Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Likvidacija svjedoka

Objavljeno prije

na

Za dvije nedjelje u Zagrebu će se dogoditi nešto veliko, o čemu će pričati cijela Evropa”, isje čak je telefonskog razgovora, koji je početkom jeseni snimila jedna strana obavještajna služba i koji je dostavljen policiji Hrvatske.
Tu rečenicu, prema pisanju hr vatskih medija, izrekao je jedan od srpskih državljana, kojeg je hrvatska policija uhapsila zbog umiješanosti u ubistvo vlasnika zagrebačkog časo pisa Nacional Iva Pukanića. Radi se o bliskom saradniku Sretena Jocića, srpskog mafijaškog bosa, zvanog Joca Amsterdam, pisao je zagrebački Jutarnji list.


NAJAVA ZLOČINA: Citirana rečenica nije se, međutim, odnosila na Pukanića. Tačno dvije nedjelje pošto je Jocićev saradnik, preko telefona, neoprezno najavio da će se u Zagrebu dogoditi strašan zločin, pred stanom roditelja u centru grada ubijena je avokatska pripravnica Ivana Hodak.
Jedan od kapoa Joce Amsterdama znao je, dakle, tačan datum kada će biti likvidirana kći Zvonimira Hodaka, advokata generala Vladimira Zagor ca, koji je u zagrebačkom zatvoru pod optužbom za krađu državnih sredstava. U vrhu hrvatskog bezbjednosnog siste ma smatraju kako je gotovo nemoguće da je čovjek koji je izgovorio tu reče nicu mogao raspolagati informacijom o pripremi atentata na Ivanu Hodak, a da sam nije učestvovao u tome.
Dvije nedjelje kasnije, Đurović je boravio u Hrvatskoj, da bi, prema tvrd njama tamošnje policije, učestvovao u organizovanju atentata na Pukanića. Ovu tezu hrvatske policije kao da sada potvrđuju novi nalozi u istrazi. 
Slobodan Đurović je ovih dana pao na poligrafskom ispitivanju u vezi s oba ubistva. Đurović je uhapšen zajedno sa jednim od optuženih za ubistvo Pukanića, Robertom Matani ćem na benzinskoj pumpi blizu granice sa Srbijom. Branio se da je došao u Hrvatsku radi naplate nekog duga od Matanića zbog čega u početku i nije osumnjičen kao jedan od učesnika u ubistvu Pukanića. Sada je uvršćen ne samo u osumnjičene za tu likvidaciju, već i u organizatore. 
PROŠIRENJE ISTRAGE: Hr vatski Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK) ove je nedjelje Županijskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za proširenje istrage protiv Ðurovića. Hrvatska policija, kako otkriva Jutarnji list, smatra da je upravo Đurović donio „nalog” za likvidaciju Pukanića od još nepoznatog naručioca i da je pomogao u pripremama za to ubistvo. Utvrđeno je da je prije atentata nekoliko puta bio u Hrvatskoj i kontakti rao s Robertom Matanićem. U zahtjevu za proširenje istrage protiv Đurovića, istražitelji su naveli da je osumnjičeni s Matanićima i Mafalanijem dogovorio pribavljanje sredstava, organizovao smještaj i nadziranje Pukanićevog kreta nja. Kada su radi izvršenja ubistva stigli Željko Milovanović Bojan Gudurić, izabrani su način i dan likvidacije. Mi lovanović, koji je u dvorište Nacionala dovezao moped s eksplozivom, i Gudurić su u bjekstvu. 
Đurović je pao na detektoru laži na pitanjima o likvidaciji Pukanića i Ivane Hodak. Pao je i na pitanjima vezanim uz Željka Milovanovića, Sretena Jocića i Stanka Subotića Caneta. Po Jutarnjem listu, Đurović postaje svjestan da policija i tužilaštvo o njegovoj ulozi u atentatu na Pukanića imaju dovoljno dokaza. 
Iako USKOK ne želi da komentari še bilo šta u vezi s proširenjem istrage protiv Đurovića, Jutarnji je doznao da njega sada direktno tereti i Robert Matanić, koji je izrazio spremnost da sarađuje sa USKOK-om. 

 

likvidacija_2

POSLATI IGUMANU: Navodno je Đurović oko 15. septembra došao u Zagreb sivimmercedesom S klase beogradskih oznaka. U jednom stanu u Novom Zagrebu sastao se sa Ro bertom i Lukom Matanićem, kao i s Milovanovićem. Tada je donio i 60.000 eura za opremu i istog dana produžio u Njemačku. 
Spominjano je oko pola miliona eura za taj ,,posao”, a govorilo se i o Pukanićevoj otmici. Poslije je rečeno kako nema ništa od otmice već da ga ,,treba završiti i poslati igumanu”. To je značilo likvidaciju, kazao je sagovornik zagrebačkog dnevnika. 
Prema Jutarnjem listu istraga hrvatske policije sve je bliže otkriću povezanosti ubistava Ivane Hodak i Iva Pukanića s ulogom koju je vlasnik Nacionala imao na sudskom procesu ,,duvanskoj mafiji” u Bariju. U pitanju je proces grupi crnogorskih i srbijan skih državljana zbog organizovanog krijumčarenja cigareta u saradnji s italijanskom mafijom. Antimafijaško tužilaštvo u Bariju podiglo je i nekoliko optužnica za pranje novca od krijum čarenja, pri čemu su, navodno, ključnu ulogu odigrali dokumenti koje je donio Pukanić, a o kojima je tek trebalo da bude govora na sudu. 
Zagrebački dopisnik beogradske Politike dodaje kako je Pukanić italijanskim istražiteljima odnio do kumenta i saznanja do kojih su u vezi s duvanskom mafijom došle hrvatske tajne službe. Pukanić, se 2. aprila 2002. u tršćanskoj filijali Direkcije antimafija iz Barija sastao s tužiocem Đuzepeom Šelzijem i dao iskaz koji je trajao više sati. Trebao je da bude jedan od važnih svjedoka u sudskom postupku u Italiji.Šelzi je poslije ubi stva Pukanića izjavio kako tužilaštvo ostaje bez jednog od najvažni jih svjedoka. No, istraga se nastavlja, a ovih dana Šelzi sve intenzivnije sarađuje i s Državnim tužilaštvom Hrvatske, piše Jutarnji list
Pozivajući se na izvoru u Zagrebu Politika piše kako se istraga ubistva Pukanića sve više usmjerava prema cr nogorskim izvorima, odnosno velikom švercu cigareta proteklih godina, za koji se vodi sudski postupak u Italiji. 
Jedan od optuženih za pranje novca je i Stanko Subotić Cane, u Nacionalu često spominjan kao bos duvanske mafije. Osim njega i drugog kontrover znog biznismena iz Beograda Andrije Draškovića, italijansko tužilaštvo tereti još 12 osoba, među kojima su i zvučna imena iz Crne Gore, poput poslovnih ljudi Veselina Barovića, Branka Vujoševića, Branislava Mićunovića, ali i funkcionera Mi roslava Ivaniše­vića i Dušanke Jeknić-Pešić. I ime crnogor skog premi jera Mila Ðukanovića spominjano je u istrazi, ali se nije našlo na spisku osumnjičenih zbog diplomatskog imuniteta.

likvidacija_3

JEDAN ZLOČINAČKI UM: Istraga o duvanskoj mafiji utihnula je 2005. poslije odlaska tužioca Šelzija na drugu dužnost, a s novim intenzitetom obnovljena je prošle godine, poslije njegova povratka u stari ured u Bariju. U Šelzijevom odsustvu dogodio se i obrt u sudskom postupku pošto je jedan od po tencijalnih krunskih svjedoka crnogorski poslovni čovjek Srećko Kestner odustao od prvobitnog iskaza. 
Kestner je u Nacionalu 2001. optu žio svog poslovnog partnera Subotića i Mila Ðukanovića za upravljanje me đunarodnom hobotnicom krijumčara cigareta. Manje je poznato, pisao je ovih dana Jutarnji, da je Kestner, od mah poslije intervjua Pukaniću, dao poduži iskaz hrvatskoj obavještajnoj službi, u kome je naveo sve detalje akcije pranja novca zarađenog krijum čarenjem, u čemu je, prema njegovoj izjavi, glavnu riječ vodio Subotić. 
Kestner je u višesatnom razgovoru s agentima Kontraobavještajne agencije (POA), detaljno opisao registraciju aviona i imena pilota koji su prevozili torbe s novcem do banaka na Kipru i u Lihtenštajnu, navodeći čak i brojeve računa na koje je novac deponovan. Pošto je kasnije Kes tner odbio saradnju s italijanskim tužilaštvom, kako se sumnja zbog prijetnji, taj iskaz u POA postao je krunski dokaz u postupku. 
Zanimljivo je da tadašnji direk tor POA Franjo Turek Kestnerov iskaz navodno nije proslijedio Dr žavnom tužilaštvu Hrvatske, koje ovih dana po tom pitanju prvi put službeno komunicira s antimafijaškim tužilaš tvom u Bariju. Novi detalji iz istrage o Pukanićevom atentatu u vezi su upravo s Kesnerom, tvrdi Jutarnji.
Kako list saznaje, poslije nedavne posjete Bariju, pred stavnici hrvatskog tužilaštva sve su uvjereniji da iza posljednih ubistava u Zagrebu stoji jedan zločinački um. Za konačni završetak istrage biće pre sudna saradnja srbijanske i crnogorske policije. Na tome će, prema saznanjima Jutarnjeg insistirati i italijanska anti mafijaška kancelarija u Bariju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo