Povežite se sa nama

Izdvojeno

USTOLIČENJE NOVOG MITROPOLITA: Kraj amfilohijevske ere

Objavljeno prije

na

Iako su vjerske zajednice i njihovo unutrašnje ustrojstvo i obredi po Ustavu Crne Gore odvojeni od države, ustoličenje postaje najveći politički događaj, ali i bezbjedonosni rizik

 

Malo je šta ovog ljeta tako uzburkalo crnogorsku javnost kao najava ustoličenja mitropolita Joanikija Mićovića na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske na Cetinju 5. septembra. Prekjuče je zvanično potvrđeno da je iz Cetinjskog manastira upućen poziv i srpskom predsjedniku da prisustvuje ustoličenju. Međutim veće su šanse, za sada, da se srpski lider neće odazvati.

 Iako su vjerske zajednice i njihovo unutrašnje ustrojstvo i obredi po Ustavu Crne Gore odvojeni od države, ustoličenje postaje najveći politički događaj, ali i bezbjedonosni rizik. „Patriotske“ snage bivšeg suverenističkog bloka su na protestnom skupu na Cetinju 22. avgusta proglasile „početak petnaest gandijevskih dana otpora“ ustoličenju vladike Joanikija. Demostranti na Cetinju su poručili novom mitropolitu da je on njih „nedostojan“ jer navodno nije Crnogorac, ne priznaje crnogorsku naciju i da je eksponent druge države. Takođe je zatraženo, od strane moderatora skupa Predraga Vušurovića, da se ustoličenje umjesto na Cetinju, obavi u velelepnom hramu u Podgorici koji im je u svoje doba darivao sada „poklekli diktator“ Milo Đukanović parama poreskih obveznika. Sa druge strane Mitropolit se oglasio da se on njegovih protivnika „ne odriče“ da ga „ne šalje nijedna država“, da „nije izvanjac“, već „rođen u Crnoj Gori“ i da „nije došao da je okupira“.

Skupu na Cetinju, čija posjećenost nije ispunila očekivanja sponzora, su prisustvovali i neki poslanici DPS-a, kao i Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Veselin Veljović koji je nedavno u autorskom tekstu u Đukanovićevoj i Statisovoj Pobjedi pozvao pripadnike sektora bezbjednosti da „odbiju svako neustavno i nezakonito naređenje“. On je u autorskom tekstu takođe lamentirao nad sudbinom crnogorskog pravoslavlja zbog „najezde“ svetosavlja, nacionalšovinizna i četništva koju njeguje Srpska pravoslavna crkva (SPC) i pozvao sve da dođu na Cetinje da brane slobodu Crne Gore. Veljović je na Cetinju snimljen u društvu Miljana Perovića, ranijeg direktora spuškog zatvora i visokog policijsko-obavještajnog funkcionera i Dragana Blagojevića, takođe visokog policijskog dužnosnika pod DPS-om. O Veljoviću su mediji naširoko izvještavali kao o akteru brojnih kriminalnih i korupcionaških afera tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) uključujući i progone i prebijanja nezavisnih novinara i svih drugih koji su smatrani protivnicima organizovanom kriminalu (a time i Đukanovićevoj „državi“). Zadnja potvda Veljovićevog „patriotizma“ je stigla od Mreže za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije LUPA u srijedu. LUPA je objavila fiktivni ugovor o prodaji Veljovićevog placa na Zlatici po naduvanoj cijeni Opštini Podgorica pod ranijim gradonačelnikom i takođe „patriotom“ Miomirom Mugošom, zbog navodne izgradnje auto-puta koji je baš trebao proći Veljovićevim placom ali ga je na kraju promašio za samo 60 metara dok je novac poreskih obveznika ostao kod Veljovića.

Takođe sadašnji sponzori protivljenja ustoličenja novog crnogorskog mitropolita su odavno ciljano promašili auto-put u bolji život crnogorskih građana i proveli trasu tamo gdje su oni imali najviše lične koristi. Na dan Prepodobnog Mučenika Avakuma 30. decembra 1990. godine svi današnji glavni politički promoteri crnogorskog „patriotizma“ i identiteta su bili na strani „velikosrpskog ratno-huškačkog projekta“, kako ga sada nazivaju, i u kome su mnogi činjenjem i/ili nečinjenjem svjesno okrvavili ruke. Naime, na praznik Sv. Avakuma je u prisustvu njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla u tron Mitropolita crnogorsko-primorskog zetsko-brdskog i skenderijskog i Egzarha sveštenog trona Pećkog uveden Amfilohije Radović, voljom i planom Beograda. U januaru iste godine je pučem doveden u partijski vrh Saveza komunista i Milo Đukanović dok je na svjetovni tron Sv. Petra Cetinjskog Đukanović zvanično ustoličen 15. februara 1991. god, ravno mjesec i po dana po ustoličenju njegovog saborca i kolege Amfilohija. Crnogorska samobitnost i identitet je dolaskom Đukanovića postala mrtvo slovo na papiru u moru „srpskog sveta“ dok je država sa njenim institucijama postala servis organizovanom kriminalu. U međuvremenu se desila agresija na Hrvatsku i BiH, deportacije muslimanskih izbjeglica na nož Radovanu Karadžiću itd. U svim odsutnim trenucima Đukanović je bio aktivni promoter i podržavalac Velike Srbije.

Veselin Veljović je nakon završene Vojne akademije u Beogradu i službe od dvije godine u JNA prebačen za šefa Centra bezb(j)ednosti u Pljevljima početkom 90-ih u doba najvećih progona i etničkog čišćenja pljevaljskih i bukovičkih Muslimana. Po izjavama svjedoka iz Bukovice, Seifa Osmanagića, policija je konstantno prebijala civile, dok se Veljović posebno isticao u maltretiranjima Muslimana Bukovice i jednom prilikom mu zaprijetio da će mu odsjeći uši. Veljović je ove navode negirao i u međuvremenu dobio amneziju kada je u pitanju njegova uloga u borbi za Veliku Srbiju tokom 90-ih. Većina ostalih funkcionera DPS-a je takođe bila na tvrdoj srpskoj liniji sve do momenta kada je postalo jasno da će njihov gazda u Beogradu doživjeti vojnički poraz a njihovi kriminalni poslovi biti ugroženi.

Tadašnji prijatelj i kolega sa studija mitropolita Amfilohija, Miraš Dedeić je bio sveštenik grčke ambasade u Rimu i kao ostrašćeni Srbin davao vatrene izjave italijanskoj štampi protiv Hrvata i branio rušilačke akcije jugo-armije pod Miloševićem u Hrvatskoj. Nakon što je raščinjen od strane Vaseljenskog patrijarha iz Carigrada, zbog stvari koje nemaju veze sa nacijom i ratom, postao je Episkop Mihailo i poglavar  Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).

Sa „duhovne“ strane mitropolit Amfilohije se bacio na posao posrbljavanja, kako se i sam hvalio, kao i reduciranja Mitropolije crnogorsko-primorske koja je pokrivala 93% državne teritorije kada je on ustoličen. Stvaranjem Eparhije budimljansko- nikšićke 2001.godine, i davanjem dijela Boke Kotorske Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj teritorija Mitropolije crnogorske-primorske je svedena na oko 40% Crne Gore. Tokom niza godina i decenija Amfilohiju nikada nisu smetali „državni poslovi“ Đukanovićevog režima i uvijek mu je priskakao direktno ili indirektno u pomoć kad bi se našao ugrožen. Đukanović je za uzvrat isto ćutao i gledao Amfilohija u „duhovnim pohodima“. Ljubav je pukla tek krajem 2019. god. kada je Đukanović posegnuo za crkvenom imovinom koju je htio podržaviti, ili, mnogi bi rekli u prevodu, privatizovati za sebe i svoje tajkune. Mitropolit je umro krajem oktobra prošle godine i sahranjen u kripti Hrama koji je velikim dijelom izgrađen donacijama Đukanovićeve Vlade i ljudi bliskih njemu.

Ostaje da se vidi da li će ustoličenje novoga mitropolita donijeti i novu filozofiju i prekid opasne sinergije između svjetovnih i vjerskih vlasti koja je držala Crnu Goru u tihom ropstvu skoro trideset godina.

U dosadašnjim pregovorima Vlada Crne Gore je uspjela, uz izdašno posredovanje određenih zapadnih ambasada u Beogradu i Zagrebu, izdejstvovati da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dopusti izbor episkopa Joanikija na čelo cetinjske mitropolije, a da episkop dioklijski Metodije Ostojić preuzme tron Eparhije budimljansko-niksićke. Tako da sa te strane novi cetinjski mitropolit i nikšićki episkop nisu poslati od strane Beograda sa zadatkom, kao što je bio slučaj ranije.  Sa druge strane, Arhijerejski sabor je proglasio kraj Episkopskog savjeta pravoslavne crkve u Crnoj Gori  „jer je ispunio svrhu zbog koje je formiran pa više nema potrebe za istim“ a nedavno je Sveti sinod SPC-a (crkvena vlada) smijenila rektora cetinjske Bogoslovije „Sveti Petar Cetinjski“ sveštenika Gojka Perovića.

Inspekcija koju je Sinod poslao na Cetinje je, kako nezvanično Monitor saznaje u Patrijaršiji u Beogradu, napisala da je Bogoslovija „rasadnik omladine koja o bogoslovlju pojma nema“. To što se otac Gojko smatra prije Crnogorcem nego Srbinom je takođe pogoršalo njegovu situaciju i derogiranje na poziciju pomoćnog sveštenika u Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici. Takođe srpska „patriotska“ štampa izvještava da se ove godine samo dvoje đaka upisalo u Bogosloviju i da većina radije bira bogosloviju u Prizrenu zbog bezbjedonosnih problema koje đaci navodno imaju na Cetinju (a koje su u prošlosti sasvim sigurno imali). Tako ispada da je „lažna država Kosovo sigurnije mesto za srpske bogoslovce“. Bolje upućeni u Beogradu ovu kampanju gledaju kao pripremu za potpuno ukidanje cetinjske bogoslovije u kojoj je premijer  dugo godina radio kao profesor informatike. Vlada će se sigurno suprotstaviti takvim naporima i dalje otezati sa potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC-om a time i održavati dalje tenzije sa Demokratskim frontom.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVA TRAGEDIJA NA CRNOGORSKIM PUTEVIMA: Drumovi straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovonedjeljna nesreća na putu Cetinje – Budva ponovo je aktuelizovala pitanje odgovornosti za neprekinut niz tragičnih udesa na našim putevima. Samo policija ne može mnogo kada na jednoj strani imamo stara vozila, upitne drumove i odsustvo vještine, iskustva i saobraćajne kulture kod vozača, a na drugoj nedostatak kadra i opreme

 

Stručnjaci pokušavaju da utvrde zašto je autobus firme Papović, bez kontakta sa drugim vozilima, najmanje 15 metara udarao u odbojnu bankinu na krivini, prije nego je probio zaštitnu ogradu i sa 30 putnika sletio u provaliju. Nesreća se dogodila prije nekoliko dana na Obzovici, mjestu između Cetinja i Budve. Dvoje putnika izgubilo je život, jedan je i dalje životno ugrožen, a još dvadesetak putnika i vozač autobusa zadobili su teže i lakše povede. Vozač je uhapšen.

Razmjere tragedije najvjerovatnije bile bi i mnogo veće da gusto granje i šiblje nijesu amortizovali pad i zaustavili autobus da se, nakon slijetanja, surva još dublje u provaliju.

Istog dana u udesu na Žabljaku povrijeđen je motociklista, dok je prethodnog dana na teritoriji Crne Gore registrovano 16 saobraćajnih nezgoda. Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da se tog dana u Podgorici dogodilo deset, u Baru pet i u Nikšiću jedna saobraćajna nezgoda. Izdato je 326 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 77 prekršajnih prijava. Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Crnogorski putevi i dalje liče na ratište. Samo prošle godine poginulo je gotovo 60 osoba i pored formalno pooštrenih kazni za prekršaje u saobraćaju.

U svijetu gotovo 1,3 miliona godišnje pogine u saobraćaju, procjena je Svjetske zdravstvene organizacije. Riječ je o deset puta većem broju od stradalih u ratovima – Globalni indeks mira (Global Peace Index) procijenio je da je u ratnim konfliktima prošle godine stradalo 238 hiljada ljudi. To nije utjeha, već upozorenje.

Najteža saobraćajka u ovom vijeku kod nas se dogodila prije deset godina (2013) u kanjonu Morače. Autobus sa 46 putnika sletio je sa mosta, kod Manastira Morača. Prevozio je rumunske turiste u Crnu Goru,  stradalo je 18 osoba, njih 29 je povrijeđeno. Rumunski autobus kretao se dvostruko brže od dozvoljene brzine na toj dionici magistrale. Desetak godina ranije, na granici sa Kosovom, u saobraćajnoj nesreči poginulo je deset osoba, uključujuci dvoje djece, dok je 31 osoba povrijeđena. Autobus sa 40 putnika je saobraćao na realciji Ulcinj – Kosovo, kada je sletio s puta i prevrnuo se niz liticu.

Saobraćajni inženjer Mirko Đurović ističe da je najčešći uzrok saobraćajnih nezgoda u Cnoj Gori nepoštovanje brzine i da vozači nijesu dovoljno iskusni. On upozorava i da je previše saobraćajnih nesreća  na ovom malom prostoru.

“Na putu od Podgorice do Budve dosta se brzo vozi. Put nije loš, ali vozači precjenjuju svoje mogućnosti i voze maksimalnom brzinom. Ako se desi neki kiks on u toj situaciji ne može da se snađe i onda šeta ne cesti, lijevo – desno i najčešće se tada desi saobraćajna nezgoda”, pojasnio je Đurović. On kaže da naši vozači „nijesu baš iskusni“ jer imaju vrlo malo pređenih kilometara u toku godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok tužilaštvo istražuje prijavu protiv hirurga Nikole Fatića, mediji špekulišu da je po srijedi nezakonito uzimanje organa. Fatić se ne oglašava. Iz partije Alternativa tvrde da se istražuje da li je hirurg ,,odnio” medicinski otpad – tromb. Čekaju se nalazi obdukcije da se saopšti u kom će pravcu krenuti istraga. Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali on nije odgovarao na naše poruke. Izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji

 

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je istragu kojom je obuhvaćen vaskularni hirurg Kliničkog centra Crne Gore Nikola Fatić na osnovu krivične prijave koju je protiv doktora podnijela porodica preminulog pacijenta. Iz tužilaštva je saopšteno da će nakon utvrđivanja rezultata obdukcije tijela pacijenta koji je preminuo nakon operacije u KCCG u Podgorici, a kojeg je operisao doktor Fatić, biti utvrđen dalji tok istrage.

Na navode medija po kojima je porodica pokojnika podnijela prijavu zbog navodnog protivpravnog oduzimanja ljudskih organa ili djelova tijela, odnosno zbog navodnog nesavjesnog liječenja njihovog člana porodice iz tužilaštva se nijesu javno izjašnjavali.

Iz Uprave policije je potvrđeno da je tokom vikenda policija pretresla prostorije hirurškog odjeljenja Kliničkog centra u Podgorici, te prikupljala obavještenja vezana za navode iz krivične prijave, odnosno tužilačke istrage. Takođe je saopšteno da je policija pretresla i privatnu ordinaciju doktora Nikole Fatića.

Iz Kliničkog centra Crne Gore je saopšteno da će po dobijanju rezultata obdukcije i policijske istrage ,,biti odlučeno o svim radnjama koje će biti preduzete u vezi sa ovim slučajem, bez prejudiciranja”.

Mediji pišu da se Fatić sumnjiči da je teglu sa ostacima dijela organa, aorte, koju je operisao, neovlašćeno iznio iz Kliničkog centra i odnio u svoju privatnu ordinaciju. On se sumnjiči da je, nakon što je porodica vidjela teglu sa etiketom na kojoj je bilo napisano ime pacijenta i alarmirala policiju, to vratio u jednu od prostorija KCCG u kojoj je nađena prilikom pretresa.

Monitor je pokušao da kontaktira Fatića, ali nije odgovarao na naše poruke. A izjavu od njega nijesu uspjeli da dobiju ni drugi mediji.

Dok je cijeli slučaj obavijen ćutanjem, jedina se oglasila organizacija Alternativa koja je objavila da je policija pretresala prostorije gdje borave hirurzi, ali prema njihovim saznanjima, tom prilikom nije pronađen nijedan dokaz o eventualnoj trgovini organima. Iz ove organizacije su saopštili da se ne radi o organu nego o trombu: ,,Treba da znate da taj vrsni vaskularni hirurg nema ni svoju kancelariju u Kliničkom centru. Prinuđen je da stvari ostavlja gdje stigne, da je šikaniran i proganjan od strane istih onih koji sad plasiraju aferu o ‘trgovini organima’. Optužuju ga da je kući odnio ‘tromb'(medicinski otpad) koji je izvadio pacijentu”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE REGION BORI SA CIJENAMA: Snagom države protiv poskupljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlade Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije pokušavaju olakšati inflatorni udar na građane. Riječ je uglavnom o administartivnim mjerama kojima se ograničavaju neke cijene u maloprodaji. Analitičari upozoravaju da bi mjere mogle imati i kontraefekat u vidu nestašica ili uvoza nekvalitetnijih ali jeftinijih proizvoda. U Crnoj Gori nemamo sličnih briga. Naša Vlada za skupću ne mari

Dok crnogorske vlasti brinu postizborne brige, drugi probaju raditi ono što im je u opisu posla. Makar zbog toga što njih izbori tek čekaju. Ili građani  očekuju da se vlast odgovorno odnosi prema nevoljama koje je donijela inflacija.

Nakon kolega iz Evrope, i vlade država u regionu odlučile su da se uhvate u koštac s visokim cijenama osnovnih životnih namirnica.

Prvo se pred TV kamerama pojavio predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vućić. On je, u svom reality stilu najavljujući akciju Bolja cena – cena za narod predstavio tridesetak proizvoda koji će, makar do kraja godine, potrošačima biti dostupni po cijenama koje su  10 do 30 odsto niže od onih iz prve polovine septembra. Dakle, u Beogradu su iz potrošačke korpe probrali dio proizvoda (brašno, ulje, razni mliječni prizvodi, mesne prerađevine, kupus, grašak, marmelada, šampon za bebe, deterdžent…) odabrali po jedan, uglavnom domaći, proizvod i propisali mu jedinstvenu cijenu u svim trgovinama u zemlji. Uz računicu da će domaćinstva, kupujući baš te proizvode, moći da uštede više od 30 eura mjesečno.

Glavna zvijezda te akcije, uz Aleksandra Vučića, postala je jeftina (najjeftinija) salama u omotu, narodski –  parizer, koja se proizvodi u nekoj od fabrika Miroslava Miškovića.

Prvo su potrošači primijetili da na etiketi parizera piše kako sadrži samo 35 odsto mesa. Onda su stigle ocjene da nešto što je toliko jeftino ne može biti dobrog kvaliteta.“ Znači, 400 grama hrane za pse košta kao kilogram parizera za penzionere koji promoviše Vučić”, objavio je jedan od opozicionih političara. Potom je Vučić organizovao radni doručak na kome su on i dvojica njegovih saradnika iz Vlade Srbije (ministri finansija i trgovine) pravili sendviče sa Miškovićevim parizerom. Opozicioni političari i mediji primijetili su kako kamere nijesu zabilježile da je Predsjednik Srbije zaista jeo ponuđeni obrok.

Sve to, zapravo, nije toliko važno, jer ne može sakriti suštinu, smatra urednik nedeljnika NIN Milan Ćulibrk. “A istina je da se u poslednje tri godine cena hrane u Srbiji povećala 57, 8 odsto – od toga je meso poskupelo za više od 50 odsto; mleko, jaja i sir više za 70 odsto, povrće za više od 80 odsto i to su zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku. U isto vreme u Srbiji je povećana penzija za 36 odsto, medijalna zarada koju prima više od polovina zaposlenog stanovništva u Srbiji povećana je za 43 odsto. Predsedniče, ako su primanja građana povećana za ovoliko odsto, a hrana poskupela za 58 odsto, da li se u Srbiji bolje živi, bez obzira na ovaj vaš parizer kome ste oborili cenu“, rekao je Ćulibrk gostujući na televiziji N1.

Dok se političari i analitičari u Srbiji spore o tome koliko će ove mjere istinski uticati na zaustavljanje inflacije i poboljšanje standarda građana, niko ne dovodi u pitanje to da će mjere trajati onoliko koliko je to obećao Predsjednik Srbije. Makar trgovci i proizvođači platili visoku cijenu toga što se baš njihov proizvod našao na listi Bolja cena. Kao što se već desilo proizvođačima žita, mesa i ulja, nakon prošlogodišnjih ograničenja cijena i zabrane izvoza za neke strateške poljoprivredne proizvode.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo