodnu arbitražu. Sistemski-ekonomski-razvojno održivo, nevažno je da li se primiču izbori, ali stručno, prihvatiti pravničku, sličnu, slatkorječivu konstrukciju jednostavno upućuje da se nije mislilo o posljedicama koje jedno takvo promišljanje može da izazove u crnogorskoj ekonomskoj stvarnosti… Prvo, proglašnje stečaja blokira isplate prema svim povjeriocima, od banaka, do energetskog ,,jedinca”, zaposlenih i svih ostalih povjerilaca u narednih nekoliko mjeseci – dok se ne utvrdi pravo stanje obaveza i potraživanja. Šta se ovakvim ciljem može postići? Baćuške su već odavno pokazale da su bolje u igri živaca. A svaka slična kratkoročna prijetnja ,,ledi krv u žilama” poslovnoj javnosti Crne Gore, jer ono malo kompanija koje su trenutno likvidne i koje u manjoj ili većoj mjeri imaju svoja potraživanja među sumom za isplatu u aluminijskoj kompaniji, moraju da planiraju na duže kašnjenje od predviđenog, ako se krene sa stečajem. Pucati u zdravu nogu, nije fizibilno niti logično.

Drugo, ako se dotaknemo izvoza onda smo u još većem konundrumu neodgovornosti koju nosi izjava s početka. Naša privredna aktivnost je već značajno umanjena pod uticajem, hajde da prihvatimo toliko izlizanu frazu političara, globalne ekonomske krize, jer se baš i samo na aluminijskoj kompaniji ova fraza može/treba primijeniti u cjelosti. Bar na kratki rok, dok berzanska cijena aluminijuma ne krene u suprotnom smjeru od tekućeg. Donositi odluku kojom se sugeriše daljnje umanjenje privredne aktivnosti, i to u segmentu koji je zavisan od izvoza aluminijskih ingota, je pričica za koloritne neoliberalce sa donjogoričkih poljana, a ne stav najvažnijih donosilaca ekonomskih odluka u našoj administraciji.

Treće, lokalni menadžment se već pokazao (ne)sposobnim da aluminijskoj kompaniji bude maćeha a ne majka, jer je u cjelini i uvijek bio politički regrutovan. Koju godinu unazad, kada je stanje za pregovore za javnu administraciju bilo značajno bolje, ,,izbjegnuto” je vansudsko poravnanje, jer je lakše bilo odlučiti da se predmet ostavi u fioci nego da se riješi, što sadašnji ,,bijeg” prema stečaju obilježava kao loše rješenje. Naš stečajni upravljački kapacitet je nedostatan i nema dovoljno znanja da ovlada kompleksnošću detalja upravljanja i finansijske problematike koja se trenutno mora riješiti u aluminijskoj kompaniji, ako se planira proizvoditi i poništiti međunarodna arbitraža, sve odjednom. I pored činjenice da baćuške međunarodno/poslovno nisu puno cijenjene, ipak je jasno da je ova globalna kriza pokazala da su podjednako korumpirani američki, i njemački, i škotski, i britanski i ostali menadžeri i članovi uprave po svijetu, što argumentaciju intencionog izbjegavanja baćuški, zbog diplomatski odglumljenog gađenja, dosta obesmišljava.

Četvrto, sindikat aluminijskog ,,mezimca” potrebno je da shvati – dugoročnih rješenja u vremenu krize nema. Ne može ih biti. To je potreba i zahtjev struke. Vremena samo ima za stabilizaciju stanja i determinisanje pojedinačnih koraka. Javno ,,dovikivanje” sa baćuškama i crnogorskom javnosti je zaludan posao, i za jače sindikate. Konstruktivnost u pristupu će dati potpunija i dugoročnija rješenja, osim ako se stvarno ne vjeruje u insajderske akcije lecima oko/ispred kapija fabrika.

Bez obzira da li se ulazi u projekat stečaja ili daljnjeg razvoja privatizovane kompanije naše nezasluženo decenijsko ,,mezimče” se mora stabilizovati, pa restrukturirati. Poništiti privatizaciju od prije neku godinu treba, ali u skladu sa zakonom i ugovorom, a ne uvoditi na mala vrata stečaj, rezultira situacijom u kojoj su fabrike, naš izvoz i čuveni repro lanac automatski suočeni sa nizom rizika, koji se odgovorno nisu i ne žele sagledati.

Mila KASALICA

Komentari

Arhiva

Giljotina za ekonomiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

A poslije krize?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Finansijska kriza, koja evo već više od godinu dana udara po svjetskoj privredi pokazuje znake popuštanja, pa nam omogućava da procijenimo štetu koju je iza sebe ostavila. Privrede su oslabljene, loše unutrašnje veze izašle su na vidjelo, a preduzeća u škripcu zbog manje tražnje i nedostatka kredita. Ali najgore je možda prošlo. Sa stanovišta političara, sada je ključno izvući prave pouke iz duboke recesije kako bi potezi nakon krize obezbjedili jače osnove i strukture otporne na neke buduće ekonomske šokove. To posebno važi za male privrede, koje nijesu raznolike. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Kafana u defanzivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo