Izdvojeno
BOLNA ALI EFIKASNA REFORMA PRAVOSUĐA U ALBANIJI: Iskustvo koje crna gora mora proći
Uz snažan međunarodni pritisak i političku odluku u parlamentu, vetingom je u Albaniji smijenjeno više od trećine tužilaca i sudija. Mnogi su, u strahu od provjera, podnijeli ostavke
U holovima tihe zgrade Vrhovnog suda Albanije, u centru Tirane, stao je sat na zidu. To je prikladan simbol za sud u kojem u dugom vremenskom periodu nijesu održavana ročišta, nakon što je samo jedan sudija ,,preživio” razriješenje u okviru radikalne revizije nazvane veting.
Prije devet godina je u tom sudu bilo 17 sudija, a osam godina kasnije od njih radi tek jedan. U Ustavnom sudu Albanije, koji se, po zakonu, sastoji od devet članova, nakon vetinga ostao je takođe samo jedan sudija.
Komunistička diktatura i nemiri iz 1997. godine učinili su Albaniju propalom državom. Institucije su urušene, a nacionalna bezbjednost postala ranjiva. Zapadne države, prije svega SAD, ocijenile su da ta zemlja nema snage da samostalno postane funkcionalna država vladavine prava.
Reforma pravosudnog sistema krenula je 2003. godine provjerom porijekla imovine sudija i tužilaca koju je obavljao Visoki inspektorat za prijavu i reviziju imovine i sukob interesa (HIDAACI), a koji je trebao vršiti kontrolu nad visokim zvaničnicima prije imenovanja, u toku i nakon završetka mandata.
No, HIDAACI nije sankcionirao previše subjekata zbog njihove neopravdane imovine, a tužilaštvu je podnijeto samo nekoliko krivičnih prijava, i, na kraju, sud nije kaznio nijednog sudiju ni tužioca, za krivična djela u vezi s prijavom ili prikrivanjem imovine.
Prema ocjeni novinara Besara Ljikmete, razlog neuspjeha HIDAACI-ja bio u slabostima institucija, pretjeranim političkim pritiscima i korupciji u pravosudnom sistemu.
Nakon što su Albaniju uvele u NATO 2009. godine, SAD su ocijenile da je pravi trenutak da počne proces čišćenja albanskih pravosudnih institucija. No, četiri godine kasnije se u toj zemlji dogodila politička revolucija uz obećanje korjenitih reformi u pravosuđu, odnosno rješavanje problema politizacije, nedostatka odgovornosti i institucionalne saradnje, nedovoljnih resursa, dugotrajnih sudskih postupaka, velikog broja neriješenih predmeta…
Pokazalo se ponovo da unutar sistema to nije moguće ostvariti, pa je i Evropska komisija, nakon otvaranja pregovora sa Albanijom, zaključila da je potreban veting koji će sprovoditi Nezavisna komisija za kvalifikacije i to prateći tri aspekta –bogatstvo, profesionalnost i veze sa organizovanim kriminalom.
Da bi se to realizovalo krenuo je snažan pritisak na albansku političku elitu da izmjenama Ustava pokrenu suštinske pravosudne reforme. On je bio do te mjere jak da su se dvije najveće političke partije (opoziciona Demokratska partija Salji Beriše i vladajuća Socijalistička partija Edija Rame) usaglasile da podrže paket ustavnih promjena što je dovelo do toga da je čak 46 članova Ustava izmijenjeno, odnosno čak jedna trećina najvišeg pravnog akta te države.
I u početku uzdržana Venecijanska komisija saopštila je, nakon što je 2016. godine uz pomoć međunarodnih eksperata usvojen Zakon o reformi pravosuđa, da potreba za ocjenjivanjem ili lustracijom postoji zbog toga što je korupcija u Albaniji veoma zastupljena i da situacija zahtijeva hitne i radikalne mjere.
Pokazalo se to na primjeru uspostavljanja Posebnog suda za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i Kancelarije tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, za što je Albaniji trebalo više od dvije godine.
Veting procedura je sprovedena kroz dvije posebno osnovane institucije: Prvostepenu komisiju i Žalbeno vijeće koje nijesu dio postojećeg sudskog sistema.
Cijeli postupak monitoriše Međunarodna monitoring operacija koja se sastoji od sudija i tužilaca iz različitih EU zemalja. Oni ne donose odluke i ne učestvuju u pojedinačnim postupcima, već samo nadgledaju proces.
Posebno osjetljiva oblast je način izbora članova evaluacijskih tijela koji sprovode lustraciju. Lustracijski zakon u Albaniji predviđa vrlo stroge kriterijume koji se zahtijevaju od članova ovih tijela, pa se, između ostalog, propisuju kriterijumi koji se odnose kako na stručne kompetencije, tako i na moralne kvalitete i garanciju političke nezavisnosti (kao što su: 15 godina relevantnog pravnog iskustva koje se ne ograničava samo na iskustvo sudija i tužilaca; da kandidat nije imao lidersku poziciju u političkoj stranci ili da nije bio imenovan po političkoj osnovi u javnoj upravi u posljednjih deset godina, itd.). Selekciju kandidata vrše ad hoc radna
tijela Parlamenta u kojima su jednako zastupljeni predstavnici vladajuće koalicije i opozicije, a konačnu listu odobrava Parlament i moraju je podržati 3/5 parlamentaraca, u suprotnom će ad hoc tijela morati ponovno vršiti selekciju.
Zakonodavac je pokušao izbjeći okolnost da lustraciju sprovode lica koja su regrutovana direktno iz pravosuđa, pa se traži da kandidati bar dvije godine nijesu obavljali dužnosti u pravosudnim organima.
Čitav ovaj proces u kojem su ,,nedodirljivi konačno počeli da snose odgovornost“ uticao je na rast povjerenja u pravosudni sistem države. Mnogi sudovi, među kojima i Ustavni i Vrhovni sud, imali su godinama problem sa brojem sudija, pa je to dovelo do zastoja u njihovom radu.
Od početka procesa, u prvom stepenu provjere, donijeto je ukupno 631 rješenje, od kojih u 220 slučajeva razrješenje. Žalbeno vijeće, kao drugostepena institucija, donijelo je ukupno 182 rješenja. Proces provjere se završava sljedeće godine, dok 174 sudija i tužilaca još nijesu prošla njihove filtere.
Mnogi od smijenjenih sudija i tužilaca su željeli da se vrate u sistem iako, po zakonu, konačnu i neospornu odluku donosi Specijalni odbor za žalbe. Izjavljivali su žalbe Ustavnom sudu, ali prema zvaničnim podacima, ni u jednom slučaju ta institucija nije presudila u njihovu korist.
Slične su bile odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Tako je, na primjer, tom sudu uputila žalbu bivša sutkinja Ustavnog suda Albanije, Altina Džodžaj, koja je razriješena sa sudijske funkcije 2018. godine i kojoj je doživotno zabranjeno da konkuriše za mjesto u pravosuđu, zbog toga što je istraga pokazala da je posjedovala imovinu koju nije mogla da opravda zakonitim prihodima.
Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da Albanija u ovom slučaju nije povrijedila pravo na pravično suđenje i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života. U odluci se navodi da je doživotna zabrana koja je Džodžajevoj izrečena na osnovu zakona, a zbog kršenja ozbiljnih etičkih principa, bila u skladu sa osiguravanjem integriteta nosilaca pravosudne funkcije i povjerenja javnosti u pravosudni sistem.
Vijeće ne vjeruje izgovorima
Na saslušanju pred nezavisnom komisijom, Guralj Brahimlari, sudija Okružnog suda u Tirani, rekao je da je iznenađen njihovom analizom, po kojoj, njegova imovina daleko premašuje njegove prihode. Pokazao je dokumente da objasni disbalans. Članove Žalbenog vijeća nije ubijedio i on je otpušten.
Slična priča je bila i za tužioca koji nije uspio da ubijedi Vijeće da su hiljade eura prihoda rezultat dobitka na sportskoj kladionici.
Jedan sudija Ustavnog suda uzalud je pokušavao da objasni da je dobio poklone u vrijednosti od 15.000 eura povodom vjenčanja svoje ćerke.
Vetingu nije umakao ni bivši glavni tužilac Albanije Adriatik Ljalja, čija je imovina zaplijenjena, jer je pod istragom zbog pranja novca.
Inače, članovi najviših pravosudnih institucija u Albaniji imaju sada mjesečne zarade od 2.200 do 2.800 eura, dok građani aktivno prijavljuju sumnje u korupciju i nepravilnosti.
Mustafa CANKA
Komentari
Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović
U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.
Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.
„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.
Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.
Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.
„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana
Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.
Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.
Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.
Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.
„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.
On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.
„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.
On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja
DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
HORIZONTI4 sedmiceVIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror
-
SUSRETI3 sedmiceNATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
FOKUS4 sedmiceHOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
ALTERVIZIJA3 sedmiceDeportacije
-
HORIZONTI2 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmiceZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
Izdvojeno4 sedmicePREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno
-
DANAS, SJUTRA4 sedmicePretpraznički mamurluk