Crna Gora može biti lider na zapadnom Balkanu, pohvalio se premijer Duško Marković u razgovoru koji je prošle nedjelje objavio beogradski Novi magazin. Potom je, zadovoljan, otišao na odmor. Ostavljajući nas da uživamo u blagodetima koje su nam omogućili on i njegovi prethodnici iz DPS-a.
Evo par detalja te divote.
Ada Bojana više nije ostrvo. Zahvaljujući dugom sušnom periodu i još dužoj nebrizi lokalnih i opštinskih vlasti, desni rukavac Bojana više se ne uliva u more. Kažu „može se popraviti”.
I evo, stižu radosne vijesti, došao je bager da oslobodi ljepšu polovinu jadranskog sliva. Da ne bi Crna Gora – sva koliko je ima – otekla u Crno more. Nije mudro pitati ko je kriv za ovo što se desilo u Ulcinju. Po sličnom principu smo, prije dvije godine, svjedočili kako je jedan lokalni beznismen sa megalomanskih ambicija odlučio da od Ribnice napravi – kanal. Korito joj je zasuo betonom. Praktično, nekažnjeno.
Iz prijestonice, u utorak, novinari donose radosne vijesti. Njegošev mauzolej na Orlovom kršu neće izgorjeti u požaru koji danima bjesni u Nacionalnom parku Lovćen. Preteći će, kažu, i odmaralište na Ivanovim koritima. Manje zaslugom hrabrih i upornih ali malobrojnih i slabo opremljenih vatrogasaca, a više voljom prirode, nećemo bestragati još jedno parčence onoga što su nam preci izgradili i ostavili da sačuvamo za potomke. Makar ne ovom prilikom.
U glavnom gradu zemlje koja može biti lider trenutno nema požara. Zato je za Podgoričane priča nedjelje bila ona o čovjeku i psu. Ovaj čovjek nije ujeo psa koji mu je, navodno, udavio nekoliko kokoški. On ga je objesio na ulici. I ostavio na konpcu. Za primjer drugim psima lutalicama? Ili nekome iz komšiluka? Možda i saznamo punu verziju te priče, pošto je policija privela samoproglašenog dželata.
Ko se nije uplašio prethodne vijesti, možda ga neće zabrinuti ni najava novih izmjena Zakona o radu.
Vlada je odlučna da ukloni, po svojim procjenama, najveću biznis barijeru u Crnoj Gori – zapošljene. Ili makar one među nama koji računaju da im pripada pravo na dostojanstven i pristojno plaćen rad. Ali Vlada zna bolje, pa je odlučila da „unaprijedi položaj zaposlenih”. Još jednom. I ako je situacija već više nego povoljna. Prema prosječnoj neto plati, Crna Gora je peta najsiromašnija zemlja u Evropi. Gore od nas samo su: Srbija, Makedonija, Albanija i Bosna i Hercegovina.
Bolje plaćeni su radnici u: Angoli, Libiji, Zambiji, Lesotu, Južnoafričkoj Republici, Malaviju… Primjećujete, ove zemlje nijesu u Evropi nego u Africi, ne busaju se u prsa junačka kao regionalni lideri, ne veličaju benefite evroatlanskih integracija, ali je prosječna plata tamo dva do tri puta veća od ove u Crnoj Gori.
Sa dna liste gledano, u Evropi smo peti i po procentu nezapošljenih. Veću stopu nezaposlenosti na starom kontinentu imaju samo Grčka, Makedonija, Kosovo i BiH. Globalno, prema podacima iz istraživanja međunarodne organizacije Trading Ecomomics, samo 18 zemalja svijeta ima veću stopu nezaposlenosti od Crne Gore. A među njima nijesu Libija, Sudan, Etiopija, Irak, Ruanda, Sjeverna Koreja… Njima gledamo u leđa. A bolje biti neće.
Među osnovne ciljeve koji će se postići novim zakonom o radu Vlada ističe „fleksibilniji odnos između zaposlenih i poslodavca”. Pa u nacrtu novog zakona predlaže da tzv. probni rad može trajati do šest mjeseci. Isti dokument predviđa da se maksimalno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme produži sa dvije na tri godine.
Dio pomenute fleksibilnosti može se vidjeti i u naumu da se uredi model preraspodjele radnog vremena. Ideja je da tokom sezona (a ona prema ovom nacrtu može trajati do devet mjeseci) radimo duže, odnosno, „na sezonskim poslovima najduže do 60 sati sedmično”, a da se odmaramo van sezone. Sve u svemu, prosječna radna nedjelja tokom godine ne može biti duža od 40 radnih sati. Zvanično. Ali šta ćemo sa onim periodima kada se od zapošljenog očekuje da radi pet dana u nedjelji po 12 sati? Ili šest dana po 10? I tako tri, šest, odnosno, devet mjeseci godišnje. Četrdeset godina uzastop!?
Iz Vlade poručuju kako ,,nema govora o nepovoljnijem rješenju za radnike, niti je zakon mijenjan na štetu zaposlenih”. Pošto, očito, znaju da veliki broj zapošljenih u Crnoj Gori danas radi pod mnogo gorim uslovima. I bez bilo kakve zaštite.
Vlast za to mari koliko i za Bojanu, Ribnicu, Lovćen ili onog obješenog psa sa ulica Podgorice. Lideri imaju prečeg posla. I većih briga.
Zoran RADULOVIĆ