Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vučić je sveprisutni velemajstor kreiranja kvazidogađaja

Objavljeno prije

2 mjeseca

na

EU nevješto prikriva da su joj razlozi vojnostrateških podjela bitniji od proklamovanih evropskih vrijednosti

 

MONITOR: Sve češće se pominje mogućnost prijevremenih izbora u Srbiji, ne samo za Beograd već možda i parlamentarnih izbora. Dio opozicije smatra da vlast nema legitimitet za donošenje krupnih odluka za državu, a opozicija se nada i konačnoj pobjedi u Beogradu. Kako Vama izgleda pozicija vlasti u odnosu na mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora?

STOJILJKOVIĆ: Decenijska već, autoritarno populistička, Vučićeva  vlast  zarobljava građanke i građane  podilazeći im i laskajući. Rekao bih vređajući im inteligenciju tako što, recimo, nudi  iluziju rasta  i sigurnosti postistinama poput one kojom vam iz obećanja o prosečnoj zaradi od 1000 evra isključuje dilemu koliko će ona, suočena sa izvesnom stagflacijom, zaista vredeti? Ona je, dokazano, već spremna da organizuje izbore kad god je unapred sigurna da će ih dobiti. Zato joj je potrebna prvo kontrola nad resursima moći – poslovima, parama i publicitetom. Sledi na njoj zasnovana široka koruptivna, klijentelistička mreža u koju su, kroz partijsko zapošljavanje, uključene stotine hiljada ljudi i u kojoj dalje na desetinama hiljada pozicija, na koje se postavlja iz struktura vlasti, sede mnogi koji se tu, na osnovu svojih kompetencija, nikada ne bi našli. Istovremeno, klizeći po političkom polju od nacionalnog do neoliberalnog populizma, od eurofilije do putinofilije ili „čeličnog prijateljstva“ sa Kinom,  i natrag, uvek uspevate da ostanete u centru političkog polja gurajući podeljenu opoziciju na margine. Kupujući nakon svakih izbora nekog od negdašnjih „opozicionara“.  Kada je o ključnim spoljnim veto igračima reč, pre svega onima sa kolektivnog, političkog Zapada, u ovom trenutku je dovoljno da iako mu baš ne veruju, bar mu ne vide realnu alternativu. I da do god veruju da će im isporučiti  krajnji rezultat i ostati „naš a ne njihov loš momak“ i dalje  tolerišu „demokratske bedastoće “.

Konačno, Vučić je sveprisutni velemajstor kreiranja kvazidogađaja i dinamike, pa će izbora  i rekonstrukcija vlada uvek biti. U osnovi je tehnika preumljavanja građana i kupovine vremena do nekih narednih izbora – naših, američkih, evropskih ili ruskih, svejedno.

MONITOR: Patrijarh Porfirije je u uskršnjoj poslanici poručio da je otuđenje Kosova od Srbije nedopustivo. Da li to Crkva pokazuje da je spremna povodom Kosova da se sukobi sa državnim vrhom ili vrh SPC daje „rezervni položaj“ Vučiću?

STOJILJKOVIĆ: Poverenje u SPC i njen uticaj na rešavanje velikih  državnih i nacionalnih  pitanja poput statusa Kosova u Srbiji su veliki,  ali je tradicionalna i sklonost crkvenog vrha da, iz svojih razloga i interesa, i na tom polju bude u simfoniji sa državnim vrhom. Uostalom, to je u skladu i sa doktrinom i sa tradicijom pravoslavlja i svetosavlja. Kao što ni na izbor crkvenih velikodostojnika nisu uticali samo komunisti. Ključno je pitanje ipak da li će Srbi uopšte opstati i ostati na Kosovu – ako odu i tako postanu tek statistička a ne politička činjenica, sva druga rešenja su uzaludna. Rezervna pozicija je nenapuštanje kosovske duhovne vertikale, opstanak Srba i SPC na Kosovu i obnovljeno sećanje i na ranije, vekovno čekanje na povratak srpske države na Kosovo.

MONITOR: Narodni pokret za državu koji je promovisao i za njega se založio Vučić lično, već djeluje nekako posustalo. Da li su to pokušaji novih „događanja naroda“ ili tek prefarbavanje SNS?

STOJILJKOVIĆ: Rekao bih da se radi o novom primeru dinamike unutar već viđene formule:  menjajmo  što šarenije i vidljivije da bi suštinski sve ostalo isto. Krizno vreme traži rebrendiranje i proizvodnju i nekih novih lica, ako je moguće neukaljanih i sa akademskim pedigreom. Državotvorni pokret je i rezervna nova pozicija  u odnosu na već raubovani SNS. Decenija sve teže prikrivanog bahaćenja na vlasti koje ide do veza sa kriminalom, odnosno poodmaklog procesa pranja novca i kriminalizacije politike i politizacije kriminala, uz pretnju recesijom traži bar prefarbavanje fasade. Pitanje je i da li je (pri)kupljeni narod spreman da se „događa“ i kontramitinguje i šta o usisavajućem pokretu  misle, recimo, partneri u SPS?

MONITOR: EU je nedavno objavila svoj 11. paket sankcija Rusiji. Predsjednik Srbije se skoro, prilikom boravka u Italiji na sastanku Otvorenog Balkana, pohvalio da nije prekršio svoje obećanje da neće uvoditi sankcije Rusiji. Zašto Zapad-EU i SAD, uz povremeno pominjanje da ne bi tako trebalo, gotovo blagonaklono gleda na Vučićevo izazivačko ponašanje?

STOJILJKOVIĆ: Najkraće rečeno, interno – zato što računice pokazuju da sankcije Rusiji nemaju jednosmerne efekte na koje se računalo, a eksterno  zato što dobro znaju da je Srbija bila žrtva sankcija i bombardovanja i da  jači stisak lako može biti kontraproduktivan. Konačno, ako Vučić ostaje suštinski na našoj strani, onda mu soliranje u korist održanja na vlasti još, na neko vreme, možemo tolerisati. Posebno ako znamo da je Vučić odavno apsolvirao igru na dva razboja – upućivanja različitih poruka za strance i domaću javnost.

MONITOR: Ulazak Srbije u EU prestao je da bude predvidiv. Izostala je i „šargarepa“ u sporazumu o odnosima Srbije i Kosova, javno mnjenje je dosta „putinizovano“, pa djeluje nevjerovatno da je prije desetak godina podrška ulasku Srbije u EU bila oko 70 posto. Šta se dogodilo i ko je najodgovorniji što se o ulasku u EU u Srbiji sve manje govori iako je zemlja najzavisnija upravo od EU?

STOJILJKOVIĆ: Očito da i EU strukture i vlasti u Srbiji ne žure i imaju višestruke računice vezane za pozicije uticaja i vlasti. Stabilokrate u regionu bi da opstanu na vlasti stvarajući probleme a onda ih kao kooperatvno rešavajući. Pritisak naroda i opozicije, oko Kosova recimo, može dobro doći kao opravdanje i osnov za nove ustupke i odlaganja. EU prikriva, nevešto, da su joj razlozi vojnostrateških podela bitniji od proklamovanih evropskih vrednosti. U međuvremenu, objektivno, treba neko vreme da se narod ponovo preumi. Staro  pravilo i u životu i u politici je da ako stvari ne idu – odmah se treba zapitati kome to nije u interesu.

MONITOR: Zbog neizvjesnog trajanja rata u Ukrajini, sve se više govori o novom Hladnom ratu i stvaranju novih globalnih strateških saveza, sa manje ili više izraženim antizapadnim političkim sadržajem. Kina a ne Rusija percipira se kao centar tih tendencija. Šta se može očekivati od Kine?

STOJILJKOVIĆ: U vremenima smo imperijalne borbe za preraspodelu moći koja se odvija  u „savršenoj oluji“ – sa istovremenom dužničkom i klimatskom krizom, krizom (plaćenog) rada i zapošljavanja u vremenima poodmakle digitalizacije i robotizacije, demografskim promenama, pandemijama i sve jačim biopolitičkim nadzorom i kontrolom. Naravno i pre svega, već perverznim rastom nejednakosti. Posledica – po mome sudu, višestruke agresije na vrednost mira i dijaloga je izgon Rusije iz Evrope i njeno guranje u naručje Kini, kao i strateška podređenost EU SAD i ideji kolektivnog, političkog Zapada. Ekonomska moć ali i zona sukoba, sele se na istok. Kina pokazuje jasne simptome spremnosti da sada otvoreno pokazuje svoju, decenijama tiho uvećavanu moć. Pored ostalog, i da je vodeća snaga široke i labave ali većinske grupacije sve manje spremne da sledi Kolektivni Zapad. No njoj treba relacija i sa EU, isto kao što joj ne treba (još) otvoreni sukob sa SAD.

Nadam se da u ovom zamršenom paralelogramu sila – Kina, koju odlikuje strateško promišljanje, bar na srednji rok, igra na mir i multipolarni poredak.

 

Samo nacionalna opozicija može naći interes u raspisivanju referenduma o Kosovu

MONITOR: Narodna stranka Vuka Jeremića smatra da bi trebalo raspisati referendum o najvažnijem pitanju – Sporazumu o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije. Nisu usamljeni u tome kada se radi o strankama opozicije. Kome bi eventualni referendum više pomogao: opoziciji ili vlasti?

STOJILJKOVIĆ: Pravo je pitanje šta bi građani Srbije dobili raspisivanjem referenduma? Pripadam krugu zaljubljenika u deliberativnu i participativnu demokratiju, u „glas naroda“,  ali, takođe vrlo dobro znam kakve sve izazove nosi manipulacija formulacijom referendumskog pitanja i čitavom predreferendumskom i postreferendumskom atmosferom. Pitanje je i da li bi kvalifikovana većina koja je protiv priznanja Kosova i po cenu odricanja od EU, bila i protiv prekida pregovora pod okriljem EU i SAD, ako bi bila uverena da na kraju tih pregovora koji donose normalizaciju ne stoji ni indirektno priznanje. Ili pak veruje da ga ni Srbija, ni Kosovo, svako iz svojih razloga, na kraju neće realizovati. Pitanje je i ko bi izašao na referendum a ko bi na njemu apstinirao. Ne verujem ni da ga EU i SAD kao autori već prihvaćenog sporazuma o čijoj se implementaciji praktično tek pregovara, baš priželjkuju. Kao ni proevropska opozicija. Samo nacionalna opozicija u njegovom trenutnom raspisivanju može naći interes svog jačanja.

 

Zeleni narativ preuzimaju i konzervativni fanatici i ekstremna desnica

MONITOR: Kod nas neki političari opozicije, čija su uvjerenja bar deklarativno „ljevičarska“, smatraju da je nemoguće privući glasače ako im se ne ponudi i „zeleni“ program. Da li su zeleno-lijeve koalicije nada za naš dio svijeta jer „zelene“ agende imaju i mnoge desničarske partije?

STOJILJKOVIĆ: Potpuno ste u pravu, zeleni narativ preuzimaju i konzervativni čudaci i fanatici, kao i ekstremna desnica koja ekološku opasnost vidi u najezdi „primitivnih nomada“.  Zeleno-leva agenda, posebno suočena sa skupom i brzom energetskom tranzicijom, nema ovde šansi ako zaista nije i leva. Srbija je evropski parija, ide u red najsiromašnijih zemalja u Evropi, sa najvećim nejednakostima i istovremeno najvišom korupcijom. Sa prosečnom zaradom ispod 1000 evra i društvenim proizvodom ispod 8000 evra po stanovniku ona igra samo u zonskoj ligi sa istom takvom Crnom Gorom, BiH, Albanijom, Severnom Makedonijom i Kosovom.  Srbiji zaista treba ne neoliberalna, ne etatistička (kvazi)levica već zeleno-leva pozicija u kojoj se spajaju interesi radništva i srednjih slojeva – koji su sledeći na meti „usrećitelja“ iz Davosa.

Nastasja RADOVIĆ  

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 sedmica

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo