Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR ĐUKANOVIĆ , CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vrtimo se u začaranom krugu

Objavljeno prije

na

Većina institucija u pravosuđu su ili u v.d. stanju, blokadi ili djeluju u krnjem sastavu a trebalo bi da budu predvodnici u snaženju vladavine prava što je ključno mjerilo napretka od strane EU. Takođe, podjele u društvu koje su na granici usijanja nijesu preporuka EU da nas brzo primi u svoj klub. Konačno, nova vlast pada na ispitu dokazivanja da ne koristi loše prakse stare kroz partijska zapošljavanja

 

MONITOR: Nakon godinu dana od promjene vlasti glavne teme su identitetske. Tenzije rastu. Sada je u fokusu ustoličenje mitropolita Joanikija. Kako to komentarisete?

ĐUKANOVIĆ: Crnogorsko drušvo nastavlja da se vrti u začaranom krugu identitetskih tema koje ne doprinose društvenom razvoju, a koje su intrumentalizovano uveli i drže na agendi politički lideri. Naravno, vremenom im je to i lakše, jer imaju više saveznika, posebno kad se atmosfera ovako ,,zagrije”, a imajući u vidu da smo multietničko i multikonfesionalno društvo to može biti i vrlo opasno.

Crna Gora je ustavom definisana kao građanska, međutim, u praksi se već duže dešava odmak od tog koncepta što već produkuje ozbiljne i loše posljedice.  Crnogorsko društvo može da opstane jedino u građanskom konceptu čiji su garant snažne demokratske institucija koje omogućavaju široku inkluzivnost, ravnopravno učešće građana u procesu donošenja odluka, uživanju i korišćenju javnih dobara. Inkluzija, jednako postupanje prema svim građanima odnosno jaka pravna država koja štiti od institucionalne i strukturne diskriminacije je osnova na kojoj se gradi građansko društvo i to bi trebalo da bude vizija i ključni zadatak političkih elita i nosilaca vlasti. Država, naravno, mora voditi računa o obezbjeđivanju uslova da svako ima slobodu da praktikuje svoju religiju, njeguje etničke tradicije i kulturu, ali i religijske zajednice moraju znati gdje im je mjesto a stiče se utisak da su neke to zaboravile.

MONITOR: CGO je nedavno ukazao da je nova vlast imala dovoljno vremena da ispuni obećanje vezano za raskid ugovora za mini hidroelektrane.

ĐUKANOVIĆ: Mi se ovim pitanjem bavimo nekih godinu dana, a nakon što su nas kontaktirali građani MZ Kraljske Bare kod Kolašina za pomoć. U cilju rješavanja problema prošle godine obratili smo se nadležnim  ministarstvima u prethodnoj Vladi sa zahtjevom da hitno preispitaju i raskinu štetne koncesione ugovore za izgradnju MHE Crnja, Ljubaštica i Crni potok u Kraljskim Barama, ali reakcije nije bilo. Uprkos obilnoj dokumentaciji sa dokazima o nelegalnim radnjama. Odmah po dolasku nove vlasti, ponovili  smo zahtjev novim nadležnim strukturama očekujući da će brzo reagovati u skladu sa predizbornim obećanjem da će jedan od prioriteta biti i preispitivanje i obustavljanje izgradnje svih mini hidroelektrana na crnogorskim rijekama. Nakon gotovo godinu dana ništa nije učinjeno da se raskinu štetni koncesioni ugovori uprskos obilnoj dokumentaciji i brojnim dokazima o nelegalnim radnjama. Stara vlast omogućila je bespravnu izgradnju MHE i korišćenje riječnih resursa u korist koncesionara, a kako stvari stoja ni nove vlasti nijesu odlučne u odbrani javnog interesa i osnovnih prava lokalnog stanovništva koje živi uz obalna područja ugroženih rijeka.

MONITOR:  Ocijenili ste i da je zabrinjavajuci broj napada na novinare. Da li je problem u atmosferi nekažnjivosti?

ĐUKANOVĆ: Učestalost napada na novinare ukazuje na potrebu preuzimanja ozbiljnijih mjera kako bi se ovaj trend, koji degradira slobodu medija, hitno zaustavio. Sloboda medija i sloboda novinara da rade svoj posao na udaru su već godinama u Crnoj Gori, a to prati izostanak konkretnih rezultata u pogledu efikasnih istraga, pronalaženja i adekvatnog kažnjavanja izvršilaca i nalogodovaca napada. Ni najteži slučajevi napada na novinare, poput ubistva urednika dnevnih novina Dan, Duška Jovanovića, ili ranjavanje novinarke Vijesti, Olivere Lakić, nikad nijesu do kraja rasvijetljeni.

Izostanak kažnjivosti vodi i samocenzuri, ograničava prostor za slobodne medije i čini novinarsku profesiju neprivlačnom za mlade. To su veliki izazovi ne samo za profesiju, već i za ukupan razvoj društva. U cilju doprinosa medijskim slobodama trebalo bi insistirati na rasvjetljavanju svih tih slučajeva, jačanju zaštite novinara ali i unapređenju nivoa profesioalnih standarda u medijima.

MONITOR: I pored evropske retorike nove vlasti, i obećanja da će Crna Gora za nekoliko godina biti članica EU, mnoge suštinske reforme još čekaju. Koliko je realno obećanje premijera da ćemo uskoro biti u Evropi?

ĐUKANOVIĆ: Mislim da bi umjesto licitiranja datumima ulaska u EU, donosioci odluka mnogo više trebalo da se bave sprovođenjem suštinskh reformi koje proces zahtijeva.  Neozbiljno je davati obećanja o skorom ulasku u EU u situaciji kad je jasno da institucije koje bi trebalo da sprovedu ključne reforme još uvijek ne funkcionišu u kapacitetu potrebnom da iznesu zahtjevne i teške reforme, ili kad nemamo ni cjelovitu pregovaračku strukture.

Većina institucija u pravosuđu su ili u v.d. stanju, blokadi ili djeluju u krnjem sastavu a trebalo bi da budu predvodnici u snaženju vladavine prava što je ključno mjerilo napretka od strane EU. Takođe, podjele u društvu koje su na granici usijanja nijesu preporuka EU da nas brzo primi u svoj klub. Konačno, nova vlast pada na ispitu dokazivanja da ne koristi loše prakse stare kroz partijska zapošljavanja, a to je, recimo isto jedno od pitanja koje EU pažljivo prati.

Ukratko, prvo treba skočiti pa reći ,,hop”, biće vremena za promociju ali prvo treba zasukati rukave i raditi.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da 70 posto građana želi da Crna Gora dovrši evropski put? Odgovaraju li političke elite željama građana?

ĐUKANOVIĆ: Građani u značajnoj većini i kontinuirano podržavaju pristupanje EU, uz sve razlike u pojedinačnim istraživajima, a to ukazuje da evropske integracije imaju snažan integrativni unutrašnji potencijal za crnogorsko društvo.

Ipak, treba napomenuti da podrška građana EU procesu nije jednaka njihovom razumijevanju tog procesa, da se radi o  pojednostavljenoj slici i nadi da će nam evropski standard života osvanuti kao poklon prvog jutra nakon učlanjenja. Takođe, mi imamo građane koji jasno izražavaju svoj stav da žele da budemo članica Evropske unije, ali su sa druge strane vrlo često potpuno ravnodušni i apatični u smislu pritiska na  one koje su birali da zaista urade nešto na tom putu. Političke elite su više deklarativno naklonjene evropeizaciji, nego što svojim primjerom ulivaju povjerenje o istinskoj posvećenosti evropskim vrijednostima i najboljim praksama. Tome u prilog najviše svjedoči trenutna politička i kriza društva koju političke elite opasno, a često i neznalački, podgrijavaju kroz vlastitim prepucavanja umjesto da insistiraju na argumentovanom dijalogu i prevazilaženju izazova što bi bio odgovoran odnos prema građanima, EU, ali i samim sebi.

MONITOR:  Kako vidite političku krizu koja traje? I moguća razrešenja?

ĐUKANOVIĆ: Mi imamo hroničnu političku krizu godinama unazad i regresivne korake u, inače, nerazvijenoj političkoj kulturi. Nažalost, prošlogodišnji parlamentarni izbori nisu doveli do očekivanog razriješenja tako da danas svjedočimo situaciji koja je složena, opterećena tenzijama, i ograničavajuća za ukupno funkcionisanje društva.

Vlada nema garantovanu većinu u Skupštini za potrebne kadrovske promjene niti zakonska rješenja što je čini slabom, a na drugoj strani i sama vladajuća većina nema saglasnost oko nekih ključnih pitanja, čime se gubi i pobjeda koju su ostvarili na izborima. Moj je utisak da se ni opozicija nije uspjela istaći kvalitativnim pristupom, a posebno DPS koji nije izveo očekivane promjene na januarskom kongresu, pa je i sebi suzio prostor za eventualna koaliciona djelovanja makar oko određenih pitanja. Primjetan je i spoljni negativni uticaj kroz izraženo interesovanje za prilike, ali i promovisanje nekih aktera i rješenja od strane, prije svih,  srbijanskih vlasti.

Mnogo je opcija sada otvoreno – tehnička Vlada, rekonstrukcija, smjena premijera, vanredni parlamentarni izbori, ali i opstanak postojećeg teškog stanja koje dnevno trenira živce i aktera na političkoj sceni i građana. Pregovori oko prevazilaženja sporova unutar vladajuće većine sporo se odvijaju i zasad nije izvjesno na koji način i kad se može očekivati dogovor.

Čitava situacija će se negativno odraziti na svakodnevne živote građana, proces evropskih integracija i druge reformske aktivnosti u zemlji, uključujući i borbu sa pandemijom COVID19, kao i posljedice pandemije.

MONITOR: Koliko ovo sve može trajati?

ĐUKANOVIĆ: Jasno je da ovakva konstelacija odnosa ne može predugo trajati i da se određeno rješenje krize mora što prije pronaći. To rješenje treba da svoje izvorište ima i u širokom društveno-političkom dijalogu i saglasnosti oko nekih ključnih vrijednosti i pravaca.

Nema vladavine prava bez efiksnog suočavanja sa prošlošću

MONITOR: Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

ĐUKANOVIĆ: Mi odavno ukazujemo da Crna Gora nije pokazala dovoljnu posvećenost u suočavanju sa prošlošću, kao i da nevoljno i površno ispunjava i dio obaveza na putu ka EU koji se odnosi na ovu oblast.

U pozitivnom kontekstu treba istaći činjenicu da je ovaj saziv Skupštine, jednom mješovitom većinom, usvojio Rezoluciju o Srebrenici i smijenio ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava koji je relativizovao genocid u Srebrenici. U prilog zrijevanju društvene svijesti govori i činjenica da su se ove odluke poklopile sa stavovima građana koji su u većini osudili izjavu ministra i koji razumiju težinu zločina u Srebrenici bolje nego neki politički prvaci.

Ipak, kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina učinak je prilično skroman, i jasno je da je tu najveća prepreka nedostatak političke volje. Mali broj slučajeva je procesuiran, i to većinom sa oslobađajućim presudama u procesima koji su (ne)namjerno bili konstrukciono loše postavljeni i vođeni i zbog toga i propadali. Strategija o procesuiranju ratnih zločina, koja je trebalo da doprinese efikasnosti u procesuiranju, nije dala praktično nikakve rezultate.

Nema funkcionalne vladavine prava bez efikasnog suočavanja sa prošlošću, a sada je već jasno da to zahtijeva i ozbiljne promjene u pravosuđu. Osim pravnog aspekta, proces suočavanja sa prošlošću trebao bi da se odvija i kroz sistem obrazovanja, što, takođe, izostaje a otežava izgradnju građanskog, otvorenog društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo