Povežite se sa nama

Izdvojeno

BOLNA ALI EFIKASNA REFORMA PRAVOSUĐA U ALBANIJI: Iskustvo koje crna gora mora proći

Objavljeno prije

na

Uz snažan međunarodni pritisak i političku odluku u parlamentu, vetingom je u Albaniji smijenjeno više od trećine tužilaca i sudija. Mnogi su, u strahu od provjera, podnijeli ostavke

 

U holovima tihe zgrade Vrhovnog suda Albanije, u centru Tirane, stao je sat na zidu. To je prikladan simbol za sud u kojem u dugom vremenskom periodu nijesu održavana ročišta, nakon što je samo jedan sudija ,,preživio” razriješenje u okviru radikalne revizije nazvane veting.

Prije devet godina je u tom sudu bilo 17 sudija, a osam godina kasnije od njih radi tek jedan. U Ustavnom sudu Albanije, koji se, po zakonu, sastoji od devet članova, nakon vetinga ostao je takođe samo jedan sudija.

Komunistička diktatura i nemiri iz 1997. godine učinili su Albaniju propalom državom. Institucije su urušene, a nacionalna bezbjednost postala ranjiva. Zapadne države, prije svega SAD, ocijenile su da ta zemlja nema snage da samostalno postane funkcionalna država vladavine prava.

Reforma pravosudnog sistema krenula je 2003. godine provjerom porijekla imovine sudija i tužilaca koju je obavljao Visoki inspektorat za prijavu i reviziju imovine i sukob interesa (HIDAACI), a koji je trebao vršiti kontrolu nad visokim zvaničnicima prije imenovanja, u toku i nakon završetka mandata.

No, HIDAACI nije sankcionirao previše subjekata zbog njihove neopravdane imovine, a tužilaštvu je podnijeto samo nekoliko krivičnih prijava, i, na kraju, sud nije kaznio nijednog sudiju ni tužioca, za krivična djela u vezi s prijavom ili prikrivanjem imovine.

Prema ocjeni novinara Besara Ljikmete, razlog neuspjeha HIDAACI-ja bio u slabostima institucija, pretjeranim političkim pritiscima i korupciji u pravosudnom sistemu.

Nakon što su Albaniju uvele u NATO 2009. godine, SAD su ocijenile da je pravi trenutak da počne proces čišćenja albanskih pravosudnih institucija. No, četiri godine kasnije se u toj zemlji dogodila politička revolucija uz obećanje korjenitih reformi u pravosuđu, odnosno rješavanje problema politizacije, nedostatka odgovornosti i institucionalne saradnje, nedovoljnih resursa, dugotrajnih sudskih postupaka, velikog broja neriješenih predmeta…

Pokazalo se ponovo da unutar sistema to nije moguće ostvariti, pa je i Evropska komisija, nakon otvaranja pregovora sa Albanijom, zaključila da je potreban veting koji će sprovoditi  Nezavisna komisija za kvalifikacije i to prateći tri aspekta –bogatstvo, profesionalnost i veze sa organizovanim kriminalom.

Da bi se to realizovalo krenuo je snažan pritisak na albansku političku elitu da izmjenama Ustava pokrenu suštinske pravosudne reforme. On je bio do te mjere jak da su se dvije najveće političke partije (opoziciona Demokratska partija Salji Beriše i vladajuća Socijalistička partija Edija Rame) usaglasile da podrže paket ustavnih promjena što je dovelo do toga da je čak 46 članova Ustava izmijenjeno, odnosno čak jedna trećina najvišeg pravnog akta te države.

I u početku uzdržana Venecijanska komisija saopštila je, nakon što je 2016. godine uz pomoć međunarodnih eksperata usvojen Zakon o reformi pravosuđa, da potreba za ocjenjivanjem ili lustracijom postoji zbog toga što je korupcija u Albaniji veoma zastupljena i da situacija zahtijeva hitne i radikalne mjere.

Pokazalo se to na primjeru uspostavljanja Posebnog suda za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i Kancelarije tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, za što je Albaniji trebalo više od dvije godine.

Veting procedura je sprovedena kroz dvije posebno osnovane institucije: Prvostepenu komisiju i Žalbeno vijeće koje nijesu dio postojećeg sudskog sistema.
Cijeli postupak monitoriše Međunarodna monitoring operacija koja se sastoji od sudija i tužilaca iz različitih EU zemalja. Oni ne donose odluke i ne učestvuju u pojedinačnim postupcima, već samo nadgledaju proces.

Posebno osjetljiva oblast je način izbora članova evaluacijskih tijela koji sprovode lustraciju. Lustracijski zakon u Albaniji predviđa vrlo stroge kriterijume koji se zahtijevaju od članova ovih tijela, pa se, između ostalog, propisuju kriterijumi koji se odnose kako na stručne kompetencije, tako i na moralne kvalitete i garanciju političke nezavisnosti (kao što su: 15 godina relevantnog pravnog iskustva koje se ne ograničava samo na iskustvo sudija i tužilaca; da kandidat nije imao lidersku poziciju u političkoj stranci ili da nije bio imenovan po političkoj osnovi u javnoj upravi u posljednjih deset godina, itd.). Selekciju kandidata vrše ad hoc radna
tijela Parlamenta u kojima su jednako zastupljeni predstavnici vladajuće koalicije i opozicije, a konačnu listu odobrava Parlament i moraju je podržati 3/5 parlamentaraca, u suprotnom će ad hoc tijela morati ponovno vršiti selekciju.

Zakonodavac je pokušao izbjeći okolnost da lustraciju sprovode lica koja su regrutovana direktno iz pravosuđa, pa se traži da kandidati bar dvije godine nijesu obavljali dužnosti u pravosudnim organima.

Čitav ovaj proces u kojem su ,,nedodirljivi konačno počeli da snose odgovornost“ uticao je na rast povjerenja u pravosudni sistem države. Mnogi sudovi, među kojima i Ustavni i Vrhovni sud, imali su godinama problem sa brojem sudija, pa je to dovelo do zastoja u njihovom radu.

Od početka procesa, u prvom stepenu provjere, donijeto je ukupno 631 rješenje, od kojih u 220 slučajeva razrješenje. Žalbeno vijeće, kao drugostepena institucija, donijelo je ukupno 182 rješenja. Proces provjere se završava sljedeće godine, dok 174 sudija i tužilaca još nijesu prošla njihove filtere.

Mnogi od smijenjenih sudija i tužilaca su željeli da se vrate u sistem iako, po zakonu, konačnu i neospornu odluku donosi Specijalni odbor za žalbe. Izjavljivali su žalbe Ustavnom sudu, ali prema zvaničnim podacima, ni u jednom slučaju ta institucija nije presudila u njihovu korist.

Slične su bile odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Tako je, na primjer, tom sudu uputila žalbu bivša sutkinja Ustavnog suda Albanije, Altina Džodžaj, koja je razriješena sa sudijske funkcije 2018. godine i kojoj je doživotno zabranjeno da konkuriše za mjesto u pravosuđu, zbog toga što je istraga pokazala da je posjedovala imovinu koju nije mogla da opravda zakonitim prihodima.

Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da Albanija u ovom slučaju nije povrijedila pravo na pravično suđenje i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života. U odluci se navodi da je doživotna zabrana koja je Džodžajevoj izrečena na osnovu zakona, a zbog kršenja ozbiljnih etičkih principa, bila u skladu sa osiguravanjem integriteta nosilaca pravosudne funkcije i povjerenja javnosti u pravosudni sistem.

 

Vijeće ne vjeruje izgovorima

Na saslušanju pred nezavisnom komisijom, Guralj Brahimlari, sudija Okružnog suda u Tirani, rekao je da je iznenađen njihovom analizom, po kojoj, njegova imovina daleko premašuje njegove prihode. Pokazao je dokumente da objasni disbalans. Članove Žalbenog vijeća nije ubijedio i on je otpušten.

Slična priča je bila i za tužioca koji nije uspio da ubijedi Vijeće da su hiljade eura prihoda rezultat dobitka na sportskoj kladionici.

Jedan sudija Ustavnog suda uzalud je pokušavao da objasni da je dobio poklone u vrijednosti od 15.000 eura povodom vjenčanja svoje ćerke.

Vetingu nije umakao ni bivši glavni tužilac Albanije Adriatik Ljalja, čija je imovina zaplijenjena, jer je pod istragom zbog pranja novca.

Inače, članovi najviših pravosudnih institucija u Albaniji imaju sada mjesečne zarade od 2.200 do 2.800 eura, dok građani aktivno prijavljuju sumnje u korupciju i nepravilnosti.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije'”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo