Povežite se sa nama

Arhiva

Surovi Gavran

Objavljeno prije

na

Posijedali plemenski predstavnici po livadi, prekrstili noge i rasporedili se u krug, kao na gumno. Muk. Osjeća se nelagodnost u vazduhu. Gusta poput magle na Brajićima. Čeka se da predsjedavajući počne. On odmah osu paljbu po njima, te kako su dozvolili da konji koji život znače budu toliko zapušteni, te da im nema opstanka bez njih, te da se neće više tolerisati njihovo raskalašno ponašanje, da su lagodni dani života za njima i da preostaje borba za golo preživljavanje. U laganijem tonu ih je informisao da od obećane pomoći od Beduina, a u vezi ždrebice, za sada nema ništa i da se Kozaci nisu baš mnogo brinuli za onog starog dorata koji je davno nabavljen od Gala. Razgovarao je sa Alemanima, oni nešto stalno zakeraju, a što se tiče Saksonaca, svi koji nešto znaju o konjima su zauzeti igranjem pola sa dvoranima ne bi li ih kako ubijedili za poneku subvenciju. Gaučosi se još nisu pojavljivali, Huni imaju svojih problema, dok Mongoli i dalje jurcaju stepama i zabadaju urgu u travu kad im dođe momenat za „oni”.

„Moramo negdje drugo potražiti pomoć. Svijet je postao globalno selo, evro-atlantsko-pacifičke integracije su sve prisutnije, pa da čujem vaše predloge” – reče on u završnoj rečenici uvodnog izlaganja.

Opet muk. Kako će oni pomoći kad sveplemenski poglavica ne može naći rješenje za sve probleme. Godinama ih je navikavao da ga slijede bez razmišljanja. Mozak na otavu. Ali sad su teška vremena. Moraju se svi uključiti.

„A da pozovemo kauboje? Oni se dobro razumiju u konje.” – osmjeli se jedan da predloži.
„Dobar predlog. Oni su naši vjekovni prijatelji. Sigurno će nam pomoći.”- glasio je odgovor.
U nastavku naredba: „Odmah ih nazovite!”

I oni tako učine. Ovi odgovore da im je jako žao što ne mogu izaći u susret jer se puno kauboja sprema za bugzaši. Kažu da su čuli da su se talibanski čapandazi naoštrili, pa se moraju dobro utrenirati. Na kraju ih posavjetuju da se obrate indijancima, oni se itekako razumiju u konje.

„Kako se nismo odmah sjetili?”- svi se uglas zapitaše.

„Brzo ih potražite!” – čuje se nova naredba. Rečeno-učinjeno. Pošalju oni pismo i ubrzo dolazi odgovor da su dva plemenska mudraca raspoložena za konsultantske usluge. Jedan je Surovi Gavran, on je odmah slobodan, a drugi, Zlatousti Paun, može doći tek za mjesec dana. Dilema. Valjao bi im ovaj zlatousti, ali nemaju vremena za čekanje. Nevoljno, izbor pada na Surovog Gavrana. Stiže depeša da će prvim letom gvozdene ptice stići Surovi Gavran, najmudrija glava plemena Sijuksa. Naravno, treba uplatiti 50% avansa za savjetodavne usluge. Niko više nije naivan. Nekako se oni snađu za novac, odnosno pošalju kopiju uplatnice. Ovaj se obraduje kopiji uplatnice kao da je primio keš. Niko nije baš toliko iskusan.

Okupili se glavešine malih plemena oko Surovog Gavrana. Gledaju ga sa velikom nadom. Ako se iko razumije u konje i može im pomoći, to je ovaj starac, misle oni puni nade. Odrede jednoga da ga informiše o stanju. Ovaj ispriča sve. Dobro, ponešto je sakrio, tek toliko da se kome od prisutnih ne zamjeri. Važno je konje oporaviti, ali je važnije jedinstvo među plemenskim glavešinama. Žmirka Surovi Gavran. Puši lulu i odbija pravilne kolutove. Prekrsti noge, otpi gutljaj vatrene vode, nakašlja se i poče svoju besjedu. Očekivao se poduži elaborat, analiza ili agenda reformske strategije. Ali on kratko progovori: „Mi, Sijuksi, imamo poslovicu: Kad shvatite da jašete mrtvog konja onda je najbolja strategija – da sjašete!”

Mladen BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Giljotina za ekonomiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

A poslije krize?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Finansijska kriza, koja evo već više od godinu dana udara po svjetskoj privredi pokazuje znake popuštanja, pa nam omogućava da procijenimo štetu koju je iza sebe ostavila. Privrede su oslabljene, loše unutrašnje veze izašle su na vidjelo, a preduzeća u škripcu zbog manje tražnje i nedostatka kredita. Ali najgore je možda prošlo. Sa stanovišta političara, sada je ključno izvući prave pouke iz duboke recesije kako bi potezi nakon krize obezbjedili jače osnove i strukture otporne na neke buduće ekonomske šokove. To posebno važi za male privrede, koje nijesu raznolike. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Kafana u defanzivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo