Izdvojeno
MALOLJETNIČKO NASILJE U ZEMLJI NASILJA: Cvijeće našeg zla

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. ukazalo je da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva. Uz forsiranje javnog i medijskog nasilja, nema mjesta čuđenju
Maloljetni atletičar koji je u subotu uveče napadnut u Baru uspješno je operisan u Sarajevu i dobro se osjeća. Njemu su petorica napadača polomili nos i viličnu kost. Njegov drug, takođe član Atletskog kluba Sarajevo, zadobio je lakše povrede.
Osnovni sud u Baru je odredio pritvor do 30 dana 18-godišnjem Božidaru Kaluđeroviću, koji je osumnjičen da je sa još četvoricom maloljetnika napao dvojicu sportista iz Sarajeva. Maloljetnici su, uz prisustvo roditelja saslušani. Nije im određeno zadržavanje. Priznali su djelo i izrazili kajanje.
Napad u Baru odjeknuo je ne samo kod nas i u BIH već i u regionu. Majka jednog od napadnutih, novinarka Al Džazire Arduana Pribinja je na društvenim mrežama objavila: „Obaviještena sam da su četvorica maloljetnih napadača pušteni. Crnogorski zakonski okviri ne predviđaju mogućnost njihovog lišavanja slobode“, navela je ona na Tviteru. „I to je problem crnogorskog društva, koji se mora rješavati promjenom zakonskih okvira. Djeca moraju znati da ovakvi postupci neće proći nekažnjeno. A kažnjavaju se adekvatnim sankcijama. U protivnom, politika prije svega, normalizira najužasnije društvene obrasce koji će im izroditi nerješive društvene probleme“.
Ovi problemi su odavno naša svakodnevica. Od 1. decembra do početka marta među učenicima osnovnih i srednjih škola zabilježena su 73 slučaja vršnjačkog nasilja. Broj učenika koji trpi nasilje je 67, dok je broj učenika koji vrši nasilje duplo veći – 140, podaci su Ministarstva prosvjete. Iako su i ove brojke alarmantne, nasilje je vjerovatno rasprostranjenije jer se uglavnom ne prijavljuje. O registrovanju i borbi sa onim „suptilnijim“ vrstama nasilja – verbalnom, psihičkom maltretiranju, nasilju u sajber svijetu, nema ko da brine.
Statistika nije stigla da zavede nedavni slučaj prebijanja trojice učenika podgoričke Gimnazije, od grupe maloljetnika iz druge škole. Nakon što je slučaj prijavljen policiji i tužilaštvu, nasilnici nijesu odustajali nego su nastavili da dolaze ispred Gimnazije i prijete. Otac jednog od napadnutih dječaka biolog Darko Saveljić nasilje u nastavcima okarakterisao je kao zastrašujuće. Naveo je i da mu je desetine roditelja pisalo da slične traume doživljavaju i njihova djeca, samo što se oni boje da prijave zbog straha od odmazde.
Prema podacima Tužilaštva, tokom prošle godine formirana su 332 predmeta protiv maloljetnih učinilaca krivičnih djela.
Sredinom marta četiri maloljetnika, u dvorištu OŠ „21. maj“ fizički su napala 13-godišnjeg dječaka. Nasilje je snimljeno. Početkom aprila učenik šestog razreda OŠ „Branko Božović“ u Podgorici u školu je pošao sa britvom i u dvorištu prijetio mlađoj djeci. Kažnjen je smanjenom ocjenom iz vladanja, a sa njim će u narednom periodu više puta sedmično raditi i školski psiholog.
Prema podacima UNICEF-a, svega 73 psihologa pruža podršku svoj djeci koja pohađaju predškolske ustanove, osnovne i srednje škole u Crnoj Gori, a kojih je 120.000.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković saopštio je da trend nasilja u Crnoj Gori dominira već neko vrijeme. „Sve smo učinili da relativizujemo incidente, da žrtve ostavimo u drugom planu, da se nose sa posljedicama“, kazao je Bjeković. On je naglasio i da počiniocima nasilja treba psihosocijalni tretman kao u onima koji su žrtve.
Prema podacima Monstata od 2011. do 2021. godine protiv skoro 2.600 maloljetnika podnijete su prijave za neko od krivičnih djela.
Nina Delević, direktorica Centra za djecu i mlade Ljubović, smatra da dio problema leži u peviše blagoj kaznenoj politici, koje vršnjačko nasilje i ne prepoznaje kao krivično djelo. Objašnjava da se za teško ubistvo maloljetniku ispod 16 godina može izreći vaspitna mjera u trajanju od najviše tri godine. Preporučuje izmjene Krivičnog zakonika, kao i Zakona o izvršavanju krivičnih sankcija prema maloljetnicima.
Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji za Monitor kaže da je važno na koji se način primjenjuju mjere propisane zakonom: „Određene vaspitne mjere koje propisuje Zakon kao sto su smještaj u ustanovu zavodskog tipa, upućivanje u specijalnu ustanovu ne mogu se primijeniti jer takve ustanove nemamo, a postavlja se pitanje i na koji se način sprovode druge mjere jer svjedočimo velikom broju povratnika u činjenju ovih djela“.
Nakon slučajeva brutalnog premlaćivanja mladića od strane grupe ranije procesuiranih nasilnika u Podgorici, Udruženje Roditelji je sredinom marta organizovalo proteste u Podgorici i Baru. Vladi su predati zahtjevi, među kojima i uvođenje novih vaspitnih mjera za nasilnike. I tada je bilo hitno, a nije urađeno ništa.
„Poslednji slučajevi i sve učestalije pojave nasilja nam ukazuju da puno toga ne radimo kako treba i da nam mjere koje imamo očigledno ne daju rezultate. Pomenuću samo primjer ‘kažnjavanja’ maloljetnika, osam puta mjerom pojačan nadzor roditelja. Hajde što nijesmo shvatili prvi put da to ne daje rezultate, ali ni narednih sedam“, ističe Žunjić.
A kad nema rezultata, dešava se samoorganizovanje roditelja. Ove nedjelje roditelji učenika jednog odjeljenja OŠ Lovćenski partizanski odred na Cetinju poručili su da neće slati djecu na nastavu sve dok se ne steknu uslovi za njihov bezbjedan boravak u školskim klupama.
U dvorištu ove škole 10. aprila, došlo je do incidenta kada su dvije učenice šestog razreda tvrdile da su napadnute od strane treće. U izjavi roditelja ovih učenica navedeno je da ih je majka školske drugarice držala dok ih je ona udarala. V.J. i njena kćerka negirale su u policiji da je prva držala učenicu dok je djevojčica udara. Kćerka V.J. je ispričala u policiji da je dugo žrtva nasilja u školi i da je morala da se odbrani.
„Moramo mijenjati i vaspitne mjere koje su na raspolaganju školama jer ove sad ne postižu efekat koji želimo da vidimo – ukor, premještaj u drugo odjeljenje, školu…. Osim kazni u školama, morali bismo imati i neke druge metode koje će podstaći tu djecu na promjenu ponašanja, jer oni očigledno vape za pažnjom, time da im se prida na značaju, da imaju pažnju drugih“, kaže Žunjić.
Iz UNICEF-a su pozivali Vladu da hitno poveća broj socijalnih radnika i školskih psihologa, kao i da se svakom roditelju pruži prilika da ide u školu roditeljstva, a svakom učeniku da u svojoj školi pohađa program razvoja socio-emocionalnih vještina. „Ovo su preporuke koje Vlada može odmah početi da sprovodi“, kazao je šef predstavništva UNICEF-a Crne Gore Huan Santander.
I pored opšte zaprepaštenosti i obećanja vlasti da će nešto hitno uraditi, vidljive akcije nema. Iz Vlade su skinuli oznaku tajnosti sa Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Crnoj Gori. Saznali smo da je tokom školskih 2019/2020 i 2020/2021. bilo preko 350 slučajeva nasilja u škola, te da je sprovedeno 91 odsto planiranih aktivnosti. Iz Ministarstva prosvjete su iskazali zainteresovanost da se nastavi projekat Školski policajac. Radi se o projektu koji je realizovan od 2005. do 2008. kada su u većini osnovnih i srednjih škola u urbanim sredinama bili angažovani školski policajci i to po jedan, u prvoj i drugoj smjeni, oko 150 policajaca.
Ove sedmice premijer je prekorio roditelje: „Pogledajte malo kako vaspitavate djecu, pogledajte malo i sopstvenu odgovornost kad tražite da država reaguje“.
Istraživanje UNICEF-a iz 2018. godine ukazalo je na činjenicu da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne godine do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
I za nesavjesne roditelje postoje kazne, koje niko ne primjenjuje. Krivični zakonik predviđa: ,,Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje grubim zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti maloljetno lice o kojem je dužno da se stara, kazniće se zatvorom do tri godine“.
„Nemamo nikoga u sistemu instituacija ko pruža roditeljima podršku u tome ili ih nadzire u rješavanju problema u odnosima sa djecom“, upozorava Žunjić. „Za roditelje moraju postojati programi roditeljstva, ali moramo imati i kazne za neuključivanje u proces promjene djetetovog ponašanja i onda kada ne žele da sarađuju sa institucijama“.
Na pitanje da li vjeruje da će se ovoga puta zaista nešto promjeniti, Žunjić odgovara: „Sve ovo godinama radimo zato što zaista vjerujemo u promjene na bolje ali smo ipak sada već malo počeli da sumnjamo da će se neki konkretni rezultati desiti u dogledno vrijeme. Izgleda da nas i neki vrlo problematični slučajevi ne mogu natjerati na brzu reakciju. Pa ni intenziviranje nasilja. I dalje se izgleda više trudimo da relativizujemo problematiku pričama ‘nema ga više, samo se više vidi’ ili ‘uvijek ga je bilo’, i dalje potenciramo odgovornost druge strane“.
O kakvoj se kaljuzi radi, govori i pisanje pojedinih medija i divljanje korisnika društvenih mreža, od kojih su mnogi i roditelji, nakon nasilja u Baru. Glavno im je bio da dokuče da li su maloljetni nasilnici pripadnici nekog crkvenog udruženja ili su iz „komitskih“ porodica.
„Mome sinu će zacijeliti rane, ali ovim dječacima ne možemo to riješiti oblogama. Moramo naći novi lijek, a to je pristup prema toj djeci. Jedini lijek je ljubav, opraštanje. Oni nisu krivi, to je neki nesvjesni poziv u pomoć. Mislim da je njihovim roditeljima teže“, izjavio je Aldin Kurić, šjevač poznat kao Al Dino, otac jednog od dječaka koji je napadnut u Baru.
Na ovonedjeljnom saslušanju u Baru neki od roditelja izrazili su želju da kontaktiraju s porodicama napadnutih mladih Sarajlija. Ako već nisu zakasnili. „Mi nismo dobili nikakav poziv od roditelja djece kaja su napala našu djecu“, izjavio je za TV E Armin Kremo, otac teže povrijeđenog dječaka.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović
U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.
Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.
„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.
Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.
Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.
„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana
Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.
Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.
Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.
Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.
„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.
On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.
„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.
On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom