Povežite se sa nama

Izdvojeno

MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori ne postoji niti jedna institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece. Nema ni dovoljno kadra specijalizovanog iz oblasti dječje psihijatrije. U 2020. godini odobrene su tri takve specijalizacije. Ni nacionalni program prevencije suicida još uvijek nije na vidiku, a prema podacima MUP-a za samo prva tri mjeseca ove godine registrovano je čak 30 samoubistava

 

U razmaku od samo dvadesetak dana jedna 20-godišnjakinja i 13-godišnjak iz Pljevalja okončali su svoje živote samoubistvom, na isti način, na istom mjestu – skokom sa mosta na Đurđevića Tari. Tragedije su sablaznile i potresle javnost Crne Gore. I podsjetile na staru boljku – o mentalnom zdravlju mladih niti razmišljamo, niti govorimo, niti brinemo u dovoljnoj mjeri.

U prilog toj tvrdnji ide činjenica da u Crnoj Gori ne postoji niti jedna institucija koja se bavi liječenjem psihičkih poremećaja kod djece.

Prema Izvještaju o realizaciji Akcionog plana za sprovođenje Strategije zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori za 2020. godinu, koji je tokom jula usvojila Vlada Crne Gore, Kliniku za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) sa odjeljenjem za dječju psihijatriju bi trebalo izgraditi – u narednom periodu. ,,S obzirom na to da je već izrađen projekat i da kapaciteti i uslovi trenutne Klinike za psihijatriju nijesu na zadovoljavajućem nivou i da u Crnoj Gori ne postoji obezbijeđen smještaj za djecu koja su u potrebi za psihijatrijskim liječenjem, a da su se stekli uslovi po pitanju edukovanog kadra (specijaliste dječije psihijatrije) potrebno je uložiti napore da se započne sa radovima”, navodi se u pomenutom izvještaju.

Monitor se obratio Ministarstvu zdravlja kojim rukovodi ministarka Jelena Borovinić-Bojović i upitao nadležne kada bi se mogla očekivati izgradnja klinike. Odgovor do zaključenja ovog broja nije dobio.

U Crnoj Gori nema ni dovoljno kadra specijalizovanog iz oblasti dječje psihijatrije. U centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja usluge zaštite i tretmana mentalnog zdravlja djeci starosti od 15 godina pružaju specijalisti – adultne psihijatrije. U tim službama nema ni specijalista dječije psihologije. Prema podacima do kojih je došao Monitor, u 2020. godini odobrene su tri specijalizacije iz oblasti dječije i adolescentne psihijatrije i to jedna za Dom zdravlja (DZ) Nikšić i Opštu bolnicu Nikšić i dvije za Specijalnu bolnicu za psihijatriju (SBP) Dobrota. Sem toga, specijalizaciju iz oblasti dječije psihijatrije završila su dva psihijatra KCCG-a, a jedna je u toku. Samo jedan psihijatar SBP Dobrota dobio je specijalizaciju iz oblasti dječije i adolescentne psihijatrije.

,,Adolescentsko doba spada u jednu od očekivanih razvojnih kriza u životu. Unutrašnji konflikti u adolescentu rastu jer on još uvijek nema zrelost da se suoči sa novom slikom u ogledalu, očekivanjima okoline, hormonalnim promjenama. Česta destruktivna ponašanja su samopovređivanje (strah, ljutnja i tuga usmjereni su ka sebi umjesto da se verbalizuju), pokušaj samoubistva (osoba ima doživljaj da je niko ne vidi i ne čuje pa bira ovakav alarm za okolinu), kao i povlačenje u sebe, kada rastu socijalna anksioznost, razni strahovi i sumnje u sopstvene sposobnosti”, kaže za Monitor psihološkinja Marija Marković.

Prema njenim riječima, adolescenti se za najtragičniji ishod – samoubistvo, ,,odlučuju” zbog različitih životnih istorija. ,,Neko će to učiniti jer u porodici postoji transgeneracijska poruka da se tako najlakše rješavaju problemi, a neko jer u svojoj konfuziji traganja za identitetom biva očaran svojim idolom. Ono što je zajedničko adolescentima je da im je potrebna klima prihvatanja i razumjevanja koju nude ljudi koji su stručni za problematiku razvojne krize, a to su psiholozi i psihoterapeuti. Dakle – psihoterapija, psihološke radionice ili savjetodavni razgovori. Prisjetimo se, ako je razvojna kriza nešto normalno, onda je odlazak kod psihoterapeuta takođe”, napominje Markovićeva.

Crna Gora nema ni nacionalni program prevencije suicida. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), za samo prva tri mjeseca ove godine registrovano je čak 30 samoubistava. Iz Uprave policije (UP) Monitoru nijesu odgovorili na pitanje koliko je maloljetnika i adolescenata među žrtvama. Godišnje, u prosjeku, preko stotinu ljudi počini samoubistvo. U 2017. godini počinjeno je 109 samoubistava, a godinu ranije 111. U 2018. godini evidentirano je 107 samoubistava. Prostom računicom, dolazi se do alarmantnog podatka – skoro svaki treći dan neki građanin digne ruku na sebe.

U Crnoj Gori, izuzev farmakoterapije (liječenjem medikamentima), gotovo da nema drugih oblika tretiranja pacijenata. U Strategiji zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori za period od 2019. do 2023. godine navodi se da saradnja djelova zdravstvenih i socijalnih službi postoji samo u pojedinačnim slučajevima, bez šire i sistematične primjene. ,,Ne postoje timovi za intervencije u ranoj psihozi”, piše u toj strategiji.

Tokom dvogodišnje realizacije akcionog plana pomenute strategije, realizovano je tek 18 odsto, ili šest od ukupno 32 planiranih aktivnosti, djelimično je realizovano 22 odsto, a nije realizovano 60 odsto planiranih aktivnosti. Nadležni objašnjavaju da je pandemija virusa COVID-19 uticala na to što najveći broj projekata i poslova nije obavljen u dogovorenom periodu.

O mentalnom zdravlju djece se do kora nije ni razmišljalo. Tome svjedoči činjenica da o tome sve do 2018. godine nije bilo sveobuhvatnih analiza.

U ovogodišnjem istraživanju Saveza izviđača Crne Gore (SICG), pod nazivom Mentalno zdravlje mladih u Crnoj Gori, učestvovali su mladi starosti od 14 do 24 godine. Istraživanje je ogolilo zabrinjavajuće stanje. ,,Upoređujući podatke sa evropskog nivoa sa našim, primjećujemo da se kod nas mladi češće osjećaju loše. Praktično svaka druga mlada osoba se osjeća loše – češće od jednom nedjeljno (49,1 odsto), dok je na evropskom nivou to slučaj kod svakog petog adolescenta (20 odsto)”, navodi se u njemu. Isto istraživanje je pokazalo da su oni koji se zdravije hrane i praktikuju hobije manje anksiozni od onih koji to ne rade, kao i da izraženije anksiozno-depresivne simptome imaju oni koji su u posljednjih pola godine prvi put probali duvan ili alkohol. Mlade žene su, prema istim podacima SICG-a, više anksiozne i depresivne od mladih muškaraca.

Od 2015. godine, uz podršku UNICEF-a, u crnogorske osnovne i srednje škole uveden je program za jačanje socio-emocionalnih vještina. Iz Udruženja psihologa i Udruženja pedagoga istakli su značaj ovog programa za razvoj otpornosti učenika i prevenciju problema mentalnog zdravlja jer su škole često mjesto gdje se prvi put otkrivaju potencijalni problemi s mentalnim zdravljem i gdje se djeca usmjeravaju da traže dodatnu pomoć.

Problemi mentalnog zdravlja kod djece i adolescenata predstavljaju jedan od glavnih izazova za javno zdravlje i održivi razvoj na globalnom nivou. Čak dvije trećine zemalja ne raspolažu podacima o mentalnim poremećajima, a u onima koje takvim podacima raspolažu – često ne postoje podaci koji se odnose samo na djecu i adolescente, podatak je Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i UNICEFA. Procjenjuje se da će, svake godine, svaki peti adolescent da doživi problem sa mentalnim zdravljem.

Samoubistvo, inače, predstavlja vodeći uzrok smrti mladih osoba. Osjećanje zanemarenosti i manje vrijednosti, depresija usljed gubitka voljenih osoba ili loših porodičnih i socijalnih odnosa, nerazumijevanje okoline – mogu da budu okidač da najmlađi povuku kobni potez. I društvo to ne smije da ignoriše.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo