Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR ĐUKANOVIĆ , CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vrtimo se u začaranom krugu

Objavljeno prije

na

Većina institucija u pravosuđu su ili u v.d. stanju, blokadi ili djeluju u krnjem sastavu a trebalo bi da budu predvodnici u snaženju vladavine prava što je ključno mjerilo napretka od strane EU. Takođe, podjele u društvu koje su na granici usijanja nijesu preporuka EU da nas brzo primi u svoj klub. Konačno, nova vlast pada na ispitu dokazivanja da ne koristi loše prakse stare kroz partijska zapošljavanja

 

MONITOR: Nakon godinu dana od promjene vlasti glavne teme su identitetske. Tenzije rastu. Sada je u fokusu ustoličenje mitropolita Joanikija. Kako to komentarisete?

ĐUKANOVIĆ: Crnogorsko drušvo nastavlja da se vrti u začaranom krugu identitetskih tema koje ne doprinose društvenom razvoju, a koje su intrumentalizovano uveli i drže na agendi politički lideri. Naravno, vremenom im je to i lakše, jer imaju više saveznika, posebno kad se atmosfera ovako ,,zagrije”, a imajući u vidu da smo multietničko i multikonfesionalno društvo to može biti i vrlo opasno.

Crna Gora je ustavom definisana kao građanska, međutim, u praksi se već duže dešava odmak od tog koncepta što već produkuje ozbiljne i loše posljedice.  Crnogorsko društvo može da opstane jedino u građanskom konceptu čiji su garant snažne demokratske institucija koje omogućavaju široku inkluzivnost, ravnopravno učešće građana u procesu donošenja odluka, uživanju i korišćenju javnih dobara. Inkluzija, jednako postupanje prema svim građanima odnosno jaka pravna država koja štiti od institucionalne i strukturne diskriminacije je osnova na kojoj se gradi građansko društvo i to bi trebalo da bude vizija i ključni zadatak političkih elita i nosilaca vlasti. Država, naravno, mora voditi računa o obezbjeđivanju uslova da svako ima slobodu da praktikuje svoju religiju, njeguje etničke tradicije i kulturu, ali i religijske zajednice moraju znati gdje im je mjesto a stiče se utisak da su neke to zaboravile.

MONITOR: CGO je nedavno ukazao da je nova vlast imala dovoljno vremena da ispuni obećanje vezano za raskid ugovora za mini hidroelektrane.

ĐUKANOVIĆ: Mi se ovim pitanjem bavimo nekih godinu dana, a nakon što su nas kontaktirali građani MZ Kraljske Bare kod Kolašina za pomoć. U cilju rješavanja problema prošle godine obratili smo se nadležnim  ministarstvima u prethodnoj Vladi sa zahtjevom da hitno preispitaju i raskinu štetne koncesione ugovore za izgradnju MHE Crnja, Ljubaštica i Crni potok u Kraljskim Barama, ali reakcije nije bilo. Uprkos obilnoj dokumentaciji sa dokazima o nelegalnim radnjama. Odmah po dolasku nove vlasti, ponovili  smo zahtjev novim nadležnim strukturama očekujući da će brzo reagovati u skladu sa predizbornim obećanjem da će jedan od prioriteta biti i preispitivanje i obustavljanje izgradnje svih mini hidroelektrana na crnogorskim rijekama. Nakon gotovo godinu dana ništa nije učinjeno da se raskinu štetni koncesioni ugovori uprskos obilnoj dokumentaciji i brojnim dokazima o nelegalnim radnjama. Stara vlast omogućila je bespravnu izgradnju MHE i korišćenje riječnih resursa u korist koncesionara, a kako stvari stoja ni nove vlasti nijesu odlučne u odbrani javnog interesa i osnovnih prava lokalnog stanovništva koje živi uz obalna područja ugroženih rijeka.

MONITOR:  Ocijenili ste i da je zabrinjavajuci broj napada na novinare. Da li je problem u atmosferi nekažnjivosti?

ĐUKANOVĆ: Učestalost napada na novinare ukazuje na potrebu preuzimanja ozbiljnijih mjera kako bi se ovaj trend, koji degradira slobodu medija, hitno zaustavio. Sloboda medija i sloboda novinara da rade svoj posao na udaru su već godinama u Crnoj Gori, a to prati izostanak konkretnih rezultata u pogledu efikasnih istraga, pronalaženja i adekvatnog kažnjavanja izvršilaca i nalogodovaca napada. Ni najteži slučajevi napada na novinare, poput ubistva urednika dnevnih novina Dan, Duška Jovanovića, ili ranjavanje novinarke Vijesti, Olivere Lakić, nikad nijesu do kraja rasvijetljeni.

Izostanak kažnjivosti vodi i samocenzuri, ograničava prostor za slobodne medije i čini novinarsku profesiju neprivlačnom za mlade. To su veliki izazovi ne samo za profesiju, već i za ukupan razvoj društva. U cilju doprinosa medijskim slobodama trebalo bi insistirati na rasvjetljavanju svih tih slučajeva, jačanju zaštite novinara ali i unapređenju nivoa profesioalnih standarda u medijima.

MONITOR: I pored evropske retorike nove vlasti, i obećanja da će Crna Gora za nekoliko godina biti članica EU, mnoge suštinske reforme još čekaju. Koliko je realno obećanje premijera da ćemo uskoro biti u Evropi?

ĐUKANOVIĆ: Mislim da bi umjesto licitiranja datumima ulaska u EU, donosioci odluka mnogo više trebalo da se bave sprovođenjem suštinskh reformi koje proces zahtijeva.  Neozbiljno je davati obećanja o skorom ulasku u EU u situaciji kad je jasno da institucije koje bi trebalo da sprovedu ključne reforme još uvijek ne funkcionišu u kapacitetu potrebnom da iznesu zahtjevne i teške reforme, ili kad nemamo ni cjelovitu pregovaračku strukture.

Većina institucija u pravosuđu su ili u v.d. stanju, blokadi ili djeluju u krnjem sastavu a trebalo bi da budu predvodnici u snaženju vladavine prava što je ključno mjerilo napretka od strane EU. Takođe, podjele u društvu koje su na granici usijanja nijesu preporuka EU da nas brzo primi u svoj klub. Konačno, nova vlast pada na ispitu dokazivanja da ne koristi loše prakse stare kroz partijska zapošljavanja, a to je, recimo isto jedno od pitanja koje EU pažljivo prati.

Ukratko, prvo treba skočiti pa reći ,,hop”, biće vremena za promociju ali prvo treba zasukati rukave i raditi.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da 70 posto građana želi da Crna Gora dovrši evropski put? Odgovaraju li političke elite željama građana?

ĐUKANOVIĆ: Građani u značajnoj većini i kontinuirano podržavaju pristupanje EU, uz sve razlike u pojedinačnim istraživajima, a to ukazuje da evropske integracije imaju snažan integrativni unutrašnji potencijal za crnogorsko društvo.

Ipak, treba napomenuti da podrška građana EU procesu nije jednaka njihovom razumijevanju tog procesa, da se radi o  pojednostavljenoj slici i nadi da će nam evropski standard života osvanuti kao poklon prvog jutra nakon učlanjenja. Takođe, mi imamo građane koji jasno izražavaju svoj stav da žele da budemo članica Evropske unije, ali su sa druge strane vrlo često potpuno ravnodušni i apatični u smislu pritiska na  one koje su birali da zaista urade nešto na tom putu. Političke elite su više deklarativno naklonjene evropeizaciji, nego što svojim primjerom ulivaju povjerenje o istinskoj posvećenosti evropskim vrijednostima i najboljim praksama. Tome u prilog najviše svjedoči trenutna politička i kriza društva koju političke elite opasno, a često i neznalački, podgrijavaju kroz vlastitim prepucavanja umjesto da insistiraju na argumentovanom dijalogu i prevazilaženju izazova što bi bio odgovoran odnos prema građanima, EU, ali i samim sebi.

MONITOR:  Kako vidite političku krizu koja traje? I moguća razrešenja?

ĐUKANOVIĆ: Mi imamo hroničnu političku krizu godinama unazad i regresivne korake u, inače, nerazvijenoj političkoj kulturi. Nažalost, prošlogodišnji parlamentarni izbori nisu doveli do očekivanog razriješenja tako da danas svjedočimo situaciji koja je složena, opterećena tenzijama, i ograničavajuća za ukupno funkcionisanje društva.

Vlada nema garantovanu većinu u Skupštini za potrebne kadrovske promjene niti zakonska rješenja što je čini slabom, a na drugoj strani i sama vladajuća većina nema saglasnost oko nekih ključnih pitanja, čime se gubi i pobjeda koju su ostvarili na izborima. Moj je utisak da se ni opozicija nije uspjela istaći kvalitativnim pristupom, a posebno DPS koji nije izveo očekivane promjene na januarskom kongresu, pa je i sebi suzio prostor za eventualna koaliciona djelovanja makar oko određenih pitanja. Primjetan je i spoljni negativni uticaj kroz izraženo interesovanje za prilike, ali i promovisanje nekih aktera i rješenja od strane, prije svih,  srbijanskih vlasti.

Mnogo je opcija sada otvoreno – tehnička Vlada, rekonstrukcija, smjena premijera, vanredni parlamentarni izbori, ali i opstanak postojećeg teškog stanja koje dnevno trenira živce i aktera na političkoj sceni i građana. Pregovori oko prevazilaženja sporova unutar vladajuće većine sporo se odvijaju i zasad nije izvjesno na koji način i kad se može očekivati dogovor.

Čitava situacija će se negativno odraziti na svakodnevne živote građana, proces evropskih integracija i druge reformske aktivnosti u zemlji, uključujući i borbu sa pandemijom COVID19, kao i posljedice pandemije.

MONITOR: Koliko ovo sve može trajati?

ĐUKANOVIĆ: Jasno je da ovakva konstelacija odnosa ne može predugo trajati i da se određeno rješenje krize mora što prije pronaći. To rješenje treba da svoje izvorište ima i u širokom društveno-političkom dijalogu i saglasnosti oko nekih ključnih vrijednosti i pravaca.

Nema vladavine prava bez efiksnog suočavanja sa prošlošću

MONITOR: Gdje je Crna Gora kada je u pitanju suočavanje sa prošlošću?

ĐUKANOVIĆ: Mi odavno ukazujemo da Crna Gora nije pokazala dovoljnu posvećenost u suočavanju sa prošlošću, kao i da nevoljno i površno ispunjava i dio obaveza na putu ka EU koji se odnosi na ovu oblast.

U pozitivnom kontekstu treba istaći činjenicu da je ovaj saziv Skupštine, jednom mješovitom većinom, usvojio Rezoluciju o Srebrenici i smijenio ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava koji je relativizovao genocid u Srebrenici. U prilog zrijevanju društvene svijesti govori i činjenica da su se ove odluke poklopile sa stavovima građana koji su u većini osudili izjavu ministra i koji razumiju težinu zločina u Srebrenici bolje nego neki politički prvaci.

Ipak, kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina učinak je prilično skroman, i jasno je da je tu najveća prepreka nedostatak političke volje. Mali broj slučajeva je procesuiran, i to većinom sa oslobađajućim presudama u procesima koji su (ne)namjerno bili konstrukciono loše postavljeni i vođeni i zbog toga i propadali. Strategija o procesuiranju ratnih zločina, koja je trebalo da doprinese efikasnosti u procesuiranju, nije dala praktično nikakve rezultate.

Nema funkcionalne vladavine prava bez efikasnog suočavanja sa prošlošću, a sada je već jasno da to zahtijeva i ozbiljne promjene u pravosuđu. Osim pravnog aspekta, proces suočavanja sa prošlošću trebao bi da se odvija i kroz sistem obrazovanja, što, takođe, izostaje a otežava izgradnju građanskog, otvorenog društva.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo