Povežite se sa nama

FOKUS

MI, VLAST i SEZONA 2021.: Koristi i štete masovnog turizma

Objavljeno prije

na

,,Došlo je vrijeme da je ležaj jeftiniji od ležaljke na plaži”. Zato i sadašnje brojke o stotinama hiljada regionalnih hodočasnika na ovdašnje plaže treba uzeti sa rezervom sve do momenta kada ne budemo imali i finansijski iskaz njihove posjete

 

Septembar je na pragu, pa se lagano bliži i kraj ovogodišnje sezone prebrojavanja turista, inače omiljene discipline ovdašnjih predstavnika vlasti, opozicije i analitičara svih profila. Turističi radnici, za to vrijeme, i dalje pokušavaju namaći po koji euro, nadaju se prihodima u postsezoni, pa svođenje računa ostavljaju za neka mirnija vremena.

Iako polako jenjavaju, gužve na crnogorskom primorju svjedoče o jednoj, uglavnom su svi saglasni, dobroj sezoni. Čak i iznenađujuće dobroj uzmu li se u obzir okolnosti – covid, ekonomska kriza, domaća i regionalna politička trvenja – i siromašna predsezona tokom koje su ovdašnje plaže, hoteli i ugostiteljski objekti, mahom, zvrjali prazni.

Računovođe i statističari tek treba da svedu račune o finansijskim efektima ljeta 2021. ali to političarima ne smeta da se, unaprijed, zaogrnu plaštom pobjednika.

,,Prema podacima Uprave policije oko 740 hiljada stranaca ušlo je u Crnu Goru u julu, što je na nivou 2019. godine”, pohvalio se neki dan resorni ministar ekonomije Jakov Milatović (Crna Gora spada među izuzetno rijetke zemlje koje nemaju ministarstvo turizma iako ova privredna grana donosi oko četvrtine bruto društvenog proizvoda) pa slavodobitno poentirao da je za prvih 15 dana avgusta u Crnu Goru ušlo 380 hiljada stranaca, a to je za pet odsto više od 2019”.

Ovo je nevjerovatan rezultat i uspjeh za Crnu Goru, pohvalio se Milatović. ,,Činjenica je da nama sezona cvjeta, a za to je zaslužna Vlada Crne Gore, ali sad svako hoće dio zasluga”.

Ministar ekonomije nije ostao usamljen u svojoj radosti. „Odgovorno tvrdim da, otkad se vrši metrika u Crnoj Gori, špic sezone nikad za nikad nije bio bolji”, kazao je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović pa, da uveliča uspjeh, dodao kako smo postigli ,,najbolji mogući rezultat” od svih država na Mediteranu.

Ljestvicu je, za koji stepenik više, podigao premijer Zdravko Krivokapić. ,,Najvažnija je činjenica da je Crna Gora turistički hit u čitavoj Evropi. O tome govore činjenice. Vi znate da smo budžet projektovali na 65 odsto, projekcija MMF-a je bila na 70 odsto 2019. Sve je to prevaziđeno…”, pohvalio se Krivokapić u parlamentu, pa iskoristio priliku da opoziciji održi još jednu lekciju: ,,Da li je Crna Gora samo destinacija za ekskluzivni turizam kao što vi često želite da predstavite? Činjenica je da je u svim opštinama, čak i na sjeveru, broj turista iznenađenje za sve koji rade u turističkim organizacijama. Svi su očekivali mnogo niže brojke. Ali brojke su ovdje neupitne. One iskazuju sve i niko ih nije štelovao, a vi ste ih štelovali…”.

Oni koji od turista žive na riječima su dosta škrtiji. Mada ne spore da je posjeta, a ponegdje i potrošnja, prevazišla njihova očekivanja i omogućila da se djelimično saniraju posljedice prošlogodišnje katastrofe. Ne dijele, ipak, euforiju zvaničnika izvršne vlasti. Nego ukazuju na fakte i trendove koji upozoravaju. Počev od toga da smo, drugu godinu zaredom, ostali bez najplatežnijih gostiju iz Rusije. A završno sa podatkom da, po prvi put u ovom vijeku, zvanična statistika pokazuje da ljetnja turistička sezona nije dovela do povećanja broja zaposlenih.

Sličnu ,,anomaliju” registrovali su i u Hrvatskoj. Ali uz različita obrazloženja. Naši zapadni susjedi računaju da je dio osoblja u hotelima i restoranima, posebno onaj koji je sezonski angažovan iz BiH, Srbije i Crne Gore, uposlen na crno. Dotle se ovdašnji ugostitelji žale da u, ekstremnim situacijama, nijesu mogli da otvore objekte u punom kapacitetu zbog nedostatka kvalitetne radne snage. I pored rekordnog broja zvanično nezaposlenih.

Između se smjestilo sijaset malih i velikih problema.

Turisti troše manje, prihodi se ne mogu porediti sa 2019. godinom ustvrdio je, sredinom jula, suvlasnik Montenegrostarsa Žarko Radulović: ,,Sezona je dobra, predsezone nije ni bilo, a za postsezonu ćemo da vidimo. S obzirom na to da nema Rusa i Bjelorusa dobro prolazimo”.

Goste koji su došli teško je, ili nemoguće prebrojati požalio se direktor Turističke organizacije Ulcinj Gzim Hajdinaga, navodeći da je očigledno kako je stvarni broj gostiju u Ulcinju dva-tri puta veći od broja registrovanih. ,,Prema paušalnim procjenama, najposjećenija smo primorska opština, ali zvanično se to ne pokazuje jer je u drugim gradovima registracija gostiju bolja”.

Bolja – možda. Ali ne i dovoljno dobra. U prilog tome ide podatak koji bi valjalo predočiti i ministru ekonomije. Podaci Monstat pokazuju da je, od 11,3 miliona putnika koji su 2019. prešli crnogorsku granicu, samo njih 2,6 miliona (ili tek svaki četvrti) registrovan kao turista. Ostali su stanovnici Crne Gore, dijaspora, prolaznici kroz Crnu Goru, vlasnici ili zakupci stambenih objekata i – neprijavljeni turisti od kojih država nema ni centa prihoda. Izuzmemo li naplaćeni PDV na ono što potroše u samoposluzi, na pijaci, u kafiću ili restoranu. Zato i sadašnje brojke o stotinama hiljada regionalnih hodočasnika na ovdašnje plaže treba uzeti sa rezervom sve do momenta kada ne budemo imali i finansijski iskaz njihove posjete.

A on bi nas mogao poprilično razočarati. ,,Imamo sezonu koja neodoljivo podsjeća na turizam iz 90-ih godina”, upozorava dekan Fakulteta za biznis i turizam Rade Ratković dok jedan ugostitelj ljeto 2021. sažima u prostoproširenu rečenicu: ,,Došlo je vrijeme da je ležaj jeftiniji od ležaljke na plaži”.

Ministar Milatović ne mari za te primjedbe. Nego nam podastire računice prema kojima će efekti ovogodišnje turističke sezone znatno premašiti (optimistička) očekivanja Vlade i primaći se rekordnoj sezoni 2019. ,,…Ovo znači da se prihod od turizma u drugom kvartalu 2021. godine može procijeniti na 120 miliona eura. Kada ovoj cifri dodamo 25 miliona eura, koliko je iznosio prihod od turizma u prvom kvartalu ove godine, činjenice su neumoljive: u prvoj polovini 2021. godine, ostvareno je 145 miliona eura prihoda…”. Tako smo, u samo dvije rečenice, procjene pretvorili u neumoljive činjenice. Kada su iste osporene koji dan kasnije, zvanično mjerodavnim podacima Centralne banke, ministar se nije korigovao već je CBCG optužio za fingiranje podataka.

Inače, u trouglu CBCG – Monstat – Vlada već traje tihi rat o načinu na koji će se procjenjivati broj tursita i ostvareni prihodi. Sporan je broj neprijavljenih gostiju (on se procjenjuje na 30 do 50 odsto zvanično registrovanih mada, kao u slučaju Ulcinja, može biti i mnogo veći. A još više njihova dnevna potrošnja. Za prvi podatak zadužen je Monstat a za drugi CBCG. I u oba slučaja ne baratamo stvarnim brojkama već poprilično paušalnim procjenama. I to je standard koji važi duže od 15 godina.

Prema tim procjenama, prosječan turista je 2019. u Crnoj Gori trošio skoro 80 eura dnevno. A prošle godine jedva 50. Sada se koplja lome na pitanju da li je ovogodišnji prosječni gost (moglo bi se pokazati da je to član četvoročlane porodice sa dvoje male djece) po dnevnoj potrošnji bliži prošloj ili pretprošloj godini – kada su dobrostojeći Rusi i Ruskinje i te kako dizali prosjek. Ministar se već izjasnio – naš turista troši 80 eura dnevno. Što znači da dan na moru porodicu sa dvije makanje košta  250 eura. I ko drugačije kaže taj je – protiv Vlade. Demokratske i ekspertske.

Da se, na ovom mjestu, vratimo tvrdnjama po kojima smo turistički šampioni Mediterana i cijele Evrope. Pa da pogledamo kako u susjednoj Hrvatskoj računaju prihode od turizma.

,,Od početka godine do jučerašnjeg dana u Hrvatskoj je ostvareno 74 posto noćenja iz istog razdoblja 2019, dok je vrijednost fiskaliziranih računa u djelatnostima izravno vezanih za turizam 79 posto”, saopštila je u srijedu  ministrica turizma i sporta u Vladu RH Nikolina Brnjac, uz opasku da je ,,trenutno prerano za davanje procjene ukupnog prihoda od turizma u ovoj godini”. Iz daljeg teksta saznajemo da hrvatska javnost efekte sezone prati na osnovu podataka sa fiskalnih računa u djelatnostima pružanja smještaja, posluživanja hrane i pića i poslovanja turističkih agencija. I da te podatke imaju, praktično, u realnom vremenu. Dok u njihovom susjedstvu ministar finansija djeci koja prodaju limunadu na ulici traži fiskalni račun. A advokate oslobađa te obaveze.

Da je to jedina razlika.

Ko se još sjeća kako smo u ovu sezonu ušli sa Vladinim sloganom I zdravlje i ekonomija. I ko mari za to što je Crna Gora danas zemlja sa najviše kovid oboljelih na 100 hiljada stanovnika u Evropi? Premijer Krivokapić taj podatak pokušava iskoristiti u aktulenoj bici za Cetinje pa nam, skoro pa zadovoljan, najavljuje kako ćemo početkom septembra imati i hiljadu novooboljelih dnevno.

Koliko košta dan bolničkog liječenja kovid pacijenta? A koliko njegov oporavak, da ne pominjemo izgubljene živote? Mogu li se te računice priključiti saldu ovogodišnje turističke sezone?

,,Naša želja je zadržati status zemlje s najpovoljnijom epidemiološkom situacijom na Mediteranu i zato ćemo kao i dosad kontinuirano stavljati fokus na sigurnost kako bi se turistička i društvena zbivanja u ostatku godine mogla što kvalitetnije odvijati”, poručuje hrvatska ministrica turizma.

A naš potpredsjednik Vlade kaže: „Ja podržavam da mi sezonu odradimo do kraja na način koji je započet uz povećanje doza opreznosti i djelovanja svih inspekcijskih službi, ali naročito ugostitelja da nam pomognu u sistemu bolje kontrole i onemogućavanja te veće transmisije virusa…”.

Pa šta mislite, ko će imati bolju postsezonu?

Naše vlasti imaju veći problem. Kako podijeliti zasluge. ,,Zahvaljujući našim sunarodnicima iz Srbije i RS, turistička sezona u Crnoj Gori je spašena. Plaže su pune sa stotinama hiljada Srba. Upravo je DF učinio ove ključne korake ka uspjehu sezone. Zbog toga smo im iskazali poštovanje i javnu zahvalnost na putevima koji vode ka našem primorju”, objavio je Andrija Mandić, sve sa slikom bilborda na kome se DF braći Srbima zahvaljuje na posjeti.

Umjesto da se bavi ozbiljnijim stvarima, ministar Milatović je ušao u klinč sa DF-om, tvrdeći da njihove bilborde niko nije vidio. Nego da DF uz pomoć propagande pokušava da prisvoji Vladine zasuge za uspješnu sezonu. Tek da se zna, autor ovog teksta vidio je jedan DF-ov bilbord na Zlatici, i dobro ga osmotrio čudeći se količini primitivizma koju su raznorazni rialiti darovali ovom društvu.

Važnija je, ipak, priča o Vladinim zaslugama.

Vlada Zdravka Krivokapića usvojila je Plan priprema ljetnje turističe sezone za 2021. godinu u maju, na svojoj 23. sjednici. Na vrijeme? A tamo piše da ,,planirane aktivnosti, pored ostalog, obuhvataju radove na unapređenju infrastrukture, unapređenju kvaliteta usluga u turizmu i povezanim sektorima, povećanje raznovrsnosti turističkog proizvoda, smanjenje sive ekonomije i podsticanje zapošljavanja domaće radne snage“.

Dobili smo aviokompaniju koja je, samo dijelom, nadomjestila grubo prizemljenje Montenegrerlajnsa (da ne bude zabune sudbina MNA je zasluga DPS vlasti), granice u jeku korona pandemije otvorene i za zdrave i za bolesne; radove na putevima od granice sa Srbijom do Boke i Ulcinja, deponije smeća koje su, umjesto da budu sanirane, ljetos zapaljene, manjak radne snage i višak nezaposlenih. Nesmanjenu sivu ekonomiju. I, najvažnije, najavu da će broj novozaraženih kovid pacijenata, već u septembru, preći hiljadu dnevno.

Ljetnja turistička sezona bila je dobra, iako još ne znamo koliko su novca turisti ostavili u Crnoj Gori,  ko će ga trošiti i koliko će nas to koštati kada je zdravlje u pitanju. Šta ćemo kada se sklope suncobrani?

 

Vještina nemogućeg

Jednom dimenzijom problema ne/zaposlenih pozabavio se Miloš Vuković osnivač Fideliti konsaltinga. ,,Monstat poentira podacima: broj zaposlenih u junu rekordne 2019. godine iznosio je 213.488 što je za 64.117 više nego u junu ove godine! Pošto je to prilično nemoguće, red je da pogledamo ostale javno  dostupne podatke koje možemo povezati za brojem zaposlenih”, navodi Vuković u analizi objavljenoj na društvenim mrežama.

,,Prema javno dostupnim podacima, plaćeni porezi i doprinosi za zaposlene u junu 2019. godine iznosili su 55,4 miliona eura dok su u junu ove godine bili veći i iznosili su 59,5 miliona eura. Dobro ste pročitali”, zaključuje Vuković uz pitanje kako je moguće da je zvaničan broj zaposlenih manji za 30 odsto dok su porezi i doprinosi koji se plaćaju za zaposlena lica su junu bili veći za deset odsto od istog mjeseca 2019?

Jedno objašnjenje bi bilo – rast zarada. Zvanični podaci, međutim, ne ukazuju na takvu mogućnost. Prema drugom tumačenju, u pitanju su statističko-političke igre oponenata Krivokapićeve Vlade. Šta je stvarno po srijedi valjalo bi da objasni neko od nadležnih iz Vlade, Monstata, Zavoda za zapošljavanje

Ili to treba da bude još jedna vječna tema za svakodnevna nadgornjavanja. a ne u svakom momentu neupitan podatak na osnovu koga se prave sve ekonomske projekcije jedne zemlje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Druga, interesantna, fotografija stigla je sa svečane akademije upriličene povodom Dana RS. Otud je Dodik poslao poruku da je BiH ,,slična ustaškoj NDH iz prošlog vijeka”. Gotovo pa identičnu onoj koju smo, prije otprilike dvije godine, na račun Crne Gore čuli od pokojnog patrijarha SPC-a Irineja Gavrilovića. ,,U Crnoj Gori crkvi je gore nego pod Osmanlijama, a Srbima nego u NDH”.

A fotografija bilježi: iz drugog reda probranog skupa, Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, srpski ministar unutrašnjih poslova, Bratislav Gašić, direktor BIA (Bezbednosno informativna agencija) i, pomalo stiješnjen među njima, Joanikije Mićović, mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske. I, kažu, siva eminencija (većeg) dijela aktuelnih izvršnih i zakonodavnih vlasti.

Bespredmetno je pitati šta je Joanikije, toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Pri tome, ne mislimo na molitvu.

I skoro da je sve jedno da li Joanikijev angažman tumačimo kroz navodni amanet njegovog prethodnika Amfilohija Radovića, obaveze koje Srpskoj pravoslavnoj crkvi daju važeći zakoni i aktuelne vlasti u Beogradu, ili lično pregnuće Mićovića.

Da o zaostavštini prethodnog mitropolita ne trošimo puno riječi. To je  priča duža od tri decenije. Od šetanja moštiju cara Lazara diljem SFRJ-a, kojima je najavljena ratna faza realizacije velikosrpskog projekta, preko uloge crkve i srpskih službi bezbjednosti u našoj antibirokratskoj revoluciji (tačno 33 godine od tada, na političkoj sceni još imamo previše prvoboraca i heroja iz poduhvata koji je Slobodanu Miloševiću obezbijedio moć  neophodnu da dovrši  krvavu razgradnju SFRJ-a. Pa,  opet, preko ohrabrivanja, veličanja i slavljenja zločina i zločinaca, uz omalovažavanja i negiranja svega što nije srpsko i pravoslavno (uz insistiranje da i to mora biti jedno te isto), sve do današnjih murala i buduće zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita, koju će prebogata SPC i njena ovdašnja Mitropolija graditi o trošku svih građana Crne Gore.

Hajdemo dalje. U srpskom Zakonu o crkvama i verskim zajednicama čitamo: ,,Srpska pravoslavna crkva ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda”. Potom čujemo kako to oblikovanje i razvijanje identiteta pojednostavljuje srpski ministar policije Vulin, jedan od najbližih i najdugovječnijih saradnika Aleksandra Vučića. Budući srpski svet je, prema njemu, jedan politički i državni prostor koji treba da se ostvari apsolutno mirno, bez ispaljenog metka: ,,Polako, pa neka traje koliko traje. Zašto ste toliko ubeđeni da je stanje na Balkanu nepromenjivo… Srbi su živeli zajedno pod Osmanskim carstvom, u Austrougorskoj neko vreme, nekoliko godina u Trećem rajhu, smatram da (Srbi) trebaju da žive u svojim granicama“.

Onda  Mićovića i Vulina jednog kraj drugoga vidimo u Banjaluci. Dok  Dodik najavljuje: ,,RS će biti nezavisna i u federaciji sa Srbijom”. I on bi odvalio pola BiH –  sve skupa sa sreberenčkim poljima smrti – mirno. Tvorcima RS inače je u Hagu presuđeno više od 1.100 godina zatvora. Za Srebrenicu više od 700 godina  -što Hag što ,,domaći” sudovi. Tu je i sedam doživotnih za glavne autore djela čiji se nastanak 9. januara slavi, u prisustvu mitropolita MCP-a.

A gdje je mjesto Crne Gore  u čitavoj priči?

,,Savremena ideja ujedinjenog srpstva nužno treba da dovede i do stvaranja zajedničke države Republike Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. To bi bilo sasvim pravedno rješenje koje nijedan razuman argument ne bi mogao da dovede u pitanje”, objasnio je, neki dan, istoričar Aleksandar Raković za beogradsku Politiku.

Nešto ranije Raković se (to je onaj što kaže da su stanovnici Crne Gore ljudi sa ,,mentalnim felerom”) već pozabavio detaljima (opet) prizivanog ujedinjenja. Pa je, 2019, na promociji svoje knjige Crnogorski separatisti najavio i šta će se desiti nacionalnim Crnogorcima.  ,,U jednom momentu, njih 100 hiljada ostaće protiv nas 7,5 miliona! A onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako dolikuje”.

Jedan od govornika na pomenutoj promociji bio je budući mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. On je o svom domaćinu besjedio: ,,Mlad je čovjek, ali već više decenija se bavi temom Crne Gore i pravo da vam kažem, dosta sam od njega naučio. I od onoga što sam pročitao iz njegovih naučnih radova i još više iz njegovih redovnih obraćanja javnosti”. Dostojan, dakle.

O tom nauku nešto smo, doduše posredno, mogli saznati i ovih dana.

,,A kad Crnogorci isprazne iz sebe svoj duhovni sadržaj, koji drži nacionalno-kulturna matrica srpstva, postaju-niko ili nula-ljudi. To je ontološki i matematički tačno, a ampirijski vrlo provjerljivo. Nula od čovjeka, nule od ljudi”. Ovako piše Milutin Mićović u knjizi Luče u tami Crne Gore. Za koju je, čuli ste biće, dobio nagradu Miroslavljevo jevanđelje za 2021. Nagradu, inače, dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta Crne Gore. Sa službenom adresom: Njegoševa 83, Cetinje.

Javnost nagađa da li je za dobijanje nagrade prevagnuo navedeni citat, ili je presudan utisak na stručni žiri ostavio dio u kome se kaže: ,,No i pored velikog djela koje nam je Njegoš ostavio, ne može se reći da su ga svi razumjeli, kao što se ne može reći da su svi Srbi-Srbi. Od Srba su nastajali srpski Muslimani, srpski Hrvati, pa i srpski Albanci“.

Milutin je Joanikijev rođeni brat. I istomišljenik, reklo bi se.  Pa vam skoro bude žao Vojslava Šešelja i Milomira Marića što su, nakon prazničnog televizijskog oblajavanja Crne Gore i Crnogorki, kažnjeni  šestomjesečnim odsustvom sa naših ekrana. A mogli su, sa malo truda, umjesto kazne odavde dobiti kakvu državnu nagradu.

Uz pozive da se priključimo Otvorenom Balkanu, iz Srbije su okolo u dane praznika, stizale i svakojake ,,pjesme”. Tek da nas podsjete đe smo bili i đe bi se, ponovo, mogli naći. Ako već nijesmo tu.

Srebrenice tako si mi mila/Dabogda se tri put ponovila/Oj Pazaru novi Vukovaru/Oj Sjenice nova Srebrenice… Uz ovu pjesmu se, pred Novu godinu, u Priboju (Zlatiborski okrug) ,,veselila” grupa lokalnih policajaca. Povod za okupljanje – jedan od njih dobio je sina. Atmosferom su se pohvalili na društvenim mrežama.

Predsjednik Srbije primijetio je, tim povodom, kako se ,,svašta pjeva”. A nadležni su, sa desetak dana zakašnjenja, pokrenuli samo disciplinski postupak. Iako je zagovaranje ili podsticanje na mržnju, diskriminaciju ili nasilje u Srbiji krivično djelo kažnjivo zatvorom – od tri mjeseca do tri godine.

Iz istog mjesta, samo za Badnje veče, stiže video sa novim prazničnim sadržajem. ,,Božić je, pucaj u džamije”, urlaju momci slaveći ,,najradosniji hrišćanski praznik”. Identifikovani su. Za kaznu ili nagradu, nije saopšteno.

Crnogorska vlast, o svemu tome, uglavnom ćuti. Što, možda, i nije loše. Prošle godine u ovo doba, na ovim stranicama, čitali ste o čestitci koju je, povodom Dana RS-a, koleginici iz Banjaluke uputio premijer Zdravko Krivokapić. Usmeno i, kako se pokušavao odbraniti, u privatnom razgovoru. Sada je Krivokapić ponovo prinuđen da se brani. Što nije čestitao.  ,,Ja sam mislio da sam Božićnom čestitkom obuhvatio sve praznike ovih dana”, kazao je premijer, odgovarajući na kritike sljedbenika srpskog sveta.

Ima premijer i većih briga. Treba početi sa realizacijom projekta Evropa sad. Glasanje u Skupštini bila je prva stepenica, a kritike koje i dalje stižu i pesimistične najave sa sjevere ukazuju da je Vlada možda ishitreno i nedovoljno proračunato ušla u taj posao. Tu je i nova epizoda sage o potpisivanju Temeljnog ugovora sa SPC-om. Nakon što je jedan od uticajnijih članova Sinoda najavio da SPC ugovor neće potpisati sa ovom Vladom i njenim premijerom, čini se kako je Krivokapić ponovo pod pritiskom da se taj posao obavi što prije. I bezuslovno. Bez obzira na neizbježne posljedice.

Prazničnu prazninu popunio je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Promocijom svog sajta dritan.me. ,,Iza nacionalizma na Balkanu se kriju novčani interesi i korupcija”, otkriva doktor globalne politike i koordinator ovdašnjih službi bezbjednosti. Ako malo proskitate po sajtu, možete naići na, čini se interaktivan, odjeljak Budi relaksiran. Među ponuđenim jezicima za komunikaciju nalaze se, uz engleski, ruski, njemački, albanski, srpski i hrvatski…, još i suomi, mahasa… Crnogorskog i bosanskog – nema.  

Vjerovatno nije loša namjera. Ali jeste svjedočanstvo o tome kako dugo trajanje diskriminacije postaje uobičajenost. Pred kojom se gubi oprez.     

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo