Povežite se sa nama

Izdvojeno

PETNJICA: KAKO ZAUSTAVITI ISELJAVANJA: Mještani samo na papiru           

Objavljeno prije

na

Brojne donacije i značajna pomoć koju ljudi iz dijaspore upućuju Petnjici s ciljem zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva nijesu doprinijele da se na području Bihora smanje migraciona kretanja prema inostranstvu. Država, i dalje, ćuti

 

Indikativan je bio podatak od prošle sedmice da je na području opštine Petnjica stepen odziva na vakcinaciju među najnižima, ako ne i najniži u Crnoj Gori. Za prosvjetnog radnika Nihada Kršića to je samo još jedan pokazatelj da, zapravo, u tom kraju nema stanovnika.

,,Narod je možda tu u papirima, ali oni su negdje drugo, u Luksemburgu, Švajcarskoj, Njemačkoj. Na crno, ili legalno. Ovdje uglavnom više nisu, a administrativne knjige su suviše stare. Da nije tako, pokazalo bi se da je odziv za vakcinaciju u Petnjici bio jako veliki. Vakcinisali su se oni, ali u inostranstvu”, kaže Kršić.

On priča kako je upravo ovih dana jedna kompletna porodica iz sela Radmanci, nadomak varoši, otišla vani. Najprije je, kaže, pošao suprug sa dva sina, a ubrzo za njim i supruga sa još jednim sinom. I još jedna kuća u Bihoru je ostala zaključana.

Kršić nije optimista u pogledu mogućeg zaustavljanja migracija sa prostora Bihora. Kaže da je Petnjica već danas pusta i da se dijaspora ubrzano vraća poslije ljeta provedenog u rodnom kraju. ,,Još koji dan avgusta, i u Petnjici više neće biti nikoga”, konstatuje, razočarano, naš sagovornik.

Prema njegovim riječima migracije su intenzivne kao i ranije i u tom pogledu se ništa nije promijenilo ni sa statusom opštine koji je ova varoš dobila prije nekoliko godina, ni sa novom vlašću na državnom nivou. ,,Čak mislim da je status opštine možda i negativno uticao. U lokalnoj administraciji uglavnom su zapošljavanja išla partijskom i rodbinskom, odnosno nepotističkom linijom. Mladi ljudi kada to vide, šta im preostaje nego da pakuju kofere i odu”, tvrdi Kršić.  ,,Sva strategija zaustavljanja migracija ovdje se svela na koji metar asfalta u dvorištima partijskih aktivista. Niko ništa ne preduzima. Ne treba imati iluzija i očekivati da se migracije potpuno zaustave, jer ih svuda ima, ali u ovom procentu kao što je u Bihoru, mislim da nema nigdje”.

Ni brojne donacije i značajna pomoć koju ljudi iz dijaspore upućuju Petnjici s ciljem zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva, nijesu doprinijele da se na području Bihora smanje migraciona kretanja prema inostranstvu. To su konstatovali i predstavnici zavičajnih klubova na nedavno održanoj manifestaciji Dani dijaspore, ističući da u narednom periodu svi zajedno, od lokalne uprave do državnih organa i brojne dijaspore, moraju pomoći kako bi se u Petnjici stvarali uslovi za otvaranje novih radnih mjesta.

,,Danas dvije Petnjice žive u inostranstvu. To je podatak koji opominje i ukazuje da u našem zavičaju treba stvarati bolje uslove za život. Zato je neophodno preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se bar djelimično zaustavila izražena migracija stanovništva, a to se može postići kroz jačanje privrede i otvaranje održivih radnih mjesta”, smatraju predstavnici brojnih udruženja petnjičke dijaspore.

Univerzitetski profesori ponikli na području Petnjice ocjenjuju da Crna Gora treba da donese posebnu uredbu koja bi bar donekle uticala da se zaustave sve izraženije migracije stanovništva iz sjevernog regiona. ,,Sve što se kaže za Petnjicu moglo bi se reći i za mnoge krajeve sjevera Crne Gore. Treba da shvatimo da niko vještački ne može zaustavljati migraciona kretanja. To su prirodni tokovi s kojima se suočavaju i druge sredine. Ti tokovi su izazvani ekonomskim pitanjima. Znači jedini recept za zaustavljanje odliva stanovništva je stvaranje odgovarajućih uslova za život. Za tako nešto je neophodno uvezati brojne činioce, od ljudskih resursa i prirodnih potencijala pa do političke volje same države i želje investitora da ulažu u ove krajeve”, zajednička je ocjena grupe univerzitetskih profesora rođenih na području Bihora.

S takvom konstatacijom saglasan je i Mijaz Ramdedović, prepoznat kao veliki donator koji živi i radi u Njamačkoj. On poručuje da se mora smišljati koncept koji garantuje jačanje domaće proizvodnje i valorizaciju raspoloživih resursa Bihora. ,,Većina ljudi s ovih prostaora koji žive u inostranstvu srcem i dušom su vezani za zavičaj. Svi oni žele da pomognu ljudima u Bihoru, o čemu svjedoče i brojne donacije. Međutim, te donacije nijesu u značajnijoj mjeri doprinijele da se zaustavi iseljavanje lokalnog stanovništva”, kaže Ramdedović, ,,zato se moraju osmišljavati projekti koji će dati šansu za otvaranje novih radnih mjesta i podizanje standarda građana. Ako se to uspije, onda ljudi neće hrliti ka inostranstvu nego će ovdje tražiti svoju egzistenciju. Za tako nešto potreban je veliki angažman svih nas, a prije svega države koja mora da opredjeljuje značajniju pomoć Petnjici”.

Sličnog mišljenja su i okupljeni u Zavičajnom klubu Bihor u Luksemburgu koji svojim ulaganjem žele da podignuti kvalitet života u Petnjici i zaustave iseljavanje stanovništva.  ,,Ljudi koji žive u Luksemburgu odlučili su prije nekoliko godina da formiraju Fond za razvoj Petnjice. Sredstva iz tog fonda usmjeravaju se za realizaciju razvojnih projekata. Na taj način se želi podstaći razvoj biznisa, što bi iniciralo otvaranje novih radnih mjesta koja trenutno najviše nedostaju Petnjici. Međutim, po ovom pitanju mora još da se uradi, a prije svega da se stvore dobre pretpostavke da ljudi iz inostranstva ulažu svoj kapital tamo gdje su rođeni”, naglasili su predstavnici Zavičajnog kluba Bihor.

I iz Udruženja bošnjačke dijaspore u Švajcarskoj navode da država mora da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se bar djelimično zaustavila migracija stanovništva. ,,Za tako nešto nije dovoljna samo pomoć dijaspore. Tu država mora da odigra glavnu ulogu, na način što će opredjeljivati znatno više sredstava za realizaciju kapitalnih projekata i otvaranje novih radnih mjesta. Svi se moramo potruditi da više autobusa iz inostranstva dolazi u Petnjicu nego što ih odlazi iz Petnjice”, naglašavaju iz tog udruženja.

U Petnjici stanovnika u onom broju kakav se zvanično prikazuje ima još samo u papirima. U starim popisima i administrativnoj evidenciji. Uzalud status opštine. Uzalud novi put do Berana. Novi popis, kada god bude održan, pokazaće stvarno stanje stvari.

Od starijih se još poneko vrati. Djeca odrasla i školovana u inostranstvu, vrlo rijetko. Druga i treća generacija Bihoraca koja u inostranstvu već stasava i zauzima značajna mjesta u administracijama i naučnim institucijama zapadnoevropskih država, po pravilu, nikada.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo