Povežite se sa nama

Izdvojeno

VATROGASCI U CRNOJ GORI: Prepušteni milosti lokalnih uprava

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori postoji oko 600 vatrogasaca. O njima se ne stara država nego lokalne samouprave. Mnogi rade bez adekvatne opreme i sa niskim platama. Istovremeno se od njih tokom ljetnje sezone očekuju čuda

 

Kiša pala, ugašeni svi požari – objavljen je ove nedjelje epilog 34-dnevne borbe sa požarima u Nikšiću. Vatrogasci su uspjeli da zaštite kuće i imovinu od požara, a ističu i da su uspjeli da sačuvaju gradsko jezgro i izletište Trebjesu. Tokom jednomjesečne borbe sa vatrom jedan od vatrogasaca je povrijeđen prilikom gašenja požara na Budošu.

Prije početka sezone požara, početkom aprila, dio nikšićkih vatrogasaca je štrajkovao glađu. Tražili su da se vrate na posao, jer im je bio prestao radni angažman. U maju prošle godine pisali su tadašnjem premijeru i objasnili da su njihova odijela za prilaz vatri stara 13 godina, iako ih u zemljama Zapadne Evrope poslije godinu spaljuju. ,,Za njihovu profesiju je poražavajuće i sramno da na posao dolaze i rade ‘u patikama, trenerkama, jaknama ili dobro poderanim, istrošenim i iskrpljenim starim uniformama čiji je rok poodavno istekao’, kao i da su njihova odijela za prilaz vatri stara 13 godina, iako ih u zemljama Zapadne Evrope poslije godinu, ili 25 pranja, spaljuju u ‘posebnim pećima jer zbog svoje kancerogenosti nijesu za dalju upotrebu”. Upozorili su i da su plate nesrazmjerne opasnostima sa kojima se suočavaju.

Na odnos države prema vatrogascima kratko se osvrnula i Državna revizorska institucije (DRI)  u svom izvještaju o Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – zaštita od šumskih požara. U njemu se navodi da iako je naglašeno da se lična oprema vatrogasaca smatra prioritetom, oni je još nemaju. „Imamo situaciju da je izvršena nabavka aviona i vatrogasnih vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, te rizikuju život samim pristupom vatri, jer je velika mogućnost gušenja. Pristup požaru bez adekvatne opreme rezultira udisanjem štetnih čestica, te se procjenjuje da je 50 – 80 odsto smrti od požara rezultat udisanja dima, a ne opekotina (čak iako simptomi ne nastupe odmah, sitne čestice dima su tihe ubice jer su dovoljno male da mogu doprijeti do najdubljih dijelova pluća i izazvati ozbiljne bolesti)“, navodi se u izvještaju DRI-a.

Pitanja o problemima, opremi, platama, beneficijama… Monitor je poslao većini vatrogasnih jedinica u Crnoj Gori, koje djeluju u okviru opštinskih Službi zaštite i spašavanja. Iz Glavnog grada su nam odgovorili: ,,Obavještavamo vas da ćemo vam na pitanja odgovoriti čim prođe požarna sezona kada ćemo imati detaljan pregled i biti u mogućnosti da vam damo jednu cjelokupnu sliku i kompletan odgovor’’.

Zlatko Ćirović dipl. ing. zaštite od požara, za Monitor kaže da u Herceg Novom imaju svu potrebnu opremu, te da su u odnosu na ostale opštine zadovoljni. U vatrogasnoj službi ovog grada zapošljeno je 40 ljudi. Nakon velikih požara na Luštici i Debelom brijegu 2017. godine, nabavljena je oprema za prilaz vatri, koja nije jeftina, košta oko 1.500 eura po vatrogascu. Ćirović ističe da je i oprema potrošna te da stalno treba da se obnavlja i dopunjuje. Kaže i da se u mnogim drugim opštinama, posebno na sjeveru države, kolege stalno žale da nemaju adekvatnu opremu, nemaju aparate za gašenje vatre u zatvorenom prostoru gdje je koncentracija ugljen monoksida velika, pa samim tim i opasnost od trovanja.

Ćirović radi kao vatrogasac 18 godina, kaže da je na nivou države ima oko 600 vatrogasaca. ,,Mi na niovu države nemamo iste uniforme, istu tehniku, opremu, plate. Sve zavisi od lokalne samouprave kako ima uslova i gdje. Na Zapadu vatrogasci su jedna od najznačajnijih službi, poput policajaca imaju jedinstvene uniforme na teritoriji cijele države.  Za razliku od nas postoje standardi, čak i oko uniformi, koje reguliše država”.

On navodi da je prosječna plata vatrogascima oko 500 eura: ,,Sa svim dodacima noćnog rada, prekovremenih sati, praznika… Nije svuda isto, u Tivtu imaju veću platu, a kolege iz Rožaja imaju manju platu”.

Ćirović se nada da će uslijediti neke promjene. Kaže da se mora prestati sa dosadašnjim opravdanjima da se nema para: ,,Kad pogledate na šta država sve baca pare, onda nam je ono što je od vitalnog značaja skupo. Ništa ne može da bude skupo što može da spasi ljudske živote i materijalno dobro”.

Citira da političari često govore da su kanaderi skupi. Jesu, koštaju oko 30 miliona eura, uz par miliona održavanja godišnje. ,,Kada je 2017. bio požar na Luštici, kanader iz Hrvatske je u jednom satu ugasio dio požarišta. Njemu treba pet minuta da pokupi vodu, baci je i napravi još jedan krug, pet i po kubika vode nosi. A air traktor, koji mi imamo, treba mu 25 minuta da napravi krug i baci 2,5 kubika vode. To su površine na kojima vatrogasci ne mogu ni da priđu”, priča Ćirović.

Vatrogasci ne gase samo vatru. Tokom pandemije zaduženi su za dezinfekciju javnih površina. Ove nedjelje mediji su objavili da su vatrogasci u Podgorici na poziv građanina uklonili poskoka iz jednog od gradskih parkova.

,,Osim što se borimo sa vatrenim stihijama, mi štitimo živote ljudi, životinja, kao i imovinu ugroženu poplavama, zemljotresima, olujnim nevremenom i drugim prirodnim nepogodama. Takođe, ništa manje važan dio naše profesije podrazumijeva i učestvovanje u intervencijama spašavanja u saobraćajnim nesrećama, vađenja utopljenika, spašavanja ljudi i životinja s visina, i dr.”, objašnjava za Monitor Goran Tripković, inžinjer zaštite od požara – specijalista, član Strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore.

Ističe da su pored velikih fizičkih i psihičkih napora, vatrogasci prilikom akcija spašavanja često izloženi brojnim štetnim uticajima od plamena, dima, otrovnih supstanci i isparenja, urušavanja objekata, izloženost hemikalijama, opasnost od eksplozije… ,,U saobraćajnim nesrećama, gdje je potrebno spašavati putnike iz vozila, svjedoci smo vrlo dramatičnih prizora”, kaže Tripković.

I on kao problem ističe kvalitet opreme koja se razlikuje od opštine do opštine: ,,Određene opštine nastoje nabavati najkvalitetniju opremu za rad i redovno je obnavljati, dok kod drugih opština postoje određeni hronični nedostaci opreme”. Dodaje i da je jedan od problema nepostojanje centra za obučavanje u državi, gdje bi se obučavali i spremali budući vatrogasci – spasioci za ovaj visoko rizičan posao.

Tripković ističe i da je imajući u vidu prirodu i težinu posla vatrogasca – spasioca, prosječna zarada oko 500 eura  apsolutno nedovoljna: ,,U našoj zemlji, problem predstavlja i to što nemaju svi vatrogasci – spasioci jednaku zaradu, jer se ona razlikuje od opštine do opštine i zavisi od finansijskih mogućnosti pojedine opštine, kao i volje poslodavca da uveća propisani zakonski minimum zarade”.

Nedavno su u Uniji slobodnih sindikata konstatovali da vlada haos u zaradama u javnom sektoru. Napravljen je neprihvatljiv jaz između najniže i najveće zarade zaposlenih u javnom sektoru, pa je raspon koeficijenata između najniže i najviše zarade koji je bio 7,42, povećan na 10,64. U prevodu pojedini službenici i savjetnici, imaju plate dva, tri, čak i četiri puta veće od vatrogasaca-sapasilaca, medicinskih radnika, policajaca, komunalaca…

Vatrogascima je priznat benificirani radni staž, pa im se 12 mjeseci računa u staž osiguranja kao 16 mjeseci.

Ćirović kaže da srećom za 18 godina njegovog staža nije bilo težih povreda kolega. A nagledali su se svega. ,,Skidali smo sa vješala osobe, izvlačili iz smrskanog auta povrijeđene bez ruke, noge. Koliko god da ideš srcem, to sve ostaje”, priča Ćirović. Psihološka podrška za vatrogasce zasad ne postoji.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo