Povežite se sa nama

Izdvojeno

VATROGASCI U CRNOJ GORI: Prepušteni milosti lokalnih uprava

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori postoji oko 600 vatrogasaca. O njima se ne stara država nego lokalne samouprave. Mnogi rade bez adekvatne opreme i sa niskim platama. Istovremeno se od njih tokom ljetnje sezone očekuju čuda

 

Kiša pala, ugašeni svi požari – objavljen je ove nedjelje epilog 34-dnevne borbe sa požarima u Nikšiću. Vatrogasci su uspjeli da zaštite kuće i imovinu od požara, a ističu i da su uspjeli da sačuvaju gradsko jezgro i izletište Trebjesu. Tokom jednomjesečne borbe sa vatrom jedan od vatrogasaca je povrijeđen prilikom gašenja požara na Budošu.

Prije početka sezone požara, početkom aprila, dio nikšićkih vatrogasaca je štrajkovao glađu. Tražili su da se vrate na posao, jer im je bio prestao radni angažman. U maju prošle godine pisali su tadašnjem premijeru i objasnili da su njihova odijela za prilaz vatri stara 13 godina, iako ih u zemljama Zapadne Evrope poslije godinu spaljuju. ,,Za njihovu profesiju je poražavajuće i sramno da na posao dolaze i rade ‘u patikama, trenerkama, jaknama ili dobro poderanim, istrošenim i iskrpljenim starim uniformama čiji je rok poodavno istekao’, kao i da su njihova odijela za prilaz vatri stara 13 godina, iako ih u zemljama Zapadne Evrope poslije godinu, ili 25 pranja, spaljuju u ‘posebnim pećima jer zbog svoje kancerogenosti nijesu za dalju upotrebu”. Upozorili su i da su plate nesrazmjerne opasnostima sa kojima se suočavaju.

Na odnos države prema vatrogascima kratko se osvrnula i Državna revizorska institucije (DRI)  u svom izvještaju o Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – zaštita od šumskih požara. U njemu se navodi da iako je naglašeno da se lična oprema vatrogasaca smatra prioritetom, oni je još nemaju. „Imamo situaciju da je izvršena nabavka aviona i vatrogasnih vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, te rizikuju život samim pristupom vatri, jer je velika mogućnost gušenja. Pristup požaru bez adekvatne opreme rezultira udisanjem štetnih čestica, te se procjenjuje da je 50 – 80 odsto smrti od požara rezultat udisanja dima, a ne opekotina (čak iako simptomi ne nastupe odmah, sitne čestice dima su tihe ubice jer su dovoljno male da mogu doprijeti do najdubljih dijelova pluća i izazvati ozbiljne bolesti)“, navodi se u izvještaju DRI-a.

Pitanja o problemima, opremi, platama, beneficijama… Monitor je poslao većini vatrogasnih jedinica u Crnoj Gori, koje djeluju u okviru opštinskih Službi zaštite i spašavanja. Iz Glavnog grada su nam odgovorili: ,,Obavještavamo vas da ćemo vam na pitanja odgovoriti čim prođe požarna sezona kada ćemo imati detaljan pregled i biti u mogućnosti da vam damo jednu cjelokupnu sliku i kompletan odgovor’’.

Zlatko Ćirović dipl. ing. zaštite od požara, za Monitor kaže da u Herceg Novom imaju svu potrebnu opremu, te da su u odnosu na ostale opštine zadovoljni. U vatrogasnoj službi ovog grada zapošljeno je 40 ljudi. Nakon velikih požara na Luštici i Debelom brijegu 2017. godine, nabavljena je oprema za prilaz vatri, koja nije jeftina, košta oko 1.500 eura po vatrogascu. Ćirović ističe da je i oprema potrošna te da stalno treba da se obnavlja i dopunjuje. Kaže i da se u mnogim drugim opštinama, posebno na sjeveru države, kolege stalno žale da nemaju adekvatnu opremu, nemaju aparate za gašenje vatre u zatvorenom prostoru gdje je koncentracija ugljen monoksida velika, pa samim tim i opasnost od trovanja.

Ćirović radi kao vatrogasac 18 godina, kaže da je na nivou države ima oko 600 vatrogasaca. ,,Mi na niovu države nemamo iste uniforme, istu tehniku, opremu, plate. Sve zavisi od lokalne samouprave kako ima uslova i gdje. Na Zapadu vatrogasci su jedna od najznačajnijih službi, poput policajaca imaju jedinstvene uniforme na teritoriji cijele države.  Za razliku od nas postoje standardi, čak i oko uniformi, koje reguliše država”.

On navodi da je prosječna plata vatrogascima oko 500 eura: ,,Sa svim dodacima noćnog rada, prekovremenih sati, praznika… Nije svuda isto, u Tivtu imaju veću platu, a kolege iz Rožaja imaju manju platu”.

Ćirović se nada da će uslijediti neke promjene. Kaže da se mora prestati sa dosadašnjim opravdanjima da se nema para: ,,Kad pogledate na šta država sve baca pare, onda nam je ono što je od vitalnog značaja skupo. Ništa ne može da bude skupo što može da spasi ljudske živote i materijalno dobro”.

Citira da političari često govore da su kanaderi skupi. Jesu, koštaju oko 30 miliona eura, uz par miliona održavanja godišnje. ,,Kada je 2017. bio požar na Luštici, kanader iz Hrvatske je u jednom satu ugasio dio požarišta. Njemu treba pet minuta da pokupi vodu, baci je i napravi još jedan krug, pet i po kubika vode nosi. A air traktor, koji mi imamo, treba mu 25 minuta da napravi krug i baci 2,5 kubika vode. To su površine na kojima vatrogasci ne mogu ni da priđu”, priča Ćirović.

Vatrogasci ne gase samo vatru. Tokom pandemije zaduženi su za dezinfekciju javnih površina. Ove nedjelje mediji su objavili da su vatrogasci u Podgorici na poziv građanina uklonili poskoka iz jednog od gradskih parkova.

,,Osim što se borimo sa vatrenim stihijama, mi štitimo živote ljudi, životinja, kao i imovinu ugroženu poplavama, zemljotresima, olujnim nevremenom i drugim prirodnim nepogodama. Takođe, ništa manje važan dio naše profesije podrazumijeva i učestvovanje u intervencijama spašavanja u saobraćajnim nesrećama, vađenja utopljenika, spašavanja ljudi i životinja s visina, i dr.”, objašnjava za Monitor Goran Tripković, inžinjer zaštite od požara – specijalista, član Strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore.

Ističe da su pored velikih fizičkih i psihičkih napora, vatrogasci prilikom akcija spašavanja često izloženi brojnim štetnim uticajima od plamena, dima, otrovnih supstanci i isparenja, urušavanja objekata, izloženost hemikalijama, opasnost od eksplozije… ,,U saobraćajnim nesrećama, gdje je potrebno spašavati putnike iz vozila, svjedoci smo vrlo dramatičnih prizora”, kaže Tripković.

I on kao problem ističe kvalitet opreme koja se razlikuje od opštine do opštine: ,,Određene opštine nastoje nabavati najkvalitetniju opremu za rad i redovno je obnavljati, dok kod drugih opština postoje određeni hronični nedostaci opreme”. Dodaje i da je jedan od problema nepostojanje centra za obučavanje u državi, gdje bi se obučavali i spremali budući vatrogasci – spasioci za ovaj visoko rizičan posao.

Tripković ističe i da je imajući u vidu prirodu i težinu posla vatrogasca – spasioca, prosječna zarada oko 500 eura  apsolutno nedovoljna: ,,U našoj zemlji, problem predstavlja i to što nemaju svi vatrogasci – spasioci jednaku zaradu, jer se ona razlikuje od opštine do opštine i zavisi od finansijskih mogućnosti pojedine opštine, kao i volje poslodavca da uveća propisani zakonski minimum zarade”.

Nedavno su u Uniji slobodnih sindikata konstatovali da vlada haos u zaradama u javnom sektoru. Napravljen je neprihvatljiv jaz između najniže i najveće zarade zaposlenih u javnom sektoru, pa je raspon koeficijenata između najniže i najviše zarade koji je bio 7,42, povećan na 10,64. U prevodu pojedini službenici i savjetnici, imaju plate dva, tri, čak i četiri puta veće od vatrogasaca-sapasilaca, medicinskih radnika, policajaca, komunalaca…

Vatrogascima je priznat benificirani radni staž, pa im se 12 mjeseci računa u staž osiguranja kao 16 mjeseci.

Ćirović kaže da srećom za 18 godina njegovog staža nije bilo težih povreda kolega. A nagledali su se svega. ,,Skidali smo sa vješala osobe, izvlačili iz smrskanog auta povrijeđene bez ruke, noge. Koliko god da ideš srcem, to sve ostaje”, priča Ćirović. Psihološka podrška za vatrogasce zasad ne postoji.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo