Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ BELIVUK I TUŽILAŠTVO: I malo i kasno

Objavljeno prije

1 mjesec

na

Tužilački savjet odložio je za narednu nedelju sjednicu na kojoj će razmatrati optužbe dvojice tužilaca iznijete u parlamentu, na račun rukovoditeljke Osnovnog tužilaštva Lepe Medenice, u slučaju Belivuk. Iako Tužilački savjet tvrdi da je o tim optužbama obaviješten tek nedavno, one i nijesu baš novina. Iznijete su u medijima prije ravno godinu i po

 

Sjednica Tužilačkog savjeta u vezi sa optužbama dvojice tužilaca, Vukasa Radonjića i Nikole Boričića iznijetim u parlamentu početkom mjeseca na račun rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva Lepe Medenice u slučaju Belivuk  – odgođena je za narednu sedmicu. Iz objektivnih razloga, saopštili su. Nakon toga će se, kako su kazali, razmatrati nedavna inicijativa ministra pravde Marka Kovača za razrešenje Medenice.

Radonjić, sada specijalni, a nekada osnovni tužilac u Podgorici, saopštio je u Skupštini da u noći 13. oktobra 2021. godine, iz Uprave policije nisu poslušali njegov usmeni nalog da se uhapse dva policijska službenika, nakon što je dozvoljen ulazak u Crnu Goru Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, protiv kojih je tužilaštvo Srbije podiglo dvije optužnice za likvidacije, ubistva, trgovinu drogom. Radonjić je saopštio da ga je, nakon što je dao i pisani nalog za njihovo lišenje slobode, oko ponoći nazvala Lepa Medenica, kao rukovoditeljka tužilaštva i tražila mu da pusti privedene službenike UP i optužila ga da postupa nezakonito.

“Policiji sam dao usmeni nalog da ta lica liše slobode, zbog bojazni da bi mogli uticati na postupak. Nisu htjeli da postupe po usmenom nalogu, a rekli su mi da to čine po nalogu svog šefa. Lično sam u 23 sata izdao pisani nalog da uhapse dvojicu službenika UP i rekao im da me obavijeste kada ih uhapse. Niko me nije zvao, osim oko ponoći rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva koja mi je tražila da pustim policajce i rekla da postupam nezakonito. To sam odbio. Nakon nje nazvao me tadašnji vršilac dužnosti Vrhovnog državnog tužioca (Dražen Burić) i rekao mi da predmet predam SDT-u”. kazao je Radonjić. Specijalnim tužilaštvom tada je rukovodio Milivoje Katnić.

Radonjićeve riječi na skupštinskom Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu potvrdio je i tužilac Nikola Boričić, tadašnji šef Osnovnog državnog tužilaštva. On je saopštio da ga je Medenica „tri puta zvala bezuspješno tražeći istu stvar, a da se nakon njega okomila na Radonjića“.

Medenica dan nakon sjednice nije odgovorila da li je tražila da se na slobodu puste uhapšeni policajci, optuživši Boričića da je na toj sjednici izgovorio “notorne neistine”, a Radonjića da je pred poslanicima samo djelimično pričao istinu.

Nakon burne sjednice parlamentarnog odbora, članovi Tužilačkog savjeta  najavili su da će ubrzo pozvati tužioce da im objasne šta se sve dešavalo u predmetu otvaranja granica za Belivuka. No, TS se iz nekog razloga ne žuri. Od najave sjednice na kojoj bi bile razmotrene ove optužbe, prošlo je duže od deset dana, a sjednica je odložena.

Prethodno je, po nalogu TS, otkazano televizijsko sučeljavanje  Medenice i Boričića o optužbama u parlamentu. U Tužilačkom savjetu smatraju da to treba rješavati – unutar institucija.  Tačno.  Problem je, međutim, što takve stvari treba rješavati blagovremeno. Ukoliko se to ne učini, onda je to legitimna tema medija.

Tužilački savjet tvrdi da o optužbama koje su se čule u parlamentu, „nije bio obaviješten“, te da su sve saznali „tek na sjednici Odbora i posredstvom sredstava informisanja“. No kako je saopštio član Tužilačkog savjeta Filip Jovović, optužbe o pritisku Medenice na tužioce u slučaju Belivuk nijesu od juče.

U oktobru 2021. godine, dakle samo dva dana nakon navodne opstrukcije za koju  tužilac Radonjić optužuje Medenicu, Rade Milošević, tadašnji državni sekretar u Upravi policije je na vanrednoj sjednici povodom slučaja Belivuk, saopštio da je „rukovoditeljka Višeg tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica vršila pritisak na postupajućeg tužioca u slučaju hapšenja policijskih rukovodilaca Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića”.

“U noći kada je pokrenut postupak i kada su određena lica privedena, negdje poslije ponoći je rukovoditeljka Višeg tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica vršila pritisak na postupajućeg tužioca…Upućen je poziv, naređeno mu je kako da postupa, postupajući tužilac je to odbio”, kazao je Milošević na pres konferenciji.

U međuvremenu smo saznali štošta, Milošević je završio u Spužu zbog šverca cigareta, ali skoro godinu i po od njegove vanredne konferencije vrh tužilaštva nije utvrdio da li je u tom slučaju bilo pritisaka. Iako je u međuvremenu promijenjen sastav Tužilačkog savjeta, u decembru 2021, argumentacija da nije bilo povoda ranije da se to ispita, baš i ne stoji. Naprotiv, postojala je obaveza da se nakon Miloševićevih javnih tvrdnji utvrdi odgovornost u tužilaštvu u slučaju Belivuk. Dodatno i u svjetlu najavljene reforme tužilaštva nakon odlaska Milivoja Katnića.

Medenica je, međutim, nastavila da obavlja svoj posao. Samo petnaestak dana nakon Miloševićeve optužbe na njen račun, ona je krenula u provjeru i nadzor tužilaštava. Tada je, između ostalog, predložila da se pokrene disciplinski postupak protiv Nikole Boričića, tužioca koji je nedavno pred parlamentom potvrdio Radonjićeve optužbe na njen račun.

Disciplinski postupak protiv Boričića pokrenut je u aprilu 2022, godine, a na osnovu tvrdnje Medenice da je kontrola ODT “pronašla 13 predmeta u kojima je bio zadužen, ali bez opravdanih razloga nije postupao”. Boričić je odlukom Vrhovnog državnog tužilaštva smijenjen nekoliko mjeseci prije toga, u decembru 2021.

Boričić je na sjednici Tužilačkog savjeta u maju prošle godine optužio članicu tog tijela Đurđinu Ivanović da je pokušavala da osujeti njegov izbor za šefa ODT Podgorica i da je sa bivšim v. d. VDT-a Draženom Burićem u ljeto 2021, navodno, tražila njegovo hapšenje.

On je tvrdio da je tužiteljka Ivanović bila jedna od glavnih inicijatorki njegove smjene sa mjesta zamjenika ODT-a Podgorica krajem 2021, ali i pokušaja da se na Proširenoj sjednici VDT-a pokrene discisplinski postupak protiv njega. ”Kulminacija svega je nastupila 28. jula 2021. nakon što je tadašnji v.d. VDT-a Dražen Burić podnio krivičnu prijavu protiv mene, a Đurđina Ivanović zajedno sa njim tada otišla kod glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i zahtijevala moje hapšenje“, kazao je.

Mnogo je razloga da vrh tužilaštva utvrdi što hitnije, kad već nije blagovremeno, istinu u ovom, ali i u drugim slučajevima u kojima postoje kontroverze vezane za rad tužilaca.  Da ih o tome opet ne obavijeste iz medija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo