Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA BEOGRADSKOG UNIVERZITETA: Vučić je sveprisutni velemajstor kreiranja kvazidogađaja

Objavljeno prije

na

EU nevješto prikriva da su joj razlozi vojnostrateških podjela bitniji od proklamovanih evropskih vrijednosti

 

MONITOR: Sve češće se pominje mogućnost prijevremenih izbora u Srbiji, ne samo za Beograd već možda i parlamentarnih izbora. Dio opozicije smatra da vlast nema legitimitet za donošenje krupnih odluka za državu, a opozicija se nada i konačnoj pobjedi u Beogradu. Kako Vama izgleda pozicija vlasti u odnosu na mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora?

STOJILJKOVIĆ: Decenijska već, autoritarno populistička, Vučićeva  vlast  zarobljava građanke i građane  podilazeći im i laskajući. Rekao bih vređajući im inteligenciju tako što, recimo, nudi  iluziju rasta  i sigurnosti postistinama poput one kojom vam iz obećanja o prosečnoj zaradi od 1000 evra isključuje dilemu koliko će ona, suočena sa izvesnom stagflacijom, zaista vredeti? Ona je, dokazano, već spremna da organizuje izbore kad god je unapred sigurna da će ih dobiti. Zato joj je potrebna prvo kontrola nad resursima moći – poslovima, parama i publicitetom. Sledi na njoj zasnovana široka koruptivna, klijentelistička mreža u koju su, kroz partijsko zapošljavanje, uključene stotine hiljada ljudi i u kojoj dalje na desetinama hiljada pozicija, na koje se postavlja iz struktura vlasti, sede mnogi koji se tu, na osnovu svojih kompetencija, nikada ne bi našli. Istovremeno, klizeći po političkom polju od nacionalnog do neoliberalnog populizma, od eurofilije do putinofilije ili „čeličnog prijateljstva“ sa Kinom,  i natrag, uvek uspevate da ostanete u centru političkog polja gurajući podeljenu opoziciju na margine. Kupujući nakon svakih izbora nekog od negdašnjih „opozicionara“.  Kada je o ključnim spoljnim veto igračima reč, pre svega onima sa kolektivnog, političkog Zapada, u ovom trenutku je dovoljno da iako mu baš ne veruju, bar mu ne vide realnu alternativu. I da do god veruju da će im isporučiti  krajnji rezultat i ostati „naš a ne njihov loš momak“ i dalje  tolerišu „demokratske bedastoće “.

Konačno, Vučić je sveprisutni velemajstor kreiranja kvazidogađaja i dinamike, pa će izbora  i rekonstrukcija vlada uvek biti. U osnovi je tehnika preumljavanja građana i kupovine vremena do nekih narednih izbora – naših, američkih, evropskih ili ruskih, svejedno.

MONITOR: Patrijarh Porfirije je u uskršnjoj poslanici poručio da je otuđenje Kosova od Srbije nedopustivo. Da li to Crkva pokazuje da je spremna povodom Kosova da se sukobi sa državnim vrhom ili vrh SPC daje „rezervni položaj“ Vučiću?

STOJILJKOVIĆ: Poverenje u SPC i njen uticaj na rešavanje velikih  državnih i nacionalnih  pitanja poput statusa Kosova u Srbiji su veliki,  ali je tradicionalna i sklonost crkvenog vrha da, iz svojih razloga i interesa, i na tom polju bude u simfoniji sa državnim vrhom. Uostalom, to je u skladu i sa doktrinom i sa tradicijom pravoslavlja i svetosavlja. Kao što ni na izbor crkvenih velikodostojnika nisu uticali samo komunisti. Ključno je pitanje ipak da li će Srbi uopšte opstati i ostati na Kosovu – ako odu i tako postanu tek statistička a ne politička činjenica, sva druga rešenja su uzaludna. Rezervna pozicija je nenapuštanje kosovske duhovne vertikale, opstanak Srba i SPC na Kosovu i obnovljeno sećanje i na ranije, vekovno čekanje na povratak srpske države na Kosovo.

MONITOR: Narodni pokret za državu koji je promovisao i za njega se založio Vučić lično, već djeluje nekako posustalo. Da li su to pokušaji novih „događanja naroda“ ili tek prefarbavanje SNS?

STOJILJKOVIĆ: Rekao bih da se radi o novom primeru dinamike unutar već viđene formule:  menjajmo  što šarenije i vidljivije da bi suštinski sve ostalo isto. Krizno vreme traži rebrendiranje i proizvodnju i nekih novih lica, ako je moguće neukaljanih i sa akademskim pedigreom. Državotvorni pokret je i rezervna nova pozicija  u odnosu na već raubovani SNS. Decenija sve teže prikrivanog bahaćenja na vlasti koje ide do veza sa kriminalom, odnosno poodmaklog procesa pranja novca i kriminalizacije politike i politizacije kriminala, uz pretnju recesijom traži bar prefarbavanje fasade. Pitanje je i da li je (pri)kupljeni narod spreman da se „događa“ i kontramitinguje i šta o usisavajućem pokretu  misle, recimo, partneri u SPS?

MONITOR: EU je nedavno objavila svoj 11. paket sankcija Rusiji. Predsjednik Srbije se skoro, prilikom boravka u Italiji na sastanku Otvorenog Balkana, pohvalio da nije prekršio svoje obećanje da neće uvoditi sankcije Rusiji. Zašto Zapad-EU i SAD, uz povremeno pominjanje da ne bi tako trebalo, gotovo blagonaklono gleda na Vučićevo izazivačko ponašanje?

STOJILJKOVIĆ: Najkraće rečeno, interno – zato što računice pokazuju da sankcije Rusiji nemaju jednosmerne efekte na koje se računalo, a eksterno  zato što dobro znaju da je Srbija bila žrtva sankcija i bombardovanja i da  jači stisak lako može biti kontraproduktivan. Konačno, ako Vučić ostaje suštinski na našoj strani, onda mu soliranje u korist održanja na vlasti još, na neko vreme, možemo tolerisati. Posebno ako znamo da je Vučić odavno apsolvirao igru na dva razboja – upućivanja različitih poruka za strance i domaću javnost.

MONITOR: Ulazak Srbije u EU prestao je da bude predvidiv. Izostala je i „šargarepa“ u sporazumu o odnosima Srbije i Kosova, javno mnjenje je dosta „putinizovano“, pa djeluje nevjerovatno da je prije desetak godina podrška ulasku Srbije u EU bila oko 70 posto. Šta se dogodilo i ko je najodgovorniji što se o ulasku u EU u Srbiji sve manje govori iako je zemlja najzavisnija upravo od EU?

STOJILJKOVIĆ: Očito da i EU strukture i vlasti u Srbiji ne žure i imaju višestruke računice vezane za pozicije uticaja i vlasti. Stabilokrate u regionu bi da opstanu na vlasti stvarajući probleme a onda ih kao kooperatvno rešavajući. Pritisak naroda i opozicije, oko Kosova recimo, može dobro doći kao opravdanje i osnov za nove ustupke i odlaganja. EU prikriva, nevešto, da su joj razlozi vojnostrateških podela bitniji od proklamovanih evropskih vrednosti. U međuvremenu, objektivno, treba neko vreme da se narod ponovo preumi. Staro  pravilo i u životu i u politici je da ako stvari ne idu – odmah se treba zapitati kome to nije u interesu.

MONITOR: Zbog neizvjesnog trajanja rata u Ukrajini, sve se više govori o novom Hladnom ratu i stvaranju novih globalnih strateških saveza, sa manje ili više izraženim antizapadnim političkim sadržajem. Kina a ne Rusija percipira se kao centar tih tendencija. Šta se može očekivati od Kine?

STOJILJKOVIĆ: U vremenima smo imperijalne borbe za preraspodelu moći koja se odvija  u „savršenoj oluji“ – sa istovremenom dužničkom i klimatskom krizom, krizom (plaćenog) rada i zapošljavanja u vremenima poodmakle digitalizacije i robotizacije, demografskim promenama, pandemijama i sve jačim biopolitičkim nadzorom i kontrolom. Naravno i pre svega, već perverznim rastom nejednakosti. Posledica – po mome sudu, višestruke agresije na vrednost mira i dijaloga je izgon Rusije iz Evrope i njeno guranje u naručje Kini, kao i strateška podređenost EU SAD i ideji kolektivnog, političkog Zapada. Ekonomska moć ali i zona sukoba, sele se na istok. Kina pokazuje jasne simptome spremnosti da sada otvoreno pokazuje svoju, decenijama tiho uvećavanu moć. Pored ostalog, i da je vodeća snaga široke i labave ali većinske grupacije sve manje spremne da sledi Kolektivni Zapad. No njoj treba relacija i sa EU, isto kao što joj ne treba (još) otvoreni sukob sa SAD.

Nadam se da u ovom zamršenom paralelogramu sila – Kina, koju odlikuje strateško promišljanje, bar na srednji rok, igra na mir i multipolarni poredak.

 

Samo nacionalna opozicija može naći interes u raspisivanju referenduma o Kosovu

MONITOR: Narodna stranka Vuka Jeremića smatra da bi trebalo raspisati referendum o najvažnijem pitanju – Sporazumu o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije. Nisu usamljeni u tome kada se radi o strankama opozicije. Kome bi eventualni referendum više pomogao: opoziciji ili vlasti?

STOJILJKOVIĆ: Pravo je pitanje šta bi građani Srbije dobili raspisivanjem referenduma? Pripadam krugu zaljubljenika u deliberativnu i participativnu demokratiju, u „glas naroda“,  ali, takođe vrlo dobro znam kakve sve izazove nosi manipulacija formulacijom referendumskog pitanja i čitavom predreferendumskom i postreferendumskom atmosferom. Pitanje je i da li bi kvalifikovana većina koja je protiv priznanja Kosova i po cenu odricanja od EU, bila i protiv prekida pregovora pod okriljem EU i SAD, ako bi bila uverena da na kraju tih pregovora koji donose normalizaciju ne stoji ni indirektno priznanje. Ili pak veruje da ga ni Srbija, ni Kosovo, svako iz svojih razloga, na kraju neće realizovati. Pitanje je i ko bi izašao na referendum a ko bi na njemu apstinirao. Ne verujem ni da ga EU i SAD kao autori već prihvaćenog sporazuma o čijoj se implementaciji praktično tek pregovara, baš priželjkuju. Kao ni proevropska opozicija. Samo nacionalna opozicija u njegovom trenutnom raspisivanju može naći interes svog jačanja.

 

Zeleni narativ preuzimaju i konzervativni fanatici i ekstremna desnica

MONITOR: Kod nas neki političari opozicije, čija su uvjerenja bar deklarativno „ljevičarska“, smatraju da je nemoguće privući glasače ako im se ne ponudi i „zeleni“ program. Da li su zeleno-lijeve koalicije nada za naš dio svijeta jer „zelene“ agende imaju i mnoge desničarske partije?

STOJILJKOVIĆ: Potpuno ste u pravu, zeleni narativ preuzimaju i konzervativni čudaci i fanatici, kao i ekstremna desnica koja ekološku opasnost vidi u najezdi „primitivnih nomada“.  Zeleno-leva agenda, posebno suočena sa skupom i brzom energetskom tranzicijom, nema ovde šansi ako zaista nije i leva. Srbija je evropski parija, ide u red najsiromašnijih zemalja u Evropi, sa najvećim nejednakostima i istovremeno najvišom korupcijom. Sa prosečnom zaradom ispod 1000 evra i društvenim proizvodom ispod 8000 evra po stanovniku ona igra samo u zonskoj ligi sa istom takvom Crnom Gorom, BiH, Albanijom, Severnom Makedonijom i Kosovom.  Srbiji zaista treba ne neoliberalna, ne etatistička (kvazi)levica već zeleno-leva pozicija u kojoj se spajaju interesi radništva i srednjih slojeva – koji su sledeći na meti „usrećitelja“ iz Davosa.

Nastasja RADOVIĆ  

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo