Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Likvidacija svjedoka

Objavljeno prije

na

likvidacija_1

Za dvije nedjelje u Zagrebu će se dogoditi nešto veliko, o čemu će pričati cijela Evropa”, isje čak je telefonskog razgovora, koji je početkom jeseni snimila jedna strana obavještajna služba i koji je dostavljen policiji Hrvatske.
Tu rečenicu, prema pisanju hr vatskih medija, izrekao je jedan od srpskih državljana, kojeg je hrvatska policija uhapsila zbog umiješanosti u ubistvo vlasnika zagrebačkog časo pisa Nacional Iva Pukanića. Radi se o bliskom saradniku Sretena Jocića, srpskog mafijaškog bosa, zvanog Joca Amsterdam, pisao je zagrebački Jutarnji list.


NAJAVA ZLOČINA: Citirana rečenica nije se, međutim, odnosila na Pukanića. Tačno dvije nedjelje pošto je Jocićev saradnik, preko telefona, neoprezno najavio da će se u Zagrebu dogoditi strašan zločin, pred stanom roditelja u centru grada ubijena je avokatska pripravnica Ivana Hodak.
Jedan od kapoa Joce Amsterdama znao je, dakle, tačan datum kada će biti likvidirana kći Zvonimira Hodaka, advokata generala Vladimira Zagor ca, koji je u zagrebačkom zatvoru pod optužbom za krađu državnih sredstava. U vrhu hrvatskog bezbjednosnog siste ma smatraju kako je gotovo nemoguće da je čovjek koji je izgovorio tu reče nicu mogao raspolagati informacijom o pripremi atentata na Ivanu Hodak, a da sam nije učestvovao u tome.
Dvije nedjelje kasnije, Đurović je boravio u Hrvatskoj, da bi, prema tvrd njama tamošnje policije, učestvovao u organizovanju atentata na Pukanića. Ovu tezu hrvatske policije kao da sada potvrđuju novi nalozi u istrazi. 
Slobodan Đurović je ovih dana pao na poligrafskom ispitivanju u vezi s oba ubistva. Đurović je uhapšen zajedno sa jednim od optuženih za ubistvo Pukanića, Robertom Matani ćem na benzinskoj pumpi blizu granice sa Srbijom. Branio se da je došao u Hrvatsku radi naplate nekog duga od Matanića zbog čega u početku i nije osumnjičen kao jedan od učesnika u ubistvu Pukanića. Sada je uvršćen ne samo u osumnjičene za tu likvidaciju, već i u organizatore. 
PROŠIRENJE ISTRAGE: Hr vatski Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK) ove je nedjelje Županijskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za proširenje istrage protiv Ðurovića. Hrvatska policija, kako otkriva Jutarnji list, smatra da je upravo Đurović donio „nalog” za likvidaciju Pukanića od još nepoznatog naručioca i da je pomogao u pripremama za to ubistvo. Utvrđeno je da je prije atentata nekoliko puta bio u Hrvatskoj i kontakti rao s Robertom Matanićem. U zahtjevu za proširenje istrage protiv Đurovića, istražitelji su naveli da je osumnjičeni s Matanićima i Mafalanijem dogovorio pribavljanje sredstava, organizovao smještaj i nadziranje Pukanićevog kreta nja. Kada su radi izvršenja ubistva stigli Željko Milovanović Bojan Gudurić, izabrani su način i dan likvidacije. Mi lovanović, koji je u dvorište Nacionala dovezao moped s eksplozivom, i Gudurić su u bjekstvu. 
Đurović je pao na detektoru laži na pitanjima o likvidaciji Pukanića i Ivane Hodak. Pao je i na pitanjima vezanim uz Željka Milovanovića, Sretena Jocića i Stanka Subotića Caneta. Po Jutarnjem listu, Đurović postaje svjestan da policija i tužilaštvo o njegovoj ulozi u atentatu na Pukanića imaju dovoljno dokaza. 
Iako USKOK ne želi da komentari še bilo šta u vezi s proširenjem istrage protiv Đurovića, Jutarnji je doznao da njega sada direktno tereti i Robert Matanić, koji je izrazio spremnost da sarađuje sa USKOK-om. 

 

likvidacija_2

POSLATI IGUMANU: Navodno je Đurović oko 15. septembra došao u Zagreb sivimmercedesom S klase beogradskih oznaka. U jednom stanu u Novom Zagrebu sastao se sa Ro bertom i Lukom Matanićem, kao i s Milovanovićem. Tada je donio i 60.000 eura za opremu i istog dana produžio u Njemačku. 
Spominjano je oko pola miliona eura za taj ,,posao”, a govorilo se i o Pukanićevoj otmici. Poslije je rečeno kako nema ništa od otmice već da ga ,,treba završiti i poslati igumanu”. To je značilo likvidaciju, kazao je sagovornik zagrebačkog dnevnika. 
Prema Jutarnjem listu istraga hrvatske policije sve je bliže otkriću povezanosti ubistava Ivane Hodak i Iva Pukanića s ulogom koju je vlasnik Nacionala imao na sudskom procesu ,,duvanskoj mafiji” u Bariju. U pitanju je proces grupi crnogorskih i srbijan skih državljana zbog organizovanog krijumčarenja cigareta u saradnji s italijanskom mafijom. Antimafijaško tužilaštvo u Bariju podiglo je i nekoliko optužnica za pranje novca od krijum čarenja, pri čemu su, navodno, ključnu ulogu odigrali dokumenti koje je donio Pukanić, a o kojima je tek trebalo da bude govora na sudu. 
Zagrebački dopisnik beogradske Politike dodaje kako je Pukanić italijanskim istražiteljima odnio do kumenta i saznanja do kojih su u vezi s duvanskom mafijom došle hrvatske tajne službe. Pukanić, se 2. aprila 2002. u tršćanskoj filijali Direkcije antimafija iz Barija sastao s tužiocem Đuzepeom Šelzijem i dao iskaz koji je trajao više sati. Trebao je da bude jedan od važnih svjedoka u sudskom postupku u Italiji.Šelzi je poslije ubi stva Pukanića izjavio kako tužilaštvo ostaje bez jednog od najvažni jih svjedoka. No, istraga se nastavlja, a ovih dana Šelzi sve intenzivnije sarađuje i s Državnim tužilaštvom Hrvatske, piše Jutarnji list
Pozivajući se na izvoru u Zagrebu Politika piše kako se istraga ubistva Pukanića sve više usmjerava prema cr nogorskim izvorima, odnosno velikom švercu cigareta proteklih godina, za koji se vodi sudski postupak u Italiji. 
Jedan od optuženih za pranje novca je i Stanko Subotić Cane, u Nacionalu često spominjan kao bos duvanske mafije. Osim njega i drugog kontrover znog biznismena iz Beograda Andrije Draškovića, italijansko tužilaštvo tereti još 12 osoba, među kojima su i zvučna imena iz Crne Gore, poput poslovnih ljudi Veselina Barovića, Branka Vujoševića, Branislava Mićunovića, ali i funkcionera Mi roslava Ivaniše­vića i Dušanke Jeknić-Pešić. I ime crnogor skog premi jera Mila Ðukanovića spominjano je u istrazi, ali se nije našlo na spisku osumnjičenih zbog diplomatskog imuniteta.

likvidacija_3

JEDAN ZLOČINAČKI UM: Istraga o duvanskoj mafiji utihnula je 2005. poslije odlaska tužioca Šelzija na drugu dužnost, a s novim intenzitetom obnovljena je prošle godine, poslije njegova povratka u stari ured u Bariju. U Šelzijevom odsustvu dogodio se i obrt u sudskom postupku pošto je jedan od po tencijalnih krunskih svjedoka crnogorski poslovni čovjek Srećko Kestner odustao od prvobitnog iskaza. 
Kestner je u Nacionalu 2001. optu žio svog poslovnog partnera Subotića i Mila Ðukanovića za upravljanje me đunarodnom hobotnicom krijumčara cigareta. Manje je poznato, pisao je ovih dana Jutarnji, da je Kestner, od mah poslije intervjua Pukaniću, dao poduži iskaz hrvatskoj obavještajnoj službi, u kome je naveo sve detalje akcije pranja novca zarađenog krijum čarenjem, u čemu je, prema njegovoj izjavi, glavnu riječ vodio Subotić. 
Kestner je u višesatnom razgovoru s agentima Kontraobavještajne agencije (POA), detaljno opisao registraciju aviona i imena pilota koji su prevozili torbe s novcem do banaka na Kipru i u Lihtenštajnu, navodeći čak i brojeve računa na koje je novac deponovan. Pošto je kasnije Kes tner odbio saradnju s italijanskim tužilaštvom, kako se sumnja zbog prijetnji, taj iskaz u POA postao je krunski dokaz u postupku. 
Zanimljivo je da tadašnji direk tor POA Franjo Turek Kestnerov iskaz navodno nije proslijedio Dr žavnom tužilaštvu Hrvatske, koje ovih dana po tom pitanju prvi put službeno komunicira s antimafijaškim tužilaš tvom u Bariju. Novi detalji iz istrage o Pukanićevom atentatu u vezi su upravo s Kesnerom, tvrdi Jutarnji.
Kako list saznaje, poslije nedavne posjete Bariju, pred stavnici hrvatskog tužilaštva sve su uvjereniji da iza posljednih ubistava u Zagrebu stoji jedan zločinački um. Za konačni završetak istrage biće pre sudna saradnja srbijanske i crnogorske policije. Na tome će, prema saznanjima Jutarnjeg insistirati i italijanska anti mafijaška kancelarija u Bariju.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SITUACIJA SA KORONA VIRUSOM UZNEMIRAVAJUĆA: Neodgovornost i građana i institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Medicinare su u borbi sa korona virusom na cjedilo ostavili i institucije i građani. U utorak je u jednom danu umrlo osam ljudi, a tokom proljeća za dva mjeseca ukupno devetoro. Epidemiolozi ponavljaju da ako poštujemo mjere, situacija se može popraviti za 10 do 20 dana

 

Sa osam smrtnih slučajeva i 296 novih oboljelih od korona virusa, utorak je bio najcrnji dan od početka epidemije u Crnoj Gori. Umrla su četiri pacijenta iz Nikšića i po jedan iz Tuzi, Bijelog Polja, Pljevalja i Mojkovca. U srijedu je otkriveno još 290 novih slučajeva, a umrlo je pet osoba. Tokom proljećnog talasa epidemije ukupan broj preminulih od virusa bio je devet, a sada je 151. Ukupan broj oboljelih od početka epidemije je 9.429, aktivnih slučajeva je 3.549.

Nepoštovanje nošenja maske i držanja distance, izborna i postizborna okupljanja, kao i nebezbjedna okupljanja u ugostiteljskim objektima, slavljima, svadbama rezultirali su razbuktavanjem virusa, upozoravaju epidemiolozi. O tome govori i podatak da su među oboljelima većina oni do 50 godina starosti – od 20 do 40 godina je 40 odsto oboljelih, a 65 odsto je do 50 godina.

Najteža situacija je u Podgorici – 982 oboljela, Nikšiću – 814, Beranama – 409, Bijelom Polju – 298 i Rožajama – 290 oboljelih. Ubrzano se popunjavaju kovid bolnice. „Crna Gora raspolaže sa 577 kovid kreveta, dok je trenutno popunjeno 280“, kazao je u utorak direktor Urgentnog centra KCCG i šef Kriznog medicinskog štaba dr Nermin Abdić. Pomoćnica ministra zdravlja Crne Gore i šefica Operativnog štaba NKT-a prof. dr Vesna Miranović ranije je najavila da ukoliko dođe do masovnijeg obolijevanja i popunjavanja više od 50 odsto postojećih kovid kreveta, moraće se razmotriti i mogućnost „zaključavanja gradova“. Iako je više od pola kapaciteta popunjeno, za sada se još ne razmišlja o tome, a dr Miranović je, nakon što je u maniru drugih članova NKT-a isijavala optimizam, ipak priznala da je „epidemiološka situacija u zemlji ozbiljna“.

Nagli skok oboljelih u srijedu je plastično objasnila Ivona Drašković, epidemiolog u nikšićkom Domu zdravlja: „Trenutno imamo 812 oboljelih i 766 oporavljenih. Mi smo prije četiri sedmice imali 75 oboljelih na teritoriji opštine Nikšić i preko 290 oporavljenih. To nam govori koliko imamo oboljelih za ovaj kratak vremenski period, a najčešći uzroci su bili masovna okupljanja i nepoštovanje mjera“. U Opštoj bolnici Nikšić, čiji je kapacitet 80 kreveta, popunjeno je 78, a među oboljelima je i četvoro djece, najavljeno je otvaranje dodatnih odjeljenja za oboljele od korone. U specijalnoj bolnici Brezovik je od 60 kreveta popunjeno 47.

Pored Nikšića, najveći pritisak je na Opštu bolnicu u Beranama. Nakon što se saznalo da su od korone oboljeli i direktor bolnice i nekoliko ljekara, pojedini su ocjenili stanje kao alarmantno. To je demantovao Šef kriznog medicinskog štaba Nermin Abdić. On je najavio, na nivou Crne Gore, mogućnost „povećanja kapaciteta bolničkih ustanova od 150 do 180 kovid postelja. Za sada sistem funkcioniše potpuno u redu“, istakao je Abdić.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBORI I IMENOVANJA NAKON IZBORA: Hrapović častio DPS direktore novim mandatom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktorima 24 zdravstvene ustanove domova zdravlja i opštih bolnica mandat je istekao početkom marta, do početka septembra bili su u vd stanju. Ministar Hrapović im je nakon izbornog poraza produžio mandat na još četiri godine

 

Epidemija korona virusa se razbuktala a od ministra zdravlja Kenana Hrapovića, nakon izbora, ni glasa. Da ministar ipak radi potvrdilo je imenovanje Suada Numanovića za direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore. Numanović je dosadašnji poslanik Demokratske partije socijalista, predsjednik Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje i bivši ministar rada i socijalnog staranja.

Pored izbora Numanovića, Hrapović je nakon izbora ugrabio da većini direktora domova zdravlja i opštih bolnica produži mandate na još četiri godine.

Direktorima 24 zdravstvene ustanove domova zdravlja i opštih bolnica mandat je istekao početkom marta, ali je Ministarstvo zdravlja tada naložilo svima koji su raspisali konkurs da ga povuku. Uglavnom, partijski direktori su bili vršioci dužnosti do početka septembra.

Sada je Hrapović pojedinim direktorima bolnica povjerio i četvrti mandat. Tako je, na primjer, direktor nikšićke bolnice Ilija Ašanin iz DPS-a na toj poziciji od 2008. godine. Nije jedini.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

STAV: Izborno obećanje novog početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koalicije oko Dritana Abazovića i Alekse Bečića pred sobom imaju veoma težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera

 

Uprkos mješavini osjećanja nevjerice i euforije nakon završenih izbora, ne treba odbaciti mogućnost poslovičnih crnogorskih političkih prelatača. U ovoj komplikovanoj izbornoj utakmici, brzina (slavljenja pobjede) nije vrlina, jer još uvijek nije nemoguće da DPS formira novu vladu.

Ipak, u nadi da postizborna dešavanja neće potvrditi da je poslovični politički preletač Drago Đurović crnogorska sudbina, ono što građanima i novoj vlasti predstoji jeste dugotrajan i težak rad na restrukturiranju Crne Gore u istinsku državu svih njenih građana, istinski nezavisnu i suverenu državu nezavisnih i efikasnih institucija, državu-članicu Evropske Unije, državu čija mladost ne kupuje karte u jednom pravcu do Njemačke, Švedske, Kanade…, državu u kojoj ne postoje narodne kuhinje…

Ne treba se zavaravati da je vrijeme na strani izbornih pobjednika, jer se oni moraju odmah angažovati na mučnom poslu reforme private države. Dostizanje pomenutih ciljeva zahtijeva generacijski angažman koji se mora započeti danas, kako bi buduće generacije naslijedile solidne državne temelje. Nadam se da su izborni pobjednici dorasli tom zadatku.

Iako je još rano za donošenje konačnih ocjena, čini se da su rezultati izbora, u najvećoj mjeri, proizvod dva kompleksna faktora.

Prvi je decenijska vlast jedne partije i njenog lidera koji odavno ne nudi nadu za prosperitet svih. Nije teško dokumentovati tvrdnju da je tokom skoro tri decenije vlasti, DPS privatizovala državu i pretvorila je u partijsku kooperativu korisnu samo svojim članovima i saputnicima ka neizbježnoj zadnjoj stanici: autokratiji. Partija koja je do juče bila na vlasti nije uspjela (ili nije imala namjeru/želju) da kreira institucije sposobne da se nose s izazovima modernog vremena nezavisno od toga ko sjedi u fotelji predsjednika i premijera. Od 1990. do danas, državne institucije Crne Gore su funckionisale kao servis vladajuće partije. Bilo je samo pitanje vremena, odnosno, povoljne prilike, kada će se nagomilano nezadovoljstvo građana izliti na ulice i politički definisati kao potreba za političkom i sistemskom promjenom.

Drugi je svojevrsno i teško razumljivo „samoranjavanje” DPS-a, tako što je donošenjem problematičnog zakona o vjerskim zajednicama, partijski lider otvorio sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Uslijedio je ulazak crkve u politiku na velika vrata, litije, radikalizacija identitetske politike, i buđenje nacionalizama. Stiče se utisak da je, vodeći se ranijim iskustvima, (Milo) Đukanović vjerovao da mu ovaj sukob može donijeti jos jednu izbornu pobjedu. Možda se nadao da će glasači DPS-a odabrati partiju umjesto crkve i oltara pred kojim pale svijeće, a da će se takozvani „suverenistički glasači” još jedanput okupiti oko njegove retorike o ugroženoj državi. Izborni poraz je pokazao da je Đukanović precijenio partijsku lojalnost značajnog segmenta DPS glasačkog tijela, a potcijenio sumnjičavost i decenijsku netrpeljivost koju suverenisti gaje prema njemu.

Rezultat je, de facto, pobjeda Mitropolita SPC u CG Amfilohija Radovića, koji je bio katalizator i lider višemjesečnih vjersko-političkih protesta iniciranih pomenutim zakonom o vjerskim zajednicama. Koalicija okupljena oko DF-a je samo politička forma i izraz ove pobjede crkve nad državom. Političke smjernice, ideološka matrica i viđenje sebe i svijeta ove koalicije su snažno ankerisani u temelje hegemonog srpskog nacionalnog diskursa i svetosavske verzije pravoslavlja. Uz dužno poštovanje onih koji zagovaraju drugačije viđenje stvarnog izbornog pobjednika, nema osnove tvrditi da je Đukanovića porazila građanska Crna Gora. Građanska Crna Gora jos uvijek nije dovoljno brojčano snažna da sama odnese izbornu pobjedu. Naravno, treba raditi na jačanju tih kapaciteta, ali i biti svjestan da je kontraproduktivno tvrditi ono što postizborne cifre ne opravdavaju. Građanske kapacitete treba jačati i izgrađivati jer je potrebno nositi se istovremeno sa dva protivnika: DPS-om i velikosrpskim nacionalizmom. Oba protivnika imaju isti cilj: ubijanje nade da je građanska, multietnička i proevropska Crna Gora moguća.

Postizborna aktivnost lidera ove koalicije je, s pravom, zabrinula sve one koji baštine suverenističku viziju crnogorske državnosti i crnogorskog identiteta. Naime, prvi javni čin njenog lidera (Zdravka) Krivokapića nakon objavljivanje preliminarnih razultata, koji su ukazivali na poraz DPS-a, je bio odlazak pred Hram Hristovog Vaskrsenja i susret sa Mitropolotom Amfilohijem. Situacija na ulicama crnogorskih gradova u postizbornoj noći se razvijala na način koji je produbljivao sumnju mnogih u iskrenost novopečenih pobjednika kad su govorili o toleranciji, iskoraku izvan nacionalističkog diskursa i želji da iza sebe ostave identitetsku politiku, odnosno, u njihovu snagu da takve iskorake učine. Postizborno slavlje se brzo pretvorilo u nešto što se može okarakterisati kao euforična manifestacija srpskog nacionalizma: od ranije poznato četničenje uz poneku crnogorsku zastavu kao masku koja treba da sakrije ružno lice srpskih hristofašista.

Iako su lideri tri opozicione koalicije ovakvo ponašanje uopšteno ocijenili kao štetno za Crnu Goru, izostala je oštrija kritika velikosrspke nacionalističke euforije. Izrazili su i sumnju da je repriza onoga što smo već mjesecima gledali na crnogorskim ulicama za vrijeme litija organizovana od tajnih službi koje su još uvijek pod kontrolom DPS-a. Takav organizacioni napor DPS-a nije nezamisliv, ali ni opozicioni aktivisti i političari nijesu nevinašca po pitanju prizivanja nasilja i atavističkih strasti nacionalizma. Izbornim pobjednicima bi bilo bolje da se ostave takve retorike. Mnogo je efektnije kada se njihovi partisjki članovi i aktivisti angažuju na fizičkom obezbjeđivanju imovine i života svojih komšija druge vjere. Euforične manifestacije srpskog nacionalizma koji sebe vidi kao jedinog pobjednika izbora i realnost postizbornih pritisaka na manjine se moraju prepoznati, osuditi i njima se suprotstaviti na način i u mjeri u kojoj to može uraditi izborni pobjednik koji još uvijek nije preuzeo poluge vlasti. Važno je podsjetiti izborne pobjednike, ali i sve dobronamjerne građane, da je njihovo oštro suprotstavljanje nacionalizmu (svejedno da li srpskom ili crnogorskom) i vjerskom ekstremizmu savremenih hristovih vojnika jedan od važnih elemenata u izgradnji građanske i proevropske Crne Gore.

Zatvaranje očiju pred uličnim izrazima želje za osvetom najviše govori o onima koju žmure. Na moja pitanja o tome šta se dešava na ulicama, neki crnogorski političari, medijski poslenici i opozicioni aktivisti su tvrdili da ne znaju jer nijesu „pratili” razvoj situacije i da se svakako radi o marginalcima koje ne treba uzimati za ozbiljno, već ih treba integrisati. Neki su tvrdili da su na ulicama frustrirani ljudi koji su decenijama patili pod režimom DPS-a, pa je njihov bijes razumljiv i treba biti tolerisan. Drugi su smatrali da u Crnoj Gori ne postoje četnici i da onima koji nose krstove, slave osuđene ratne zločince i pjevaju ode Draži Mihailoviću, nije fer lijepiti takvu etiketu. Konačno, bilo je i onih koji su tvrdili da je sve to organizovao DPS – sekta satanista na kokainu.

Uprkos svemu, važno je nadati se (kao što znamo, nada umire posljednja) da se definisalo jezgro onoga što bi moglo postati temelj centrističke i socijalno progresivne građanske opcije. Njeno postojanje je od vitalne važnosti za razvoj Crne Gore kao nezavisne, multietničke i proevropske države. Od vremena raspada SFRJ, u Crnoj Gori nije postojala smislena i funkcionalna centristička, proevropska, građanska politička alternativa koja je bila u stanju odnijeti izbornu pobjedu. Ovo je jedan od najvećih grijehova decenijske vladavine Đukanovićevog DPS-a i djelovanja MCP pod budnim okom Mitropolita Amfilohija. Kao decenijski partneri na vlasti, njih dvojica su Crnu Goru držali u okovima binarnog političkog izbora između dva zla koja se međusobno hrane i održavaju u životu: autoritarni i kriminalizovani DPS, s jedne strane, i agresivni srpski nacionalizam, s druge. U vakuumu koji je među njima postojao, nijesu dopuštali kreiranje i opstanak bilo kakve smislene političke alternative. Ova spoznaja hrani moju rezervisanost prema koaliciji okupljenoj oko DF-a, ali i moju nadu da će 14 skupštinskih poslanika dvije manje koalicije ipak uspjeti da obuzdaju hegemonističke tendencije svojih brojčano jačih i ideološki radikalnijih opozicionih kolega.

Koalicije oko Dritana Abazovića i Alekse Bečića mogu predstavljati obećanje pomenute alternative. One pred sobom imaju veoma težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera. Ova korektivna funkcija u odnosu na koaliciju okupljenu oko DF-a bi trebala da se odnosi prvenstveno na retoriku i politički jasno definisane ciljeve koji u pitanje dovode međunarodni položaj Crne Gore, rekomponovanje odnosa unutar države, i davanje primata identitetskoj politici. Iako skeptici poput mene strahuju da bi se ove dvije koalicije mogle pretvoriti u političke značke na reveru velikosrpskog nacionalizma koji je legitimizovan na izborima, treba im dati šansu da nas razuvjere. Efikasnost na ovom korektivnom poslu će, između ostalog, biti mjera snage progresivne i prozapadne građanske opcije koju sada projektuju Abazović i Bečić.

Na kraju, najznačajniji rezultat izbora u Crnoj Gori jeste činjenica da se vlast promijenila preko glasačke kutije, a ne na barikadama i pod budnim okom snajperista. Promjena vlasti mirnim putem i prihvatanje te promjene od strane DPS-a je znak postojanja demokratskih kapaciteta koji se dalje trebaju razvijati. Ja se iskreno nadam da će državu voditi oni kojima je u srcu nezavisna, suverena i evropska Crna Gora, a na umu ekonomski oporavak devastirane države. Nadam se da će nova vlast sebe i svoj rad vidjeti samo kao prvi korak na teškom putu reformi.

Dr Srđa PAVLOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo