Povežite se sa nama

Izdvojeno

USTOLIČENJE NOVOG MITROPOLITA: Kraj amfilohijevske ere

Objavljeno prije

na

Iako su vjerske zajednice i njihovo unutrašnje ustrojstvo i obredi po Ustavu Crne Gore odvojeni od države, ustoličenje postaje najveći politički događaj, ali i bezbjedonosni rizik

 

Malo je šta ovog ljeta tako uzburkalo crnogorsku javnost kao najava ustoličenja mitropolita Joanikija Mićovića na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske na Cetinju 5. septembra. Prekjuče je zvanično potvrđeno da je iz Cetinjskog manastira upućen poziv i srpskom predsjedniku da prisustvuje ustoličenju. Međutim veće su šanse, za sada, da se srpski lider neće odazvati.

 Iako su vjerske zajednice i njihovo unutrašnje ustrojstvo i obredi po Ustavu Crne Gore odvojeni od države, ustoličenje postaje najveći politički događaj, ali i bezbjedonosni rizik. „Patriotske“ snage bivšeg suverenističkog bloka su na protestnom skupu na Cetinju 22. avgusta proglasile „početak petnaest gandijevskih dana otpora“ ustoličenju vladike Joanikija. Demostranti na Cetinju su poručili novom mitropolitu da je on njih „nedostojan“ jer navodno nije Crnogorac, ne priznaje crnogorsku naciju i da je eksponent druge države. Takođe je zatraženo, od strane moderatora skupa Predraga Vušurovića, da se ustoličenje umjesto na Cetinju, obavi u velelepnom hramu u Podgorici koji im je u svoje doba darivao sada „poklekli diktator“ Milo Đukanović parama poreskih obveznika. Sa druge strane Mitropolit se oglasio da se on njegovih protivnika „ne odriče“ da ga „ne šalje nijedna država“, da „nije izvanjac“, već „rođen u Crnoj Gori“ i da „nije došao da je okupira“.

Skupu na Cetinju, čija posjećenost nije ispunila očekivanja sponzora, su prisustvovali i neki poslanici DPS-a, kao i Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Veselin Veljović koji je nedavno u autorskom tekstu u Đukanovićevoj i Statisovoj Pobjedi pozvao pripadnike sektora bezbjednosti da „odbiju svako neustavno i nezakonito naređenje“. On je u autorskom tekstu takođe lamentirao nad sudbinom crnogorskog pravoslavlja zbog „najezde“ svetosavlja, nacionalšovinizna i četništva koju njeguje Srpska pravoslavna crkva (SPC) i pozvao sve da dođu na Cetinje da brane slobodu Crne Gore. Veljović je na Cetinju snimljen u društvu Miljana Perovića, ranijeg direktora spuškog zatvora i visokog policijsko-obavještajnog funkcionera i Dragana Blagojevića, takođe visokog policijskog dužnosnika pod DPS-om. O Veljoviću su mediji naširoko izvještavali kao o akteru brojnih kriminalnih i korupcionaških afera tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) uključujući i progone i prebijanja nezavisnih novinara i svih drugih koji su smatrani protivnicima organizovanom kriminalu (a time i Đukanovićevoj „državi“). Zadnja potvda Veljovićevog „patriotizma“ je stigla od Mreže za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije LUPA u srijedu. LUPA je objavila fiktivni ugovor o prodaji Veljovićevog placa na Zlatici po naduvanoj cijeni Opštini Podgorica pod ranijim gradonačelnikom i takođe „patriotom“ Miomirom Mugošom, zbog navodne izgradnje auto-puta koji je baš trebao proći Veljovićevim placom ali ga je na kraju promašio za samo 60 metara dok je novac poreskih obveznika ostao kod Veljovića.

Takođe sadašnji sponzori protivljenja ustoličenja novog crnogorskog mitropolita su odavno ciljano promašili auto-put u bolji život crnogorskih građana i proveli trasu tamo gdje su oni imali najviše lične koristi. Na dan Prepodobnog Mučenika Avakuma 30. decembra 1990. godine svi današnji glavni politički promoteri crnogorskog „patriotizma“ i identiteta su bili na strani „velikosrpskog ratno-huškačkog projekta“, kako ga sada nazivaju, i u kome su mnogi činjenjem i/ili nečinjenjem svjesno okrvavili ruke. Naime, na praznik Sv. Avakuma je u prisustvu njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla u tron Mitropolita crnogorsko-primorskog zetsko-brdskog i skenderijskog i Egzarha sveštenog trona Pećkog uveden Amfilohije Radović, voljom i planom Beograda. U januaru iste godine je pučem doveden u partijski vrh Saveza komunista i Milo Đukanović dok je na svjetovni tron Sv. Petra Cetinjskog Đukanović zvanično ustoličen 15. februara 1991. god, ravno mjesec i po dana po ustoličenju njegovog saborca i kolege Amfilohija. Crnogorska samobitnost i identitet je dolaskom Đukanovića postala mrtvo slovo na papiru u moru „srpskog sveta“ dok je država sa njenim institucijama postala servis organizovanom kriminalu. U međuvremenu se desila agresija na Hrvatsku i BiH, deportacije muslimanskih izbjeglica na nož Radovanu Karadžiću itd. U svim odsutnim trenucima Đukanović je bio aktivni promoter i podržavalac Velike Srbije.

Veselin Veljović je nakon završene Vojne akademije u Beogradu i službe od dvije godine u JNA prebačen za šefa Centra bezb(j)ednosti u Pljevljima početkom 90-ih u doba najvećih progona i etničkog čišćenja pljevaljskih i bukovičkih Muslimana. Po izjavama svjedoka iz Bukovice, Seifa Osmanagića, policija je konstantno prebijala civile, dok se Veljović posebno isticao u maltretiranjima Muslimana Bukovice i jednom prilikom mu zaprijetio da će mu odsjeći uši. Veljović je ove navode negirao i u međuvremenu dobio amneziju kada je u pitanju njegova uloga u borbi za Veliku Srbiju tokom 90-ih. Većina ostalih funkcionera DPS-a je takođe bila na tvrdoj srpskoj liniji sve do momenta kada je postalo jasno da će njihov gazda u Beogradu doživjeti vojnički poraz a njihovi kriminalni poslovi biti ugroženi.

Tadašnji prijatelj i kolega sa studija mitropolita Amfilohija, Miraš Dedeić je bio sveštenik grčke ambasade u Rimu i kao ostrašćeni Srbin davao vatrene izjave italijanskoj štampi protiv Hrvata i branio rušilačke akcije jugo-armije pod Miloševićem u Hrvatskoj. Nakon što je raščinjen od strane Vaseljenskog patrijarha iz Carigrada, zbog stvari koje nemaju veze sa nacijom i ratom, postao je Episkop Mihailo i poglavar  Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).

Sa „duhovne“ strane mitropolit Amfilohije se bacio na posao posrbljavanja, kako se i sam hvalio, kao i reduciranja Mitropolije crnogorsko-primorske koja je pokrivala 93% državne teritorije kada je on ustoličen. Stvaranjem Eparhije budimljansko- nikšićke 2001.godine, i davanjem dijela Boke Kotorske Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj teritorija Mitropolije crnogorske-primorske je svedena na oko 40% Crne Gore. Tokom niza godina i decenija Amfilohiju nikada nisu smetali „državni poslovi“ Đukanovićevog režima i uvijek mu je priskakao direktno ili indirektno u pomoć kad bi se našao ugrožen. Đukanović je za uzvrat isto ćutao i gledao Amfilohija u „duhovnim pohodima“. Ljubav je pukla tek krajem 2019. god. kada je Đukanović posegnuo za crkvenom imovinom koju je htio podržaviti, ili, mnogi bi rekli u prevodu, privatizovati za sebe i svoje tajkune. Mitropolit je umro krajem oktobra prošle godine i sahranjen u kripti Hrama koji je velikim dijelom izgrađen donacijama Đukanovićeve Vlade i ljudi bliskih njemu.

Ostaje da se vidi da li će ustoličenje novoga mitropolita donijeti i novu filozofiju i prekid opasne sinergije između svjetovnih i vjerskih vlasti koja je držala Crnu Goru u tihom ropstvu skoro trideset godina.

U dosadašnjim pregovorima Vlada Crne Gore je uspjela, uz izdašno posredovanje određenih zapadnih ambasada u Beogradu i Zagrebu, izdejstvovati da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dopusti izbor episkopa Joanikija na čelo cetinjske mitropolije, a da episkop dioklijski Metodije Ostojić preuzme tron Eparhije budimljansko-niksićke. Tako da sa te strane novi cetinjski mitropolit i nikšićki episkop nisu poslati od strane Beograda sa zadatkom, kao što je bio slučaj ranije.  Sa druge strane, Arhijerejski sabor je proglasio kraj Episkopskog savjeta pravoslavne crkve u Crnoj Gori  „jer je ispunio svrhu zbog koje je formiran pa više nema potrebe za istim“ a nedavno je Sveti sinod SPC-a (crkvena vlada) smijenila rektora cetinjske Bogoslovije „Sveti Petar Cetinjski“ sveštenika Gojka Perovića.

Inspekcija koju je Sinod poslao na Cetinje je, kako nezvanično Monitor saznaje u Patrijaršiji u Beogradu, napisala da je Bogoslovija „rasadnik omladine koja o bogoslovlju pojma nema“. To što se otac Gojko smatra prije Crnogorcem nego Srbinom je takođe pogoršalo njegovu situaciju i derogiranje na poziciju pomoćnog sveštenika u Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici. Takođe srpska „patriotska“ štampa izvještava da se ove godine samo dvoje đaka upisalo u Bogosloviju i da većina radije bira bogosloviju u Prizrenu zbog bezbjedonosnih problema koje đaci navodno imaju na Cetinju (a koje su u prošlosti sasvim sigurno imali). Tako ispada da je „lažna država Kosovo sigurnije mesto za srpske bogoslovce“. Bolje upućeni u Beogradu ovu kampanju gledaju kao pripremu za potpuno ukidanje cetinjske bogoslovije u kojoj je premijer  dugo godina radio kao profesor informatike. Vlada će se sigurno suprotstaviti takvim naporima i dalje otezati sa potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC-om a time i održavati dalje tenzije sa Demokratskim frontom.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo