Povežite se sa nama

Izdvojeno

MALOLJETNIČKO NASILJE U ZEMLJI NASILJA: Cvijeće našeg zla

Objavljeno prije

na

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. ukazalo je da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva. Uz forsiranje javnog i medijskog nasilja, nema mjesta čuđenju

 

Maloljetni atletičar koji je u subotu uveče napadnut u Baru uspješno je operisan u Sarajevu i dobro se osjeća. Njemu su petorica napadača polomili nos i viličnu kost. Njegov drug, takođe član Atletskog kluba Sarajevo, zadobio je lakše povrede.

Osnovni sud u Baru je odredio pritvor do 30 dana 18-godišnjem Božidaru Kaluđeroviću, koji je osumnjičen da je sa još četvoricom maloljetnika napao dvojicu sportista iz Sarajeva. Maloljetnici su, uz prisustvo roditelja saslušani. Nije im određeno zadržavanje. Priznali su djelo i izrazili kajanje.

Napad u Baru odjeknuo je ne samo kod nas i u BIH već i u regionu. Majka jednog od napadnutih, novinarka Al Džazire Arduana Pribinja je na društvenim mrežama objavila: „Obaviještena sam da su četvorica maloljetnih napadača pušteni. Crnogorski zakonski okviri ne predviđaju mogućnost njihovog lišavanja slobode“, navela je ona na Tviteru. „I to je problem crnogorskog društva, koji se mora rješavati promjenom zakonskih okvira. Djeca moraju znati da ovakvi postupci neće proći nekažnjeno. A kažnjavaju se adekvatnim sankcijama. U protivnom, politika prije svega, normalizira najužasnije društvene obrasce koji će im izroditi nerješive društvene probleme“.

Ovi problemi su  odavno naša svakodnevica. Od 1. decembra do početka marta među učenicima osnovnih i srednjih škola zabilježena su 73 slučaja vršnjačkog nasilja. Broj učenika koji trpi nasilje je 67, dok je broj učenika koji vrši nasilje duplo veći – 140, podaci su Ministarstva prosvjete. Iako su i ove brojke alarmantne, nasilje je vjerovatno rasprostranjenije jer se uglavnom ne prijavljuje. O registrovanju i borbi sa onim „suptilnijim“ vrstama nasilja – verbalnom, psihičkom maltretiranju, nasilju u sajber svijetu, nema ko da brine.

Statistika nije stigla da zavede nedavni slučaj prebijanja trojice učenika podgoričke Gimnazije, od grupe maloljetnika iz druge škole. Nakon što je slučaj prijavljen policiji i tužilaštvu, nasilnici nijesu odustajali nego su nastavili da dolaze ispred Gimnazije i prijete. Otac jednog od napadnutih dječaka biolog Darko Saveljić nasilje u nastavcima okarakterisao je kao zastrašujuće. Naveo je i da mu je desetine roditelja pisalo da slične traume doživljavaju i njihova djeca, samo što se oni boje da prijave zbog straha od odmazde.

Prema podacima Tužilaštva, tokom prošle godine formirana su 332 predmeta protiv maloljetnih učinilaca krivičnih djela.

Sredinom marta četiri maloljetnika, u dvorištu OŠ „21. maj“ fizički su napala 13-godišnjeg dječaka. Nasilje je snimljeno. Početkom aprila učenik šestog razreda OŠ „Branko Božović“ u Podgorici u školu je pošao sa britvom i u dvorištu prijetio mlađoj djeci. Kažnjen je smanjenom ocjenom iz vladanja, a sa njim će u narednom periodu više puta sedmično raditi i školski psiholog.

Prema podacima UNICEF-a, svega 73 psihologa pruža podršku svoj djeci koja pohađaju predškolske ustanove, osnovne i srednje škole u Crnoj Gori, a kojih je 120.000.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković saopštio je da trend nasilja u Crnoj Gori dominira već neko vrijeme. „Sve smo učinili da relativizujemo incidente, da žrtve ostavimo u drugom planu, da se nose sa posljedicama“, kazao je Bjeković. On je naglasio i da počiniocima nasilja treba psihosocijalni tretman kao u onima koji su žrtve.

Prema podacima Monstata od 2011. do 2021. godine protiv skoro 2.600 maloljetnika podnijete su prijave za neko od krivičnih djela.

Nina Delević, direktorica Centra za djecu i mlade Ljubović, smatra da dio problema leži u peviše blagoj kaznenoj politici, koje vršnjačko nasilje i ne prepoznaje kao krivično djelo. Objašnjava da se za teško ubistvo maloljetniku ispod 16 godina može izreći vaspitna mjera u trajanju od najviše tri godine. Preporučuje izmjene Krivičnog zakonika, kao i Zakona o izvršavanju krivičnih sankcija prema maloljetnicima.

Lepa Žunjić iz Udruženja Roditelji za Monitor kaže da je važno na koji se način primjenjuju mjere propisane zakonom: „Određene vaspitne mjere koje propisuje Zakon kao sto su smještaj u ustanovu zavodskog tipa, upućivanje u specijalnu ustanovu ne mogu se primijeniti jer takve ustanove nemamo, a postavlja se pitanje i na koji se način sprovode druge mjere jer svjedočimo velikom broju povratnika u činjenju ovih djela“.

Nakon slučajeva brutalnog premlaćivanja mladića od strane grupe ranije procesuiranih nasilnika u Podgorici, Udruženje Roditelji je sredinom marta organizovalo proteste u Podgorici i Baru. Vladi su predati zahtjevi, među kojima i uvođenje novih vaspitnih mjera za nasilnike. I tada je bilo hitno, a nije urađeno ništa.

„Poslednji slučajevi i sve učestalije pojave nasilja nam ukazuju da puno toga ne radimo kako treba i da nam mjere koje imamo očigledno ne daju rezultate. Pomenuću samo primjer ‘kažnjavanja’ maloljetnika, osam puta mjerom pojačan nadzor roditelja. Hajde što nijesmo shvatili prvi put da to ne daje rezultate, ali ni narednih sedam“, ističe Žunjić.

A kad nema rezultata, dešava se samoorganizovanje roditelja. Ove nedjelje roditelji učenika jednog odjeljenja OŠ Lovćenski partizanski odred na Cetinju poručili su da neće slati djecu na nastavu sve dok se ne steknu uslovi za njihov bezbjedan boravak u školskim klupama.

U dvorištu ove škole 10. aprila, došlo je do incidenta kada su dvije učenice šestog razreda tvrdile da su napadnute od strane treće. U izjavi roditelja ovih učenica navedeno je da ih je majka školske drugarice držala dok ih je ona udarala. V.J. i njena  kćerka negirale su u policiji da je prva držala učenicu dok je djevojčica udara. Kćerka V.J. je ispričala u policiji da je dugo žrtva nasilja u školi i da je morala da se odbrani.

„Moramo mijenjati i vaspitne mjere koje su na raspolaganju školama jer ove sad ne postižu efekat koji želimo da vidimo – ukor, premještaj u drugo odjeljenje, školu…. Osim kazni u školama, morali bismo imati i neke druge metode koje će podstaći tu djecu na promjenu ponašanja, jer oni očigledno vape za pažnjom, time da im se prida na značaju, da imaju pažnju drugih“, kaže Žunjić.

Iz UNICEF-a su pozivali Vladu da hitno poveća broj socijalnih radnika i školskih psihologa, kao i da se svakom roditelju pruži prilika da ide u školu roditeljstva, a svakom učeniku da u svojoj školi pohađa program razvoja socio-emocionalnih vještina. „Ovo su preporuke koje Vlada može odmah početi da sprovodi“, kazao je šef predstavništva UNICEF-a Crne Gore Huan Santander.

I pored opšte zaprepaštenosti i obećanja vlasti da će nešto hitno uraditi, vidljive akcije nema. Iz Vlade su skinuli oznaku tajnosti sa Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama u Crnoj Gori. Saznali smo da je tokom školskih 2019/2020 i 2020/2021. bilo preko 350 slučajeva nasilja u škola, te da je sprovedeno  91 odsto planiranih aktivnosti. Iz Ministarstva prosvjete su iskazali zainteresovanost da se nastavi projekat Školski policajac. Radi se o projektu koji je realizovan od 2005. do 2008. kada su u većini osnovnih i srednjih škola u urbanim sredinama bili angažovani školski policajci i to po jedan, u prvoj i drugoj smjeni, oko 150 policajaca.

Ove sedmice premijer je prekorio roditelje: „Pogledajte malo kako vaspitavate djecu, pogledajte malo i sopstvenu odgovornost kad tražite da država reaguje“.

Istraživanje UNICEF-a iz 2018. godine ukazalo je na činjenicu da je dvije trećine djece u Crnoj Gori uzrasta od jedne godine do 14 godina pretrpjelo neki oblik fizičkog kažnjavanja i/ili psihičke agresije od strane odraslih članova domaćinstva u mjesecu koji je prethodio istraživanju.

I za nesavjesne roditelje postoje kazne, koje niko ne primjenjuje. Krivični zakonik predviđa: ,,Roditelj, usvojilac, staralac ili drugo lice koje grubim zanemarivanjem svoje dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja zapusti maloljetno lice o kojem je dužno da se stara, kazniće se zatvorom do tri godine“.

„Nemamo nikoga u sistemu instituacija ko pruža roditeljima podršku u tome ili ih nadzire u rješavanju problema u odnosima sa djecom“, upozorava Žunjić. „Za roditelje moraju postojati programi roditeljstva, ali moramo imati i kazne za neuključivanje u proces promjene djetetovog ponašanja i onda kada ne žele da sarađuju sa institucijama“.

Na pitanje da li vjeruje da će se ovoga puta zaista nešto promjeniti, Žunjić odgovara: „Sve ovo godinama radimo zato što zaista vjerujemo u promjene na bolje ali smo ipak sada već malo počeli da sumnjamo da će se neki konkretni rezultati desiti u dogledno vrijeme. Izgleda da nas i neki vrlo problematični slučajevi ne mogu natjerati na brzu reakciju. Pa ni intenziviranje nasilja. I dalje se izgleda više trudimo da relativizujemo problematiku pričama ‘nema ga više, samo se više vidi’ ili ‘uvijek ga je bilo’, i dalje potenciramo odgovornost druge strane“.

O kakvoj se kaljuzi radi, govori i pisanje pojedinih medija i divljanje korisnika društvenih mreža, od kojih su mnogi i roditelji, nakon nasilja u Baru. Glavno im je bio da dokuče da li su maloljetni nasilnici pripadnici nekog crkvenog udruženja ili su iz „komitskih“ porodica.

„Mome sinu će zacijeliti rane, ali ovim dječacima ne možemo to riješiti oblogama. Moramo naći novi lijek, a to je pristup prema toj djeci. Jedini lijek je ljubav, opraštanje. Oni nisu krivi, to je neki nesvjesni poziv u pomoć. Mislim da je njihovim roditeljima teže“, izjavio je Aldin Kurić, šjevač poznat kao Al Dino, otac jednog od dječaka koji je napadnut u Baru.

Na ovonedjeljnom saslušanju u Baru neki od roditelja izrazili su želju da kontaktiraju s porodicama napadnutih mladih Sarajlija. Ako već nisu zakasnili. „Mi nismo dobili nikakav  poziv od roditelja djece kaja su napala našu djecu“, izjavio je za TV E Armin Kremo, otac  teže povrijeđenog dječaka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije'”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo