Povežite se sa nama

Izdvojeno

PETNJICA: KAKO ZAUSTAVITI ISELJAVANJA: Mještani samo na papiru           

Objavljeno prije

na

Brojne donacije i značajna pomoć koju ljudi iz dijaspore upućuju Petnjici s ciljem zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva nijesu doprinijele da se na području Bihora smanje migraciona kretanja prema inostranstvu. Država, i dalje, ćuti

 

Indikativan je bio podatak od prošle sedmice da je na području opštine Petnjica stepen odziva na vakcinaciju među najnižima, ako ne i najniži u Crnoj Gori. Za prosvjetnog radnika Nihada Kršića to je samo još jedan pokazatelj da, zapravo, u tom kraju nema stanovnika.

,,Narod je možda tu u papirima, ali oni su negdje drugo, u Luksemburgu, Švajcarskoj, Njemačkoj. Na crno, ili legalno. Ovdje uglavnom više nisu, a administrativne knjige su suviše stare. Da nije tako, pokazalo bi se da je odziv za vakcinaciju u Petnjici bio jako veliki. Vakcinisali su se oni, ali u inostranstvu”, kaže Kršić.

On priča kako je upravo ovih dana jedna kompletna porodica iz sela Radmanci, nadomak varoši, otišla vani. Najprije je, kaže, pošao suprug sa dva sina, a ubrzo za njim i supruga sa još jednim sinom. I još jedna kuća u Bihoru je ostala zaključana.

Kršić nije optimista u pogledu mogućeg zaustavljanja migracija sa prostora Bihora. Kaže da je Petnjica već danas pusta i da se dijaspora ubrzano vraća poslije ljeta provedenog u rodnom kraju. ,,Još koji dan avgusta, i u Petnjici više neće biti nikoga”, konstatuje, razočarano, naš sagovornik.

Prema njegovim riječima migracije su intenzivne kao i ranije i u tom pogledu se ništa nije promijenilo ni sa statusom opštine koji je ova varoš dobila prije nekoliko godina, ni sa novom vlašću na državnom nivou. ,,Čak mislim da je status opštine možda i negativno uticao. U lokalnoj administraciji uglavnom su zapošljavanja išla partijskom i rodbinskom, odnosno nepotističkom linijom. Mladi ljudi kada to vide, šta im preostaje nego da pakuju kofere i odu”, tvrdi Kršić.  ,,Sva strategija zaustavljanja migracija ovdje se svela na koji metar asfalta u dvorištima partijskih aktivista. Niko ništa ne preduzima. Ne treba imati iluzija i očekivati da se migracije potpuno zaustave, jer ih svuda ima, ali u ovom procentu kao što je u Bihoru, mislim da nema nigdje”.

Ni brojne donacije i značajna pomoć koju ljudi iz dijaspore upućuju Petnjici s ciljem zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva, nijesu doprinijele da se na području Bihora smanje migraciona kretanja prema inostranstvu. To su konstatovali i predstavnici zavičajnih klubova na nedavno održanoj manifestaciji Dani dijaspore, ističući da u narednom periodu svi zajedno, od lokalne uprave do državnih organa i brojne dijaspore, moraju pomoći kako bi se u Petnjici stvarali uslovi za otvaranje novih radnih mjesta.

,,Danas dvije Petnjice žive u inostranstvu. To je podatak koji opominje i ukazuje da u našem zavičaju treba stvarati bolje uslove za život. Zato je neophodno preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se bar djelimično zaustavila izražena migracija stanovništva, a to se može postići kroz jačanje privrede i otvaranje održivih radnih mjesta”, smatraju predstavnici brojnih udruženja petnjičke dijaspore.

Univerzitetski profesori ponikli na području Petnjice ocjenjuju da Crna Gora treba da donese posebnu uredbu koja bi bar donekle uticala da se zaustave sve izraženije migracije stanovništva iz sjevernog regiona. ,,Sve što se kaže za Petnjicu moglo bi se reći i za mnoge krajeve sjevera Crne Gore. Treba da shvatimo da niko vještački ne može zaustavljati migraciona kretanja. To su prirodni tokovi s kojima se suočavaju i druge sredine. Ti tokovi su izazvani ekonomskim pitanjima. Znači jedini recept za zaustavljanje odliva stanovništva je stvaranje odgovarajućih uslova za život. Za tako nešto je neophodno uvezati brojne činioce, od ljudskih resursa i prirodnih potencijala pa do političke volje same države i želje investitora da ulažu u ove krajeve”, zajednička je ocjena grupe univerzitetskih profesora rođenih na području Bihora.

S takvom konstatacijom saglasan je i Mijaz Ramdedović, prepoznat kao veliki donator koji živi i radi u Njamačkoj. On poručuje da se mora smišljati koncept koji garantuje jačanje domaće proizvodnje i valorizaciju raspoloživih resursa Bihora. ,,Većina ljudi s ovih prostaora koji žive u inostranstvu srcem i dušom su vezani za zavičaj. Svi oni žele da pomognu ljudima u Bihoru, o čemu svjedoče i brojne donacije. Međutim, te donacije nijesu u značajnijoj mjeri doprinijele da se zaustavi iseljavanje lokalnog stanovništva”, kaže Ramdedović, ,,zato se moraju osmišljavati projekti koji će dati šansu za otvaranje novih radnih mjesta i podizanje standarda građana. Ako se to uspije, onda ljudi neće hrliti ka inostranstvu nego će ovdje tražiti svoju egzistenciju. Za tako nešto potreban je veliki angažman svih nas, a prije svega države koja mora da opredjeljuje značajniju pomoć Petnjici”.

Sličnog mišljenja su i okupljeni u Zavičajnom klubu Bihor u Luksemburgu koji svojim ulaganjem žele da podignuti kvalitet života u Petnjici i zaustave iseljavanje stanovništva.  ,,Ljudi koji žive u Luksemburgu odlučili su prije nekoliko godina da formiraju Fond za razvoj Petnjice. Sredstva iz tog fonda usmjeravaju se za realizaciju razvojnih projekata. Na taj način se želi podstaći razvoj biznisa, što bi iniciralo otvaranje novih radnih mjesta koja trenutno najviše nedostaju Petnjici. Međutim, po ovom pitanju mora još da se uradi, a prije svega da se stvore dobre pretpostavke da ljudi iz inostranstva ulažu svoj kapital tamo gdje su rođeni”, naglasili su predstavnici Zavičajnog kluba Bihor.

I iz Udruženja bošnjačke dijaspore u Švajcarskoj navode da država mora da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se bar djelimično zaustavila migracija stanovništva. ,,Za tako nešto nije dovoljna samo pomoć dijaspore. Tu država mora da odigra glavnu ulogu, na način što će opredjeljivati znatno više sredstava za realizaciju kapitalnih projekata i otvaranje novih radnih mjesta. Svi se moramo potruditi da više autobusa iz inostranstva dolazi u Petnjicu nego što ih odlazi iz Petnjice”, naglašavaju iz tog udruženja.

U Petnjici stanovnika u onom broju kakav se zvanično prikazuje ima još samo u papirima. U starim popisima i administrativnoj evidenciji. Uzalud status opštine. Uzalud novi put do Berana. Novi popis, kada god bude održan, pokazaće stvarno stanje stvari.

Od starijih se još poneko vrati. Djeca odrasla i školovana u inostranstvu, vrlo rijetko. Druga i treća generacija Bihoraca koja u inostranstvu već stasava i zauzima značajna mjesta u administracijama i naučnim institucijama zapadnoevropskih država, po pravilu, nikada.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo