Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Likvidacija svjedoka

Objavljeno prije

na

likvidacija_1

Za dvije nedjelje u Zagrebu će se dogoditi nešto veliko, o čemu će pričati cijela Evropa”, isje čak je telefonskog razgovora, koji je početkom jeseni snimila jedna strana obavještajna služba i koji je dostavljen policiji Hrvatske.
Tu rečenicu, prema pisanju hr vatskih medija, izrekao je jedan od srpskih državljana, kojeg je hrvatska policija uhapsila zbog umiješanosti u ubistvo vlasnika zagrebačkog časo pisa Nacional Iva Pukanića. Radi se o bliskom saradniku Sretena Jocića, srpskog mafijaškog bosa, zvanog Joca Amsterdam, pisao je zagrebački Jutarnji list.


NAJAVA ZLOČINA: Citirana rečenica nije se, međutim, odnosila na Pukanića. Tačno dvije nedjelje pošto je Jocićev saradnik, preko telefona, neoprezno najavio da će se u Zagrebu dogoditi strašan zločin, pred stanom roditelja u centru grada ubijena je avokatska pripravnica Ivana Hodak.
Jedan od kapoa Joce Amsterdama znao je, dakle, tačan datum kada će biti likvidirana kći Zvonimira Hodaka, advokata generala Vladimira Zagor ca, koji je u zagrebačkom zatvoru pod optužbom za krađu državnih sredstava. U vrhu hrvatskog bezbjednosnog siste ma smatraju kako je gotovo nemoguće da je čovjek koji je izgovorio tu reče nicu mogao raspolagati informacijom o pripremi atentata na Ivanu Hodak, a da sam nije učestvovao u tome.
Dvije nedjelje kasnije, Đurović je boravio u Hrvatskoj, da bi, prema tvrd njama tamošnje policije, učestvovao u organizovanju atentata na Pukanića. Ovu tezu hrvatske policije kao da sada potvrđuju novi nalozi u istrazi. 
Slobodan Đurović je ovih dana pao na poligrafskom ispitivanju u vezi s oba ubistva. Đurović je uhapšen zajedno sa jednim od optuženih za ubistvo Pukanića, Robertom Matani ćem na benzinskoj pumpi blizu granice sa Srbijom. Branio se da je došao u Hrvatsku radi naplate nekog duga od Matanića zbog čega u početku i nije osumnjičen kao jedan od učesnika u ubistvu Pukanića. Sada je uvršćen ne samo u osumnjičene za tu likvidaciju, već i u organizatore. 
PROŠIRENJE ISTRAGE: Hr vatski Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK) ove je nedjelje Županijskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za proširenje istrage protiv Ðurovića. Hrvatska policija, kako otkriva Jutarnji list, smatra da je upravo Đurović donio „nalog” za likvidaciju Pukanića od još nepoznatog naručioca i da je pomogao u pripremama za to ubistvo. Utvrđeno je da je prije atentata nekoliko puta bio u Hrvatskoj i kontakti rao s Robertom Matanićem. U zahtjevu za proširenje istrage protiv Đurovića, istražitelji su naveli da je osumnjičeni s Matanićima i Mafalanijem dogovorio pribavljanje sredstava, organizovao smještaj i nadziranje Pukanićevog kreta nja. Kada su radi izvršenja ubistva stigli Željko Milovanović Bojan Gudurić, izabrani su način i dan likvidacije. Mi lovanović, koji je u dvorište Nacionala dovezao moped s eksplozivom, i Gudurić su u bjekstvu. 
Đurović je pao na detektoru laži na pitanjima o likvidaciji Pukanića i Ivane Hodak. Pao je i na pitanjima vezanim uz Željka Milovanovića, Sretena Jocića i Stanka Subotića Caneta. Po Jutarnjem listu, Đurović postaje svjestan da policija i tužilaštvo o njegovoj ulozi u atentatu na Pukanića imaju dovoljno dokaza. 
Iako USKOK ne želi da komentari še bilo šta u vezi s proširenjem istrage protiv Đurovića, Jutarnji je doznao da njega sada direktno tereti i Robert Matanić, koji je izrazio spremnost da sarađuje sa USKOK-om. 

 

likvidacija_2

POSLATI IGUMANU: Navodno je Đurović oko 15. septembra došao u Zagreb sivimmercedesom S klase beogradskih oznaka. U jednom stanu u Novom Zagrebu sastao se sa Ro bertom i Lukom Matanićem, kao i s Milovanovićem. Tada je donio i 60.000 eura za opremu i istog dana produžio u Njemačku. 
Spominjano je oko pola miliona eura za taj ,,posao”, a govorilo se i o Pukanićevoj otmici. Poslije je rečeno kako nema ništa od otmice već da ga ,,treba završiti i poslati igumanu”. To je značilo likvidaciju, kazao je sagovornik zagrebačkog dnevnika. 
Prema Jutarnjem listu istraga hrvatske policije sve je bliže otkriću povezanosti ubistava Ivane Hodak i Iva Pukanića s ulogom koju je vlasnik Nacionala imao na sudskom procesu ,,duvanskoj mafiji” u Bariju. U pitanju je proces grupi crnogorskih i srbijan skih državljana zbog organizovanog krijumčarenja cigareta u saradnji s italijanskom mafijom. Antimafijaško tužilaštvo u Bariju podiglo je i nekoliko optužnica za pranje novca od krijum čarenja, pri čemu su, navodno, ključnu ulogu odigrali dokumenti koje je donio Pukanić, a o kojima je tek trebalo da bude govora na sudu. 
Zagrebački dopisnik beogradske Politike dodaje kako je Pukanić italijanskim istražiteljima odnio do kumenta i saznanja do kojih su u vezi s duvanskom mafijom došle hrvatske tajne službe. Pukanić, se 2. aprila 2002. u tršćanskoj filijali Direkcije antimafija iz Barija sastao s tužiocem Đuzepeom Šelzijem i dao iskaz koji je trajao više sati. Trebao je da bude jedan od važnih svjedoka u sudskom postupku u Italiji.Šelzi je poslije ubi stva Pukanića izjavio kako tužilaštvo ostaje bez jednog od najvažni jih svjedoka. No, istraga se nastavlja, a ovih dana Šelzi sve intenzivnije sarađuje i s Državnim tužilaštvom Hrvatske, piše Jutarnji list
Pozivajući se na izvoru u Zagrebu Politika piše kako se istraga ubistva Pukanića sve više usmjerava prema cr nogorskim izvorima, odnosno velikom švercu cigareta proteklih godina, za koji se vodi sudski postupak u Italiji. 
Jedan od optuženih za pranje novca je i Stanko Subotić Cane, u Nacionalu često spominjan kao bos duvanske mafije. Osim njega i drugog kontrover znog biznismena iz Beograda Andrije Draškovića, italijansko tužilaštvo tereti još 12 osoba, među kojima su i zvučna imena iz Crne Gore, poput poslovnih ljudi Veselina Barovića, Branka Vujoševića, Branislava Mićunovića, ali i funkcionera Mi roslava Ivaniše­vića i Dušanke Jeknić-Pešić. I ime crnogor skog premi jera Mila Ðukanovića spominjano je u istrazi, ali se nije našlo na spisku osumnjičenih zbog diplomatskog imuniteta.

likvidacija_3

JEDAN ZLOČINAČKI UM: Istraga o duvanskoj mafiji utihnula je 2005. poslije odlaska tužioca Šelzija na drugu dužnost, a s novim intenzitetom obnovljena je prošle godine, poslije njegova povratka u stari ured u Bariju. U Šelzijevom odsustvu dogodio se i obrt u sudskom postupku pošto je jedan od po tencijalnih krunskih svjedoka crnogorski poslovni čovjek Srećko Kestner odustao od prvobitnog iskaza. 
Kestner je u Nacionalu 2001. optu žio svog poslovnog partnera Subotića i Mila Ðukanovića za upravljanje me đunarodnom hobotnicom krijumčara cigareta. Manje je poznato, pisao je ovih dana Jutarnji, da je Kestner, od mah poslije intervjua Pukaniću, dao poduži iskaz hrvatskoj obavještajnoj službi, u kome je naveo sve detalje akcije pranja novca zarađenog krijum čarenjem, u čemu je, prema njegovoj izjavi, glavnu riječ vodio Subotić. 
Kestner je u višesatnom razgovoru s agentima Kontraobavještajne agencije (POA), detaljno opisao registraciju aviona i imena pilota koji su prevozili torbe s novcem do banaka na Kipru i u Lihtenštajnu, navodeći čak i brojeve računa na koje je novac deponovan. Pošto je kasnije Kes tner odbio saradnju s italijanskim tužilaštvom, kako se sumnja zbog prijetnji, taj iskaz u POA postao je krunski dokaz u postupku. 
Zanimljivo je da tadašnji direk tor POA Franjo Turek Kestnerov iskaz navodno nije proslijedio Dr žavnom tužilaštvu Hrvatske, koje ovih dana po tom pitanju prvi put službeno komunicira s antimafijaškim tužilaš tvom u Bariju. Novi detalji iz istrage o Pukanićevom atentatu u vezi su upravo s Kesnerom, tvrdi Jutarnji.
Kako list saznaje, poslije nedavne posjete Bariju, pred stavnici hrvatskog tužilaštva sve su uvjereniji da iza posljednih ubistava u Zagrebu stoji jedan zločinački um. Za konačni završetak istrage biće pre sudna saradnja srbijanske i crnogorske policije. Na tome će, prema saznanjima Jutarnjeg insistirati i italijanska anti mafijaška kancelarija u Bariju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NESREĆE NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Pare preče od života

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ljudski faktor, stanje puta i tehnička neispravnost vozila, najčešći su razlozi udesa u Crnoj Gori. O prvopomenutom dovoljno govori podatak da je tokom jula policija uhapsila 307 pijanih vozača. Deset dnevno, među onima koji prethodno nijesu izazvali nesreću

 

Uprava policije će na 73 lokacije u državi postaviti stacionarne sisteme za mjerenje brzine kretanja vozila (radare), ponavljaju nadležni duže od tri godine. A radara na putevima još nema. Iskustva govore da su postavljanjem kamera na putevima zemlje EU značajno smanjile broj  saobraćajnih nesreća.

,,U sko­ro svim evrop­skim ze­mlja­ma na otvo­re­nim pu­te­vi­ma su uki­nu­te saobra­ćaj­ne pa­tro­le i za­mi­je­nje­ne ovim si­ste­mi­ma i ta­ko se vr­ši ra­dar­ska kon­tro­la’’, objašnjavali su nadležni u MUP-u krajem 2015. godine. Tu praksu primjenjuju i zemlje regiona, a Crna Gora je jedina u regionu koja nema sistem stacionarnih radara koji višestruko pomaže saobraćajnoj policiji u kontroli saobraćaja, posebno tokom turističke sezone.

Što je razlog da i pored shvatanja urgentnosti i više najava nadležnih Crna Gora ovoliko kasni? Čuveni ,,nedostatak finansijskih sredstava”. Svak bi pomislio da se radi o baš velikoj sumi. Međutim, procjene su da bi cijeli projekat koštao oko 2,5 miliona eura. Tričavih, kada se uporedi gdje ovdašnja vlast sve baca milione – devet miliona godišnje za gorivo za vožnju službenim automobilima, skoro 14 miliona od 2009. do kraja 2018. za čašćavanje funkcionera i državnih službenika stanovima. Za stanove onima koji već imaju vile, kuće i stanove godišnje je dato po milion i po, i da se još milion prištedjelo na gorivu, očas bi se skupila potrebna 2,5 miliona.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLIKO NAS KOŠTA KLJUČNO RUKOVODSTVO EPCG: Direktorske zarade na visokom naponu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trinaest čelnih ljudi Elektroprivrede prihodovalo je prošle godine  490 hiljada i 498 eura. Odnosno, 145 hiljada više nego godinu ranije. Zašto

 

Trinaest čelnih ljudi Elektroprivrede Crne Gore prihodovalo je prošle godine, „na ime zarada i ostalih kratkoročnih primanja“, dva eura manje od  490,5 hiljada. To nam pokazuju zvanična dokumenta EPCG o kojima će se naredne nedjelje izjašnjavati Skupština akcionara najvećeg preduzeća u državnom vlasništvu. I koja će, prema dugogodišnjoj praksi, biti prihvaćena glasovima državnih zastupnika, uz manje ili veće protivljenje manjinskih akcionara i dijela zaposlenih.

Da se mi, ipak, vratimo ključnom rukovodstu i njihovim kratkoročnim primanjima. Očito je da postoji mogućnost kako je nekom od 13 apostola crnogorske Elektroprivrede „kapnuo“ i kakav kreditčić za, recimo, poboljšanje uslova stanovanja. U skladu sa Vladinim običajima o kojima se ovih dana nadugo i naširoko govori i piše.

Prema Napomenama uz finansijske iskaze koje prate osnovna dokumenta o poslovanju EPCG u prošloj godini (Bilans stanja, Bilans uspijeha, Iskaz o promjenama na kapitalu i Iskaz o novčanim tokovima) ključno rukovodstvo čine članovi Odbor direktora EPCG: Đoko Krivokapić (predsjednik borda), Ranko Milović, Ljubo Knežević, Samir Hodžić, Vladan Radulović, Massimo Tiberga i Oreste Bramanti;  Izvršni direktor Igor Noveljić; Glavni finansijski direktor Branislav Pejović; Direktor direkcije za ljudske resurse Predrag Krivokapić; Direktori funkcionalnih cjelina proizvodnja i snabdijevanje Luka Jovanović i Nikola Bezmarević i Sekretar društva Milivoje Vujačić.

Njih su trinaestorica, dakle, prošle godine prihodovali 490 hiljada i 498 eura. Odnosno, 145 hiljada eura više nego godinu ranije (2017.). Stvar možemo sagledati i na sledeći način: Da su sva 13-orica primili identičnu naknadu (plata + nagrade dodijeljene u vlastitoj režiji) na njihov bi konto tokom prošle godine  leglo po 37.739 eura (trideset sedam hiljada i sedamsto tridesetdevet eura). Ili 3,14 hiljada mjesečno.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BERANSKE FANTOMSKE FIRME: Tragovi pljačkanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Akcionari Agropolimlja  tvrde da je to klasičan primjer pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara i vjeruju da će nakon promjene vlasti u Crnoj Gori ovakvi i slični slučajevi biti podvrgnuti reviziji

 

Fotografija bivše zgrade Agropolimlja u Beranama, odnosno najveće hladnjače na sjeveru Crne Gore, može se vidjeti još jedino u novinskim arhivama. Ovaj objekat odavno je „promijenio namjenu“.

Montažna zgrada prije nešto više od godinu preuređena je u veleprodajni objekat jednog od poznatih crnogorskih trgovinskih lanaca.

„Tu je konačno stavljena tačka na beransku Hladnjaču. Još koliko prije dvije godine u njoj su lagerovani borovnica i šumsko voće. Takve i tolike hladnjače više nema nigdje na sjeveru“ – kaže jedan od bivših radnika.

On objašnjava da je beranska Hladnjača radila po starom sistemu koji je bilo lako preurediti i prepraviti da radi po savremenim standardima, ali da nekom to očigledno nije bilo u interesu.

„To više niko ne može, što bi narod rekao, da razoputi. Da li je prodata ili je samo ustupljena i izdata za kiriju. Hladnjača je, uglavnom, uništena, a objekat preuređen u trgovinski centar“ – kaže taj sagovornik.

Zanimljivo je da se beranska Hladnjača ipak još vodi u registru Centralne depozitarne agencije pod nazivom Hladnjača AD Berane.

Nije Hladnjača jedino nepostojeće preduzeće u Centralnoj depozitarnoj agenciji, makar kada se radi o Beranama. Kao segmenti nekadašnjeg velikog poljoprivrednog preduzeća Agropolimlja i drugih kompanija, u CDA, iako odavno ne postoje, još se vode firme Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane.

Nijedna od njih odavno ne postoji, dok se imena manjinskih akcionara, od kojih su neki među deset najvećih, povlače u registru kroz nazive ovih, takoreći, fantomskih kompanija.

Beranska kompanija u oblasti agroprivrede Agropolimlje, koja je formirana daleke 1963. godine kao dio Agrokombinata 13. jul, od­lu­kom Skup­šti­ne ak­ci­o­na­ra od 24. juna 1998. go­di­ne, po­di­je­lje­na je na deset no­vih prav­nih su­bje­ka­ta, odnosno ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va. Tada su kola krenula niz brdo, a tako usitnjene kćerke-firme lako su postale plijen raznoraznih tajkuna, od Berana do Podgorice.

Sada bivši radnici i akcionari pričaju kako go­di­na­ma na njih ni­ko ne okre­će gla­vu, iako su upor­no po­ku­ša­vali da do­ka­žu da su neki pri­li­kom pri­va­ti­za­ci­je pred­u­ze­ća, kon­ti­nu­i­ra­no u du­žem  pe­ri­o­du, pred­u­zi­ma­li broj­ne ne­do­zvo­lje­ne rad­nje u ci­lju pri­ba­vlja­nja pro­tiv­prav­ne imo­vin­ske ko­ri­sti, na šte­tu rad­ni­ka, ak­ci­o­na­ra i dr­ža­ve Cr­ne Go­re.

Oni navode da su, kao ak­ci­o­na­ri, gru­bo ošte­će­ni na na­čin što im je pri­li­kom di­ob­nog bi­lan­sa pred­u­ze­ća us­kra­će­no pra­vo na dio svo­ji­ne ko­ja je pri­pa­da­la ne­ka­da­šnjem pred­u­ze­ću Agro­po­pli­mlje. Kažu i da po­sto­je osno­va­ne sum­nje da se u ovom slu­ča­ju ra­di o or­ga­ni­zo­va­nom kri­mi­na­lu i da ak­te­ri tih rad­nji go­di­na­ma osta­ju ne­ka­žnje­ni.

Ak­ci­o­na­ri su za­tra­ži­li da se raz­mo­tri od­go­vor­nost za, ka­ko su na­ve­li, „ne­po­stu­pa­nje pra­vo­sud­nih or­ga­na u oči­gled­nom slu­ča­ju ko­rup­ci­je pri­li­kom pro­da­je pred­u­ze­ća“.

“Na osno­vu po­sto­je­ćih do­ka­za, ja­sno se mo­že za­klju­či­ti da su po­je­din­ci ostva­ri­li do­bit od imo­vi­ne ko­ja je pri­pa­da­la na­šem pred­u­ze­ću. Ta­ko i dan-da­nas ti po­je­din­ci uni­šta­va­ju imo­vi­nu i ru­še objek­te u ko­ji­ma smo ne­kad ra­di­li i umje­sto njih, na oči­gled svih, po­di­žu zgra­de i ta­ko uve­ća­va­ju svo­je bo­gat­stvo” – pričaju akcionari.

Sve to je, kako tvrde, omo­gu­će­no zbog ne­po­stu­pa­nja nad­le­žnih in­sti­tu­ci­ja ko­je ni­je­su pred­u­ze­le ni­šta da se spri­je­či oti­ma­nje imo­vi­ne njihovog pred­u­ze­ća.

“Za­to zah­ti­je­va­mo od glav­nog spe­ci­jal­nog tu­ži­o­ca da re­a­gu­je što pri­je ka­ko bi se ko­nač­no utvr­di­lo zbog če­ga nad­le­žne in­sti­tu­ci­je ni­je­su pred­u­ze­le mje­re ka­ko bi na vri­je­me spri­je­či­le neo­d­go­vor­no po­na­ša­nje ste­čaj­nih uprav­ni­ka, ste­čaj­nih su­di­ja, in­spek­cij­skih slu­žbi i Pod­ruč­ne je­di­ni­ce Upra­ve za ne­kret­ni­ne Be­ra­ne” – kažu akcionari.

Nakon što je 1998. godine rasparčano na deset novih firmi, sva imovina dotadašnjeg DD Agro­po­li­mlja Be­ra­ne, ko­ja je po­di­je­lje­na iz­me­đu ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va, pro­ci­je­nje­na je, ta­ko da je utvr­đen ak­ci­o­na­r­ski ka­pi­tal za­po­sle­nih i fon­do­va. Zatim su sva nova ak­ci­o­nar­ska dru­štva for­mi­ra­la skup­šti­ne ak­ci­o­na­ra i uprav­ne od­bo­re i ime­no­va­la iz­vr­šne di­rek­to­re. Biv­ši ak­ci­o­na­ri tvr­de da su na­kon to­ga di­rek­to­ri ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va pri­bje­gli ne­za­ko­ni­tim rad­nja­ma..

“Di­rek­to­ri ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va su, pro­tiv­no od­red­ba­ma Za­ko­na o pri­vred­nim dru­štvi­ma, mi­mo skup­šti­na ak­ci­o­nar­ski­h dru­šta­va 10. marta 2004. go­di­ne, sa­či­ni­li aneks di­ob­nog ugo­vo­ra od 23. Septembra  2002. go­di­ne, ko­jim su na­vod­no nji­ho­va ak­ci­o­nar­ska dru­štva po­ljo­pri­vred­no ze­mlji­šte i šu­mar­ske kom­plek­se ustu­pi­li u svo­ji­nu AD Po­ljo­pri­vre­di i šu­ma­rs­tvu Be­ra­ne” – pričaju akcionari.

Oni objašnjavaju da je taj aneks ugo­vo­ra ovjeren kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma 10. marta 2004. go­di­ne.

“Problem je u tome što di­ob­ni ugo­vor sa­či­njen mi­mo skup­šti­na ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va, kao je­di­no za­ko­nom ovla­šće­nih or­ga­na za pre­no­še­nje i ustu­pa­nje pra­va svo­ji­ne ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va i po­slu­žio je da se AD Po­ljo­pri­vre­da i šu­ma­r­stvo Be­ra­ne ne­za­ko­ni­to uknji­ži kod Upra­ve za ne­kret­ni­ne Cr­ne Go­re, Pod­ruč­ne je­di­ni­ce Be­ra­ne, kao vla­snik svih ne­po­kret­no­sti, ko­je su bi­le svo­ji­na DD Agro­po­li­mlje Be­ra­ne. Na taj na­čin ošte­će­ni su svi ak­ci­on­a­ri i to svih ak­ci­o­nar­skih dru­šta­va, prav­nih sljed­be­ni­ka DD Agro­po­li­mlja Be­ra­ne, jer svi­ma nji­ma pri­pa­da pra­vo svo­ji­ne na dio po­ljo­pri­vred­nog i šum­skog ze­mlji­šta, ko­ja su bi­la svo­ji­na nji­ho­vog prav­nog pret­ho­dni­ka DD Agro­pli­mlja Be­ra­ne” – smatraju akcionari

Oni tvrde i da su pojedini biznismeni po­sljed­njih go­di­na vri­jed­nu ne­po­kret­nu imo­vi­nu, vla­sni­štvo ak­ci­o­na­ra, biv­ših rad­ni­ka Agro­po­li­mlja, na svo­ju ru­ku pro­da­va­li ra­znim kup­ci­ma, a da su no­vac od pro­da­tih ne­po­kret­no­sti za­dr­ža­va­li is­klju­či­vo za se­be.

“Neo­p­hod­no je is­pi­ta­ti kre­ta­nje to­ga nov­ca i za­šta je utro­šen, tim pri­je jer AD Po­ljo­pri­vre­da i šu­mar­stvo for­mal­no po­sto­ji sa­mo na pa­pi­ru i to svih ovih go­di­na” – tvrde akcionari.

Oni vjeruju da djela iz oblasti privrednog kriminala, pljačke i korupcije ne zastarijevaju i da će nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, ovakvi i slični slučajevi biti podvrgnuti reviziji. Smatraju da je slučaj Agropolimlja „klasičan primjer pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

Među  fantomskim preduzećima su i hotelsko turističko preduzeće Berane – HTP Berane AD, fabrika za protektiranje guma Gumig AD, ali i nekadašnja fabrika kože Polimka AD. Manjinski akcionari ovih kompanija ovom činjenicom nijesu iznenađeni, jer u posljednja tri slučaja nijesu vođeni stečajevi niti procesi likvidacije, ali su svjesni da nemaju nikave koristi od toga što im se imena još provlače u registru CDA.

Da pravda jednom, ipak, mora stići one koji su sve ove beranske kompanije uništili, svi odreda očekuju. Kada se jednom promijeni vlast u Crnoj Gori i sadašnji tajkuni ostanu bez logistike.

 

                                        Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo