Povežite se sa nama

Izdvojeno

PETNJICA: KAKO ZAUSTAVITI ISELJAVANJA: Mještani samo na papiru           

Objavljeno prije

na

Brojne donacije i značajna pomoć koju ljudi iz dijaspore upućuju Petnjici s ciljem zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva nijesu doprinijele da se na području Bihora smanje migraciona kretanja prema inostranstvu. Država, i dalje, ćuti

 

Indikativan je bio podatak od prošle sedmice da je na području opštine Petnjica stepen odziva na vakcinaciju među najnižima, ako ne i najniži u Crnoj Gori. Za prosvjetnog radnika Nihada Kršića to je samo još jedan pokazatelj da, zapravo, u tom kraju nema stanovnika.

,,Narod je možda tu u papirima, ali oni su negdje drugo, u Luksemburgu, Švajcarskoj, Njemačkoj. Na crno, ili legalno. Ovdje uglavnom više nisu, a administrativne knjige su suviše stare. Da nije tako, pokazalo bi se da je odziv za vakcinaciju u Petnjici bio jako veliki. Vakcinisali su se oni, ali u inostranstvu”, kaže Kršić.

On priča kako je upravo ovih dana jedna kompletna porodica iz sela Radmanci, nadomak varoši, otišla vani. Najprije je, kaže, pošao suprug sa dva sina, a ubrzo za njim i supruga sa još jednim sinom. I još jedna kuća u Bihoru je ostala zaključana.

Kršić nije optimista u pogledu mogućeg zaustavljanja migracija sa prostora Bihora. Kaže da je Petnjica već danas pusta i da se dijaspora ubrzano vraća poslije ljeta provedenog u rodnom kraju. ,,Još koji dan avgusta, i u Petnjici više neće biti nikoga”, konstatuje, razočarano, naš sagovornik.

Prema njegovim riječima migracije su intenzivne kao i ranije i u tom pogledu se ništa nije promijenilo ni sa statusom opštine koji je ova varoš dobila prije nekoliko godina, ni sa novom vlašću na državnom nivou. ,,Čak mislim da je status opštine možda i negativno uticao. U lokalnoj administraciji uglavnom su zapošljavanja išla partijskom i rodbinskom, odnosno nepotističkom linijom. Mladi ljudi kada to vide, šta im preostaje nego da pakuju kofere i odu”, tvrdi Kršić.  ,,Sva strategija zaustavljanja migracija ovdje se svela na koji metar asfalta u dvorištima partijskih aktivista. Niko ništa ne preduzima. Ne treba imati iluzija i očekivati da se migracije potpuno zaustave, jer ih svuda ima, ali u ovom procentu kao što je u Bihoru, mislim da nema nigdje”.

Ni brojne donacije i značajna pomoć koju ljudi iz dijaspore upućuju Petnjici s ciljem zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva, nijesu doprinijele da se na području Bihora smanje migraciona kretanja prema inostranstvu. To su konstatovali i predstavnici zavičajnih klubova na nedavno održanoj manifestaciji Dani dijaspore, ističući da u narednom periodu svi zajedno, od lokalne uprave do državnih organa i brojne dijaspore, moraju pomoći kako bi se u Petnjici stvarali uslovi za otvaranje novih radnih mjesta.

,,Danas dvije Petnjice žive u inostranstvu. To je podatak koji opominje i ukazuje da u našem zavičaju treba stvarati bolje uslove za život. Zato je neophodno preduzeti odgovarajuće mjere kako bi se bar djelimično zaustavila izražena migracija stanovništva, a to se može postići kroz jačanje privrede i otvaranje održivih radnih mjesta”, smatraju predstavnici brojnih udruženja petnjičke dijaspore.

Univerzitetski profesori ponikli na području Petnjice ocjenjuju da Crna Gora treba da donese posebnu uredbu koja bi bar donekle uticala da se zaustave sve izraženije migracije stanovništva iz sjevernog regiona. ,,Sve što se kaže za Petnjicu moglo bi se reći i za mnoge krajeve sjevera Crne Gore. Treba da shvatimo da niko vještački ne može zaustavljati migraciona kretanja. To su prirodni tokovi s kojima se suočavaju i druge sredine. Ti tokovi su izazvani ekonomskim pitanjima. Znači jedini recept za zaustavljanje odliva stanovništva je stvaranje odgovarajućih uslova za život. Za tako nešto je neophodno uvezati brojne činioce, od ljudskih resursa i prirodnih potencijala pa do političke volje same države i želje investitora da ulažu u ove krajeve”, zajednička je ocjena grupe univerzitetskih profesora rođenih na području Bihora.

S takvom konstatacijom saglasan je i Mijaz Ramdedović, prepoznat kao veliki donator koji živi i radi u Njamačkoj. On poručuje da se mora smišljati koncept koji garantuje jačanje domaće proizvodnje i valorizaciju raspoloživih resursa Bihora. ,,Većina ljudi s ovih prostaora koji žive u inostranstvu srcem i dušom su vezani za zavičaj. Svi oni žele da pomognu ljudima u Bihoru, o čemu svjedoče i brojne donacije. Međutim, te donacije nijesu u značajnijoj mjeri doprinijele da se zaustavi iseljavanje lokalnog stanovništva”, kaže Ramdedović, ,,zato se moraju osmišljavati projekti koji će dati šansu za otvaranje novih radnih mjesta i podizanje standarda građana. Ako se to uspije, onda ljudi neće hrliti ka inostranstvu nego će ovdje tražiti svoju egzistenciju. Za tako nešto potreban je veliki angažman svih nas, a prije svega države koja mora da opredjeljuje značajniju pomoć Petnjici”.

Sličnog mišljenja su i okupljeni u Zavičajnom klubu Bihor u Luksemburgu koji svojim ulaganjem žele da podignuti kvalitet života u Petnjici i zaustave iseljavanje stanovništva.  ,,Ljudi koji žive u Luksemburgu odlučili su prije nekoliko godina da formiraju Fond za razvoj Petnjice. Sredstva iz tog fonda usmjeravaju se za realizaciju razvojnih projekata. Na taj način se želi podstaći razvoj biznisa, što bi iniciralo otvaranje novih radnih mjesta koja trenutno najviše nedostaju Petnjici. Međutim, po ovom pitanju mora još da se uradi, a prije svega da se stvore dobre pretpostavke da ljudi iz inostranstva ulažu svoj kapital tamo gdje su rođeni”, naglasili su predstavnici Zavičajnog kluba Bihor.

I iz Udruženja bošnjačke dijaspore u Švajcarskoj navode da država mora da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se bar djelimično zaustavila migracija stanovništva. ,,Za tako nešto nije dovoljna samo pomoć dijaspore. Tu država mora da odigra glavnu ulogu, na način što će opredjeljivati znatno više sredstava za realizaciju kapitalnih projekata i otvaranje novih radnih mjesta. Svi se moramo potruditi da više autobusa iz inostranstva dolazi u Petnjicu nego što ih odlazi iz Petnjice”, naglašavaju iz tog udruženja.

U Petnjici stanovnika u onom broju kakav se zvanično prikazuje ima još samo u papirima. U starim popisima i administrativnoj evidenciji. Uzalud status opštine. Uzalud novi put do Berana. Novi popis, kada god bude održan, pokazaće stvarno stanje stvari.

Od starijih se još poneko vrati. Djeca odrasla i školovana u inostranstvu, vrlo rijetko. Druga i treća generacija Bihoraca koja u inostranstvu već stasava i zauzima značajna mjesta u administracijama i naučnim institucijama zapadnoevropskih država, po pravilu, nikada.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bol i tugu usljed tragedije u Makedoniji, u kojoj je život izgubilo 59 osoba, a povrijeđeno 190,  zamijenio je bijes kada su otkrivene činjenice o radu diskoteke sa falsifikovanim licencama i bez osnovnih bezbjednosnih standarda. Urušene institucije i neodgovornost  stoje iza još jedne tragedije u regionu. Nova krvava opomena koju nema ko da čuje, nakon Novog Sada, Donje Jablanice, Cetinja…

 

Dugogodišnji vozač Hitne pomoći u Kočanima Ile Gočevski, u noći između subote i nedjelje, prevozio je povrijeđene iz diskoteke Puls. U požaru koji je izbio u diskoteci oko tri sata ujutru poginulo je 59 osoba, a povrijeđeno je preko 190. Mladih od 15 do 24 godine. Kolege Gočevskog iz Opšte bolnice Kočani kazali su da je radio cijelu noć i dan i prevozio povrijeđene, a da je kući otišao samo da se odmori. Nije se probudio.

,,Cijelu noć je pomagao mladima iz diskoteke smrti, a juče je iznenada preminuo. Otkazalo mu je srce, nije izdržao te krvave slike. Ne postoje riječi koje mogu opisati tebe, gromadu od čovjeka. Planino naša, čovječe velikog srca i duše. Dao si sve od sebe da spasiš mlade, nevine duše, na kraju si i ti otišao”, jedno je od oproštajnih poruka za Gočevskog.

Na snimcima iz diskoteke, koji su ubrzo nakon tragedije plasirani na društvenim mrežama, vidi se da je pirotehnika, prskalice koje su aktivirane na bini izazvale požar na niskom plafonu. Bend je nastavio da svira, a publika u prvi mah nije bila svjesna šta se dešava. ,,Većina stradalih je umrla od posledica stampeda izazvanog panikom nakon što je izbio požar u diskoteci”, izjavila je direktorka Opšte bolnice Kočani Kristina Serafimova.  

Za ministra unutrašnjh poslova Panča Toševskog nema dileme ko je krivac za nezapamćenu tragediju: požar su izazvala pirotehnička sredstva koja su donijeli članovi popularne grupe „DNK“. Ali, i oni su nastradali, tako da je taj dio istrage zatvoren.

Snimci diskoteke – oronule zgrade, sa uskim ulaznim vratima, rešetkama na prozorima izazvala su brojna pitanja javnosti o diskoteci koja je radila 12 godina, a nalazila se u objektu koji je ranije bio magacin za tepihe. Pitanja za nadležne su se ređala – kako je u gradu od 25.000 stanovnika toliko dugo radila diskoteka u koju su dolazili maloljetnici, a koja nije imala valjanu dozvolu, u objektu u kom nije ispoštovan nijedan standard, gdje su se održavali koncerti s puno pirotehnike i vatrenih efekata, a u kojem su gosti bili policajci i inspektori…

,,Svako koga vidite ovdje ima nekog bliskog ko je stradao”, izjavio je jedan od mještana malog grada nakon tragedije. ,,Imam unuku koja je trenutno u Sofiji i ima problema sa opekotinama po licu, tijelu i respiratornom traktu. Ali me ne boli samo zbog nje, izgubio sam dijete komšinice, dijete od sestrične moje žene, izgubio sam djecu mnogih prijatelja, jako mi je teško”, izjavio je Kočana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik  Vučić i ministar unutrašnjih poslova  Dačić su rekli da  “zvučni top” ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Potom se  pokazalo da se “istina” može štelovati. U izjavi za  Danas on je priznao da “ti sistemi stoje u našim magacinima (MUP-a)… ali nisu ubačeni u upotrebu”. Vučić je, onda, iz Brisela poručio  da su kupovane razne stvari, ali da “nikada nisu upotrebljene”

 

 

Tokom najvećih antirežimskih protesta u istoriji Srbije 15. marta u Beogradu mnogi su se pribojavali da će se obistiniti najave srbijanskih zvaničnika o nasilju. Vlast je tvrdila da će to učiniti studenti kao instrumenti zapadnih sila i neprijatelja države. Studenti i građani su se najviše pribojavali kamenica i bejzbol palica maskiranih fudbalskih huligana, pripadnika narko kartela i policijskih specijalaca u civilu. Tvrdili su da im je dosadašnja dobro dokumentirana praksa autokratske vlasti to davala za pravo. Ipak, niko nije očekivao da će biti isprobano novo oružje na hiljadama građana u trenutku dok mirno odaju počast poginulima u padu nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu. Jaki zvuk koji para kao mlaznjak u niskom naletu je momentalno rasčistio nekoliko ulica punih građana koji su se u panici povukli prema zidovima zgrada. Malo prije toga, kamere su snimile policiju kako se hitno povlači sa glavne ulice u sporednu, očigledno po naređenju, da se ne bi izložili udaru zvuka. Nakon toga su na desetine i stotine građana potražile pomoć u Urgentnom centru zbog tegoba koje su osjetili nakon korištenja tzv. zvučnog topa.

Proslavljeni odbojkaški reprezentativac Srbije Vladimir Grbić je objavio na Instagramu da je njegov saigrač i prijatelj Marko Samardžić, “tokom sinoćnog protesta usled udara zvučnog topa, obzirom da ima pejsmejker, pretrpeo nekoliko (7) srčanih udara. “Samardžić je prebačen u Urgentni centar. “Doktori su se izborili za život oživljavajući ga više puta” rekao je Grbić.

Reakcija vlasti je bila ekspresna. Predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova (MUP) Ivica Dačić su rekli da to oružje ne posjeduju ni Kobre, ni vojska ni policija. Predsjednik je u prvoj reakciji, nakon obznane da “Srbija nije pristala na obojenu revoluciju” (kremaljski termin), putinistički upozorio da će svako krivično odgovarati za “brutalne laži” i “širenje lažnih vesti”. Ubrzo je proslijeđena naredba naniže.

Urgentni centar je zvanično osudio “proizvoljne informacije koje su se pojavile u javnosti i koje neodgovorni pojedinci tendenciozno šire putem društvenih mreža da je tokom jučerašnjeg dana u ovoj zdravstvenoj ustanovi zbrinuto na desetine građana sa tegobama koje bi mogle da izazove upotreba nekakvog ‘zvučnog topa’”. Odmah nakon ovog saopštenja uslijedila je vijest da je Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo  Prvom osnovnom javnom tužilaštvu da formira predmet i naloži identificiranje lica koja su takve “neistinite informacije širila u javnosti”.

Onda je supruga Marka Samardžića objavila „selfi“ iz bolničke sobe Urgentnog centra jer su se „u javnosti pojavile određene dezinformacije” pa obavještava sve da je Marko “dobro i da se nadamo da će brzo kući“.  Potom je Vladimir Grbić uklonio raniju objavu o zvučnom topu “zbog zdravstvenog stanja i mira Marka Samardžića…na sugestiju njegove porodice” uz izvinjenje “ako je nekom napravio problem”. Izgleda da jeste napravio problem. U ovakvim situacijama niko ne želi noćne posjete državne bezbjednosti i/ili kriminalaca u službi režima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo