Povežite se sa nama

Arhiva

Klikeri

Objavljeno prije

na

Velika grupa momčića se zaigrala klikera u parku u centru grada. Sve pršti od toševa. Otkako je aktivirano ovo igralište, sva ostala su manje interesantna. Pročulo se da neka čudna sreća prati igrače na ovom terenu, pa su djeca džepova punih klikera neprestano čekala da dođu na red. Kao u svakoj dječjoj igri, brzo se nametne lider. Dječak, prilično krupan za svoje godine, je nametnuo svoja pravila, a i njegov stariji brat je vrlo uticajan u tom kvartu. U početku se igra „na rupu”. Igra se samo u kliker koji je u igri i moguće je da partija prilično dugo traje bez nekog značajnijeg gubitka ili dobitka. Počinje se tako što igrači bacajući svoj kliker pokušavaju da budu bliži rupi. Tako se stiče početna prednost. Svi vole da su prvi, ili, bar, prvi do prvoga. Cilj je pogoditi protivnički kliker. A oni su veoma različiti. Ima tu šestoperaca, troperaca, pinca i džondža, a, bogami, i tučeva. To su oni koji svojom veličinom i silinom razbijaju u paramparčad one manje i ljepše klikere. Obično se koriste prilikom bližnjanja rupi. Što si veći i jači, veće su ti šanse da zauzmeš mjesto bliže rupi. Tako je to u klikeraškoj igri. Naravno, uvijek ima izuzetaka. Postoje i oni igrači koji imaju i negdje drugo, osim džepova, klikere, pa iako igraju slabijim i manjim klikerima uspiju da dobiju neku partiju. Ako su pametni, poslije par igara strpaju sve dobijene klikere u džep i štrafta kući. Ako su manje pametni, onda im treba puno sreće da ne nalete na nekog tuča koji ih sve porazbija. Ako su još manje pametni, onda ne znam što tu traže.

Poslije nekog vremena dođe do zasićenja, i svi igrači koji su ostali u igri postaju spremni na veće rizike. Tada nastupa igra koja se naziva „na more”. Nacrta se trougao na zemlji, a svi igrači postave klikere na ivice „mora” – trougla. Svojim klikerom pokušavaju da izbace neki od klikera, a kome kliker završi u trouglu gubi partiju. Nikad se ne igra u samo po jedan kliker. Teško je sada izaći iz igre onima koji nisu spremni da nastave dalje, bilo iz straha od gubitka ili malog broja klikera koje imaju u džepu. A i kako bi se opravdali onom krupnom dječaku da sada kad se rasplamsala igra pobjegnu kući, a dok se igralo ziheraški, na jedan kliker, bili su uz njega. Ako bi pokušali da se izvuku time što nemaju dovoljno klikera, on bi im pozajmio klikere od onih igrača koji su nastavili igru i tako im izbacio jedini adut po pitanju opravdanja za prestanak igre.

Vremenom igračima porastu apetiti, postaju manje svjesni gubitaka i preuzimaju sve više rizika. „More” postaje preusko tako što se toliko klikera skupilo na njegovim ivicama da se više ne vidi njegova linija. Koji god kliker pokušaš da pogodiš da bi ga izbacio iz igre i strpao u svoj džep, on obavezno okrzne onaj susjedni i ti gubiš duplo, i onaj pogođeni i svoj kliker. Ovo već prelazi u hazardersku igru. Malo po malo klikera je sve manje u igri. Oni koji su pozajmljivali sada traže da se njima vrate klikeri. Ovi drugi su ih već izgubili. Naravno, i ovdje vladaju zakoni tržišta. Što je manje klikera u ponudi to tražnja raste, a na kraju i njihova cijena. Igra se par puta produžavala tako što bi stariji brat na osnovu svog autoriteta uspio da pozajmi nešto klikera za nastavak igre od igrača iz drugog kvarta. Djeca k’o djeca, ponekad zaplaču kad im onaj krupni zavali šamar što ne vraćaju klikere koje su dužni, ali brzo praštaju. Ništa mu oni ne zamjeraju, već se snalaze kako znaju i umiju da bi se što prije vratili u igru. Oni drugi, čiji su klikeri pozajmljeni, ne iskazuju nervozu. Možda negdje u dubini njihovih malih duša postoji neki tračak ljutnje, ali su, iako mali, razvili sposobnost samokontrole do nivoa na koji bi im stariji pozavidjeli.

Bliži se rasplet igre. Ko će ostati praznih džepova, a kome će biti oprošteni dugovi; pitanja su koja niko od preostalih igrača ne smije glasno da postavi. Tiho, i u sebi, strepe. Da te duša zaboli.

Mladen BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Giljotina za ekonomiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

A poslije krize?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Finansijska kriza, koja evo već više od godinu dana udara po svjetskoj privredi pokazuje znake popuštanja, pa nam omogućava da procijenimo štetu koju je iza sebe ostavila. Privrede su oslabljene, loše unutrašnje veze izašle su na vidjelo, a preduzeća u škripcu zbog manje tražnje i nedostatka kredita. Ali najgore je možda prošlo. Sa stanovišta političara, sada je ključno izvući prave pouke iz duboke recesije kako bi potezi nakon krize obezbjedili jače osnove i strukture otporne na neke buduće ekonomske šokove. To posebno važi za male privrede, koje nijesu raznolike. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Kafana u defanzivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo