Istraživanje UNICEF-a iz 2018. ukazalo je da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva. Uz forsiranje javnog i medijskog nasilja, nema mjesta čuđenju
Maloljetni atletičar koji je u subotu uveče napadnut u Baru uspješno je operisan u Sarajevu i dobro se osjeća. Njemu su petorica napadača polomili nos i viličnu kost. Njegov drug, takođe član Atletskog kluba Sarajevo, zadobio je lakše povrede.
Osnovni sud u Baru je odredio pritvor do 30 dana 18-godišnjem Božidaru Kaluđeroviću, koji je osumnjičen da je sa još četvoricom maloljetnika napao dvojicu sportista iz Sarajeva. Maloljetnici su, uz prisustvo roditelja saslušani. Nije im određeno zadržavanje. Priznali su djelo i izrazili kajanje.
Napad u Baru odjeknuo je ne samo kod nas i u BIH već i u regionu. Majka jednog od napadnutih, novinarka Al Džazire Arduana Pribinja je na društvenim mrežama objavila: „Obaviještena sam da su četvorica maloljetnih napadača pušteni. Crnogorski zakonski okviri ne predviđaju mogućnost njihovog lišavanja slobode“, navela je ona na Tviteru. „I to je problem crnogorskog društva, koji se mora rješavati promjenom zakonskih okvira. Djeca moraju znati da ovakvi postupci neće proći nekažnjeno. A kažnjavaju se adekvatnim sankcijama. U protivnom, politika prije svega, normalizira najužasnije društvene obrasce koji će im izroditi nerješive društvene probleme“.
Ovi problemi su odavno naša svakodnevica. Od 1. decembra do početka marta među učenicima osnovnih i srednjih škola zabilježena su 73 slučaja vršnjačkog nasilja. Broj učenika koji trpi nasilje je 67, dok je broj učenika koji vrši nasilje duplo veći – 140, podaci su Ministarstva prosvjete. Iako su i ove brojke alarmantne, nasilje je vjerovatno rasprostranjenije jer se uglavnom ne prijavljuje. O registrovanju i borbi sa onim „suptilnijim“ vrstama nasilja – verbalnom, psihičkom maltretiranju, nasilju u sajber svijetu, nema ko da brine.
Statistika nije stigla da zavede nedavni slučaj prebijanja trojice učenika podgoričke Gimnazije, od grupe maloljetnika iz druge škole. Nakon što je slučaj prijavljen policiji i tužilaštvu, nasilnici nijesu odustajali nego su nastavili da dolaze ispred Gimnazije i prijete. Otac jednog od napadnutih dječaka biolog Darko Saveljić nasilje u nastavcima okarakterisao je kao zastrašujuće. Naveo je i da mu je desetine roditelja pisalo da slične traume doživljavaju i njihova djeca, samo što se oni boje da prijave zbog straha od odmazde.
Prema podacima Tužilaštva, tokom prošle godine formirana su 332 predmeta protiv maloljetnih učinilaca krivičnih djela.
Sredinom marta četiri maloljetnika, u dvorištu OŠ „21. maj“ fizički su napala 13-godišnjeg dječaka. Nasilje je snimljeno. Početkom aprila učenik šestog razreda OŠ „Branko Božović“ u Podgorici u školu je pošao sa britvom i u dvorištu prijetio mlađoj djeci. Kažnjen je smanjenom ocjenom iz vladanja, a sa njim će u narednom periodu više puta sedmično raditi i školski psiholog.
Prema podacima UNICEF-a, svega 73 psihologa pruža podršku svoj djeci koja pohađaju predškolske ustanove, osnovne i srednje škole u Crnoj Gori, a kojih je 120.000.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković saopštio je da trend nasilja u Crnoj Gori dominira već neko vrijeme. „Sve smo učinili da relativizujemo incidente, da žrtve ostavimo u drugom planu, da se nose sa posljedicama“, kazao je Bjeković. On je naglasio i da počiniocima nasilja treba psihosocijalni tretman kao u onima koji su žrtve.
Prema podacima Monstata od 2011. do 2021. godine protiv skoro 2.600 maloljetnika podnijete su prijave za neko od krivičnih djela.
Nina Delević, direktorica Centra za djecu i mlade Ljubović, smatra da dio problema leži u peviše blagoj kaznenoj politici, koje vršnjačko nasilje i ne prepoznaje kao krivično djelo. Objašnjava da se za teško ubistvo maloljetniku ispod 16 godina može izreći vaspitna mjera u trajanju od najviše tri godine. Preporučuje izmjene Krivičnog zakonika, kao i Zakona o izvršavanju krivičnih sankcija prema maloljetnicima.
Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji za Monitor kaže da je važno na koji se način primjenjuju mjere propisane zakonom: „Određene vaspitne mjere koje propisuje Zakon kao sto su smještaj u ustanovu zavodskog tipa, upućivanje u specijalnu ustanovu ne mogu se primijeniti jer takve ustanove nemamo, a postavlja se pitanje i na koji se način sprovode druge mjere jer svjedočimo velikom broju povratnika u činjenju ovih djela“.
Nakon slučajeva brutalnog premlaćivanja mladića od strane grupe ranije procesuiranih nasilnika u Podgorici, Udruženje Roditelji je sredinom marta organizovalo proteste u Podgorici i Baru. Vladi su predati zahtjevi, među kojima i uvođenje novih vaspitnih mjera za nasilnike. I tada je bilo hitno, a nije urađeno ništa.
„Poslednji slučajevi i sve učestalije pojave nasilja nam ukazuju da puno toga ne radimo kako treba i da nam mjere koje imamo očigledno ne daju rezultate. Pomenuću samo primjer ‘kažnjavanja’ maloljetnika, osam puta mjerom pojačan nadzor roditelja. Hajde što nijesmo shvatili prvi put da to ne daje rezultate, ali ni narednih sedam“, ističe Žunjić.
A kad nema rezultata, dešava se samoorganizovanje roditelja. Ove nedjelje roditelji učenika jednog odjeljenja OŠ Lovćenski partizanski odred na Cetinju poručili su da neće slati djecu na nastavu sve dok se ne steknu uslovi za njihov bezbjedan boravak u školskim klupama.
U dvorištu ove škole 10. aprila, došlo je do incidenta kada su dvije učenice šestog razreda tvrdile da su napadnute od strane treće. U izjavi roditelja ovih učenica navedeno je da ih je majka školske drugarice držala dok ih je ona udarala. V.J. i njena kćerka negirale su u policiji da je prva držala učenicu dok je djevojčica udara. Kćerka V.J. je ispričala u policiji da je dugo žrtva nasilja u školi i da je morala da se odbrani.
„Moramo mijenjati i vaspitne mjere koje su na raspolaganju školama jer ove sad ne postižu efekat koji želimo da vidimo – ukor, premještaj u drugo odjeljenje, školu…. Osim kazni u školama, morali bismo imati i neke druge metode koje će podstaći tu djecu na promjenu ponašanja, jer oni očigledno vape za pažnjom, time da im se prida na značaju, da imaju pažnju drugih“, kaže Žunjić.
Iz UNICEF-a su pozivali Vladu da hitno poveća broj socijalnih radnika i školskih psihologa, kao i da se svakom roditelju pruži prilika da ide u školu roditeljstva, a svakom učeniku da u svojoj školi pohađa program razvoja socio-emocionalnih vještina. „Ovo su preporuke koje Vlada može odmah početi da sprovodi“, kazao je šef predstavništva UNICEF-a Crne Gore Huan Santander.
I pored opšte zaprepaštenosti i obećanja vlasti da će nešto hitno uraditi, vidljive akcije nema. Iz Vlade su skinuli oznaku tajnosti sa Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Crnoj Gori. Saznali smo da je tokom školskih 2019/2020 i 2020/2021. bilo preko 350 slučajeva nasilja u škola, te da je sprovedeno 91 odsto planiranih aktivnosti. Iz Ministarstva prosvjete su iskazali zainteresovanost da se nastavi projekat Školski policajac. Radi se o projektu koji je realizovan od 2005. do 2008. kada su u većini osnovnih i srednjih škola u urbanim sredinama bili angažovani školski policajci i to po jedan, u prvoj i drugoj smjeni, oko 150 policajaca.
Ove sedmice premijer je prekorio roditelje: „Pogledajte malo kako vaspitavate djecu, pogledajte malo i sopstvenu odgovornost kad tražite da država reaguje“.
Istraživanje UNICEF-a iz 2018. godine ukazalo je na činjenicu da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne godine do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
I za nesavjesne roditelje postoje kazne, koje niko ne primjenjuje. Krivični zakonik predviđa: ,,Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje grubim zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti maloljetno lice o kojem je dužno da se stara, kazniće se zatvorom do tri godine“.
„Nemamo nikoga u sistemu instituacija ko pruža roditeljima podršku u tome ili ih nadzire u rješavanju problema u odnosima sa djecom“, upozorava Žunjić. „Za roditelje moraju postojati programi roditeljstva, ali moramo imati i kazne za neuključivanje u proces promjene djetetovog ponašanja i onda kada ne žele da sarađuju sa institucijama“.
Na pitanje da li vjeruje da će se ovoga puta zaista nešto promjeniti, Žunjić odgovara: „Sve ovo godinama radimo zato što zaista vjerujemo u promjene na bolje ali smo ipak sada već malo počeli da sumnjamo da će se neki konkretni rezultati desiti u dogledno vrijeme. Izgleda da nas i neki vrlo problematični slučajevi ne mogu natjerati na brzu reakciju. Pa ni intenziviranje nasilja. I dalje se izgleda više trudimo da relativizujemo problematiku pričama ‘nema ga više, samo se više vidi’ ili ‘uvijek ga je bilo’, i dalje potenciramo odgovornost druge strane“.
O kakvoj se kaljuzi radi, govori i pisanje pojedinih medija i divljanje korisnika društvenih mreža, od kojih su mnogi i roditelji, nakon nasilja u Baru. Glavno im je bio da dokuče da li su maloljetni nasilnici pripadnici nekog crkvenog udruženja ili su iz „komitskih“ porodica.
„Mome sinu će zacijeliti rane, ali ovim dječacima ne možemo to riješiti oblogama. Moramo naći novi lijek, a to je pristup prema toj djeci. Jedini lijek je ljubav, opraštanje. Oni nisu krivi, to je neki nesvjesni poziv u pomoć. Mislim da je njihovim roditeljima teže“, izjavio je Aldin Kurić, šjevač poznat kao Al Dino, otac jednog od dječaka koji je napadnut u Baru.
Na ovonedjeljnom saslušanju u Baru neki od roditelja izrazili su želju da kontaktiraju s porodicama napadnutih mladih Sarajlija. Ako već nisu zakasnili. „Mi nismo dobili nikakav poziv od roditelja djece kaja su napala našu djecu“, izjavio je za TV E Armin Kremo, otac teže povrijeđenog dječaka.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO1 sedmica
SVIJET4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice