Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Lideri među sirotinjom

Objavljeno prije

na

Crna Gora može biti lider na zapadnom Balkanu, pohvalio se premijer Duško Marković u razgovoru koji je prošle nedjelje objavio beogradski Novi magazin. Potom je, zadovoljan, otišao na odmor. Ostavljajući nas da uživamo u blagodetima koje su nam omogućili on i njegovi prethodnici iz DPS-a.

Evo par detalja te divote.

Ada Bojana više nije ostrvo. Zahvaljujući dugom sušnom periodu i još dužoj nebrizi lokalnih i opštinskih vlasti, desni rukavac Bojana više se ne uliva u more. Kažu „može se popraviti”.

I evo, stižu radosne vijesti, došao je bager da oslobodi ljepšu polovinu jadranskog sliva. Da ne bi Crna Gora – sva koliko je ima – otekla u Crno more. Nije mudro pitati ko je kriv za ovo što se desilo u Ulcinju. Po sličnom principu smo, prije dvije godine, svjedočili kako je jedan lokalni beznismen sa megalomanskih ambicija odlučio da od Ribnice napravi – kanal. Korito joj je zasuo betonom. Praktično, nekažnjeno.

Iz prijestonice, u utorak, novinari donose radosne vijesti. Njegošev mauzolej na Orlovom kršu neće izgorjeti u požaru koji danima bjesni u Nacionalnom parku Lovćen. Preteći će, kažu, i odmaralište na Ivanovim koritima. Manje zaslugom hrabrih i upornih ali malobrojnih i slabo opremljenih vatrogasaca, a više voljom prirode, nećemo bestragati još jedno parčence onoga što su nam preci izgradili i ostavili da sačuvamo za potomke. Makar ne ovom prilikom.

U glavnom gradu zemlje koja može biti lider trenutno nema požara. Zato je za Podgoričane priča nedjelje bila ona o čovjeku i psu. Ovaj čovjek nije ujeo psa koji mu je, navodno, udavio nekoliko kokoški. On ga je objesio na ulici. I ostavio na konpcu. Za primjer drugim psima lutalicama? Ili nekome iz komšiluka? Možda i saznamo punu verziju te priče, pošto je policija privela samoproglašenog dželata.

Ko se nije uplašio prethodne vijesti, možda ga neće zabrinuti ni najava novih izmjena Zakona o radu.

Vlada je odlučna da ukloni, po svojim procjenama, najveću biznis barijeru u Crnoj Gori – zapošljene. Ili makar one među nama koji računaju da im pripada pravo na dostojanstven i pristojno plaćen rad. Ali Vlada zna bolje, pa je odlučila da „unaprijedi položaj zaposlenih”. Još jednom. I ako je situacija već više nego povoljna. Prema prosječnoj neto plati, Crna Gora je peta najsiromašnija zemlja u Evropi. Gore od nas samo su: Srbija, Makedonija, Albanija i Bosna i Hercegovina.

Bolje plaćeni su radnici u: Angoli, Libiji, Zambiji, Lesotu, Južnoafričkoj Republici, Malaviju… Primjećujete, ove zemlje nijesu u Evropi nego u Africi, ne busaju se u prsa junačka kao regionalni lideri, ne veličaju benefite evroatlanskih integracija, ali je prosječna plata tamo dva do tri puta veća od ove u Crnoj Gori.

Sa dna liste gledano, u Evropi smo peti i po procentu nezapošljenih. Veću stopu nezaposlenosti na starom kontinentu imaju samo Grčka, Makedonija, Kosovo i BiH. Globalno, prema podacima iz istraživanja međunarodne organizacije Trading Ecomomics, samo 18 zemalja svijeta ima veću stopu nezaposlenosti od Crne Gore. A među njima nijesu Libija, Sudan, Etiopija, Irak, Ruanda, Sjeverna Koreja… Njima gledamo u leđa. A bolje biti neće.

Među osnovne ciljeve koji će se postići novim zakonom o radu Vlada ističe „fleksibilniji odnos između zaposlenih i poslodavca”. Pa u nacrtu novog zakona predlaže da tzv. probni rad može trajati do šest mjeseci. Isti dokument predviđa da se maksimalno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme produži sa dvije na tri godine.

Dio pomenute fleksibilnosti može se vidjeti i u naumu da se uredi model preraspodjele radnog vremena. Ideja je da tokom sezona (a ona prema ovom nacrtu može trajati do devet mjeseci) radimo duže, odnosno, „na sezonskim poslovima najduže do 60 sati sedmično”, a da se odmaramo van sezone. Sve u svemu, prosječna radna nedjelja tokom godine ne može biti duža od 40 radnih sati. Zvanično. Ali šta ćemo sa onim periodima kada se od zapošljenog očekuje da radi pet dana u nedjelji po 12 sati? Ili šest dana po 10? I tako tri, šest, odnosno, devet mjeseci godišnje. Četrdeset godina uzastop!?

Iz Vlade poručuju kako ,,nema govora o nepovoljnijem rješenju za radnike, niti je zakon mijenjan na štetu zaposlenih”. Pošto, očito, znaju da veliki broj zapošljenih u Crnoj Gori danas radi pod mnogo gorim uslovima. I bez bilo kakve zaštite.

Vlast za to mari koliko i za Bojanu, Ribnicu, Lovćen ili onog obješenog psa sa ulica Podgorice. Lideri imaju prečeg posla. I većih briga.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Disciplina kičme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori su jedino ispravno rješenje krize. Pred svim političkim akterima sada je najpreči zadatak stvaranje uslova da oni budu pošteniji od svih dosadašanjih. To jedini način da počnemo učiti poltičare da za neispunjena obećanja moraju snositi odgovornost

 

Pregled sedmice, ukratko: svi protiv svih. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović podnio je inicijativu za smjenu Vlade u kojoj sjedi. Premijer Zdravko Krivokapić podnio je inicijativu za smjenu potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića. Doskoro – djelovali su nerazdvojno, i blisko. Predsjednik parlamenta Aleksa Bečić nije podnio inicijativu za smjenu Abazovića, ali mu je sročio gorko pismo i nazvao ga izdajnikom. Pola ministara Vlade pisalo je Abazoviću, teškim riječima, a druga polovina Krivokapiću. U parlamentu, slično. Najčešće izgovorena riječ sedmice: izdajnik. Svrstavanje u tabore – u toku.

Konačno, ostalo je pitanje nedjelje: da li je „manjinska vlada bez DPS-a i DF-a“, koju je predložio Abazović, i koja je izazvala, kako reče lider URA-e, „specijalni rat“, zaista rješenje za izlaz iz aktuelne političke, i svake druge, krize. Umjesto odgovora, trebalo bi postaviti suštinsko pitanje – šta je nova vlast obećala u avgustu 2020. godine, i šta je ispunila? Obećanja: ekspertska vlada, otklon od Đukanovićevog DPS -a do njegove reforme, kao i otklon od načina vladanja trodecenijske crnogorske vladajuće klase, pomirenje, reforme, bolje institucije,  zamah evropskih integracija. Šta smo od toga dobili? Ništa.

Abazovićeva koalicija Crno na bijelo, kako bi došla do „manjinske vlade bez DF i DPS“, podnijela je inicijativu za smjenu Vlade, koju potpisuju poslanici nereformisanog Đukanovićevog DPS-a, i njegovi takođe nereformisani dojučerašnji koalicioni partneri. Abazović je tako prekršio obećanje dato javnosti – da neće sarađivati sa tim partijama do njihove reforme. Prethodno je, ušavši u Vladu, prekršio obećanje da će ona biti ekspertska, bez poltičara. Nije se bunio dok su kadrovi Demokratskog fronta, bez kojih danas traži novu vladu, iako ih ni u ovoj nema, kao ni DPS-a, popunjavali državne dubine. Pristao je na Vladu bez eksperata iz manjinskih naroda, sa kojima danas pokušava da napravi bolju Crnu Goru. Nije mu bilo čudno ni što se ekspertska vlada dogovara pod Ostrogom.

Krivokapićeva vlada je uredno pogazila mnoga avgustovska obećanja. Umjesto pomirenja, dobili smo još snažnije podjele, jer su Krivokapić i njegovi u kontinuitetu privilegovali jednu vjersku zajednicu. Veza sa litijama i Srpskom pravoslavnom crkvom postala je ulaznica za rukovodeća mjesta u Vladi, državnim kompanijama, Univerzitetu. Baš kao članska karta DPS-a nekada. Nova kadrovska politika više je ličila na devedesete, nego na Evropu sad. Evropske integracije su im toliko bile važne da su, baveći se željama SPC, zaboravljali da postave ljude na ključne pozicije za saradnju sa Briselom. Doduše, i bolje. Monasi u briselskim odijelima, izgledali bi čudno. Evropa je uzvratila izvještajem u kom se jasno navodi da – stagniramo. U izvještaju, doduše, nije napisala ono što svi i tamo vide – da sa novom parlamentarnom većinom sigurno nema – građanske Crne Gore.

Bečićeve Demokrate, koje danas pišu gorski vijenac ispravnih i najpoštenijih, odugovlačile su mjesecima izbor Tužilačkog savjeta,  jednog od ključnih tijela za reforme. Političke igre bile su važnije.  Tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, takođe, pokazale su da mir ipak nije uvijek njihova nacija. Bilo je: ustoličenje, pa sve ostalo.

Demokratski front i njegovi lideri će svojom nadčovječanskom borbom da sruše vlastitu Vladu i osujete svaki njen pokušaj da išta učini što bi odbranilo smjenu vlasti 30 avgusta, ući u političku istoriju. Takvih čudesa dosad nije bilo.

Prevarena javnost je zaslužila priliku da sroči pismo vlastima, a to može jedino na – novim izborima. Ali ne izbori s grlom u jagode. Pred svim političkim akterima sada je najpreči zadatak stvaranje uslova da oni budu pošteniji od svih dosadašanjih. Izbori su potrebni ne zbog toga što će nakon njih doći neke bitno drugačije političke elite. Biraćemo između istih. Nego zato što je jedini način da počnemo učiti  naše političare da za neispunjena obećanja moraju snositi odgovornost. Važno je  zbog nas. Zbog discipline kičme.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opušteno, Voli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnoge su stvari ostale iste. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli

 

Opet kokain u bananama za Voli, i opet niko odgovoran. Drugačije je tek to što nova vlast sada to zove ,,uspješnom akcijom” i  ,,beskompromisnom borbom protiv narkokartela”, dok je juče tvrdila da je to ,,problem Crne Gore”.

,,Uspješna akcija” ima zanimljiiv tok. Kako navode mediji, carinici u Luci Bar  pronašli su pola tone kokaina u bananama skoro deset dana nakon što je sporna pošiljka stigla u luku.  Obavijestili su nadležne organe, pa je u dogovoru sa Specijalnim tužilaštvom, tovar propušten, kako bi ga kontrolisali. Kokain je utovaren u kamione kompanije Voli, i stigao u njene magacine, gdje su ga, kako navode mediji, ,,otkrili radnici Volija”, a uprava kompanije to prijavila policiji. Konačno, niko nije uhapšen. Ostalo je nerazjašnjeno da li su tužilaštvo i  policija čekali da kokain otkriju radnici u Voliju pa da im jave, i gdje je to trebalo da stigne pošiljka da bi reagovali. Kako god, fer je da nadležni, kad se hvale zapljenom velike količine kokaina preciziraju da se radi o još jednoj uspješnoj akciji – Volija

U junu 2018. godine,  za vrijeme prethodne vlasti,  brodom iz Ekvadora, takođe je  dopremljen kontejner sa oko 30 kilograma kokaina, u  pošiljci banana namijenjenih kompaniji Voli. Tada su iz vrha Uprave policije nezvanično saopštili da je uvoznik te isporuke Voli, dok su iz te kompanije tvrdili da droga nije pronađena u njihovoj isporuci banana. Stvar je na tome i završena.

Premijer Zdravko Krivokapić je u avgustu prošle godine, na konferenciji za novinare, nakon zapljene više od tone kokaina, kazao da su banane i kokain godinama problem Crne Gore.

,,Imate slučaj kada je u Skupštini 2019. godine taj problem bio povezan direktno sa kompanijom Voli. I tada niko, ni vi (novinari) nijeste bili istrajni u tome da tražite zašto taj nije procesuiran, odakle baš u tom kontejneru da se nalazi kokain”, kazao je premijer tada. Ovoga puta se nije oglašavao. Nova je vlast, ali  niko opet ne pita – zašto se baš u tom kontejneru nalazi kokain. Opušteno, Voli, kako kaže reklamna pjesma kompanije.

I nije isto samo sa bananama.  U toku su dogovori partija na vlasti o kandidatu za privremenog Vrhovnog državnog tužioca (VDT). Zbog tog neprimjerenog upliva politike u tužilaštvo, zabrinuti su i u Briselu. Goran Rodić, advokat i nekadašnji kandidat za vrhovnog državnog tužioca potvrdio je da je kontaktiran tim povodom. Takođe, saopštio je da nije zainteresovan za to mjesto. On prije više  godina nije dobio u parlamentu podršku Demokratske partije socijalista, pa je na tu poziciju izabran Ivica Stanković.

Toliko o nezavisnim institucijama nakon DPS-a. Nakon što je nekoliko mjeseci u parlamentu odlagano formiranje Tužilačkog savjeta (TS), to tijelo je  kompletirano krajem prethodne godine,  a na sjednici  24. januara trebalo bi da izabere  novog v. d. VDT, i odredi zamjenika predsjednika TS. Očekivalo se da će formiranjem TS započeti proces oslobađanja tužilaštva od političkog uticaja. No, sve su prilike, tek uticaja DPS-a.

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnogo troga je  ostalo isto. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nova vreća, stara obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse

 

U Vladi je praznično raspoloženje. Ili tačnije, euforija. Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da godinu završavamo „trijumfalno“.  Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović otišao je još dalje. „Ne sjećam se trenutka kada je svaki radnik u Crnoj Gori bio srećan, danas je taj dan“, ushićeno je prokomentarisao to što je parlament usvojio set zakona koji, između ostalog, podižu minimalac na – 450 eura.

Ono, jeste, bolje je kad je minimalac 450 eura a ne 250. Ipak, lider URA-e jeste mlad, ali se sigurno sjeća onog vremena, prije krvavih devedesetih, kada se radnici nijesu radovali povećanim minimalcima, nego dobrim platama, ljetovanjima, novogodišnjim proslavama zbog kojih nijesu morali da brinu kako će preživjeti posle 10. januara. Ali ni da brinu da će ostati bez posla. Broj nezaposlenih u Crnoj Gori raste. Tokom protekle godine ta brojka  je porasla za oko 18 posto. Nezaposleni nemaju čemu da se raduju. Za njih je jedina opcija, Evropa sad, ako odu iz zemlje.

Na stranu sada oni glasovi koji smatraju da bi Vladin projekat  Evropa sad, kroz koji su povećane zarade, mogao biti prerizičan za ekonomsku stabilnost zemlje. Ono za šta ne treba mnogo ekonomske nauke je računica – kad cijene vrtoglavo rastu, kao što je to sada slučaj, 450 eura vrijedi taman koliko i 250. I služi, kao i do sada, tek za preživljavanje. Ako svježe usvojeni Zakon o budžetu ne preživi rast cijena, ekonomske krize i ovdašnje prilike, odnosno „ako ne bude održiv“, Vlada će, najavio je premijer – u junu podnijeti ostavku. A možda da i u tom slučaju, u Vladi ostane ministarka kulture Vesna Bratić. Em što nije krojila budžet, em što premijer ne vidi, kako je kazao, zašto bi ona morala da ponese ostavku. „Ministarka prosvjete Vesna Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznalavac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra”, kazao je premijer. Možda zato što je iznosila stavove koji su podgrijavali nacionalne tenzije i kadrovala  tako da  kulturom i obrazovanjem danas upravljaju  tek oni koji pripadaju jednoj vjerskoj zajednici.

Doduše, premijer je ocijenio i da je Crna Gora „oslobođena”, te da u njoj više „nema korupcije u vrhu ni nepotizma“.  Zapošljavanje po dubini politički i vjerski podobnih se ne računa. Šteta što dodatno pojašnjenje o iskorijenjenom nepotizmu nijesmo mogli da čujemo na premijerskom satu, koji je prvi put u istoriji parlamentarizma otkazan, jer nijedan od poslaničkih klubova nije imao pitanje za premijera Krivokapića. Doduše o „oslobođenoj Crnoj Gori“, sve je rekao, kada je, objašnjavajući zašto Crnoj Gori ne odgovaraju novi izbori, poentirao: „Nemamo novo zakonodavstvo, nema promjene u pravosuđu, nismo stvorili preduslove za ravnopravne i fer izbore”.

Praznično raspoložen je i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Javnost je ushićeno pred Novu obradovao viješću da sad imamo „moćno oružje protiv mafije“, te da je „proglasio novi Tužilački savjet“. Čiji je izbor prethodno, sa svojim poslaničkim klubom, blokirao više mjeseci. Ali dobro, nigdje ne žurimo. Trebalo je, moguće, prvo proglasiti dan rođenja Njegoša državnim praznikom.

Kako god, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ove godine može na proslavu državnim avionom. Još nema tužilaštva spremnog da ispita, između ostalog, i njegovih 19 tajnih letova državnim avionom, o čemu su ovih dana pisale Vijesti.

Uglavnom, nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo