Povežite se sa nama

Izdvojeno

USTOLIČENJE NOVOG MITROPOLITA: Kraj amfilohijevske ere

Objavljeno prije

na

Iako su vjerske zajednice i njihovo unutrašnje ustrojstvo i obredi po Ustavu Crne Gore odvojeni od države, ustoličenje postaje najveći politički događaj, ali i bezbjedonosni rizik

 

Malo je šta ovog ljeta tako uzburkalo crnogorsku javnost kao najava ustoličenja mitropolita Joanikija Mićovića na čelo Mitropolije crnogorsko-primorske na Cetinju 5. septembra. Prekjuče je zvanično potvrđeno da je iz Cetinjskog manastira upućen poziv i srpskom predsjedniku da prisustvuje ustoličenju. Međutim veće su šanse, za sada, da se srpski lider neće odazvati.

 Iako su vjerske zajednice i njihovo unutrašnje ustrojstvo i obredi po Ustavu Crne Gore odvojeni od države, ustoličenje postaje najveći politički događaj, ali i bezbjedonosni rizik. „Patriotske“ snage bivšeg suverenističkog bloka su na protestnom skupu na Cetinju 22. avgusta proglasile „početak petnaest gandijevskih dana otpora“ ustoličenju vladike Joanikija. Demostranti na Cetinju su poručili novom mitropolitu da je on njih „nedostojan“ jer navodno nije Crnogorac, ne priznaje crnogorsku naciju i da je eksponent druge države. Takođe je zatraženo, od strane moderatora skupa Predraga Vušurovića, da se ustoličenje umjesto na Cetinju, obavi u velelepnom hramu u Podgorici koji im je u svoje doba darivao sada „poklekli diktator“ Milo Đukanović parama poreskih obveznika. Sa druge strane Mitropolit se oglasio da se on njegovih protivnika „ne odriče“ da ga „ne šalje nijedna država“, da „nije izvanjac“, već „rođen u Crnoj Gori“ i da „nije došao da je okupira“.

Skupu na Cetinju, čija posjećenost nije ispunila očekivanja sponzora, su prisustvovali i neki poslanici DPS-a, kao i Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Veselin Veljović koji je nedavno u autorskom tekstu u Đukanovićevoj i Statisovoj Pobjedi pozvao pripadnike sektora bezbjednosti da „odbiju svako neustavno i nezakonito naređenje“. On je u autorskom tekstu takođe lamentirao nad sudbinom crnogorskog pravoslavlja zbog „najezde“ svetosavlja, nacionalšovinizna i četništva koju njeguje Srpska pravoslavna crkva (SPC) i pozvao sve da dođu na Cetinje da brane slobodu Crne Gore. Veljović je na Cetinju snimljen u društvu Miljana Perovića, ranijeg direktora spuškog zatvora i visokog policijsko-obavještajnog funkcionera i Dragana Blagojevića, takođe visokog policijskog dužnosnika pod DPS-om. O Veljoviću su mediji naširoko izvještavali kao o akteru brojnih kriminalnih i korupcionaških afera tokom vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) uključujući i progone i prebijanja nezavisnih novinara i svih drugih koji su smatrani protivnicima organizovanom kriminalu (a time i Đukanovićevoj „državi“). Zadnja potvda Veljovićevog „patriotizma“ je stigla od Mreže za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije LUPA u srijedu. LUPA je objavila fiktivni ugovor o prodaji Veljovićevog placa na Zlatici po naduvanoj cijeni Opštini Podgorica pod ranijim gradonačelnikom i takođe „patriotom“ Miomirom Mugošom, zbog navodne izgradnje auto-puta koji je baš trebao proći Veljovićevim placom ali ga je na kraju promašio za samo 60 metara dok je novac poreskih obveznika ostao kod Veljovića.

Takođe sadašnji sponzori protivljenja ustoličenja novog crnogorskog mitropolita su odavno ciljano promašili auto-put u bolji život crnogorskih građana i proveli trasu tamo gdje su oni imali najviše lične koristi. Na dan Prepodobnog Mučenika Avakuma 30. decembra 1990. godine svi današnji glavni politički promoteri crnogorskog „patriotizma“ i identiteta su bili na strani „velikosrpskog ratno-huškačkog projekta“, kako ga sada nazivaju, i u kome su mnogi činjenjem i/ili nečinjenjem svjesno okrvavili ruke. Naime, na praznik Sv. Avakuma je u prisustvu njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla u tron Mitropolita crnogorsko-primorskog zetsko-brdskog i skenderijskog i Egzarha sveštenog trona Pećkog uveden Amfilohije Radović, voljom i planom Beograda. U januaru iste godine je pučem doveden u partijski vrh Saveza komunista i Milo Đukanović dok je na svjetovni tron Sv. Petra Cetinjskog Đukanović zvanično ustoličen 15. februara 1991. god, ravno mjesec i po dana po ustoličenju njegovog saborca i kolege Amfilohija. Crnogorska samobitnost i identitet je dolaskom Đukanovića postala mrtvo slovo na papiru u moru „srpskog sveta“ dok je država sa njenim institucijama postala servis organizovanom kriminalu. U međuvremenu se desila agresija na Hrvatsku i BiH, deportacije muslimanskih izbjeglica na nož Radovanu Karadžiću itd. U svim odsutnim trenucima Đukanović je bio aktivni promoter i podržavalac Velike Srbije.

Veselin Veljović je nakon završene Vojne akademije u Beogradu i službe od dvije godine u JNA prebačen za šefa Centra bezb(j)ednosti u Pljevljima početkom 90-ih u doba najvećih progona i etničkog čišćenja pljevaljskih i bukovičkih Muslimana. Po izjavama svjedoka iz Bukovice, Seifa Osmanagića, policija je konstantno prebijala civile, dok se Veljović posebno isticao u maltretiranjima Muslimana Bukovice i jednom prilikom mu zaprijetio da će mu odsjeći uši. Veljović je ove navode negirao i u međuvremenu dobio amneziju kada je u pitanju njegova uloga u borbi za Veliku Srbiju tokom 90-ih. Većina ostalih funkcionera DPS-a je takođe bila na tvrdoj srpskoj liniji sve do momenta kada je postalo jasno da će njihov gazda u Beogradu doživjeti vojnički poraz a njihovi kriminalni poslovi biti ugroženi.

Tadašnji prijatelj i kolega sa studija mitropolita Amfilohija, Miraš Dedeić je bio sveštenik grčke ambasade u Rimu i kao ostrašćeni Srbin davao vatrene izjave italijanskoj štampi protiv Hrvata i branio rušilačke akcije jugo-armije pod Miloševićem u Hrvatskoj. Nakon što je raščinjen od strane Vaseljenskog patrijarha iz Carigrada, zbog stvari koje nemaju veze sa nacijom i ratom, postao je Episkop Mihailo i poglavar  Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).

Sa „duhovne“ strane mitropolit Amfilohije se bacio na posao posrbljavanja, kako se i sam hvalio, kao i reduciranja Mitropolije crnogorsko-primorske koja je pokrivala 93% državne teritorije kada je on ustoličen. Stvaranjem Eparhije budimljansko- nikšićke 2001.godine, i davanjem dijela Boke Kotorske Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj teritorija Mitropolije crnogorske-primorske je svedena na oko 40% Crne Gore. Tokom niza godina i decenija Amfilohiju nikada nisu smetali „državni poslovi“ Đukanovićevog režima i uvijek mu je priskakao direktno ili indirektno u pomoć kad bi se našao ugrožen. Đukanović je za uzvrat isto ćutao i gledao Amfilohija u „duhovnim pohodima“. Ljubav je pukla tek krajem 2019. god. kada je Đukanović posegnuo za crkvenom imovinom koju je htio podržaviti, ili, mnogi bi rekli u prevodu, privatizovati za sebe i svoje tajkune. Mitropolit je umro krajem oktobra prošle godine i sahranjen u kripti Hrama koji je velikim dijelom izgrađen donacijama Đukanovićeve Vlade i ljudi bliskih njemu.

Ostaje da se vidi da li će ustoličenje novoga mitropolita donijeti i novu filozofiju i prekid opasne sinergije između svjetovnih i vjerskih vlasti koja je držala Crnu Goru u tihom ropstvu skoro trideset godina.

U dosadašnjim pregovorima Vlada Crne Gore je uspjela, uz izdašno posredovanje određenih zapadnih ambasada u Beogradu i Zagrebu, izdejstvovati da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dopusti izbor episkopa Joanikija na čelo cetinjske mitropolije, a da episkop dioklijski Metodije Ostojić preuzme tron Eparhije budimljansko-niksićke. Tako da sa te strane novi cetinjski mitropolit i nikšićki episkop nisu poslati od strane Beograda sa zadatkom, kao što je bio slučaj ranije.  Sa druge strane, Arhijerejski sabor je proglasio kraj Episkopskog savjeta pravoslavne crkve u Crnoj Gori  „jer je ispunio svrhu zbog koje je formiran pa više nema potrebe za istim“ a nedavno je Sveti sinod SPC-a (crkvena vlada) smijenila rektora cetinjske Bogoslovije „Sveti Petar Cetinjski“ sveštenika Gojka Perovića.

Inspekcija koju je Sinod poslao na Cetinje je, kako nezvanično Monitor saznaje u Patrijaršiji u Beogradu, napisala da je Bogoslovija „rasadnik omladine koja o bogoslovlju pojma nema“. To što se otac Gojko smatra prije Crnogorcem nego Srbinom je takođe pogoršalo njegovu situaciju i derogiranje na poziciju pomoćnog sveštenika u Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici. Takođe srpska „patriotska“ štampa izvještava da se ove godine samo dvoje đaka upisalo u Bogosloviju i da većina radije bira bogosloviju u Prizrenu zbog bezbjedonosnih problema koje đaci navodno imaju na Cetinju (a koje su u prošlosti sasvim sigurno imali). Tako ispada da je „lažna država Kosovo sigurnije mesto za srpske bogoslovce“. Bolje upućeni u Beogradu ovu kampanju gledaju kao pripremu za potpuno ukidanje cetinjske bogoslovije u kojoj je premijer  dugo godina radio kao profesor informatike. Vlada će se sigurno suprotstaviti takvim naporima i dalje otezati sa potpisivanjem Temeljnog ugovora sa SPC-om a time i održavati dalje tenzije sa Demokratskim frontom.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo