Povežite se sa nama

Izdvojeno

MALOLJETNIČKO NASILJE U ZEMLJI NASILJA: Cvijeće našeg zla

Objavljeno prije

3 godine

na

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. ukazalo je da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva. Uz forsiranje javnog i medijskog nasilja, nema mjesta čuđenju

 

Maloljetni atletičar koji je u subotu uveče napadnut u Baru uspješno je operisan u Sarajevu i dobro se osjeća. Njemu su petorica napadača polomili nos i viličnu kost. Njegov drug, takođe član Atletskog kluba Sarajevo, zadobio je lakše povrede.

Osnovni sud u Baru je odredio pritvor do 30 dana 18-godišnjem Božidaru Kaluđeroviću, koji je osumnjičen da je sa još četvoricom maloljetnika napao dvojicu sportista iz Sarajeva. Maloljetnici su, uz prisustvo roditelja saslušani. Nije im određeno zadržavanje. Priznali su djelo i izrazili kajanje.

Napad u Baru odjeknuo je ne samo kod nas i u BIH već i u regionu. Majka jednog od napadnutih, novinarka Al Džazire Arduana Pribinja je na društvenim mrežama objavila: „Obaviještena sam da su četvorica maloljetnih napadača pušteni. Crnogorski zakonski okviri ne predviđaju mogućnost njihovog lišavanja slobode“, navela je ona na Tviteru. „I to je problem crnogorskog društva, koji se mora rješavati promjenom zakonskih okvira. Djeca moraju znati da ovakvi postupci neće proći nekažnjeno. A kažnjavaju se adekvatnim sankcijama. U protivnom, politika prije svega, normalizira najužasnije društvene obrasce koji će im izroditi nerješive društvene probleme“.

Ovi problemi su  odavno naša svakodnevica. Od 1. decembra do početka marta među učenicima osnovnih i srednjih škola zabilježena su 73 slučaja vršnjačkog nasilja. Broj učenika koji trpi nasilje je 67, dok je broj učenika koji vrši nasilje duplo veći – 140, podaci su Ministarstva prosvjete. Iako su i ove brojke alarmantne, nasilje je vjerovatno rasprostranjenije jer se uglavnom ne prijavljuje. O registrovanju i borbi sa onim „suptilnijim“ vrstama nasilja – verbalnom, psihičkom maltretiranju, nasilju u sajber svijetu, nema ko da brine.

Statistika nije stigla da zavede nedavni slučaj prebijanja trojice učenika podgoričke Gimnazije, od grupe maloljetnika iz druge škole. Nakon što je slučaj prijavljen policiji i tužilaštvu, nasilnici nijesu odustajali nego su nastavili da dolaze ispred Gimnazije i prijete. Otac jednog od napadnutih dječaka biolog Darko Saveljić nasilje u nastavcima okarakterisao je kao zastrašujuće. Naveo je i da mu je desetine roditelja pisalo da slične traume doživljavaju i njihova djeca, samo što se oni boje da prijave zbog straha od odmazde.

Prema podacima Tužilaštva, tokom prošle godine formirana su 332 predmeta protiv maloljetnih učinilaca krivičnih djela.

Sredinom marta četiri maloljetnika, u dvorištu OŠ „21. maj“ fizički su napala 13-godišnjeg dječaka. Nasilje je snimljeno. Početkom aprila učenik šestog razreda OŠ „Branko Božović“ u Podgorici u školu je pošao sa britvom i u dvorištu prijetio mlađoj djeci. Kažnjen je smanjenom ocjenom iz vladanja, a sa njim će u narednom periodu više puta sedmično raditi i školski psiholog.

Prema podacima UNICEF-a, svega 73 psihologa pruža podršku svoj djeci koja pohađaju predškolske ustanove, osnovne i srednje škole u Crnoj Gori, a kojih je 120.000.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković saopštio je da trend nasilja u Crnoj Gori dominira već neko vrijeme. „Sve smo učinili da relativizujemo incidente, da žrtve ostavimo u drugom planu, da se nose sa posljedicama“, kazao je Bjeković. On je naglasio i da počiniocima nasilja treba psihosocijalni tretman kao u onima koji su žrtve.

Prema podacima Monstata od 2011. do 2021. godine protiv skoro 2.600 maloljetnika podnijete su prijave za neko od krivičnih djela.

Nina Delević, direktorica Centra za djecu i mlade Ljubović, smatra da dio problema leži u peviše blagoj kaznenoj politici, koje vršnjačko nasilje i ne prepoznaje kao krivično djelo. Objašnjava da se za teško ubistvo maloljetniku ispod 16 godina može izreći vaspitna mjera u trajanju od najviše tri godine. Preporučuje izmjene Krivičnog zakonika, kao i Zakona o izvršavanju krivičnih sankcija prema maloljetnicima.

Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji za Monitor kaže da je važno na koji se način primjenjuju mjere propisane zakonom: „Određene vaspitne mjere koje propisuje Zakon kao sto su smještaj u ustanovu zavodskog tipa, upućivanje u specijalnu ustanovu ne mogu se primijeniti jer takve ustanove nemamo, a postavlja se pitanje i na koji se način sprovode druge mjere jer svjedočimo velikom broju povratnika u činjenju ovih djela“.

Nakon slučajeva brutalnog premlaćivanja mladića od strane grupe ranije procesuiranih nasilnika u Podgorici, Udruženje Roditelji je sredinom marta organizovalo proteste u Podgorici i Baru. Vladi su predati zahtjevi, među kojima i uvođenje novih vaspitnih mjera za nasilnike. I tada je bilo hitno, a nije urađeno ništa.

„Poslednji slučajevi i sve učestalije pojave nasilja nam ukazuju da puno toga ne radimo kako treba i da nam mjere koje imamo očigledno ne daju rezultate. Pomenuću samo primjer ‘kažnjavanja’ maloljetnika, osam puta mjerom pojačan nadzor roditelja. Hajde što nijesmo shvatili prvi put da to ne daje rezultate, ali ni narednih sedam“, ističe Žunjić.

A kad nema rezultata, dešava se samoorganizovanje roditelja. Ove nedjelje roditelji učenika jednog odjeljenja OŠ Lovćenski partizanski odred na Cetinju poručili su da neće slati djecu na nastavu sve dok se ne steknu uslovi za njihov bezbjedan boravak u školskim klupama.

U dvorištu ove škole 10. aprila, došlo je do incidenta kada su dvije učenice šestog razreda tvrdile da su napadnute od strane treće. U izjavi roditelja ovih učenica navedeno je da ih je majka školske drugarice držala dok ih je ona udarala. V.J. i njena  kćerka negirale su u policiji da je prva držala učenicu dok je djevojčica udara. Kćerka V.J. je ispričala u policiji da je dugo žrtva nasilja u školi i da je morala da se odbrani.

„Moramo mijenjati i vaspitne mjere koje su na raspolaganju školama jer ove sad ne postižu efekat koji želimo da vidimo – ukor, premještaj u drugo odjeljenje, školu…. Osim kazni u školama, morali bismo imati i neke druge metode koje će podstaći tu djecu na promjenu ponašanja, jer oni očigledno vape za pažnjom, time da im se prida na značaju, da imaju pažnju drugih“, kaže Žunjić.

Iz UNICEF-a su pozivali Vladu da hitno poveća broj socijalnih radnika i školskih psihologa, kao i da se svakom roditelju pruži prilika da ide u školu roditeljstva, a svakom učeniku da u svojoj školi pohađa program razvoja socio-emocionalnih vještina. „Ovo su preporuke koje Vlada može odmah početi da sprovodi“, kazao je šef predstavništva UNICEF-a Crne Gore Huan Santander.

I pored opšte zaprepaštenosti i obećanja vlasti da će nešto hitno uraditi, vidljive akcije nema. Iz Vlade su skinuli oznaku tajnosti sa Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Crnoj Gori. Saznali smo da je tokom školskih 2019/2020 i 2020/2021. bilo preko 350 slučajeva nasilja u škola, te da je sprovedeno  91 odsto planiranih aktivnosti. Iz Ministarstva prosvjete su iskazali zainteresovanost da se nastavi projekat Školski policajac. Radi se o projektu koji je realizovan od 2005. do 2008. kada su u većini osnovnih i srednjih škola u urbanim sredinama bili angažovani školski policajci i to po jedan, u prvoj i drugoj smjeni, oko 150 policajaca.

Ove sedmice premijer je prekorio roditelje: „Pogledajte malo kako vaspitavate djecu, pogledajte malo i sopstvenu odgovornost kad tražite da država reaguje“.

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. godine ukazalo je na činjenicu da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne godine do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva u mjesecu koji je prethodio istraživanju.

I za nesavjesne roditelje postoje kazne, koje niko ne primjenjuje. Krivični zakonik predviđa: ,,Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje grubim zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti maloljetno lice o kojem je dužno da se stara, kazniće se zatvorom do tri godine“.

„Nemamo nikoga u sistemu instituacija ko pruža roditeljima podršku u tome ili ih nadzire u rješavanju problema u odnosima sa djecom“, upozorava Žunjić. „Za roditelje moraju postojati programi roditeljstva, ali moramo imati i kazne za neuključivanje u proces promjene djetetovog ponašanja i onda kada ne žele da sarađuju sa institucijama“.

Na pitanje da li vjeruje da će se ovoga puta zaista nešto promjeniti, Žunjić odgovara: „Sve ovo godinama radimo zato što zaista vjerujemo u promjene na bolje ali smo ipak sada već malo počeli da sumnjamo da će se neki konkretni rezultati desiti u dogledno vrijeme. Izgleda da nas i neki vrlo problematični slučajevi ne mogu natjerati na brzu reakciju. Pa ni intenziviranje nasilja. I dalje se izgleda više trudimo da relativizujemo problematiku pričama ‘nema ga više, samo se više vidi’ ili ‘uvijek ga je bilo’, i dalje potenciramo odgovornost druge strane“.

O kakvoj se kaljuzi radi, govori i pisanje pojedinih medija i divljanje korisnika društvenih mreža, od kojih su mnogi i roditelji, nakon nasilja u Baru. Glavno im je bio da dokuče da li su maloljetni nasilnici pripadnici nekog crkvenog udruženja ili su iz „komitskih“ porodica.

„Mome sinu će zacijeliti rane, ali ovim dječacima ne možemo to riješiti oblogama. Moramo naći novi lijek, a to je pristup prema toj djeci. Jedini lijek je ljubav, opraštanje. Oni nisu krivi, to je neki nesvjesni poziv u pomoć. Mislim da je njihovim roditeljima teže“, izjavio je Aldin Kurić, šjevač poznat kao Al Dino, otac jednog od dječaka koji je napadnut u Baru.

Na ovonedjeljnom saslušanju u Baru neki od roditelja izrazili su želju da kontaktiraju s porodicama napadnutih mladih Sarajlija. Ako već nisu zakasnili. „Mi nismo dobili nikakav  poziv od roditelja djece kaja su napala našu djecu“, izjavio je za TV E Armin Kremo, otac  teže povrijeđenog dječaka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Pohod na Tivat, uoči najvećeg skupa evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori  u  nedavnoj povijesti, 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca  među kojima su  nezavisni  srpski mediji i opozicija prepoznali batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima, logičan je  nastavak kontinuiranih napada na Crnu Goru. Prethodilo mu je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi kojim se vrijeđa i ismijava crnogorski narod i javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti

 

 

Da će se nešto ružno desiti uoči ili za vrijeme Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, pod pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore, govorkalo  se već neko vrijeme  u medijima i političkim i diplomatskim krugovima u regionu. Samit je do sada najveći skup evropskih i regionalnih državnika koji je Crna Gora vidjela u svojoj nedavnoj povijesti. Međutim izjava premijera Milojka Spajića prije tri dana na premijerskom satu je iznenadila mnoge. “Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje” rekao je Spajić. Dodao je da to traje “nekih četiri, pet mjeseci” i da EU pomaže u borbi protiv vanjskih subverzivnih aktivnosti.

Spajić nije pomenuo režim braće Vučić i kartele koji vaninstitucionalno vladaju Srbijom i imaju svoje agenture u Crnoj Gori i regionu. Ipak, svima je bilo jasno na koga misli. Spajićeva predviđanja su se obistinila u srijedu ujutro u 10.41 kada je u Tivat sletio avion Air Serbia zakupljen od turističke agencije Happy Travel iz Bijeljine (BiH) s 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca obučenih u crno. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali mnoge batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima.

U govoru na premijerskom satu Spajić prvi put otvoreno govori o specijalnom ratu protiv Crne Gore od kada je izabran za premijera  2023. godine. Par dana prije nego je tada postao premijer izašao je veliki istraživački tekst u prestižnom Vol Strit Žurnalu  o Aferi Do Kvon u kojem je Spajić direktno optužio srpsku tajnu službu (BIA) da stoji iza afere da mu se nanese politička šteta. Vol Strit Žurnal je naveo, citirajući južnokorejsko tužilaštvo, da je južnokorejskom kripto prevarantu i bjeguncu Do Kvonu zaštitu pružala Vučićeva vlast koja je odbijala njegovo izručenje matičnoj zemlji. Do Kvon je kasnije tajno prebačen u Crnu Goru i iskorišten u predizbornoj kampanji protiv Spajića i Pokreta Evropa sad (PES).

Da srbijanska vlast neće obustaviti crne operacije protiv Crne Gore i njenog učlanjenja u EU je i javno obznanjeno nepunih 10 mjeseci nakon što je Spajić postao predsjednik Vlade. Večernje novosti kojima rukovodi nekadašnji Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić su objavile hagiografski tekst (nalik svetačkim žitijama) posvećen Marku Parezanoviću, tadašnjem načelniku operative Bezbedonosno informativne agencije (BIA) pod naslovom Čovek u vihoru legendi i kontroverzi. Tekst je detaljno opisao zasluge Parezanovića u služenju Aleksandru Vučiću (kome je navodno i život spasio) ali i njegov marljivi obavještajni rad u Crnoj Gori i napore u resrbijanizaciji crnogorskog naroda i utapanja Crne Gore u novu Veliku Srbiju ili sada tzv. srpski svet. U tome mu je zdušno pomagao i vrh Srpske Crkve (SPC) na izbor čijih arhijereja je imao uticaj po sugestivnom pisanju Novosti. Vučelićevi su naravno prećutali SKY komunikacije i asistencije Parezanovića narko kartelu Šarić uz blagoslov svemoćne osobe kodnog naziva Oskar (za koga nezavisni mediji i opozicija vjeruju da je Vučić). Elem, Parezanović nije zadržao svetački oreol kod gospodara pa je smijenjen početkom decembra prošle godine.

Nakon postavljenja Nikole Vasiljevića umjesto Parezanovića, uslijedilo je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi vučićevskog Centra za društvenu stabilnost iz Novog sada kojima se otvoreno vrijeđa i ismijava crnogorski narod. Onda su uslijedila javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti. Vučić je objavio i patetično pismo građanima Crne Gore u njegovom portalu Borba s naslovom Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas.

Mnogi nezavisni posmatrači vide slanje 87 aktivista vladajuće srpske stranke i njenih kriminalaca i batinaša zakupljenim avionom u Tivat baš uoči Samita EU – Zapadni Balkan kao još jedan odraz Vučićeve “ljubavi”. O profilu isključivo muških tetoviranih “gostiju” i njihovim dosadašnjim zaslugama za režim su široko izvještavali domaći i nezavisni srpski mediji. Jedino vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori tokom srijede nisu ni riječ rekli o putnicima i njihovom vraćanju u Srbiju isti dan oko 16  sati.  Očigledno su se čekale instrukcije iz Andrićevog venca (ured predsjednika republike). Samo je preneseno da je predsjednik obavijestio domaćina da mu tokom posjete Tivtu ne bude organizovan zvaničan doček niti protokolarni ispraćaj uz prisustvo domaćih visokih zvaničnika. Ranije je sredinom maja izjavio da u Tivat ide jer ga je pozvala predsednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen, prema kojoj “oseća poštovanje” i da ne bi otišao na taj sastanak da mu je neko drugi tražio.

Istu noć dok je još trajala saga oko aviona ćacijevaca o kojem je zvanična srbijanska vlast i dalje ćutala, srbijanski režimski mediji i ispostave u Crnoj Gori su oko 22.30 prenijele saopštenje BIA koje je bilo “neophodno”. Navodi se da je zbog “neprijateljskog delovanja stranih službi i kriminalnih klanova u Crnoj Gori” BIA zvanično savjetovala predsjedniku Srbije da “ne putuje u Crnu Goru jer je ustanovljeno postojanje visokog bezbednosnog rizika”. Po operativnom saznanjima , Radoje Zvicer, vođa Kavačkog klana, nalazi se u Crnoj Gori.  “Suprotno svim pravilima profesije i odgovornog odnosa, bezbednosna procena koja je više puta tražena od službe domaćina skupa u Crnoj Gori nije nam dostavljena” zaključuje BIA. Međutim, ispada ni da BIA nije Crnoj Gori dostavila ništa oko čarter aviona punog njenih operativaca i kriminalaca prije nego je sletio u Tivat.

Nekih 15-tak minuta nakon saopštenja BIA-e, oglasio se i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) na ekstremno žutoj vučićevskoj televiziji Informer. “Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Crnoj Gori u Katunskoj nahiji gde policija ne sme da dođe” rekao je Knežević kao potvrdu saopštenja tajne službe.  Knežević i drugi nikako da se sjete da se  Svetozar Marović, osuđeni šef budvanske organizovane kriminalne grupe, koja je isisala stotine miliona eura iz Budve, slobodno šeta centrom Beograda i uživa zaštitu braće Vučić.

Nakon ovih objava krenula je čitava tirada patetične brige za voljenog “predsednika Vučića i njegovu bezbednost”. Formalna predsjednica srbijanske Skupštine Ana Brnabić je prepričala na Informeru kako je bila na večeri kod Vučića sa Antonijom Koštom, predsjednikom Evropskog savjeta. Javio joj se direktor BIA-e Vladimir Orlić, sa kojim se “čula tri puta”. Razgovarala je i sa Milanom Kneževićem. “Ozbiljno sam zabrinuta, predsjednik neće ni da čuje da ne ide u Crnu Goru, zbog našeg naroda u Crnoj Gori”, prenosi Brnabićka kojoj je prioritet  da ubijedi “predsjednika Vučića da ne putuje u Crnu Goru“. Zebnju za “bezbjednost” Vučića u programu je iskazao i Dragan Vučićević koji rukovodi Informerom i koji Brnabićku obavještava uživo da dolazi do pobune u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) čiji Izvršni odbor je vanredno zasijedao s molbom gospodaru Vučiću da ne ide u Crnu Goru i da će ga oni “ako treba, i svojim telima sprečiti da ide”. Zaključak na Informeru je da “očigledno postoji neka intencija crnogorskih službi da provjeravaju sve što dolazi iz Srbije, kako bi Vučić došao sa što manje podrške i obezbjeđenja“ – misleći na avion pun batinaša i kriminalaca.

Vučićević poručuje da je moguće da u petak, 5. juna, “Milo Đukanović sa Zvicerom i Milojkom Spajićem pokuša neki zločin da izvedu… jer ako su oni spremni na ovo što su uradili , ko zna na šta su još spremni. Imamo posla sa opasnim zlikovcima “- kazao je Vučićević mislići na crnogorsku vlast i nazvavši je “crnogorskom stokom koja sarađuje sa blokaderskom (studentskom) srpskom stokom koji žele da ugroze život predsednika Vučića”. Po njemu putnici čarter leta su “patriote i Srbi koji su bez oružja došli” i na aerodromu ih je “maltretirala stoka antisrpska, ustaško-milogorska”.

Onda se glasnuo i gospodar Vučić na Instagramu rekavši da se nije uplašio i da ga prijetnje ne fasciniraju. “Jedino o čemu brinem je kako da naš narod bolje živi i kako da Srbija bude još uspešnija” poručio je. Avion sa kriminalcima, radio opremom i antistudentskim sloganom Srbija pobeđuje je pokušao relativizirati i lider DNP-a. Njemu nije ništa sporno što su putnici svi muškarci i nabildovani, jer da je to mjerilo Srbija bi trebala zabraniti ulazak za 80 odsto Crnogoraca i da ako ti likovi predstavljaju opasnost po sigurnost Crne Gore onda je on “zabrinut za Crnu Goru”.

Bez obzira da li su u Andrićevom vencu očekivali da će im avion proći ili ne, jasna je namjera da bilo koji ishod iskoriste u anticrnogorske propagandne svrhe i odvraćanje srpske javnosti od haosa u Srbiji.

Da li su ćaciji na čarter letu bili samo upozorenje ili namjera da se izazove haos u navodno “bratskoj” Crnoj Gori tek ćemo vidjeti. Vučić pojačava tempo u svakom slučaju.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Slijedi li neka nova kafa na kojoj će Johan Satler apelovati na razum ovdašnjih političara, objašnjavajući koliko je EU važno da joj se pridruži Crna Gora

 

 

Lako je bilo obećati brzi dogovor, onomad, na nenajavljenom druženju u prostorijama Delegacije EU. Izmjene Ustava, prepravke postojećih zakona, usvajanje novih sa plavom zastavicom, strategije, agende, standardi, procedure. Sve se moglo na kafi kod šefa Delegacije Johana Satlera. Desetak dana kasnije, pokazalo se da je znatno komplikovanije realizovati dogovoreno.

Ispalo je da, moguće nenadoknadiv, gubitak vremena za realizaciju dogovorene Reformske agende Crne Gore koja je sa Evropskom  komisijom usaglašena još u oktobru 2024. godine, najviše brine zvaničnike EU u Podgorici.   Iz Delegacije EU, neki dan, su  ponovo upozorili da odlaganje ključnih reformi rizikuje da „ugrozi zamah“ Crne Gore na putu u EU. Podsjećajući na neophodni konsenzus vlasti i opozicije na tom zadatku. „Ohrabrujemo sve političke aktere da u dobroj vjeri rade na pronalaženju rješenja zasnovanih na konsenzusu za pitanja koja se odnose na obaveze u okviru pristupnih pregovora sa EU”, navodi se u saopštenju koje su objavile Vijesti.

Prozvani su, izgleda, imali preča posla.

Opozicija je, neformalno, predstavila svoju platformu sa uslovima/zahtijevima za deblokadu parlamenta i dostizanje neophodne dvotrećinske većine za  izmjene Ustava. Zapravo, dio opozicije, pošto u pripremi te pregovaračke platforme nijesu učestvovali GP URA Dritana Abazovića i NDP Milana Kneževića.

Uglavnom, (većinska) opozicija od vlasti traži tri „paketa“ ustupaka. Prvi podrazumijeva izmjene zimus usvojenih zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Upravi policije. „Ova dva zakonska rješenja nijesu usaglašena sa Ustavom i nijesu ispoštovala osnovna ljudska prava i slobode i deklaracije i povelje na međunarodnom nivou“, saopštio je predsjednik DPS Danijel Živković, predstavljajući opozicione uslove kompromisa.

Sporni zakoni na tapetu su još od kako su predstavljeni javnosti. Predložena rješenja umetnuta u ta dva propisa naišla su na osudu opozicije, relevantnih predstavnika NVO sektora, i Evropske komisije. Iz Brisela je, prije usvajanja Zakona o ANB-u i UP,  saopšteno da oni nijesu usklađeni sa pravnom tekovinom EU i da su njihove nove izmjene neophodne prije završetka pristupnih pregovora. Konačno, i predsjednik države Jakov Milatović vraćao je ta dva Zakona parlamentu na ponovno izjašnjavanje obrazlažući da oni nijesu usklađeni sa zakonodavstvom Crne Gore i EU.

Uzalud. Vladajuća većina, na insistiranje Demokratske Crne Gore Alekse Bečića koja u Vladi kontroliše bezbjednosni sektor, ostala je pri spornim rješenjima koja su, prema njihovoj interpretaciji, nužna kako bi se policija i ANB očistili od kompromitovanih i kriminalizovanih kadrova. Makar i po  kranje problematičnoj proceduri. U tome su svi van vladajuće većine vidjeli prostor za zloupotrebe vlasti.

Tu se, izvjesno, neki kompromis mora napraviti ali je pitanje kada (prije ili poslije vetinga pod kontrolom Demokrata) i po koju cijenu.

Drugi segment opozicione platforme tiče se zahtjeva oko dogovora (konsenzusa) oko imenovanja u pravosuđu, medijskom javnom servisu i nezavisnim institucijama i tijelima čiji se članovi biraju u parlamentu. „Potreban je politički konsenzus oko imenovanja u pravosuđu i tu mislim na ugledne pravnike u Sudskom savjetu, Ustavnom sudu, direktora RTCG u skladu sa važećim zakonskim rješenjem, uz poštovanje pune transparentnosti i nezavisnosti procesa”, saopštio je Živković uz napomenu da se ovaj zahtijev tiče i članova Savjeta RTCG, Fiskalnog savjeta, Državne revizorske institucije i, „ako bude potrebno“ Savjeta za zaštitu ličnih podataka i Agencije za sprječavanje korupcije.

Može da zbuni da je opozicija, u medijskom predstavljanju svoje platforme, potrebu postizanja konsenzusa, koji mnogi prevode kao politička trgovina, stavila ispred poštovanja zakona koji, uglavnom jasno, definišu kako bi trebalo da izgleda izbor dvoje sudija Ustavnog suda koje predlaže predsjednik države, ili članova savjeta tzv. nezavisnih državnih tijela i institucija.

U trećem dijelu svog prijedloga opozicija traži garancije da se, bez njihove saglasnosti, neće mijenjati propisi poput zakona o izboru odbornika i poslanika, o biračkom spisku, ličnoj karti, prebivalištu i boravištu, crnogorskom državljanstvu, političkim partijama, predsjedniku države… Dijelom, riječ je o propisima iz paketa izbornog zakonodavstva, odnosno, onih koji se tiču identitetskih pitanja. Sa izmjenama prvih već se zakasnilo ukoliko se želi poštovati standard po kome se izborni zakoni ne mijenjaju kada do izbora ostane manje od godinu. Što se drugih tiče, oni se nalaze na popisu tema koje se, prema sporazumu vladajuće većine, neće otvarati tokom aktuelnog mandata. Samo što ni jedno ni drugo nije dovoljno da odagna hronični strah opozicije od nanajavljenih i neprimjerenih poteza vlasti. Ove, baš kao i prethodnih.

„Čeka nas dinamičan posao i želimo da damo doprinos kao opozicija onome što je naš nacionalni interes, a to je da postanemo prva sledeća članica EU“, obrazložio je Živković opozicionu ponudu.

Vlast je predstavljene zahtjeve ocijenila kao ultimatum. Potom su, zajedničkim saopštenjem vladajuće koalicije, otišli korak dalje. U prilično iznenađujućem pravcu. Rijedak je slučaj da vlast insistira na jedinstvu opozicije. Upravo takav zahtjev stigao je od ovdašnje većine. „Parlamentarna većina prima k znanju činjenicu da opozicione parlamentarne partije, i nakon više probijenih rokova koje su same postavile tokom razgovora u Delegaciji EU, nijesu uspjele da usaglase jedinstvenu platformu, pa samim tim ni jedinstven politički stav”, navodi se u zajedničkom saopštenju. Uz ignorisanje činjenice da dio opozicije nije ni prisustvovao tim razgovorima (DNP) dok je Abazović nakon njih poručio da URA neće učestvovati u pokušaju mirenja PES-a, DF-a i DPS-a.

Važnija od toga je činjenica da bi, uz opozicione poslanike koji stoje iza predstavljene platforme, aktuelna većina imala potreban broj glasova za izmjene Ustava i usvajanje dijela odluka i zakona iz Reformske agende za koje je potrebna i dvotrećinska većina u Skupštini Crne Gore. Milojko Spajić i Andrija Mandić i dalje kalkulišu koliko to treba da ih košta.

Premijer je dio opozicije predvođen DPS pokušao ustrašiti računicom po kojoj se do neophodne većine može doći uz podršku URA i kluba nezavisnih poslanika. Da bi im onda spočitao krivicu za izgubljeni novac iz EU fondova.

„Zato što nijeste glasali za ustavne promjene, zbog toga smo izgubili 4,6 miliona eura iz Plana rasta“, ustvrdio je premijer Spajić, računajući da više nema vremena da se taj propust (ili, po njegovom, „zla namjera“) ispravi. Na to su iz opozicije odgovorili da oni nijesu mogli (ne)glasati za odluku koja nije ni stavljena na dnevni red. Dok se predsjednik parlamenta pomiriteljski smješkao.

I tako rokovi – prođoše. Ustavne promjene se,  sve da za njih glasa svih 81poslanika, ne mogu se usvojiti na propisan način do kraja juna. Prethodno smo digli ruke i od obećane reforme izbornog zakonodavstva. Šta je sledeće?

Možda, neka nova kafa na kojoj će Johan Satler apelovati na razum ovdašnjih političara, objašnjavajući koliko je Evropskoj uniji važno da joj se pridruži Crna Gora. Ili je ono nama prioritet svih prioriteta da postanemo članica evropske porodice? Što bi rekli iz bivših vlasti, tu želju teren nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Iako nema dokaza o nedozvoljenom uticaju predsjednice Vrhovnog suda, činjenica da je investitor njen suprug, te da je Ministarstvo prvi put odobrilo kamp i veći ugostiteljski objekat na toj lokaciji, otvara pitanje pristrasnosti. Nema podataka da je za kamp na 10.000 kvadrata sprovedena potrebna procedura, da su donijeti elaborati procjene uticaja na životnu sredinu, procjene uticaja na pejzaž, nije organizovana javna rasprava Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata niti su građani imali uvid u rješenja koja se donose. Nije ispoštovan ni stav Opštine i njenih građana

 

 

Najveći dobitnik izmijenjenog Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za opštinu Budva za period 2024–2028 godine, je Predrag Pavličić i njegova kompanija Montecco Develompent iz Danilovgrada u čijem je vlasništvu parcela od 3,5 hektara na ostrvu Sv. Nikola u budvanskom zalivu.

Njemu je ministar Slaven Radunović sa saradnicima ucrtao prvi smještajni objekat na najvećem nenaseljenom ostrvu Crnogorskog primorja, smještenom pored Budve, poznatom pod nazivom Školj ili Havaji. Izmjenama i dopunama Programa privremenih objekata, koje je nedavno usvojilo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Pavličiću je omogućeno da na dijelu svoje parcele, na površini od 10.000 kvadrata može izgraditi turistički kamp sa svim sadržajima koji takav oblik turističke ponude predviđa. Pored toga, Pavličić je dobio i privremeni ugostiteljski objekat površine 70 kvadrata sa terasom od 200 m2.

Predrag Pavličić je suprug Valentine Pavličić, predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, što ovom slučaju daje drugačiju dimenziju i percepciju javnosti.

Pored iznenađenja koje predstavlja početak stvarne urbanizacije Školja, rješenja dopunjenog Programa privremenih objekata predstavljaju brutalan napad na slobodne prostore oko Starog grada i Luke Budva gdje su docrtani mnogobrojni privremeni objekti. Programom je dodato 100 novih objekata na oko 17.000 kvadrata čime se drastično narušava izgled Budve koja postaje jedno veliko vašarište.

Program privremenih objekata u atraktivnoj zoni morskog dobra uvijek je bio političko sredstvo za vraćanje dugova glasačima preko dodjeljivanja ugostiteljskih objekata na svakom koraku, terasa, rashladnih vitrina, sladoleda, šankova, raznih objekata ulične podaje pića i hrane, reklamnih panoa… Novim Programom, koji je stupio na snagu, blokirana je politička konkurencija u Budvi. Aktuelna vlast više nema prostora da u izbornoj godini realizuje obećanja svojim biračima i dijeli privremene lokacije od Buljarice do Jaza.

Mnoge građane porazila je činjenica da u procesu degradacije ostrva Sv.Nikola, posljednje zelene oaze budvanske rivijere, tradicionalnog izletišta Budvana, prednjače visoki funkcioneri Nove srpske demokratije, ministar Slaven Radunović i direktor JP Morsko dobro Mladen Mikijelj. Upravo oni započinju realizaciju spornog Plana obalnog područja, koji je donijela garnitura na vlasti Demokratske partije socijalista u maju 2018. godine, uz neslaganje mnogih građana ne samo iz Budve, nego i ostalih turističkih mjesta na Crnogorskom primorju. Na burnim javnim raspravama nacrta i predloga plana PPPNOB građani primorskih mjesta uložili su na hiljade prigovora, od kojih gotovo nijedan nije usvojen u konačnoj verziji plana.

Podsjećamo, u avgustu 2018. poslanici tadašnje vladajuće koalicije na čelu sa DPS-om jednoglasno su odbili amandman na predlog Plana obalnog područja koji je u ime 5.000 građana Budve podnijela SDP, onosno Ranko Krivokapić. Amandman je predstavljao apel građana i prijatelja Budve koji su u vidu peticije tražili zaštitu ostrva Sv. Nikola od planirane urbanizacije.

Ovim investitorskim planom ostrvo Sv. Nikola označeno je kao prirotetna razvojna zona namijenjena turizmu. Planirana je izgradnja objekata sa 500 ležajeva i marine sa oko 50 vezova za čamce i jahte. Međutim, cijelo ostrvo šrafirano je kao turistička zona u kojoj će se građevinska područja odrediti detaljnim planom, pa se iz raspoloživih grafičkih skica i teksta plana ne može znati na kom dijelu će se graditi i na čijim parcelama i na osnovu kojih urbanističkih parametara.

A vlasnika je mnogo, od mještana do domaćih i svjetskih tajkuna. Najpoznatiji među njima je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda i počasni državljanin Crne Gore.

U odsustvu detaljne razrade plana za ostrvo, nije jasno na osnovu čega je ministar Radunović odredio lokaciju Pavličića na kojoj se može izgraditi velelepni kamp sa svim pristupnim putevima i neophodnom infrastrukturom. Radunović zna da realizacija ove investicije vodi ka betoniranju velikog dijela ostrva, ali su očigledno interesi kapitala odnijeli prevagu nad javnim interesom i emocijom građana prema ovom vrijednom prirodnom resursu.

Da li je u slučaju ucrtavanja kampa površine 10.000 m2 suprugu predsjednice Vrhovnog suda bilo sukoba interesa ne može se pouzdano tvrditi. Ali građani u postupku ministra Radunovića prepoznaju poznati obrazac – privatni interes povezan sa porodicom osobe na vrhu pravosuđa i odluku države koja tom interesu ide u prilog.

U dijelu javnosti ovaj slučaj izaziva poređenje sa periodom kada je na čelu Vrhovnog suda bila Vesna Medenica dok je njen sin Miloš Medenica sa svojim kumovima devastirao naselje Krašići u tivatskom zalivu.

Ponavljanje modela u kojem se članovi porodica najviših pravosudnih funkcionera pojavljuju kao korisnici odluka izvršne vlasti, koje se odnose na vrijedne prostore na crnogorskoj obali, doprinosi izazivanju sumnji među građanima. Iako nema dokaza o nedozvoljenom uticaju predsjednice Vrhovnog suda, činjenica da je investitor njen suprug, te da je Ministarstvo prvi put odobrilo kamp i veći ugostiteljski objekat na toj lokaciji otvara pitanje pristrasnosti. Nema podataka da je za kamp na 10.000 kvadrata  sprovedena potrebna procedura, da su donijeti elaborati procjene uticaja na životnu sredinu, procjene uticaja na pejzaž, nije organizovana javna rasprava Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata niti su građani imali uvid u rješenja koja se donose. Nije ispoštovan ni stav Opštine Budva i njenih građana. Takođe, nije poznato koje su institucije dale saglasnost na izmjene Programa prije ucrtavanja kampa ni da li je pribavljeno mišljenje Agencije za zaštitu životne sredine.

Država, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja nije pokazalo sposobnost da odluku, kojom drastično uvećava vrijednost privatne imovine supruga predsjednice Vrhovnog suda, donese na transparentan način uz jasne stručne stavove, bez ostavljanja prostora za sumnju u privilegovan tretman.

Ministarstvo tvrdi da kamp predstavlja oblik turističke valorizacije prostora u skladu sa planskom namjenom, iako se kamp nigdje ne pominje u okviru 500 smještajnih jedinica. Planirana intervencija na ostrvu nije u skladu sa preporukama i smjernicama brojnih međunarodnih konvencija koje je Crna Gora ratifikovala i dužna je da ih primjenjuje u praksi. Naročito na putu ka Evropskoj uniji.

Evropska konvencija o predjelu (Landscape Convention) ili Florentinska konvencija koju je Crna Gora ratifikovala 2009. godine, promoviše zaštitu, upravljanje i planiranje izuzetnih prirodnih predjela, očuvanje jedinstvenog pejzaža kakav je budvanski zaliv koji sa ostrvom Sv. Nikola predstavlja jedan od najprepoznatljivijih pejzaža obale Crnogorskog primorja. Evropska konvencija o predjelu ne štiti samo nacionalne parkove već i vrijedne kulturne i prirodne pejzaže koje prepoznaje kao vrijednosti od javnog interesa.

Takođe, Barselonska konvencija i njen ICZM protokol zahtijeva od država Mediterana da posebno vode računa o ostrvima i očuvanje njihovih prirodnih vrijednosti.

Arhuska konvencija ratifikovana 2009, kao međunarodni ugovor UN, osnažuje građane u zaštiti životne sredine, daje im pravo da dobiju sve informacije o planovima gradnje, da učestvuju u postupcima donošenja odluka, te da osporavaju sporne odluke o devastaciji pred sudovima.

Veliki je broj konvencija koje je Crna Gora prihvatila o zaštiti čovjekove okoline, zaštiti prirode i prirodnih rezervata, obale i mora, koje u praksi ne primjenjuje. Umjesto poštovanja međunarodnih ugovora i konvencija, ovdje odluku o gradnji objekata na jednom ostrvu donosi jedan čovjek.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo